You are on page 1of 362

HISTORIA SALONITANA

Thomae Archidiaconi
HISTORIA SALONITANORUM
ATQUE SPALATINORUM PONTIFICUM
Praefationem conscripsit, textum Latinum digessit, apparatu critico instruxit et Croatice
expressit

OLGA PERIĆ Commentarium composuit

MIRJANA MATIJEVIĆ SOKOL


Disputationem Toma ArhiĊakon i njegovo djelo conscripsit

RADOSLAV KATIĈIĆ

Cenaculum litterarum Spalatense Spalati


MMIII
HISTORIA SALONITANA
Toma ArhiĊakon
POVIJEST SALONITANSKIH
I SPLITSKIH PRVOSVEĆENIKA
Predgovor, latinski tekst, kritiĉki aparat i prijevod na hrvatski jezik
OLGA PERIĆ
Povijesni komentar MIRJANA MATIJEVIĆ SOKOL
Studija Toma ArhiĊakon i njegovo djelo RADOSLAV KATIĈIĆ
Knjiţevni krug Split 2003
PREDGOVOR
Rukopisna je predaja Tomina djela Historia Salonitana najbogatija i najbrojnija upravo u
gradu u kojem je Toma ţivio i stvarao. Od ĉetrnaest danas dostupnih i, za ovo izdanje
prouĉenih, rukopisa,(1) ĉetiri se nalaze u Splitu: tri u Arhivu splitskoga kaptola, a jedan u
Arheološkom muzeju grada Splita. U Splitskom je kaptolu stoljećima bio i trogirski rukopis,
tzv. Papalićev kolektanej,(2) kao prvi u nizu zbirki koje sadrţe i druge sastavke vezane za
povijest Splita i Dalmacije. U tom pravcu ide tekstualna predaja Tomina teksta — ovdje
nastaje Cindrov prijepis (1599), takoĊer kolektanej, kojim se koristio Ivan Luĉić. Zbirke su i
rukopisi iz knjiţnice obitelji Draganić-Vranĉić (danas u Nacionalnoj sveuĉilišnoj knjiţnici u
Zagrebu), rukopis u Veneciji, kao i najstariji vatikanski kojemu je Luĉić dodao svoj
predgovor (loannes Lucius lectori). U splitskoj je, dakle, kulturnoj sredini odavna postojala
svijest o vaţnosti historiografskih radova vezanih za nacionalnu povijest. Ostali rukopisi
dijelom nastaju prepisivanjem Tomina djela iz tih zbirki, a dijelom nastaju samostalno.
Ivanu Luĉiću su za prvo tiskano izdanje Tomina djela(3) posluţili najstariji vatikanski rukopis
i Cindrov prijepis, a Raĉki se u svom kritiĉkom izdanju koristio vatikanskim rukopisima,
trogirskim i starijim zagrebaĉkim iz Nacionalne i sveuĉilišne knjiţnice.
Za ovo kritiĉko izdanje pregledani su i usporeĊeni svi dostupni rukopisi ali su u kritiĉkom
aparatu zabiljeţene lekcije samo osam najvaţnijih rukopisa(4) jer ostali nastaju njihovim
prepisivanjem i ne daju bitne tekstološke informacije.
I. 0 rukopisima
1. Osnova ovom kritiĉkom izdanju najstariji je splitski rukopis (u kritiĉkom aparatu oznaĉen
kraticom S) koji se ĉuva u Arhivu Splitskoga kaptola (sign. KAS 623), iz druge polovice XIII.
st. Pisan je beneventanom, a paleografska analiza(5) i oprema kodeksa pokazuje da
rukopis nosi opće regionalne osobitosti splitskog i trogirskog podruĉja i da je stariji od
Trogirskog evanĊelistara i Epistolarija. Poĉetna slova poglavlja jednostavni su cvjetni ukrasi u
crvenoj, plavoj, ţutoj boji. Od 122 folija danas nedostaju
1,19,24,33,34,35,40,72,99,100,101,102. Na poĉetku (IIIr-Vr) nalazi se detaljan opis kodeksa
iz pera L. Jelića napisan 1889. godine. On naziva Tomin tekst "Cronaca" di Tommaso
Arcidiacono, smatra ga arhetipom i istiće da se dosad vatikanski rukopis smatrao najstarijim.
Uoĉava vaţnost ispravaka i dodataka u tekstu koji su uneseni u kasnije rukopise, pa tako i u
vatikanski.(6)
Tekst Tomin završava na foliju 120v. Iza teksta slijede dodaci, pisani u razliĉita vremena,
razliĉitom rukom i razliĉitim pismom.
Na istom foliju iza osnovnog teksta slijede zapisi:
— memoriale bone memorie domini Thome archidiaconi Spalatensis
— qui floruit circa annum Domini MCCLXVI et sepultus est in ecclesia sancti Francisci
Fratrum conuentualium (mlaĊi zapis).
Na fol. 121r zapoĉinju fragmenti: Ciuitas Salonarum destructa fuit a Gothis anno Domini
CCCCXXXVIIII... Slijedi 11 redaka, dijelom citata iz Tomina teksta, npr. ...Laurentius
archiepiscopus fecit monasterium st. Benedicti (XVI poglavlje), a dijelom drugi zapisi.
Na fol. 121v tekst je tzv. trogirske apendikule: Colomannus..., zabilješke o pogodbi Hrvata s
kraljem Kolomanom,(7) pisan humanistikom koja je veoma sliĉna rukopisu zapisa na f. 122v,
a koji je prema L. Jeliću iz 1606. godine.
Na gornjem dijelu f. 122r najprije je velikim grĉkim (i malim latinskim) slovima napisana
intitulacija Manuela Komnena. Budući da je dio folija oštećen, nepotpuna je bilješka koja
slijedi:
HIC EST LIBER L...
Domnii apelatus coron .
Salonitanam(?)... .
Di tibi dent nullosque
et longas hiemes perpetuamque [sitim](8) ulterius a fulmine caelestil
Finis die 1490 a die 10 decembris. —
Ispod toga je (drugom, kasnijom rukom napisan) tekst Tomina nadgrobnog natpisa(9) sa
zanimljivom uvodnom bilješkom: Thomas archidiaconus, qui hanc Spalatinam Cronicam
composuit, apud Spaletum in ecclesia Diui Francisci sepultus est cum hoc epitaphio:... (slijedi
tekst nadgrobnog natpisa)
Iz tih dvaju zapisa vidi se kako se u XV. stoljeću popularno nazivalo Tomino djelo:
Coron[ica] i Cronica. Oblik Coronica nalazi se na poĉetku trogirskog rukopisa (...ystoria seu
coronica...) i time se moţe potvrditi da je i u splitskom rukopisu bila ista rijeĉ.(10)
Folij 122v dosta je oštećen i toliko taman da ga je danas veoma teško ĉitati. L. Jelić navodi da
je zapis iz 1606. godine.(11)
Rukopis se nakon 113 folija neznatno razlikuje, jer su slova pojaĉana samo crvenom bojom,
ali su inicijali iscrtani tako da su ostavljene praznine za druge boje. Postoje mišljenja da je taj
dio pisao netko drugi. MeĊutim, paleografska analiza pokazuje da pisar ne uvodi nove
elemente(12) u taj dio kodeksa, vjerojatno ga nije do kraja slikovno opremio, što bi bila
logiĉna posljedica nezavršenosti same Tomine Povijesti.
Po tipu slova i po opremi kodeksa L. Jelić (1889) i V. Brown (2001), struĉnjaci koji su in situ
prouĉavali splitski kodeks, smatraju da je napisan u XIII. st. i navode moguĉnost da nastaje
upravo u Tomino doba, pod njegovom paskom ili ĉak da ga je pisao sam Toma. 0 moguĉnosti
da je splitski kodeks Tomin autograf postoje danas razliĉita mišljenja, no filološka analiza
ispravaka u rukopisu, o kojoj ce poslije biti rijeĉi, moţe pridonijeti diskusiji o autorstvu
splitskoga kodeksa.
2. Trogirski kodeks (Codices Latini medii aevi 440, danas u Nacionalnoj biblioteci Széchény
u Budimpešti), pisan goticom, nastao je krajem XIV. st. (u kritiĉkom aparatu oznaĉen T)
Nazvan je taj kodeks trogirskim zbog toga što se u vrijeme kada ga je F. Raĉki prouĉavao,
pripremajući svoje kritiĉko izdanje, nalazio u arhivu Garagnin-Fanfogna
u Trogiru. Farlati takoĊer potvrĊuje (Illiricum sacrum III, 283) da se nalazio u splitskom
nadbiskupskom arhivu. Nakon smrti nadbiskupa Ivana Luke Garagnina prodan je i od tada se
nalazi u Budimpešti.(13) Budući da u glavi rukopisa, prema Raĉkom, zlatnim slovima piše da
je pripadao Jeronimu Papaliću, prijateiju i suvremeniku Marka Marulića, Gunjaĉa predlaţe da
se taj rukopis nazove Papalićevim kolektanejem.
Kodeks je svakako podrijetlom vezan za Split, jer je prvi u nizu zbirki sa sastavcima iz
splitske povijesti i jer je stoljećima bio u splitskom krugu poznatiji od svog skromnijeg pretka
(S). Po likovnoj je opremi najljepši i najbogatiji od svih postojećih rukopisa. Tomino djelo
zapoĉinje: Incipit ystoria seu coronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum, a
završava Explicit memoriale bone memorie domini Thome quondam archidiaconi ecclesie
maioris ac metropolitane Spalatensis, cuius anima requiescat in ede summi Louis. Amen.
Finis hic summe laudes tibi Christe ressume.
Slijedi zabilješka o dogovoru s Kolomanom, ali je iznad teksta naslov: Qualiter et quo pacto
dederunt se Chroates regi Hungarie. Taj je naslov iznad zabilješke prepisao Cindro u svom
kolektaneju i to je jedan od dokaza da je Cindro imao u rukama i ovaj kodeks, a ne samo
vatikanski.
Rukopis je nastao za ţivota ugarskoga kralja Ţigmunda jer je na kraju dodataka, u popisu
ugarskih kraljeva, bilo zabiljeţeno: Sigismundus Dei gratia Rex Ungarorum regnat (kasnija je
ruka ispravila regnat u regnauit annis quinquaginta unum. Humanistikom su dodana imena
kralja Alberta i kralja Vladislava. Iz ove bilješke i podataka o vladavini Ţigmundovoj Barada
odreĊuje godine nastanka kodeksa 1387/1388.(14)
Ovaj je rukopis najstariji prijepis splitskoga, uz neke neznatne promjene i dodatke. Petar
Cindro ga je prepisivao u svojem kolektaneju, tako da se i u prijepisima Cindrova rukopisa
(npr. u rukopisu iz biblioteke Vranĉić-Draganić) mogu uoĉiti tragovi trogirskog rukopisa.
Marginalnih biljeţaka nema mnogo.
3. U Nacionalnoj i sveuĉilišnoj knjiţnici ĉuva se zagrebaĉki rukopis (R 3311), pisan dvjema
rukama, humanistiĉkom kurzivom XIV/XV st. (1115) i kurzivom XVII. (115-143) — u
kritiĉkom aparatu oznaĉen Z. Marginalne su bilješke poslije pisane drugom rukom. To je
direktan prijepis splitskoga kodeksa, ali s najviše proizvoljnih promjena u samoj strukturi
reĉenice. Prepisivaĉ ĉesto izbacuje i unosi nove rijeĉi ili im zamjenjuje poredak, mijenja
reĉenice. Već na samom poĉetku oĉita je ta
samovolja, naslov, naime, glasi: Incipit historia Salonitanorum principum atque Spalatensium.
U drugom dijelu rukopisa, koji je pisala druga ruka, takvih je zahvata manje.
Na naslovnoj je stranici 8. veljaĉe 1856. zabiljeţeno: Ovaj rukopis CHRONICON THOMAE
ARCHIDIACONI SPALATENSIS nadje u starinarnici Schrottovoj u Beĉu Andrija Torkvato
Berne, i da ga za narodni Muzeum u Zagrebu kupi, sabra prineske od domorodacah u Beĉu.
(Slijedi popis osoba koje su dale svoje priloge.) Skupio je 30 forinti i uspio kupiti rukopis. Na
prvoj i posljednjoj stranici utisnut je ţig: Jankovich Miklos 1830.
Rukopis je prijepis splitskoga kodeksa, najvjerojatnije neposredan prijepis, pripada grupi
rukopisa: venecijanskom (M), vatikanskom (V) i Luĉićevom vatikanskom (VL).
4. U Nacionalnoj i sveuĉilišnoj knjiţnici nalazi se i drugi zagrebaĉki rukopis (R 5720)
koji je 5. lipnja 1948. kupljen od obitelji DraganićVranĉić u Prvić-Šepurini. Pisan je
latinskom kurzivom XVI. st., u kritiĉkom aparatu oznaĉen ZVer.
Na naslovnoj je stranici naslov Chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum
Auctore Thoma Archidiacono ecclesiae Spalatensis, qui floruit circa annum Domini
MCCLXVI. Drugom je rukom dodano: et uidit D. Franciscum Bononiae concionantem.
Tekst poĉinje drugom varijantom naslova: Incipit Historia Salonitanorum Pontificum atque
Spalatinorum.
Explicit je jednak kao u trogirskom rukopisu, tako da se sa sigurnošću moţe tvrditi da je
podrijetlo ovog zagrebaĉkog rukopisa — trogirski rukopis, toĉnije Cindrov prijepis
trogirskoga rukopisa. Oĉito je to iz naslova djela, to naslova i broja poglavlja (identiĉni su kao
u Luĉićevu prijepisu Cindrova rukopisa). Zanimljivo je da nema dodatka o Kolomanovu
dogovoru s Hrvatima. Nakon Tomina teksta zapisana je Povijest Mihe Madijeva, prema tome,
ovaj je rukopis takoĊer kolektanej.
Za odreĊivanje starosti rukopisa koristan je popis splitskih nadbiskupa koji zavšava s imenom
Aloysius Michael (1566-1575). Vrijeme nastanka mogla bi biti — druga polovica XVI. st., ili
ĉak poĉetak XVII. st. (Cindro je završio svoj prijepis 1599.)
Marin Zaninović, svećenik hvarske biskupije, ţupnik u Rogoznici, saĉinio je 1747. prijepis
koji se danas nalazi u knjiţnici Arheološkog muzeja u Splitu.
5. U venecijanskoj Biblioteci Svetoga Marka pod signaturom Cl. IX, cod. LXXV, MSS
latini 3290, ĉuva se kodeks, u kritiĉkom aparatu oznaĉen M. Pismo je humanistiĉka kurziva
XV. st. Dosad nije bio obraĊivan a
Tomin je tekst i ovdje dio kolektaneja s djelima vezanim za povijest Dalmacije.(15) Poglavlja
nisu oznaĉena nego je sa strane dodan naslov. Prepisan je najvjerojatnije direktno iz splitskog
kodeksa. Marginalne su bilješke pisane istom rukom. Naslov iznad teksta glasi: Historia
Salonitanorum pontificum atque Spalatensium.
6. Od tri rukopisa u Vatikanskoj knjiţnici najstariji je rukopis sa signaturom: Vat.lat. 7019
(inter Slavicos), koji se citira i pod starijim brojem 6525 (a na prvoj stranici je upisan broj
6526!), u kritiĉkom aparatu oznaĉen je V. Pisan je humanistiĉkom kurzivom XIV/XV st.
Luĉić ga je smatrao najstarijom potvrdom Tomine Povijesti (istiće to
i 1889. i Jelić u opisu splitskoga kodeksa) i stavlja ga na prvo mjesto popisa spina iz
dalmatinske povijesti (fol.3r). U obraĉanju ĉitatelju na fol. 4r (Ioannes Lucius Lectori) Luĉić
izrijekom kaţe da je to najstariji primjerak (antiquissimum exemplum Historiae Tomae
Arhidiaconi), da je taj stari izvornik predao Vatikanskoj knjiţnici kako bi svima bio na uvid
(Hoc autem antiquum originale in Bibliotheca Vaticana deposui, ut conferre uolentibus
pateret).(16) Za rekonstrukciju recepcije Tomina teksta veoma je vaţna sljedeća Luĉićeva
reĉenica: Addidi huic antiquo codici Historias Michae Madii et Tabulae a Cutheis cum
Memoria Archiepiscoporum Salonitanae ecclesiae, ex exemplari praedicti Petri Cindri mea
manu exscriptas et Historiam Marci Maruli eiusdem Cindri manu maiori ex parte scriptam,
una cum suo originali Slauo, ut sicut simul edita fuerunt, ita ethic prostarent. Quibus adici
schedas aliquot antiquas Salonitanorum Inscriptionum, quas cum aliis Dalmaticis edidi. Oĉito
je da je Luĉić cijenio Cindrov kolektanej jer sadrţi sve sastavke iz trogirskog rukopisa, tzv.
Papalićeva kolektaneja (a moţda i više, jer nastaje tek 1599). MeĊutim, Kršnjavi(17) smatra
da se Luĉić u svome izdanju ipak nije slijepo pridrţavao Cindrova prijepisa nego se sluţio i
vatikanskim rukopisom.
Naslov djela dan je u tri varijante: Luĉićevom rukom na poĉetku kodeksa napisan je sadrţaj:
In hoc uolumine continentur Thomae
Archidiaconi Spalatensis Historia Salonitanorum Pontificum atque Spalatensium....(slijedi
popis ostalih navedenih sastavaka) U kazalu poglavlja Tomine Povijesti Luĉić navodi: Index
capitum Historiae Thomae Archidiaconi Spalatensis Salonitanorum Pontificum atque
Spalatinorum. Rukopis pak zapoĉinje: Incipit istoria Salonitanorum pontificum atque
Spalatensium.
Sve do kraja XIX. stoljeća, kada je povijesna znanost otkrila splitski i trogirski kodeks, ovaj
se rukopis smatrao najstarijim. Prepisan je od splitskoga ali je pisar prilikom prepisivanja
primijenio svoje pravopisne osobite norme venecijanskoga tipa.
Pripada grupi rukopisa koji su direktno prepisani od splitskoga: venecijanskom i zagrebaĉkom
(Z), a on sam posluţio je uz druge rukopise za druga dva vatikanska rukopisa (VL) i (VUrb).
7. Vatikanski je i rukopis Vat.lat. 6958 iz XVI/XVII st. — ex dono Lucii — prijepis koji
ima elemente Cindrova kolektaneja i vatikanskoga rukopisa (V), u kritiĉkom je aparatu
oznaĉen VL. Tekst nosi naslov: Thomae archidiaconi/ Spalatlensis/ Istoria Salonitanorum
pontificum atque Spalatensium.
Na poĉetku je kazalo poglavlja Index capitum Historiae Thomae archidiaconi, Index capitum
Historiae Michae Madii, Index capitum Tabulae a Cutheis.
Naslovi poglavlja Tomine Povijesti identiĉni su kao u vatikanskom (V) koji je najbliţi
Luĉićevu tekstu.
8. U Vatikanskoj se knjiţnici ĉuva tzv. urbinatski rukopis sa signaturom Urb. lat. 910
pisan kurzivom XVII/XVIII. st.(?), u kritiĉkom aparatu oznaĉen VUrb. Ima dosta nepaţljivog
i proizvoljnog zadiranja u tekst ali je zanimljiv radi kasnije recepcije. Nastaje slobodnim
prijepisom vatikanskih rukopisa. Karakteristiĉan mu je naslov: Chronica Dalmatiae et
Salonae.
Osim ovih osam rukopisa postoje drugi rukopisi u Arhivu Splitskoga kaptola, u Arheološkom
muzeju, u Zagrebu u Arhivu HAZU u Zagrebu i u Povijesnom arhivu u Dubrovniku. To su
prijepisi navedenih rukopisa i nisu bitni za tekstološku obradu ali su dragocjeni za
prouĉavanje rukopisne predaje Tomina djela.
9. U Arhivu Splitskoga kaptola (KAS 534) postoji Luĉićev prijepis Cindrova rukopisa. Luĉić
doslovce prepisuje svoje pismo(18) (loannes
Lucius lectori) koje je priloţio vatikanskom kodeksu. Prepisuje i Cindrovu bilješku: Spalati
ex vetustissmo codice in membranis descripto Petrus Cindrus exaravit ann. D. 1599.
Luĉić svoj rad takoĊer biljeţi: Ex manuscripto egregii viri D. Petri Cindri nobilis Spalatensis
per me loannem Lucium q. Petri Traguriensem exscriptum ann. D. 1630 die octava Ianuarii
completum.
Rukopis je dragocjen za posredno upoznavanje s Cindrovim kolektanejem, naslov je identiĉan
s naslovom u rukopisu iz knjiţnice Draganić-Vranĉić: Cronica Salonitanorum atque
Spalatinorum pontificum auctore Thoma archidiacono ecclesie Spalatensis, qui floruit circa
annos MCCLXVI.
10. U Arhivu splitskoga kaptola (KAS 672), nalazi se i prijepis Luĉićeva rukopisa, tj.
rukopisa sa signaturom KAS 534 iz XVIII. st.(?)
Moţda se na ovom primjeru moţe najbolje ilustrirati raznolikost naslova Tomina djela.
Rukopis ima naslov: Chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum auctore Thoma
archidiacono ecclesie Spalatensis qui floruit circa annum Domini M CCLXVI.
Prvo poglavlje nosi naslov: Incipit Historia Salonitanorum pontificum atque Spalatinorum
(f.2). A na kraju: Finis Historiae Salonitanorum et Spalatinorum pontificum auctore Thoma
archidiacono ecclesie Spalatensis. Prepisivaĉ je sastavio detaljnije kazalo sa sadrţajem
pojedinih poglavlja.
11. Splitski rukopis u Arheologkom muzeju (50 b 21) sadrţi tekst koji je 1747. god.
prepisao Marin Zaninović, svećenik hvarske biskupije, ţupnik u Rogoznici prema rukopisu iz
Vranĉić-Draganićeve knjiţnice (...existenti in Bibliotheca perillustris ac nobilis viri Domini
Comitis Francisci Draganich Verantio ex Sibenico) tj. rukopisu iz NSK koji se ovdje navodi i
prikazuje u kritiĉkom aparatu kao ZVer.
Dr. Dujam Rendić darovao ga je 1899. godine biblioteci Arheološkoga muzeja u Splitu.
12. U Arhivu HAZU u Zagrebu ĉuva se rukopis (I d 22), pisan humanistikom XVI st. s
dosta pogrešaka koje pokazuju neznanje prepisivaĉa. Prema naslovima poglavlja moţe se
zakljuĉiti da pripada grupi rukopisa trogirskom (T), zagrebaĉkom (ZVer) i Cindrovu
rukopisu. Prepisivaĉ uvodi novo poglavlje 18: Qualiter et quo pacto dederunt se Croates Regi
Hungarie. Ovaj rukopis spominju Kršnjavi i Gunjaĉa.
13. U Arhivu HAZU (II b 155) nalazi se još jedan mlaĊi rukopis iz XVII/XVIH st., koji
je prepisan iz splitskoga kodeksa, jer nedostaje tekst
kojega nema u splitskom kodeksu (fol. 99-102). Moţda već i tada nije bilo prvoga lista jer se
ime djela ne uklapa u dosad zabiljeţene naslove i glasi: Series cronicarum nobilissimae et
antiquissimae civitatis Salonae De praesulibus ecclesiae Salonarum nunc Spalatinae auctore
Thoma Archidiacono Spalatensi.
Rukopis je bio dar Simeona da'Grisogono Bortolassi koji ga je u Splitu nabavio i poklonio u
Zadru 1865. piscu popratne bilješke koja se nalazi na njemu. Autor te bilješke smatra
vjerojatnim (salvo errore) da je rukopis prepisao Marko Dumaneo izmedu XVII. i XIII. st.
(Vedi sua 1 ettera auto grafa ad Tauzlinger) Premda rukopis za tekstološka istraţivanja nema
posebne vrijednosti, dragocjen je kao konkretna potvrda postojanja splitskoga kodeksa u to
doba u Splitu.
14. U Povijesnom arhivu Dubrovnika ĉuva se rukopis (I — 10,402), koji pripada arhivu
porodice Amen u Korĉuli. Prema Antoljaku, nastao je u XVIII. st., ali bi prema pismu mogao
biti i stariji. Blizak je zagrebaĉkome (ZVer) s obzirom na broj poglavlja i naslove poglavlja,
ali mu je glavni naslov jednak trogirskome: Incipit Historia seu Chronica Salonitanorum atque
Spalatinorum pontificum
Ima elemenata trogirskog rukopisa i Cindrova prijepisa.
15. Od rukopisa koji su danas nedostupni treba ukazati na već spomenuti Cindrov
prijepis, koji je odigrao vaţnu ulogu u Luĉićevoj pripremi Tomina teksta za tisak. Krajem
XIX. st. bio je u posjedu obitelji Pezzoli u Splitu, da bi zatim završio u Trstu.(19)
Kršnjavi je imao u rukama Cindrov prijepis, opisuje ga ovim rijeĉima: ...naslov mu je
Chronica Salonitanorum Pontificum, auctore Thoma Archidiacono Ecclesiae Spalatensis, qui
floruit circa annum Dm 1266. Spalati ex vetustissimo codice in membranis descripto Petrus
(nad retkom napisana je rijeĉ Cindrus) exarabat.(20) Usporedbom s rukopisom iz Arhiva
Splitskoga kaptola (KAS 534) — Luĉićevim prijepisom, Cindrova kolektaneja — potvrduje
se da je rijeĉ upravo o Cindrovu prijepisu i to ne samo Tomine Povijesti nego i drugih
sastavaka iz trogirskog rukopisa (Papalićeva kolektaneja). Naime, dodatak o dogovoru
izmeĊu Kolomana
i Hrvata, koji Kršnjavi naziva »trogirska appendicula« javlja se na tom mjestu prvi put u
trogirskom rukopisu s naslovom: Qualiter et quo pacto...
i zatim samo u Cindrovu prijepisu.
Budući da je Luĉić naveo da je Cindro ispravio u tekstu staroga
kodeksa pravopisne pogreške, najvjerojatnije je mislio na vatikanski koji
ima venecijansku grafiju za neke glasove. Po sadrţaju cijeloga kolektaneja
oĉito je da je Cindro poznavao trogirski rukopis, a moţda i još neke druge.
Rukopis je vaţna karika u filijaciji rukopisa i šteta što je nedostupan.
II. 0 filijaciji rukopisa
1. Za odreĊivanje filijacije u prvom redu su bile vaţne razliĉite lekcije u pojedinim
rukopisima. One su navedene u kritiĉkom aparatu. No, kako one nastaju i kako slikovito
ukazuju na tijek prepisivanja, pokazat ću na primjeru imena Tatari/Tartari.
U splitskom se kodeksu (S) ime tog osvajaĉkog naroda u poglavljima XXXVI — XXXIX.
javlja u dva oblika: Tartari i Tatari.
U XXXVI. poglavlju samo je oblik Tartari, u sljedećem poglavlju XXXVII. već je u naslovu
De natura Tatarorum, u tekstu je Tartari (242,13) a na istoj stranici kraći oblik Tataros (242,
22) i Tatarorum (242, 31). U XXXIX u naslovu je opet kraći oblik De sevitia Tatarorum, i
dosljedno dalje Tatari (250,12; 250, 20; 252, 4,7). Toma se moţda pri pisanju ovih dijelova
svoje Povijesti sluţio razliĉitim izvorima i zbog toga dolazi do neujednaĉenosti. No, da nije
tako, ne bi se na ovim mjestima moglo utvrditi da trogirski (T), venecijanski (M) i vatikanski
prijepisi nastaju od splitskoga (S). Prepisivaĉ prepisuje krate oblike da bi ih na pojedinim
mjestima ispravio i ujednaĉio:
— Tatari S, Tatari T, Tartan V, Tatari M (str. 250,12);
— u trogirskom je rukopisu u naslovu XXXIX. poglavlja najprije bilo De sevitia Tatarorum
(kao u S) da bi poslije bilo ispravljeno u Tatarorum;
— Tatari S, Tatari T, Tartan V (str. 252, 4);
— Tatarorum exercitus S, T i M, a u V je ispravljeno (str. 252, 7).
Budući da ostali rukopisi nemaju ove varijante, moţe se pouzdano zakljuĉiti da su trogirski
(T), venecijanski (M) i vatikanski (V) prepisani iz najstarijeg splitskog kodeksa.
Trogirski će rukopis poslije biti prepisivan i preko Cindrova prijepisa nastaje cijela jedna
grana rukopisa. Venecijanski (M) ostaje izoliran, do sada nisu naĊeni njegovi prijepisi. Isto
tako je i zagrebaĉki (Z) prepisan od splitskoga, dokaz je tomu u poglavlju XLV,6 oznaĉena
razura u splitskome, koja je na istome mjestu oznaĉena u ovom rukopisu.
Bliski su meĊusobno rukopisi zagrebaĉki (Z), vatikanski(V) i Luĉićev vatikanski (VL), npr.:
— nedostaje u ta tri rukopisa izraz natione Spalatensis (XIV, 2, 3 i 4);
— u tekst je inkorporirana bilješka koja se nalazi na margini u splitskom (S) i trogirskom (T):
Namque Veneti destruxerunt Belgradum prope ladram ciuitatem. (XV, 3)
— de Policia umjesto Politianus kako je u ostalim rukopisima (XXXIII, 6).
Da su zagrebaĉki (Z) i vatikanski (V) prepisani iz istog rukopisa, vidi se u reĉenici: Eum uero,
quem Natalis intruserat, ab archidiaconatu deiecit. (XXIV,22-23). U zagrebaĉkom deiecit
nedostaje, a u vatikanskom je dodano Luĉićevom rukom.
2. Ukupan broj poglavlja bio je takoĊer pouzdan i jednostavan kriterij za odreĊivanje
filijacije. Luĉić je u svome izdanju imao 51 poglavlje, Raĉki pak identiĉan tekst dijeli na 49
poglavlja. Prvo odstupanje nastaje u poglavlju De episcopatu Farensi (XX,7) kad je Luĉić u
vatikanskom rukopisu u tekstu koji teĉe kontinuirano, razdvojio reĉenice i vlastoruĉno upisao
novi broj i naslov 21. De conflictu Ducis Reles cum Spalatensibus. Istu podjelu i numeraciju
imaju rukopisi: vatikanski Luĉićev (VL) i zagrebaĉki iz knjiţnice Vranĉić-Draganić (ZVer).
U toj su drugoj grupi oba rukopisa iz Arhiva HAZU, svi ostali splitski i dubrovaĉki rukopis.
Naravno, pitanje je da li je on to sam uĉinio u vatikanskom rukopisu ili je to redakcija prema
Cindrovu rukopisu. Vjerojatnija je ova druga moguĉnost, jer svi rukopisi »trogirsko-
Cindrove« porodice imaju 51 poglavlje. Splitski (S), trogirski (T), zagrebaĉki (Z) i
venecijanski (M) ne dijele to poglavlje nego tekst teĉe kontinuirano.
Drugo se povećanje broja odnosi na poglavlje De bello quod preparauerunt Spalatenses contra
Tragurienses (XLV). U svim rukopisima, osim u splitskom, iza 7. odlomka slijedi novo
poglavlje pod nešto duţim naslovom (iz trogirskog rukopisa): Qualiter Spalatenses cum bano
Ninoslauo Bosnensi deuastarunt omnia culta et sata in campo Traguriensium. Premda u
splitskom kodeksu nema naslova, inicijali su iscrtani tako kao da poĉinje novo poglavlje.
Raĉki je zadrţao nepodijeljeno poglavlje i zbog toga je u njegovu izdanju 49 poglavlja, a
zapravo ih je bilo 50. Da je splitski rukopis bio završen, sigurno bi na tome mjestu stajao
naslov, i to moţda malo kraći.
Nakon tog poglavlja nastala je konaĉna razlika u broju: 49 u splitskom (premda s naznakom
podjele XLV. poglavlja), 50 poglavlja u trogirskom, zagrebaĉkom i venecijanskom (jer ne
dijele XX. poglavlje). Ostali rukopisi imaju 51 poglavlje.
U ovom je izdanju zadrţana podjela na 49 poglavlja kao ustupak povijesnoj struĉnoj
litereraturi jer se XLV. poglavlje oduvijek citira i smatra jedinstvenom sadrţajnom cjelinom
koja opisuje sukob Splićana i Trogirana.
3. Naslovi poglavlja dosta su ujednaĉeni, ali ima razlika u pojedinim rijeĉima koje pomaţu za
odreĊivanje filijacije. U splitskom kodeksu ubacivani su naknadno crvenom bojom, ponekad
nije ni bilo dosta mjesta, a neki su naknadno uneseni istom rukom. Trogirski (T) i zagrebaĉki
(ZVer) imaju gotovo uvijek iste naslove koji se podudaraju s naslovima u ostalim splitskim
rukopisima i u dubrovaĉkom, a izvor je trogirski rukopis. MeĊutim, ni u toj grupi naslovi nisu
uvijek potpuni jednaki, dijelom su to samostalni zahvati prepisivaĉa, a moţda su postojali i
neki drugi rukopisi u tijeku predaje. Prema naslovima poglavlja blizu su vatikanski (V) i
zagrebaĉki (Z), npr. u poglavlju De bello quod gestum est pro uilla de Ostrogo (XXIX) to dva
rukopisa imaju naslov De bello quod emersit pro uilla Ostrog.
Karakteristiĉan je naslov De bello quod preparauerunt Spalatenses contra Tragurienses
(XLV). Taj je oblik naslova u trogirskom (T), zagrebaĉkom (ZVer) i splitskom (S) gdje je
napisan kasnijom rukom oĉito prema trogirskom. Ostali rukopisi iz to porodice takoĊer nose
taj naslov. Druga grupa rukopisa zagrebaĉki (Z), venecijanski (M), vatikanski (V) imaju
habuerunt umjesto preparauerunt.
III. Naslov Tomina djela
Glavni naslov djela samo je djelomice mogao biti razmatran pri odreĊivanju filijacije, jer
gotovo svaki rukopis ima drugi naslov, a u nekim su kodeksima i dva razliĉita imena — na
naslovnoj stranici jedno, a iznad prvoga poglavlja drugo.
Tradicionalan naslov Historia Salonitana nastaje kod Luĉića.(21) Premda je neprecizan,
uvrijeţio se i u hrvatskom obliku Salonitanska povijest. Budući da Toma nije dovršio svoje
djelo, nije mu vjerojatno ni dao definitivan naslov i poradi toga nastaje tolika raznolikost i
neujednaĉenost.
Iz kritiĉkog aparata vidi se da svaki od osam kolacioniranih rukopisa poĉinje drugaĉije. Od
ostalih rukopisa splitski rukopis Luĉićeva prijepisa Cindrova kolektaneja sa spomenute tri
varijante imena teksta (na naslovnoj stranici, na poĉetku teksta i na kraju teksta): Chronica
Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum... auctore Thoma archidiacono ecclesie
Spalatensis, Incipit Historia Salonitanorum pontificum atque Spalatinorum, Historia
Salonitanorum et Spalatinorum pontificum... najbolje odraţava postojeće šarenilo. U
urbinatskom vatikanskom rukopisu naslov je jednostavno izmijenjen: Chronica Dalmatiae et
Salonae.
Srednjovjekovni pisari vjerojatno nisu u tolikoj mjeri bili opterećeni autentiĉnošću naslova, a
djelo poput Tomina, koje je istovremeno i povijest i kronika, i povijest Crkve i kronika Splita,
pruţalo je mogućnost raznovrsne recepcije.
Premda splitskom kodeksu nedostaje prvi list, iz spomenutih se biljeţaka na zadnjim folijima
moţe pretpostaviti da je meĊu ostalim rijeĉima u naslovu bila i coronica, dakle upravo onako
kako je prepisano u trogirskom rukopisu. U Cindrovu kolektaneju glavni je naslov bio
Chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum (Luĉić, Kršnjavi), ali je na poĉetku
samog teksta: Incipit historia Salonitanorum pontificum atque Spalatinorum, kao da je
varirajući rijeĉi cronica i historia ţelio udovoljiti predlošku iz trogirskog rukopisa.
Rukopis Dumaneov nastaje u trenutku kad splitskom kodeksu već nedostaje prvi list, jer
prireĊujući kolektanej (Series cronicarum nobilissimae et antiquissimae civitatis Salonae)
Dumaneo daje naslov svome prijepisu De praesulibus ecclesiae Salonarum nunc Spalatinae
auctore Thoma Archidiacono Spalatensi.
Chronica je, dakle, ĉešći naziv od historia, moţda pod utjecajem Cindrova kolektaneja ili
zbog toga što je Tomino djelo u kolektanejima o splitskoj i dalmatinskoj povijesti bilo redom
s manjim sastavcima kojima je više odgovarao naziv kronika.
Drugo je pitanje izbora pridjeva Spalatensis iii Spalatinus, kao i poredak (ispred ili iza
pontificum). Jeziĉnim i stilskim kriterijima moglo bi se braniti svaku od potvrĊenih varijanti i
zbog toga je i u naslovu djela primijenjen princip ovog kritiĉkog izdanja, tj. princip najstarije
potvrde teksta. Na svim mjestima koja su nedostajala u splitskom kodeksu, preuzet je tekst iz
trogirskog kodeksa. Ako je pravopisno odstupao od uzusa u izdanju, usklaĊen je s ostalim
tekstom. Zbog toga je u ovom izdanju odabran naslov Historia Salonitanorum atque
Spalatinorum pontificum. Ustupak je tradiciji izbor rijeĉi historia umjesto cronica i njezino
izbacivanje iz naslova, jer će Tomino djelo i nadalje biti najpoznatije u stranim i širim
krugovima pod imenom Historia Salonitana. Rismondova varijanta naslova Tomina djela
Kronika bila je najbliţa po autentiĉnosti, veoma upotrebljiva zbog kratkoće, ali nije zaţivjela
jer je tradicija zvuĉnog latinskog imena bila suviše snaţna.
IV. Splitski kodeks — arhetip i/ili autograf?
U splitskom je kodeksu, osim glosa na marginama koje su iz kasnijeg perioda, cijeli niz
ispravaka unutar redaka (iznad pojedinih rijeĉi) ili na marginama tamo gdje se tekst proširivao
pa nisu rijeĉi mogle stati. Takvih
je korektura oko 120, pisane su istom beneventanom, ali na nekim mjestima slova nisu
izvedena tako pravilno i napisana su drugaĉijom tintom.
Dio ispravaka odnosi se na dodavanje pojedinih rijeĉi, najĉešće priloga ili zamjenica: tamen
122, 7; 296, 14, enim 128, 20; 158, 27, uero 140, 14; 150, 2; 294, 22, autem 210, 38; 148, 3,
denique 52, 14 i dr. Ove su rijeĉi inaĉe karakteristiĉne za Tominu strukturu reĉenice.(22)
MeĊutim, brojniji su vedć zahvati dodavanjem i brisanjem rijeĉi ili cijelih izraza. Evo
primjera:
— U nabrajanju zala koja su zahvatila Salonu pisac dodaje et alia facinora: ...odia, rapine,
usure, periuria et alia facinora totam inuaserant urbem (30,8).
— Sljedeću reĉenicu mijenja proširujući je: Et quia pars magna eorum per orbem erat dispersa
et ipsi pauci et inopes remanserant... .(42, 9-10)
— Brige i popravlja querere te dodaje satagebat: ...sed caritatis studio de animarum salute
lucrum spirituale querere satagebat (48,10-11).
— U reĉenici: Qui licet corporalibus oculis cecutiret (130, 2) ubaĉena je rijeĉ
corporalibus.
— Dodatkom sed paulo post daje dublju dimenziju radnji reĉenice: Sed deficientis iam
alimoniis, frustra miseri, uiribus corporeis destituti, repugnare posse confidunt, sed paulo post
ad deditionem faciendam intendunt. (164, 24- 27)
— U sljedećoj reĉenici dodaje pridjeve: ...quos longa inedia pressuraque seua torquendo
plurimam ab eis extorsit pecunie quantitatem (170, 8).
— briše i prepravlja reĉenicu: ...cum plus quam centum milia hominum seua mors unius
diei spatio et breui loci termino deglutiret? (234, 7)
— Na nekim mjestima izbacuje pojedine rijeĉi, npr. Spalatensium: fortiori annisu ...
incubuere remis et totis uiribus remigantes conabantur...(282, 28). Prethodna je, naime,
reĉenica glasila: At uero Spalatenses preter opinionem suam uidentes eos in mare exisse,
gauisi sunt ualde (282, 26-27). Time je izbjegnuto ponavljanje.
Takvi i sliĉni brojni zahvati u srţ jeziĉnoga iskaza ne mogu biti djelo obiĉnoga pisara ili
prepisivaĉa, to je, filološki gledano, originalan autorski ĉin. Tekst je, dakle, kao i sam kodeks,
bio in statu nascendi. Zahvati nisu bili puki ispravci, o njima je autor razmišljao, traţio je
ljepši i sadrţajniji, te stilski uvjerljiviji iskaz. Osim filoloških argumenata u prilog autografa
govori i oprema kodeksa, koja nije do kraja izvedena — inicijali, kao i druga slova, nisu do
kraja iscrtani bojom. Da ga je prepisivao ili pisao pisar, barem bi nakon Tomine smrti do kraja
razliĉitim bojama ispunio inicijale.
0 mogućnosti da je splitski kodeks Tomin autograf mnogo se raspravljalo,(23) a glavni je
argument protiv Tomina autorstva bila isprava koju je on vlastoruĉno potpisao.(24) No ta
isprava pisana je goticom, a ne beneventanom, tako da V. Brown (2001) ne iskljuĉuje
mogućnost da je Toma mogao pisati drugim pismom — beneventanom svoje djelo.(25)
V. Stemma codicum
Za prireĊivanje ovog kritiĉkog izdanja osnova je bio splitski rukopis. Zadrţala sam sve
pravopisne karakteristike i ostavila nedosljednosti u pisanju udvojenih i aspiriranih
konsonanata, oscilacije i — y, nedosljednosti u pisanju h, ci — ti pred vokalom.
Osuvremenila sam interpunkciju i pisanje velikih slova. Dijelovi teksta koji su bili na danas
nepostojećim folijima splitskoga kodeksa preuzeti su iz trogirskoga rukopisa, kao sljedećega
po starosti, ali sam ih uskladila s pravopisom splitskoga kodeksa, premda razlike izmeĊu ta
dva rukopisa nisu velike (u oba su rukopisa diftonzi ae i oe monoftongizirani). Sva su
kraćenja u svim rukopisima razriješena kako u osnovnom tekstu, tako i u kritiĉkom aparatu.
Najvaţnije pravopisne karakteristike ostalih sedam rukopisa navedene su u kritiĉkom aparatu.
Posebno se brojnim pravopisnim osobitostima istiĉe vatikanski (V): za glas /k/ ima grafem ch:
chastra, nech, achcessit, och (hoc), ecchce (ecce); umjesto qu- piše c-: cos (quos), cosdam
(quosdam); ingungeret (ingungeret); Gayus (Gaius); hamoris (amoris), gardinales i
ghardinales (cardinales), choortati (cohortati) — toĉno reproducira izgovor. Po tome se moţe
pretpostaviti da je prepisivaĉ bio venecijanskog podrijetla.
Zagrebaĉki (Z) dosta nedosljedno piše aele , veznik cum piše quum, glas /k/ takoĊer ponekad
piše grafemom ch: Aschlepii, schandalo; neujednaĉeno pisanje ci/ti pred vokalom.
Venecijanski koristi g za diftong ae, a karakteristiĉna mu je i veoma ĉesta kratica na 3.1. pl.
—erunt: ere'
Ostali su rukopisi mlaĊi i pravopisno dotjeraniji.
Tekst je, što je već obrazloţeno, podijeljen na 49 poglavlja, kako je bilo u izdanju Raĉkoga, a
i unutar poglavlja oznaĉeni su odlomci uglavnom na mjestima kako je sadrţajne cjeline
odreĊivao prvi priredivaĉ kritiĉkog izdanja Tomine Povijesti.

Stemma codicum pokazuje da je arhetip splitski rukopis (S). Svi kasniji prijepisi dijele se u tri
grane (u zagradama su kratice svih rukopisa):
I. grana (trogirski s njegovim prijepisima i meĊusobnim grananjem)
1. trogirski — Papalićev kolektanej (T)
2. Cindrov (C) — prijepis trogirskoga s elementim vatikanskoga
3. zagrebaĉki (ZVer) — prijepis Cindrova kolektaneja
4. splitski (S4) — Zaninovićev prijepis ZVer rukopisa
5. Luĉićev prijepis Cindrova rukopisa u Arhivu Splitskoga kaptola (S2)
6. prijepis Luĉićeva prijepisa Cindrova rukopisa (S3)
7. dubrovaĉki rukopis (R) iz biblioteke Arneri — x? — trogirski, Cindrov
8. zagrebaĉki rukopis u Arhivu HAZU — Cindrov (Z4)
II. grana (prijepisi splitskoga bez daljnjeg grananja)
1. zagrebaĉki (Z)
2. venecijanski (M)
3. vatikanski (V)
4. zagrebaĉki u Arhivu HAZU — Dumaneov prijepis (Z3)
III. grana (vatikanska)
1. vatikanski (VL) prijepis vatikanskoga s elementima Cindrova rukopisa
2. vatikanski (VUrb) slobodniji prijepis V i VL
U zakljuĉku trebalo bi se vratiti na pitanje Tomina autorstva. Nedvojbena je starost kodeksa,
pripadnost regionalnom splitskom i trogirskom skriptoriju, jasno je kako je teklo njegovo
nastajanje u krugu Splitskoga kaptola, gdje je stoljećima bio skriven od oĉiju javnosti. Moţda
zbog toga što je bio skromnije opremljen, što nije bio dovršen i što se nije isticao zlatnim
inicijalima, kodeks je ostao saĉuvan do današnjega dana upravo tamo gdje ga je njegov autor
osmislio, stvarao i pisao. Zašto odbaciti pretpostavku da je pred nama Tomin autograf ako je
prema paleografskoj analizi i materijalnim karakteristikama kodeksa mogao nastati za Tomina
ţivota. Filološka analiza ispravaka u tekstu odaje autorski ĉin, koji nije mogao biti kazivan u
pero nekom drugom pisaru. Zašto ne priznati starom kodeksu njegovu istinsku vrijednost i
autentiĉnost autorove ruke, koja je poznavala i beneventanu i goticu. Kad je Toma na ispravi
napisao goticom svoj notarski znak, nije mogao pretpostaviti da će time otvoriti pitanja o
kojima će biti rijeĉi i poĉetkom XXI. stoljeća. Moţda će ovo izdanje pomoći u rješavanju
Tomine tajne.

Luka Bobovišće na Braĉu, 1. rujna 2003. godine


Olga Perić
SIGLA
S codex Spalatensis KAS-623, saec. XIII.
T codex Traguriensis Cod.lat.med.aevi 440 (M.O. D. L. 38822), saec. XIV. Z codex
Zagrabiensis R 3311, saec. XV/XVI. et XVII.
ZVer codex Zagrabiensis ex bibliotheca Verantiorum (Vranĉić-Draganić) R 5720, saec.
XVI/XVII.
M codex Marcianus Cl. IX, cod. LXXV, MSS latini 3290, saec. XV. V codex Vaticanus Vat.
Lat. 7019 (ohm 6526), saec. XIV/XV.
VL codex Vaticanus (ex dono Lucii) Vat. Lat. 6958, saec. XVI/XVII? VUrb codex Vaticanus
Urbinas Vat. Lat. 910, saec. XVII/XVIII?
HISTORIA SALONITANA
0 Dalmaciji I,1-2
POVIJEST ILI KRONIKA SALONITANSKIH I SPLITSKIH PRVOSVEĆENIKA
I. 0 Dalmaciji
Dalmacija je prema Izidoru(1) prvi dio Grĉke, a nazvana je po starome gradu Delmisu(2) koji
se tamo nalazio. Ali ne zna se toĉno u kojem je kraju Dalmacije bio taj grad. Nekoć je ime
Dalmacija imalo šire znaĉenje: smatralo se da je to jedna provincija zajedno s Hrvatskom.
Postoji, naime,
pokrajina u gornjim krajevima koja se zove Delmina, gdje se još više stare zidine, spominje se
da je tamo bio grad Delmis. Sada je Dalmacija priobalna pokrajina koja poĉinje od Epira, gdje
je Draĉ, i proteţe se sve do Kvarnerskoga zaljeva, u ĉijoj je unutrašnjosti grad Stridon,(3) koji
je bio na granici izmeĊu Dalmacije i Panonije. To je bila domovina blaţenoga
Jeronima,(4) izvrsnoga nauĉitelja. Drugo je ime za Dalmaciju Liburnija,(5) prema nekoj vrsti
gusarskoga broda koji je kod njih bio u upotrebi. Stoga Lukan(6) kaţe: i Liburne koji se s
grĉkim brodovljem po moru bore.(7) Bavili su se gusarstvom zbog pogodnog poloţaja jer to
more s brojnim otocima pruţa mnoga skrovišta i pristaništa.
Nazvana je ova provincija i Ilirida po nekoj amazonskoj(8) kraljici koja
je tamo vladala i od koje su ovi narodi, prema priĉi, vukli podrijetlo.
0 Dalmaciji I, 3-4
Trojanac Antenor(1) prošao je morem ove provincije. On je, izbjegnuvši propast svoga grada,
poveo mnoge bitke s dalmatskim narodom i naposlijetku došao u venetsku pokrajinu. Došavši
do obala rijeke Pada, sagradio je grad Patavij,(2) koji se sada zove Padova, kako se moţe
proĉitati kod Vergilija.(3)
Iz rimske je povijesti poznato da je car August, kada je vodio vojsku
u ilirskim krajevima, a sam se drugamo ţurio, poslao zapovjednika, po imenu Venija, protiv
Panonaca koji su ţivjeli izmeĊu dviju brzih rijeka Drave i Save. Protiv stanovnika Dalmacije
poslao je zapovjednika Vibija
s velikom vojskom. Ti su Dalmati boravili u šumama, pustošili i pljaĉkali okolne provincije.
Sukobivši se s njima, Vibije je pobijedio taj narod. Premda je to bio divlji rod ljudi, prisilio ih
je ostaviti oruţje, kopati zemlju i iz zemlje vaditi zlato.
Pjesnici u priĉama kaţu da je Kadmo,(4) pretvorivši se u zmiju, došao u to provinciju. Njegov
je grad bio Epidaur koji je smješten pored Dubrovnika. Tamo je velika špilja i sve do danas
zadrţalo se mišljenje da tamo ţivi zmaj. Stoga će pjesnik: Zašto drugova grijehe tako strogo
ti sudiš kao da si zmija epidaurska.(5) Zbog toga se govorilo da su ti narodi od zmije roĊeni. 0
blaţenom se Hilarione takoĊer moţe proĉitati da je
0 Dalmaciji I, 5
tamo svladao velikoga zmaja. Povijest kaţe da je Kadmo bio kralj u Grĉkoj, da je protjeran,
da je došao u Dalmaciju i postao ljuti gusar. Poĉeo je juriti po moru poput ljigave zmije,
postavljati zasjede onima koji su plovili i napadati nemoĉne koje je god mogao.
Ta se provincija isto tako zove i Adrija(6) prema Adrijani, kćeri kralja
Minosa, koju je ugrabio Tezej. Plovio je po moru, a kad ju je zamrzio, ostavio ju je samu na
nekom otoku i pobjegao s njezinom sestrom Fedrom. Pronašao ju je Bakho, koji se naziva i
otac Liber, i uzeo je za ţenu.(7) Neki kaţu da se Adrija naziva po nekom Adriju, Italovu bratu
koji je tamo
vladao, ili, prema nekima, Adrija se naziva prema rijeĉi adra, što znaĉi kamen jer je to
provincija kamenita i brdovita.(8) Stoga Ovidije kaţe: ispod planina Dalmacije zaljeva niz.(9)
0 Saloni II, 1-2
II. 0 Saloni
Salona je bila metropolitanski grad Dalmacije, grad velik i drevan, o kojem govori Lukan:
Tamo gdje Jadranskog mora val u dušu bije Salonu.(1) Salona je pak nazvana po salum,(2) to
jest po moru, jer je smještena na morskoj obali. Dugaĉkom je zovu zbog toga što se ne
proteţe u širinu nego
u dulinu gotovo šest milja prema zapadu.
Ovaj grad u vrijeme graĊanskih ratova(3) nije priznavao Cezarovu vlast jer je ĉuvao
nepovredivu odanost rimskoj republici. Stoga Cezar pošalje svoga roĊaka Antonija s velikom
pomorskom vojskom da je pokori, a sam
se slijedeći Pompeja prebaci iz Brundizija u Epir. Tada je Antonije poslao
naprijed nekog zapovjednika, po imenu Vulteja, da na otocima salonitanske obale ujedini
vojsku. No u Saloni bijahu dva zapovjednika: Bazil i Oktavije, sljedbenici Pompejevi. Oni su
u oĉekivanju Cezarovih pristaša prikupili velike ĉete okolnih naroda, toĉnije Kureta, Dalmata
i Histra, da se s njima sukobe. No Vultej, pritisnut nestašicom hrane i vode,
nije više mogao boraviti na otocima. Premda je sa svih strana bio opkoljen neprijateljskim
zasjedama, ipak se ukrcao na laĊu sa ĉetom snaţnijih drugova u ţelji da se potajno prebaci na
kopno. Budući da su neprijateljske zasjede bile svuda uokolo, laĊa je uhvaćena usred
plovidbe. LaĊa je bila nepomiĉna i kad je Vultej vidio da nema kuda skrenuti, ohrabrio je
svoje
da budu spremni odvaţno se boriti za ĉast Cezarovu prije nego što padnu u neprijateljske
ruke. Tako se i dogodilo: kad su Vultej i njegovi vidjeli da pompejevci napadaju kopljima,
kamenjem i strijelama i da su već spremni rukom dohvatiti brod i uskoĉiti, a oni su već
umorni jer su se duţe vremena hrabro odupirali, jedan su drugom zadali rave da ne bi ţivi pali
u ruke neprijateljima. I tako su poginuli. Kad je Antonije ĉuo za pogibiju Vulteja i njegovih
suboraca, odustao je od dolaska u Salonu i vratio se Cezaru. Ovaj je grad do to mjere ĉuvao
nepovredivu odanost republici da je Cezarova vlast nad gradom Salonom bila neznatna, iako
je uspio pobijediti ĉitav svijet i sam postao jedini vladar svijeta.(4)
O Saloni II, 3
Stoga je poslije Cezarova ubojstva Oktavijan August poslao ĉovjeka, koji se isticao među
konzulima, po imenu Azinija Poliona,(5) i dao mu veliku vojsku da podvrgne Salonu pod
rimsku vlast. Tada Polion dođe u Dalmaciju i bez prestanka stade napadati Salonu.
Opkoljeni je grad,
izmuĉen dugotrajnim napadima brodovlja i konjice, napokon pao u ruke Rimljana.
Tijekom to opsade rodio se Polionu sin, kojemu je dao ime Salonin. Tada je doista velik
dio grada bio razoren, veća su utvrđenja srušena, kako se više nikada ne bi mogao
odupirati rimskoj državi. Izvojevavši pobjedu, vratio se Polion sa svojom vojskom u Rim,
gdje ga
je senat i rimski narod doĉekao iskazujući mu hvalu i slavu trijumfom. 0 tome u odama
pjeva Horacije: jer lovor vjeĉno trajne ĉasti dalmatskim njemu rodi trijumfom.(6) Taj je
Polion bio ne samo jak na oružju nego se isticao i pjesniĉkim darom, napisao je nekoliko
knjiga u lirskim metrima.(7)
0 svetome Dujmu i svetome Domnionu III, 1-2
III. 0 svetome Dujmu(1) i svetome Domnionu
Blaženi Pavao apostol(2) bio je prvi koji je širio evanđelje Kristovo od Jeruzalema sve do
Ilirika. On sam ipak nije osobno došao u Ilirik propovije-
dati nego je poslao svoga uĉenika Tita, kako kaţe Timoteju: Krescent ode u Galaciju, Tit u
Dalmaciju.(3) Blaţeni je Tit(4) došao do krajeva Dalmacije propovijedajući narodima rijeĉ
spasa, no nije tamo dugo ostao. Kad je ĉuo da je upravitelj Festo zapovjedio blaţenome Pavlu
da produţi u Rim, odmah je sve ostavio i ĉekao ga je u gradu jer je došao prije njega. Kada je
blaţeni apostol tamo došao, propovijedao je duţe vremena rijeĉ Boţju. Kad je pak po Duhu
Svetome saznao da u istome gradu treba podnijeti muĉeništvo, pobrinuo se da uredi crkve u
Grĉkoj. Stoga nije vratio Tita u Dalmaciju nego u Grĉku, gdje je bio poznatiji, i postavio ga
za glavnog svećenika na otoku Kreti.
Na njegovo mjesto blaženi Petar, prvi među apostolima, pošalje nekog svoga uĉenika,
po imenu Dujma, po narodnosti Sirijca iz Antiohije, da narodima Dalmacije propovijeda
rijeĉ života što je Tit bio zapoĉeo. Blaženi
je Petar odredio da se svećeniĉke sluţbe kršćanske vjere tako rasporede po pojedinim
gradovima ĉitavoga svijeta, kako su to od davnine ustanovili pogani. U onim gradovima, u
kojima bijahu poganski prvosvećenici, koji su se nazivali protoflamini, odredio je da se
postave biskupi, a u metropolije provincija, gdje bijahu arhiflamini, odredi da se postave
nadbiskupi.(5) Stoga je na obale Jadranskoga mora uputio trojicu svećenika: Apolinara(6) u
Ravenu, koja je metropolija ĉitave provincije Emilije, Marka evandelista(7) u Akvileju, koja
je na ĉelu Venecije i Istre, Dujma(8) pak pošalje u Salonu, glavni grad
0 svetome Dujmu i svetome Domnionu III, 3
Dalmacije i Hrvatske. Duţe je vremena zatim propovijedao u tome gradu, mnoge je po ĉitavoj
provinciji odvratio od zablude poganstva i okupio nemalu crkvu Kristu. Tamo je okonĉao
muku svoga muĉeništva sretno prolivenom krvlju. Zbog njegova presjajnoga apostolskog
ugleda, Apostolska stolica svim
njegovim nasljednicima dodjeljuje prema ždrijebu nadbiskupska obilježja. On je pak
podnosio muĉenje s mnogim drugima, koji su slavu muĉeništva postigli mjesec dana
prije njega.
U doba Dioklecijanovih i Maksimijanovih(9) progona ţivio je drugi muĉenik sliĉna imena,
ĉije se ime Domnion neznatno razlikuje od imena
nadbiskupa Dujma. On je bio jedan od komornika tiranina Maksimijana. Budući da je
Domnionm uživao veliku naklonost cara, ĉuvao je carsku krunu i stavljao ju je na carevu
glavu kada je to bilo potrebno. Potajno je pak bio kršćanin. Videći da je Maksimijan tako
bjesomuĉno okrutan prema kršćanima, da je mnoge odvratio od svete namjere, a jer je
sam bio odan i velik kršćanin,
stao je hrabriti muĉenike da do kraja istraju u svetoj vjeri. Dao im je tada priliku da
izbjegnu tiraninov bijes i da krenu u Rim. Kad je to Maksimijan doznao, okrenuo se
divlje i još bjesomuĉnije protiv njega: trebao je biti na licu mjesta kažnjen smrću, osim
ako se ne bi, lišen svih kraljevskih oznaka, kod prvog priznanja da je kršćanin, poklonio
poganskim idolima uz prinošenje žrtve. Ali blaženi Domnion pobjegne od tiraninova
bijesa i pohita u Rim. Dok je išao Klaudijevom cestom,(10) blizu nekoga grada koji se
zvao Iulia Chrysopolis,u napali su ga carevi ljudi, koji su ga u trku slijedili. Opkolili su
ga, trgli bodeže i odsjekli mu glavu. Priĉa se da je sam muĉenik božanskom sposobnošću
vlastitim rukama digao sa zemlje svoju glavu i ĉvrstim koracima
pregazio neku tamošnju rijeku po imenu Satirion. Ondje je neko vrijeme poĉivao
pokopan u grobu. Budući da je Gospodin preko njega uĉinio mnoga ĉuda, iz mnogih su
se provincija slijevali da bi našli ozdravljenje. Tada su salonitanski građani, jer je bio
imenjak nadbiskupu blaženom Dujmu, otišli i oteli tijelo blaženoga Domniona i uz
veliko štovanje smjestili ga u Salonu.
Stoga se zbog sliĉnosti imena veoma ĉesto pogrešno piše rijeĉ Domnion umjesto imena
Dujma i obrnuto. U isto je vrijeme kod Salone blaženi Staš iz Akvileje podnio svoje
muĉeništvo za ime Kristovo.
0 gradnji graĎevine koja se zove Split IV, 1-2
IV. 0 gradnji graĎevine koja se zove Split
U isto je vrijeme senat i rimski narod Dioklecijana, oca Maksimijanova,(1) koji je bio roĊen
u krajevima Dalmacije, imenovao carem zbog njegovih junaĉkih djela za drţavu. Od svih
svojih prethodnika on je bio najţešći progonitelj kršćana. Progonio je bez prestanka vjerne
Kristu zvjerskom okrutnošću po ĉitavom svijetu i poput razjarenoga lava nije mogao krvlju
kršćana zadovoljiti ţeĊu svoje pokvarenosti. Zbog njegovih pogubnih edikata(2) svakodnevno
su bile ubijane tisuće kršćana, tako da se ĉinilo da ĉitavom ljudskom rodu prijeti propast.
Stoga su dvorjani savjetovali tiraninu povući tako okrutnu uredbu, kojom se svakodnevno
ubija toliko ljudi, jer se treba bojati da neće imati nad kim vladati ako istrijebi ĉitav svijet.
Tada je Dioklecijan pristao svladati svoju okrutnost i izdao je zakon po kojem se ne kaţnjava
odmah smrtnom kaznom svatko tko se ne ţeli odreći kršćanske vjere, nego će mu biti oduzeta
sva imovina, bit će prognan iz domovine i osuĊen da kopa u rudnicima i u pustinji.
I tako je car zapovjedio da se u razliĉitim dijelovima svijeta sagrade mnoge graĊevine radi
sjećanja na vladara i naloţio je da se na teške radove
pri njihovoj izgradnji pošalju osuĊenici, najviše kršćani. U Rimu je, osim mnogih drugih
graĊevina, dao sagraditi terme, u dijelovima Panonije na granici Rutenije(3) sagradio je neku
veoma zapaţenu graĊevinu iz kamenja grimizne boje koja još i danas, premda je srušena,
izaziva veliko divljenje kod prolaznika, kako se moţe proĉitati u povijesti ĉetvorice
okrunjenih.(4) U zemlji Geta, koja se sada zove Srbija ili Ragka,(5) dao je pored neke vode
sagraditi grad koji je po svojemu imenu nazvao Diokleja.(6) Budući da je bio podrijetlom iz
Dalmacije, zapovjedio je da se pored Salone sagradi još odliĉnija graĊevina u obliku
utvrĊenoga grada poput
0 gradnji gradevine koja se zove Split IV, 1-2
carske palaĉe.(7) U njoj su podignuti hramovi bogovima Jupiteru, Asklepiju, Marsu, što se još
i danas vidi. U to je graĊevinu Dioklecijan doveo svoju majku da u njoj ţivi, i predao joj je
Salonu s cijelom provincijom. Nazvana je to graĊevima Spalatum prema pallantheum kako su
stari nazivali
prostranu palaĉu.(8)
U njegovo je doba Gaj,(9) takoder podrijetlom iz Dalmacije, imenovan prvosvećenikom
Apostolske stolice. Ţivio je Gaj u doba muĉenika Sebastijana, koji je s gradskim prefektom
Hromacijem, Marcelijanom i Markom pomagao muĉenicima. Premda je rodom bio blizak
caru
Dioklecijanu, nije mogao postići mir za kršćane, dapaĉe vihor progona zahvatio ga je s
ostalim muĉenicima. Nakon što je gotovo 12 godina predsjedao Apostolskom crkvom, sa
slavom muĉeništva ode ka Gospodinu.
0 salonitanskim biskupima Gliceriju i Natalu V, 1-3
V. 0 salonitanskim biskupima Gliceriju i Natalu
U to je vrijeme Salona bio bogat grad, napuĉen brojnim domaćim
stanovnicima i strancima. Oluja progona već je jenjavala i crkva je pomalo dobivala na
snazi. Mnogobrojni je tamošnji kler dobio crkvenu naobrazbu i poslije svetoga Dujma
redom su dolazili mnogi biskupi. 0

nekima ćemo, onoliko koliko smo uspjeli doznati, izloţiti za sjećanje potomstvu.
U doba cara Lava(1) tiranin Antonin,(2) odreĊen za cara, bio je uhvaćen zbog izdaje u palaĉi.
Isti je Lav Lava mlaĊega,(3) sina Nepocijanova, odredio
u Raveni za cara umjesto Antemija, jer se oženio s nekom njegovom nećakom. Kad se
ovaj Lav zakonito domogao kraljevstva, želio je nekog Glicerija(4) oprezno svrgnuti s
vlasti, jer je bio prijeke naravi i jer si je prije toga na tiranski naĉin prigrabio vlast. Želeći
da on ostane izvan kraljevskih poslova i da postane gotovo privatna osoba, uĉini ga
biskupom Dalmacije u Saloni.

U doba rimskih papa Pelagija(5) i Grgura,(6) nauĉitelja, nadbiskupom Salone bijaše


neki Natal,(7) roĊen u tom gradu. Budući da se oslanjao na moć svojih mnobrojnih roĊaka, od
biskupske je ĉestitosti otišao stranputicom veoma daleko. Bio je neznalica, nije se predavao
ĉitanju nego je gubio vrijeme na gozbama i svakodnevnim ĉašćenjima s roĊacima i
prijateljima. Što je bilo još gore, opljaĉkao je crkvenu riznicu bogohulno dijeleći svojim
suuĉesnicima i drugovima u pijanstvu posude koje su sluţile za sluţbu Boţju. A bio je u to
doba neki arhiĊakon, po imenu Honorat, kojemu je Bog bio pred oĉima i koji je iz silne
odanosti ţalio zbog lakomislenosti svojega biskupa. Kušao je u granicama dopuštenoga
suprotstaviti se nadbiskupu Natalu, ponajviše zbog toga što je vidio da se crkveno blago tako
nedoliĉno razvlaĉi. Nadbiskup ga je stoga veoma
0 salonitanskim biskupima Gliceriju i Natalu V, 4-5
zamrzio. Poĉeo je izmišljati mnoge spletke i podmetao je arhiĊakonu da
bi ga mogao izbaciti iz sluţbe arhiĊakonata. Budući da nije mogao naći
nikakav prikladan uzrok, stade hiniti veću naklonost prema njemu, kao
da ga ţeli uzdići na višu ĉast. Stade ga tako nagovarati da uĊe u svećeniĉki
red. Ali Honorat, sumnjajući da je posrijedi prijevara, nije na to pristao.
Kad je Natal vidio da mu se ne ostvaruje njegovo lukavstvo, sazvao je
kler i u svojem govoru, istiĉući da je to nuţno, nasilno je tjerao arhiĊakona
da preuzme svećeniĉku sluţbu. Budući da se arhiĊakon ustrajno protivio,
nadbiskup ga je udaljio sa sluţbe i oduzeo mu povlastice. Tada Honorat
pošalje papi Pelagiju(8) molbu neka naloţi nadbiskupu da ga prestane zbog
toga bez potrebe muĉiti. K tome je javio papi o nadbiskupovu pokvarenu
ponašanju. Zato je gospodin papa, iz odanosti prema Bogu, odluĉno
zapovjedio Natalu da prestane uznemiravati arhiĊakona takvim
promaknućem i da odreĊenoga dana doĊe pred njega kako bi odgovarao
za svoje postupke. Natal je papin nalog zanemario i ustrajao u svojoj zloći.
U meĊuvremenu je prvosvećenik Pelagije preminuo(9) i naslijedio ga
je nauĉitelj blaženi Grgur.(10) Ponovno je, dakle, Honorat molio blaženoga Grgura da ga
zaštiti od muĉnih zahtjeva njegova prelata o preuzimanju svećeniĉke službe. Papa je,
prema naredbi svoga prethodnika, opomenuo
pismom Natala i naloţio da prestane muĉiti svoga arhiĊakona. No Natal nije htio zauzdati
svoju pokvarenost i Honorat, izmuĉen tolikim poteškoćama i naporima, pristane na zahtjev
svojega nadbiskupa. Ĉim je bio zareĊen za prezbitera, odmah je Natal izbljuvao zloću zaĉetu
u svome srcu i Honoratu oduzeo arhiĊakonat rijeĉima: »Ne moţe svećenik vršiti
sluţbu arhiĊakonata.(11) Uskoro je na to mjesto izabrao drugoga koji mu je bio sliĉan po
naravi i naĉinu ţivota.
Honorat, videći da će biti tako podlo izigran, ode do pape i izloţi sve
što je nadbiskup varajući uĉinio protiv njega. Tada blaženi Grgur ponovno napiše
Natalu(12) da vrati Honoratu prijašnju ĉast i da pristupi pred Apostolsku stolicu kako bi
odgovarao na pritužbe o svojem sramotnom ponašanju. No Natal je prezreo papinske
naloge i kao ĉovjek bez savjesti
0 salonitanskim biskupima Gliceriju i Natalu V, 5
ustrajao u iskvarenosti svoje duše. Blaţeni je Grgur ţalio zbog tolike tvrdokornosti i
suosjećao je s tolikim arhiĊakonovim patnjama. Stoga je nekog podĊakona, po imenu
Antonija,(12) uputio u Salonu. Kad je on tamo došao potpomognut apostolskim
pokroviteljstvom, najprije je blagim rijeĉima opominjao biskupa da Honorata vrati na njegovo
ĉasno mjesto i da ga prestane tako zlo muĉiti. No Natal je mnogo toga protiv arhiĊakona
izmišljao i traţio sve moguće puteve da to izbjegne. Antonije tada Natalu oduzme pravo na
palij, odreĊujući da će donijeti odluku o njegovu izopćenju, ako se ne smiri. Na to Natal
pošalje pismo papi protiv Honorata. A Honorat isto tako pošalje svoje pismo s optuţbom
protiv nadbiskupa. Blaţeni Grgur odgovori Natalu optuţujući ga za mnoge prijestupe, a
osobito za prijevaru u vezi s Honoratovim promaknućem, govoreći da je bilo veoma
nepravedno promicati jednu osobu protiv njezine volje u svećeniĉki red i istovremeno joj, kao
nesposobnoj, oduzimati sluţbu
arhiđakona, jer nije pravedno nekoga protiv njegove volje tjerati da napreduje: »Stoga
smatram da se nitko bez krivnje ne smije nepravedno izbaciti iz službe.« Honoratu je
otpisao rijeĉima: »Želimo i nalažemo da vršiš službu arhiđakona na osnovi prijašnjega
prava, tebi prema tvojoj službi pripada ĉuvanje riznice. Ako što nestane zbog tvoje
nemarnosti ili
neĉije prevare, ti si to dužan nadoknaditi Bogu i nama.« Onoga pak, kojega je Natal
ubacio, izbacio je iz arhiđakonata. Budući da je to stvar narasla u toliki skandal, papa je
Honoratu naredio da osobno pristupi k Apostolskoj stolici, a nadbiskupu da ne dođe
osobno nego da njegovi zakoniti zastupnici dođu u papinsku kuriju. Tako je i bilo,
apostolskom je odlukom
stvar za obojicu bila završena.
0 shizmatiku Maksimu VI, 1-3
VI. 0 shizmatiku Maksimu
Tih dana pošalje blaţeni Grgur nekog svog izaslanika(1) da obavi vizitaciju crkava u
Dalmaciji. U to je vrijeme nadbiskup Natal već bio naaustio ovaj svijet.(2)
Maksim je iz ţarke taštine nestrpljivo teţio) za pontifikatom i priĉa se
da je bio napokon izabran jer je to uspio postići potkupljivanjem. On nije stupio pred
Apostolsku stolicu, kako je bio obiĉaj, da bude posvećen, nego je najprije poslao
izaslanstvo i dobio zaštitu od careva u Carigradu.(3) Oni

ipak nalože da ode pred lice gospodina pape. No, svjestan nezakonitoga izbora, nije
otišao do pape i nije zatražio suglasnost njegova izaslanika nego se nepromišljeno i drsko
dao na licu mjesta posvetiti za

nadbiskupa.
Kada je to papa doznao, bio je bolno potresen i odmah mu je odrješito naredio da ne obavlja
sveĉani misni obred. Maksim pak ogrezao u odmetniĉko zlodjelo tvrdoglavo je prezreo
papinu naredbu i uzdajući se
moć svojih bližnjih i ostalih svjetovnjaka, kojima je široke ruke dijelio darove ogoljevši
vlastitu crkvu, služio je mise i preuzeo sve biskupske uloge. Tada je blaženi Grgur
napisao kleru(4) i naložio salonitanskome narodu da nitko ne dolazi u dodir s tim
Maksimom koji je prigrabio svećeniĉku ĉast. No svi su se toliko bojali njega i njegovih
suuĉesnika, da

nitko nije usuđivao izbjegavati ga javno. Arhiđakon pak Honorat i biskup Paulin,(5) jer
su bili razboriti i staloženi ljudi, pridržavali su se naredbe vrhovnog svećenika i
izbjegavali toga Maksima kao odmetnika i izopćenika. Napokon su i sami carevi optužili
Maksima da se tako drsko i buntovniĉki odnosi prema Bogu i papinoj naredbi. Tada se

urazumio i poslao je svoje glasnike u Rim s obećanjem da će se opravdati


zlodjela za koja je bio optuţen. Blaţeni Grgur, smiren tim obećanjem,
Maksimu poruku da osobno doĊe u Ravenu. Maksim tada opremi brod i doĊe u Ravenu
oĉekujući tamo papinu naredbu. Poslao je tako blaţeni Grgur nekog svoga notara po imenu
Kastorija(6) s nalogom
0 shizmatiku Maksimu VI, 3
Marijanu,(7) nadbiskupu u Raveni, da zajedno moraju okonĉati Maksimov sluĉaj na
taj naĉin da on bude oslobođen optužbe za potkupljivanje na osnovi njegova zaklinjanja.
0 ostalim pak nedjelima neka jednostavnim rijeĉima potvrdi da je nevin pred tijelom
blaženoga Apolinara.(8) Za to pak
što je, premda izopćen, obavljao službu Božju, neka mu nametnu odgovarajuću pokoru.
Tako je stišan sluĉaj toga Maksima.(9)
Kako je osvojena Salona VII, 1-3
VII. Kako je osvojena Salona
U meĊuvremenu je salonitanski grad svaki dan neumitno sve više propadao jer su barbari bili
u neposrednoj blizini i neprestano ga napadali. Vladala je u njemu gradanska nesloga, a
javnim se poslovima nije dovoljno razborito upravljalo. Nije postojao mudar upravitelj da
zauzda oholost, da kazni zloću, svatko je svoju vlastitu volju smatrao pravdom. Štovao se
moćniji, a nemoćni su bili izloţeni pljaĉki. Pravda je bila daleko, pokvarenost je svime
ovladala. Boga se nisu bojali, svete nisu štovali, izumrlo je milosrĊe i poboţnost; mrţnja,
grabeţ, lihva; krivokletstvo i druga nedjela zahvatili su ĉitav grad. Vjeru su ismijavali, kler
prezirali, a poniznost je poklekla pred ohološću. Crkvi se nije davalo ono što je odreĊeno
davati, a traţilo se od nje ono što nije trebala davati. U traţenju gradskoga upravitelja nisu bili
sloţni nego podijeljeni, nisu birali nekoga tko bi mogao koristiti svima, nego tko bi u svoje
ime mogao osigurati dobitak prijateljima ili gubitak neprijateljima. Tako je u gradu bilo
mnogo gospodara a malo podanika, mnogo nalogodavaca a malo poslušnih. Nisu se ponašali
kao da vole domovinu nego kao da nastoje grabeţljivo pljaĉkati neprijateljsku zemlju.
Sredstva za javne troškove grabili su moćnici i cijeli je teret javnih sluţbi pao na jadnu
sirotinju. Osim toga, pokvarena je Venera bez ikakva vela stida kaljala sve staleţe, sve
spolove i dobi. Od raspuštene su poţude mladići omlitavjeli, od tvrdokorne škrtosti starci su
se kodili, ţene su se bavile vraĉanjem, svi su bili prepuni iskvarenosti. Nepravde nanesene
sugraĊanima smatrali su slavnim djelima. U samome gradu ĉinili su se drskima i odvaţnima,
ali u susretu s neprijateljima postajali bi plasljivi i za rat nesposobni. Salona, iskvarena takvim
i sliĉnim porocima, što je mogla drugo nego krenuti prema dnu? Što je drugo preostalo nego
juriti u propast?
Kako je pak došlo do konaĉne propasti,(1) nije sasvim jasno. Mi ćemo, kao i u dosadašnjem
izlaganju, pokušati izloţiti dijelom ono što je napisa-
no , dijelom ono što je došlo predajom a dijelom slijedeći mišljenja drugih.
Priĉa se da je Salona bila razorena u vrijeme Gota(2) koji su pod vodstvom Totile(3) krenuli
iz krajeva Teutonije i Poljske. Sam je, naime,
Kako je osvojena Salona VII, 4-5
voĊa, prije nego što je navijestio rat Italiji, prošao razarajući kroz krajeve Dalmacije. Razorio
je tada dijelom grad Salonu. Sam je ušao u spomenuto zdanje cara Dioklecijana, srušio i
uništio tamo carske isklesane natpise i dao razoriti jedan dio to graĊevine.
Iz krajeva Poljske došlo je s Totilom sedam ili osam uglednih plemena
po imenu Lingoni.(4) Kad su oni vidjeli da im je zemlja Hrvatska prikladna za boravak, jer su
u njoj ostali rijetki koloni, traţili su je i dobili od svojega voĊe. Ostavši tamo poĉeli su tlaĉiti
domaće stanovništvo i surovo ga pokoravati pod svoju vlast. Hrvatska je brdovita pokrajina,
koja se nalazi
na sjevernoj granici Dalmacije. Od davnine se taj kraj zove Kurecija, a narodi koji se sada
nazivaju Hrvatima, nekada su imali ime Kureti ili Koribanti;(5) stoga Lukan kaže: Tamo
se uzda u ratniĉki narod Kureta koje hrani zemlja okružena Jadranskim morem.( 6) Zvali
su ih Kuretima jer su ne zaustavljajući se trĉali od mjesta do mjesta i lutajući po šumama
i
gorama živjeli u divljini. Ćud su poprimili od surovosti prirode u domovini i zbog toga su
se poput zvijeri veselili surovom ratovanju, napadima i pljaĉkama. Veoma ratoborni i ne
libeći se izložiti se smrti najĉešće su se izlagali neprijateljskome oružju. Mnogi ih
pjesnici spominju po nekom smiješnome vjerovanju. Kada dođe do pomrĉine mjeseca,
misle
da ga duhovi grizu i uništavaju, stoga udaraju o sve mjedene predmete u kući, kao da
vjeruju da će mjesecu u nevolji pomoći ako bukom tjeraju zle duhove. Stoga će Vergilije:
Kureti koji o mjed udaraju.(7) Izmiješali su se ti narodi i postali jedan narod koji je imao
sliĉan naĉin života, obiĉaje i jedan jezik. Imali su i vlastite vođe. Iako su bili pokvareni i
divlji, ipak
su bili kršćani ali veoma sirovi. Zarazila ih je također i arijanska kuga. Mnogi su ih
nazivali Gotima i isto tako Slavenima prema posebnom imenu onih koji su došli iz
Poljske ili Ĉeške.
Kako je već spomenuto, oni su napadali latinske stanovnike koji su nastavali primorske
krajeve a najviše Salonu, glavni grad ĉitave pokrajine.
Taj je grad već izgubio svoju nekadašnju moć i veoma je osiromašio. Grad nije imao
dostojnoga upravitelja i zbog toga su ga neprijatelji mogli lako osvojiti i opustošiti.
Kako je osvojena Salona VII, 6-7
I tako je voĊa Got, koji je bio na ĉelu ĉitave Sklavonije, skupio veliku vojsku sastavljenu od
pješaka i konjanika i spustio se s planina. Utaborio
se s istoĉne strane grada, a drugom odjelu svoje vojske zapovjedio podići logor sa zapadne
strane iznad mora. Poĉeo je sa svih strana napadati
Salonu napadajući ĉas strijelama, ĉas kopljima. Jedni su s obronaka brda, koje se tamo
uzdiže, vitlali prema zidinama iz praćaka kamenje sa strašnom bukom, drugi su se
polako približavali zidinama zbijeni u jedan red i pokušavali probiti vrata. A Salonitanci
su se hrabro odupirali rasuti po zidinama, braneći se od neprijateljskih kopalja zaklonima
i štitovima.
Oni su isto tako na neprijatelje valjali golemo kamenje; jedni su na one koji su se
izdaleka borili bacali kamenje iz bojnih naprava, a drugi su odašiljali strijele metaljkama i
lukovima. I tako je više dana na razne naĉine tekla borba s neodluĉnim ishodom. Ali što
vrijedi ljudski trud kad nedostaje milost zaštite Božje! Zbog mnogih će grijeha,
zajedniĉkih i
pojedinaĉno poĉinjenih, prema presudi višnje osvete griješni grad biti razoren maĉem.
Građani su bili izgubili razum i moć odluĉivanja, biskup bijaše nikakav, upravitelj
beskoristan, narod razuzdan, nisu znali što bi bilo pametno uĉiniti. Jedni bijahu odviše
plašljivi, drugi više od dopuštenoga samouvjereni. Tako je izvor propadanja u poĉetku
bio u
samome gradu. A zatim neprijateljske ĉete nisu prestajale svakodnevno napadati jadan
grad. Salonitancima su već oslabile snage i svladavao ih je umor. Jedva su odbijali napad
mnoštva i gubeći nadu da će se moći oduprijeti, nisu više svim srcem branili zidine.
Toliki ih strah bio obuzeo da su pali duhom i svaki pojedini mislio je samo o bijegu.
Dogodilo se pak da su jednoga dana bogatiji graĊani potajno prenijeli
svoje stvari do mora i poţurili ukrcati ih na brodove. Kad je to vidio ĉitav gradski puk, svi su
- ţene i nejaka djeca — u gomili pojurili do Luke i nastojali ukrcati se na laĊe i razbjeţati na
sve strane. Grabili su iz kuća štogod su mogli, a vika matrona i djevojaka u snaţnoj se buci
dizala do
neba. Sirotinja se također s malim zamotuljcima žurila u luku i pokušavala se ubaciti na
brodice. Jedni su gotovo goli i bez iĉega jedva mogli uskakati u ĉamce, drugi plivati do
brodova. Neke su u neuspješnom pokušaju u buĉnoj gomili potopili valovi.
Kako je osvojena Salona VII, 8-9
Neprijatelji su odmah provalili u grad i nisu prestajali s leĊa ubijati
bjegunce, pljaĉkati, ne štedjeti nikoga na svome putu i paliti kuće. Kad se
ubrzo jadan grad, napušten i bez zaštite vlastitih sinova, ispunio neprija-
teljskom svjetinom, nije bilo nikoga da poštedi crkve, da se smiluje drev-
nim zidinama i vrijednim palaĉama, nego su u navali bijesa zapalili ĉitav
grad i u kratko ga vrijeme pretvorili u prah i pepeo. Od tolika bogatstva
odnijeli su malo plijena. Najvećom su nagradom za pobjedu smatrali to
što su tako sjajan grad mogli uništiti uz neznatan gubitak vlastite vojske.
Tko bi mogao nabrojiti koliko su bijednih gradana, koliko nesretnih
djevojaka, koliko djeĉaka odveli u zarobljeništvo? Tko bi se mogao sjetiti broja onih koje
je požderao maĉ, koje je progutala vatra, koje je u bijegu usisalo more? A jadni građani,
gledajući lomaću mile domovine, nisu mogli žaliti, nije im bilo dopušteno za njom
plakati nego je svatko za sebe u strahu za vlastiti život žurio otploviti brodom. Niti je bilo
vremena da
se sazove vijeće, niti su mogli odluĉiti što treba uĉiniti za opći spas, nego je svatko u brizi
za svoju obitelj razmišljao kuda da krene sa stvarima koje je uspio izvući iz pokopane
domovine. Niti su to mogli sabrano uĉiniti jer su se u tolikom metežu i bez reda penjali
na lade bježeći glavom bez obzira da otac nije nalazio sina, niti sin oca, žena nije mogla
vidjeti muža, ni
muž ženu. Jedina bila im nada napustiti zemlju otaca. Oni koji su prije pobjegli nisu
ĉekali posljednje: oni koji su bili posljednji nisu mogli zadržati one koji su se žurili. Kao
da su bili pijani ili ludi, tražeći spas jedino u bijegu, nisu znali kojim sigurnijim putem
krenuti. Kako je žalostan bio prizor jadnih žena koje su ĉupale kosu, koje su se udarale
po grudima i obrazima!
Kako su jaukali i stenjali jer nisu znali od ĉega bjeţati — od ognja ili maĉa?
Kako su Salonitanci pobjegli na otoke VIII, 1-3
VIII. Kako su Salonitanci pobjegli na otoke
Pošto su brodovima otplovili daleko od obale, raspršili su se: jedni su žurili prema
raznim otocima, a drugi su još dalje veslali smatrajući da
niti na otocima neće biti posve sigurni. Napokon je jedan dio pristao na otok koji se zove
Šolta, drugi na Braĉ, treći na Hvar, a ostali su doplovili u luke Visa i Korĉule.
Kad su se iskrcali s lada, svatko je poĉeo tražiti svoju obitelj, slati poruke po jednim i
drugim otocima i povezivati se po rodovima. Oni koji
su se meĊusobno našli, veselili su se što su izbjegli takvu opasnost, a oni koji se nisu
pronalazili oplakivali su svoje kao mrtve. Kad se tuga i ţalost
zbog tolike nevolje malo smirila, stali su se meĊusobno tješiti. Tada svi poĉeše plesti kolibe
od lisnatih grana i pruĉa i smještati se po prikladnim mjestima. Poĉeli su se baviti razliĉitim
poslovima. Jedni su obraĊivali zemlju, drugi su plovili morem i trgovali. Jao, koje li patnje!
Koliko ih je bogatih i uglednih bilo u Saloni koji su sada na tuĊim vratima bijedno prosili
kruh. Tada su odabrani mladići poĉeli ploviti uz obalu Dalmacije na liburnama(1) pod
oruţjem i neprijateljima postavljati zasjede. Toliko su ih svakodnevno ubijali i pljackali da se
nitko od Slavena nije usuĊivao spustiti se do mora. Tako su Salonitanci dugo vremena ostali
na otocima provodeći ţivot pun jada i bijede.
U isto se vrijeme Ivan,(2) vrhovni svećenik Apostolske stolice, budući da je bio rodom
Dalmatinac, veoma ražalostio slušajući o nesretnom udesu svoga naroda. Poslao je
nekog opata po imenu Martina s velikom svotom novca za otkup zarobljenika. Kad je
ovaj došao u krajeve Dalmacije, mnoge je zarobljenike otkupio od Slavena i otposlao ih je
njihovim roditeljima. Taj je Martin prema apostolskoj zapovijedi relikvije mnogih svetaca
preuzeo u krajevima Dalmacije i Istre i prenio ih u Rim k spomenutom papi Ivanu.
Veleštovani ih je papa s poštovanjem preuzeo i pohranio u crkvi blaženog Ivana
Lateranskoga; gdje je izvor krstionice. Tamo je dao naslikati u zlatnom mozaiku lik
svetoga Dujma s palijem i
ostalom biskupskom odjećom. Isto je tako dao naĉiniti sliku blaţenoga Staša meĊu ostalim
svecima.
Kako su Salonitanci pobjegli na otoke VIII,
4
U to isto su vrijeme neki došljaci koji su, kako priĉaju, bili istjerani iz Rima, pristali
brodovima blizu Epidaura. Bijaše Epidaur biskupski grad, podložan salonitanskoj crkvi,
što se može zakljuĉiti iz pisma svetoga pape Grgura, koje je poslao nadbiskupu
salonitanskom Natalu, u kojemu ga
prekorava što je bez privole sinode uklonio nekog Florencija,(3) biskupa crkve u
Epidauru, zbog nekih pripisanih mu ali nedokazanih prijestupa. Ovaj je sluĉaj spomenuti
papa povjerio svome podđakonu Antoniju kojega je bio poslao u Salonu, kako smo prije
spomenuli. Došljaci, koje sam gore spomenuo, svoje su sjedište smjestili u tim krajevima,
a grad Epidaur su
ĉestim napadima veoma izmuĉili, izmuĉenoga su osvojili i osvojenoga pretvorili u
pustoš. Ljudi su se s njima izmiješali i postali jedan narod. Sagradili su Dubrovnik i
živjeli u njemu.(4) Od tog su vremena nastojali dobiti palij za svoga biskupa.
Kako su se Salonitanci raspršili po raznim mjestima IX, 1-2
IX. Kako su se Salonitanci raspršili po raznim mjestima
U međuvremenu su Salonitanci, boraveći na otocima, trpjeli zbog jalove zemlje i
nestašice vode. Gorjeli su od snažne želje vratiti se u domovinu. Ali iako je Salona ležala
napuštena, neprijatelji se nisu usuđivali u njoj boraviti. I Salonitancima se ĉinilo da tamo
boravak ne
može biti siguran, neprijateljski je oganj sve uništio, kule i zidovi ležali su srušeni, samo
je kazališno(1) zdanje, koje je bilo sagrađeno na zapadnom dijelu, još uvijek ostalo
netaknuto. Tako je nesretne građane odanle tjerala nestašica, a ovdje su se još uvijek
bojali neprijatelja. Budući da su se u velikom broju rasuli po svijetu, ostalo ih je malo i
bili su bez sredstava te
nisu mogli ni pomišljati na obnovu grada.
Stoga se dogodilo da su neki, koji su otišli s otoka, tražili sebi prikladna mjesta za
stanovanje po raznim dijelovima dalmatinske obale. Neki su ploveći prema zapadnoj
strani pristali u luci nekog drevnog, ali porušenoga grada. Kad su vidjeli da je mjesto
pogodno za boravak, sagrade
tamo neku utvrdu i stanu u njoj stanovati. Budući da im se položaj mjesta svidio zbog
okolnih otoka i pogodnosti pristaništa, nisu držali potrebnim vratiti se u Salonu. Ĉinilo
im se da ništa ne nedostaje osim rijeke Jadra koja je veselo tekla s istoĉne strane
salonitanskoga grada. 0 njoj ĉitamo kod Lukana: Tamo gdje Jadranskog mora val udara
dugu Salonu a Jadro
trepereć ususret blagim se vjetrima pruža.(2) Spomenutom je gradu dakle dano ime
Jadrija ili kako se nekima više sviđa: Jadrija je dobila ime po osnivaĉu Jadriju.(3)
Kako su se vratili s otoka i ušli u Split X, 1-4
X. Kako su se vratili s otoka i ušli u Split
MeĊu Salonitancima, koji su se bili povukli na obliţnje otoke, bijaše neki ĉovjek po imenu
Sever ĉija je kuća bila pored stupova palaĉe iznad mora. Budući da se svojim većim znaĉajem
isticao meĊu drugima, zvali
su ga Velikim Severom.(1) On stade sokoliti svoje sugraĊane da se vrate
u domovinu. Ali nije bilo sigurno podizati nastambe u ruševinama drevnoga grada te im
je savjetovao da se privremeno povuku u Dioklecijanovo zdanje gdje će moći sigurnije
boraviti i obrađivati barem neki djelić svoje zemlje bez velikoga straha sve dok ne bude
moguće, ako se prilike poprave, obnoviti Salonu. I svidio se taj savjet plemićima i svim
puĉanima te su se međusobno dogovorili da bogati sagrade kuće na vlastiti trošak, drugi
koji nisu imali dosta imutka za gradnju kuća uzet će okolne kule za stanovanje, a ostali
puk neka stanuje pod svodovima i u kriptama.
Tada, odnijevši i ukrcavši na brodove sve što su imali na otocima, preplove sa ţenama i
djecom, ali bez ţivotinja. Došli su i ušli u spomenutu
građevinu koja nije bila sagrađena za grad nego za kraljevsku palaĉu. Budući da je palaĉa
bila prostrana, poĉeli su je nazivati Spalatum.(2) Smjestivši se tamo, podigli su skromne
nastambe prema potrebama toga vremena.
I tako je onaj napaĉeni grad Salona, ugledan i drevan, zbog mnogih
grijeha, koje je prema Bogu poĉinio, spao na takvu bijedu da od brojnog njegova
stanovništva nije ostalo ni toliko da bi moglo ispuniti unutrašnjost toga maloga grada.
Smjestili su se u onom dijelu koji gleda na more, a ostali dio gradića ostavili su praznim.
Tada poĉeše polako izlaziti i obraĊivati zemlju u blizini. Kada su voĊe
Gota ĉuli da su se salonitanski građani vratili s otoka, odmah su krenuli vojskom na njih,
poĉeli pustošiti njihove nasade i ne dopuštati im izlazak iz grada. Tada građani,
međusobno se posavjetovavši, pošalju izaslanstvo carigradskim carevima(3) moleći i
tražeći da im bude dopušteno stanovati u Splitu i posjedovati teritorij grada Salone na
osnovi nekadašnjega prava.
Tako je i bilo. Postigavši sve što su ţeljeli, izaslanici su se vratili k svojim
Kako su se vratili s otoka i ušli u Split X, 5
sugraĎanima noseći sveti reskript gospodara vladara. Zapovijed je takoĎer poslana
voĎama Gota i Slavena uz strogu naredbu da ničim ne ometaju salonitanske graĎane
koji žive u Splitu.

Kad su primili naredbu vladara, nisu se više usuĊivali mašiti se oruţja


protiv Splićana. Tada je meĊu njima zavladao mir i Splićani su se poĉeli pomalo druţiti sa
Slavenima, baviti se trgovinom, sklapati s njima ţenidbene veze i ĉiniti ih sebi bliskima i
mirnima.
0 prvome splitskome nadbiskupu Ivanu XI, 1-3
XI. 0 prvome splitskome nadbiskupu Ivanu
Vrhovni je svećenik u međuvremenu poslao nekog izaslanika po imenu Ivana
Ravenjanina(1) da prođe krajevima Dalmacije i Hrvatske i uputi kršćane u spasonosne
rijeĉi Božje. U salonitanskoj crkvi od vremena pada nije bio određen biskup. Veleĉasni
Ivan stade poticati kler i puĉanstvo da
u svojoj sredini obnove nadbiskupiju drevnoga grada, što su sa zadovoljstvom prihvatili.
Tada se prema obiĉaju sastao kler i svi su se suglasili da se izabere spomenuti Ivan. Kad
je primio posvećenje od gospodina pape, kao dobar je pastir došao k svojim ovcama ne
želeći zgrtati novac, jer je crkva tada bila veoma siromašna, već se trudio tražiti
duhovni dobitak u brizi za spas duša. Apostolska mu je stolica odobrila
da splitska crkva dobije povlastice koje je Salona od davnine imala.
Tada je on poĉeo sređivati crkvu i kler, baviti se nauĉavanjem, posvećivati se
propovijedanju i veoma zdušno i brižno vršiti pastirsku službu. Obnavljao je crkve
kružeći po krajevima Dalmacije i Sklavonije,
zareĊivao biskupe, rasporeĊivao parohije i pomalo privlaĉio sirove i neuke narode ka
katoliĉkom nauku.
Tada je spomenuti Sever svoje prebivalište, koje je u Splitu bio odabrao kad su se vratili s
otoka, darovao crkvi s ugaonom kulom i palaĉom, odredivši da tamo bude biskupija. Tu
je veleštovani biskup Ivan
najprije stanovao. Kad je vidio da u narodu raste ljubav k služenju Bogu, zapoĉne
hvalevrijedan posao. Jupiterov hram,(2) koji je bio podignut u samom carskom zdanju na
povišenim zidovima, oĉistio je od likova poganskih bogova i postavio vrata i zasune.
Tada se na objavljenu svećanost posvećenja odasvud skupio mnogobrojan narod. Stvorio
je on,
dakle, od onoga hrama crkvu, posvetivši je u slavu Božju i slavne Djevice Marije uz
veliku pobožnost i radost svih koji su bili došli. Odredio je da tamo bude kler koji će
svakoga dana smjerno obavljati bogoslužje.
O prijenosu svetih Dujma i Staša XII, 1
XII. O prijenosu svetih Dujma i Staša
U isto je vrijeme veleštovani biskup poĉeo zajedno s graĊanima raditi na tome da se tijelo
biskupa blaţenoga Dujma, koje je bilo ostalo u Saloni, uzme, prenese i smjesti u upravo
posvećenu crkvu.(1) Svima se to veoma svidjelo. Izabravši vrijeme kada bi to mogli kako
valja uĉiniti, otišli su u
Salonu. Kad su ušli u biskupsku baziliku,(2) našli su sve u neredu i razbacano. Mjesto je
bilo ispunjeno srušenim dijelovima krova, a na gomilama pepela od požara već je bilo
izraslo grmlje i šiblje. Premda je bilo još ljudi koji su preživjeli i poznavali mjesto, ipak se
nije lako moglo razabrati odakle bi se izvadilo tijelo blaženoga Dujma jer je njegov grob
bio sakriven pod podzemnim svodovima. Otkopali su zemlju i razotkrili mjesto, podigli
lijes , na koji su najprije naišli i u velikoj ga brzini prenijeli u Split u strahu da ih sluĉajno
ne napadnu Slaveni. Kad su otvorili lijes, nisu našli tijelo blaženoga Dujma nego tijelo
blaženoga Staša muĉenika. Odmah su se sljedećega dana vratili u Salonu, na istome
mjestu otkopali
sarkofag blaženoga Dujma i u velikoj ga žurbi prenijeli u Split. S najvećom pobožnošću
smjestili su dragocjene relikvije obaju muĉenika u gorespomenutu Bogorodiĉinu crkvu,
gdje milošću Božjom poĉivaju sve do danas.
Popis nadbiskupa o kojima postoji spomen XIII, 1-3
XIII. Popis nadbiskupa o kojima postoji spomen
Slavenski su voĊe poĉeli silno štovati crkvu blaţenoga Dujma darujući joj imanja i mnoge
posjede, radosna srca prinoseći desetine i davanja.(1)
Bilo je u splitskoj crkvi mnogo nadbiskupa, kojima su na osnovi povlastice salonitanskoj
crkvi iskazivali poslušnost mnogi biskupi Gornje
i Donje Dalmacije, kao sufragani od davnine. Sami se nadbiskupi nisu
nazivali splitskima nego salonitanskima.(2) Pošto su, zahvaljujući propovijedanju
spomenutoga Ivana i ostalih salonitanskih nadbiskupa, voĊe Gota i Hrvata bili oĉišćeni od
zaraznoga arijanskog krivovjerstva,(3)
te u Sklavoniji(4) su, osim biskupa u Dalmaciji, bile ustanovljene druge biskupske crkve: na
istoku je bio delmitanski biskup,(5) po ĉemu je Dalmacija nazvana, na zapadu je bio biskup
siscijski,(6) gdje je blaţeni Kvirin muĉenik(7) bio nekada biskupom.
Poslije propasti Salone u Splitu nalazimo ove starije nadbiskupe:
Justin je postao nadbiskupom godine utjelovljenja osamsto ĉetrdesete, Marin(8) je bio
nadbiskup u doba kralja Karla i slavonskoga kneza Branimira,(9) Ivan(10) je bio nadbiskup
godine Gospodnje devetsto ĉetrneste.
Popis nadbiskupa o kojima postoji spomen XIII, 4
u doba kneza(11) Tomislava, Martin je bio nadbiskup godine Gospodnje devetsto
sedamdesete u doba cara Teodozija i kralja Drzislava.(12) Taj je Martin bio rodom Splićanin.
On je za crkvu uĉinio veliki kaleţ s pliticom od ĉistoga zlata. Iza Drţislava ostali su njegovi
sljedbenici imali naslov
kraljeva Dalmacije i Hrvatske. Primali su oznake kraljevskoga dostojanstva od careva
carigradskih i nazivali su se njihovim eparsima ili patricijima.(13) Vlast nad kraljevstvom
Dalmacije i Hrvatske pripadala im je po podrijetlu nasljedstvom od otaca i pradjedova.
A granice kraljevstva bile su ove: na istoku Delmina, gdje je bio grad
Delmis s nekom crkvom u kojoj je pronađen zapis da ju je posvetio kapuanski biskup
blaženi German,(14) na zapadu Karintija(15) prema more sve do grada Stridona, gdje je i
danas granica između Dalmacije i Istre, sa sjevera od obale Dunava do Dalmatinskoga
mora s ĉitavom Maronijom(16) i Humskom kneževinom.
XIV. 0 dolasku Ugara

U to je vrijeme jedan dio plemena Masageta(1) izašao iz svoje pokrajine,


koja se zvala Magerija, i u velikome je mnoštvu došao uništavajući sve pred sobom. Zauzeli
su ĉitavu Panoniju s obje strane Dunava.(2) Pobili su stanovnike toga kraja, druge odveli u
ropstvo. Smjestili su se u toj ravnici
jer je bila nenastanjena i zbog toga prikladna za pašu stoci koja je velikim dijelom sluţila kao
hrana tome mnoštvu. Priĉalo se da je od davnine taj kraj bio pašnjak Rimljanima.(3) Poĉeli
su, dakle, okolne krajeve napadati i uznemirivati, rušiti crkve i obarati se na kršćane. Bili su
ţestoki pogani, prvo su se zvali Huni,(4) a zatim Ugri. Priĉa se da je prije toga vremena
otišao iz toga kraja voĊa Atila,(5) najsuroviji progonitelj kršćana.
Nadbiskup Petar, rodom Splićanin, bio je godine Gospodnje devetsto
devedesete u doba kraljeva Trpimira i njegova sina Muncimira.(6) Pavao nadbiskup, takoder
Splićanin, bio je godine Gospodnje tisuću petnaeste u doba careva Bazilija i Konstantina(7) i
Krešimira,(8) njihova patricija i kralja
Hrvata. Otac istoga nadbiskupa zvao se Prestancije,(9) koji je u isto vrijeme bio primarij,
odnosno upravitelj grada Splita.
U tom je razdoblju Gejza,(10) ĉetvrti ugarski knez, postao kršćaninom.
Pomalo je stao svoj narod uvoditi u obrede kršćanskoga ispovijedanja,

dajući kršćanima na volju da grade crkve i da javno propovijedaju Kristovo ime.


Kad je umro nadbiskup Pavao,(11) na njegovo je mjesto postavljen
Dabral,(12)rodom Splićanin, godine Gospodnje tisuću tridesete u doba
spomenutih vladara.

XV. 0 izuzeću biskupa Gornje Dalmacije

Dogodilo se da su tih dana svi sufragani Dalmacije bili sazvani na


provincijsku sinodu(1) koja se trebala odrţati u splitskoj crkvi. Biskupi Gornje Dalmacije
mislili su da će im biti ugodnije putovati ako svi zaplove istim brodom. Opremiše brod, prema
dogovoru stignu u luku i gotovo svi
biskupi, tj. kotorski, barski, ulcinjski(2) i svaĉki,(3) utovare sve što im je za plovidbu bilo
potrebno i ukrcaju se na isti brod. Plovili su medu otocima pod sasvim povoljnim vjetrovima,
kad se odjednom usred valova sruši pijavica s golemim praskom. Prestravljeni mornari
izbezumljeno viĉući potrĉe rukama hvatati opremu jedara nastojeći spustiti jedra, baciti sidra,
da brod ne bude baĉen na hridi koje su bile sve bliţe i bliţe. Ali prije nego što je tko mogao
nešto razumno uĉiniti, brod je bio svom silinom zahvaćen i baĉen na stijenu, da bi zatim u sve
jaĉoj oluji u jednome trenu bio slomljen i razbijen u dijelove. Tako su Boţjom presudom
poginuli jadni biskupi i svi koji su bili s njima.
GraĊani spomenutih gradova poslali su tada izaslanstvo vrhovnom
svećeniku i javili su mu o brodolomu svojih biskupa ponizno moleći da ih se izuzme iz
podloţnosti splitskoj crkvi. Navodili su sasvim uvjerljivi razlog da im je opasno posjećivati
tako udaljenu crkvu. Zbog toga je rimski papa odobrio njihov zahtjev i sve je biskupe od
Dubrovnika nadalje
razriješio spone kojom su vezani za drevnu salonitansku metropoliju.(4) Ustanovio je novu
metropoliju u gradu Baru(5) i sve je spomenute biskupije njoj podloţio.
Biskupije Donje Dalmacije, tj. od osorske do trogirske biskupije, bile
su prema drevnom obiĉaju podloţne svojoj metropoliji — salonitanskoj crkvi. Krĉla, osorska
i rapska(6) biskupija imale su na svojim otocima parohije,(7) ali je krĉka biskupija(8) imala
veći broj parohija koje sada pripadaju
senjskoj crkvi,(9) jer ona tada još nije bila biskupsko sjedište. Svi su spomenuti gradovi
pripadali hrvatskom kraljevstvu. Zadarska biskupije imala je malenu parohiju zbog blizine
ninske(11) i biogradske(12) biskupije. A kada su Mleĉani razorili grad Biograd, sjedište je
bilo prebaĉeno u Skradin. Trogirskoj je biskupiji,(13) jer je bila blize svojoj metropoliji,
ţdrijebom
pripala veća dijeceza: šibenska tvrĊava s cijelom parohijom a pruţala se sve do rijeke Cetine.
Biskupsko je sjedište bilo kod Mukra,(14) a parohija mu

je bila od granice Krajine sve do Stona. U Stone je takoder bila biskupija, njezina je parohija
bila u humskoj kneţevini. Hrvatski su kraljevi ţeljeli imati svoga posebnog biskupa i zatraţili
su to od splitskoga nadbiskupa. Postavljen je biskup, koji se zvao hrvatski,(16) sa
sjedištem na polju kod crkve svete Marije pored kninske utvrde.(1'7) On je dobio mnoge
parohije, imao je imanja i posjede gotovo po cijelom hrvatskom kraljevstvu jer je bio
kraljevski biskup. Bio je u kraljevoj pratnji kao jedna od glavnih osoba na dvoru, a
jurisdikcija mu se protezala sve do rijeke Drave. Metropolitanska je crkva ipak ţeljela za sebe
zadrţati
ove parohije: parohiju cetinsku, livanjsku, klišku, mosorsku, omišku i krbavsku,(18) to preko
Ţeljeznih planina sve do granice sa Zagrebom i ĉitavu Maroniju.
Vratimo se sada biskupu Dabralu. Budući da je bio moćan i ugledan,
nitko se nije usuĊivao prekoriti ga za njegova djela. Smatrao je da mu je
dopušteno sve što mu se sviĊa. Imao je ţenu i djecu, kao da je laik, i drţao
ih je u nadbiskupskome dvoru. Ĉitava je biskupija doista odzvanjala djeĉjim krikovima i
prepirkama sluţavki. Ogrezao u svjetovne poslove malo se brinuo za duhovne stvari. Kada je
vrhovnome svećeniku bilo javljeno o tako nedoliĉnom nadbiskupovu ţivotu, odmah je poslao
nekog
izaslanika, po imenu Ivana, ĉovjeka veoma razborita i oprezna. Došavši u taj kraj, sazvao je
sinodu(19) i zapoĉeo istragu o »zaĉetniku i uĉesnicima«.
I premda je Dabralovo zlodjelo bilo oĉito, ipak se poĉeo izvlaciti besmislenim opravdanjima.
Govorio je da mu je spomenuta ţena zakonita, da ju je prema obiĉaju istoĉne crkve mogao
slobodno zadrţati. No izaslanik(20)

je isprike Dabralove smatrao bezvrijednima i na osnovi apostolske ovlasti presudio je i


zauvijek mu oduzeo upravljanje splitskom crkvom.
Rimski je papa(21) u to vrijeme za kralja okrunio Stjepana, Gejzina sina,
koji je tako postao prvim ugarskim kraljem. Bio je ĉovjek ĉvrst, veoma
spreman širiti kult kršćanske vjere. U svojem je kraljevstvu tako plemenito ustanovio
biskupije, samostane i crkve i tako ih obilno obdario da se ĉinilo da nigdje u svijetu crkva
nema bolji i ugledniji poloţaj.
Poslije Dabrala bio je splitski nadbiskup neki Ivan,(22) podrijetlom iz
samoga grada. Sagradio je crkvu svetoga Feliksa(23) nad potokom. A kad je
zbog starosti postao beskoristan, povukao se s pastirske duţnosti,ţivio
neko vrijeme u istoj crkvi da bi ubrzo preminuo.

XVI. 0 promaknuću nadbiskupa Lovre


U to je doba neki izaslanik Apostolske stolice došao u splitsku crkvu
i sazvao provincijsku sinodu.(1) Kad su se skupili svi biskupi splitske metropolije, prije nego
što je sinoda bila raspuštena, raspravljalo se o izboru metropolita jer je splitska crkva tada bila
upraţnjena. Dogodilo se
da su misli i glasovi svih, jer ih je nadahnula milost Boţja, bili jedinstveni u tome da to bude
veleĉasni Lovro, osorski biskup, koji je s ostalim sufraganima došao na sinodu. Jednodušno
su ga proglasili ocem i nadbiskupom.(2) 0 tome su poslali izvještaj rimskoj kuriji i iznijeli
gospodinu papi svoju molbu kojom su njega predloţili. Budući da su mu
svi o njemu dobro posvjedoĉili, njihova je molba lako odobrena: dao mu je vrhovni svećenik
odobrenje za prijelaz i poslao mu palij koji odgovara njegovu dostojanstvu s potvrdom
povlastica metropolitske ovlasti.
Bio je Lovro podrijetlom Dalmatinac, malena stasa ali velike
mudrosti. Poĉeo je budnom revnošću u svjetovnom i duhovnom pogledu
uzdizati Crkvu prolazeći cijelom provincijom i propovijedajući, te poput dobra pastira velikim
marom bdjeti nad svojim stadom. I budući da je bio takav ĉovjek, silno su ga poštovali
kraljevi i prvaci Sklavonije i darivali crkvi svetoga Dujma naselja i mnoga imanja dajući
isprave o potvrĊivanju
i o povlasticama za nova i stara darovanja.(3) Ĉasni Lovro sam nije imao
namjeru okoristiti se za sebe iii za svoje roĊake, nego je sve pripisivao u vlasništvo crkve. Bio
je tako revan u povećavanju i ukrašavanju crkvenoga blaga da je jednog svog slugu poslao u
Antiohiju da izući zanat obrade zlata i srebra. Kada je to ovaj dobro izućio i vratio se, dao mu
je veleĉasni nadbiskup iskovati velike svijećnjake od srebra i druge priruĉne
svijećnjake. Uĉinio je takoder jedan veliki i drugi mali vrĉ, zdjelicu s ruĉkom, kaleţ i malu
škrinju, pastirski zavinuti štap, kriţ i druge predmete. Sve je to izveo likovnim umijećem u
stilu antiohijske umjetnosti.
U to je vrijeme došao u Split neki istanĉani umjetnik Adam Pariţanin,(4)
koji je putovao u Atenu da bi prouĉavao grĉku umjetnost. Nadbiskup ga

je Lovro primio, iskazao mu poĉast i zamolio ga da pasije blaţenih muĉenika Dujma i Staša,
koje su u davnini bile napisane neuglednim jezikom, dotjera tako da zablistaju izvrsno
sastavljene. Adam je to sa zahvalnošću prihvatio i, uzevši graĊu iz starih povijesti, obnovio je
legende o obojici muĉenika dotjeranim iskazom. Sastavio je takoder i himne i u stihu napisao
sve što se o blaţenome Dujmu uz glazbu pjeva.
U isto je vrijeme neki Ivan,(5) rodom s italskog tla, izabran na
ispraţnjenu trogirsku stolicu i predstavljen nadbiskupu Lovri koji je obavio nad njime ĉin
posvećenja. Budući da je bio knjiţevno naobraţen i
dobar ĉovjek, bio je Lovri draţi i bliţi od drugih biskupa. Iz ljubavi prema nebeskoj domovini
prezirao je sva tjelesna zadovoljstva i ţivio veoma strogo. Navode ĉak da su ga njegove vrline
uzdigle do tolike milosti da su na njemu zasjali znaci svetosti. Zbog toga su ga za ţivota i
poslije smrti njegovi gradani veoma poštovali.
U doba gospodina nadbiskupa Lovre došlo je u kraljevstvu Dalmacije
i Hrvatske do neke rasprave o proklinjanju shizme.
U doba gospodina pape Aleksandra i nadbiskupa Ivana, prethodnika
spomenutoga Lovre, gospodin Majnard, nekoć opat u Pomposi a poslije biskup kardinal,
odrţao je veoma sveĉanu sinodu svih prelata Dalmacije
i Hrvatske, na kojem su sastavljena mnoga poglavlja kapitulara. MeĊu ostalim utvrĊeno je i
odluĉeno da nitko ne uznastoji sluţbu Boţju obavljati na slavenskom jeziku, nego samo na
latinskom i grĉkom i da se nitko, tko pripada tom jeziku, ne moţe promaknuti u svete
redove.(6) Govorili su da je gotsko pismo izumio neki heretik Metodije, koji je mnogo
lazi napisao protiv normi katoliĉke vjere na istom slavenskom jeziku.(7) Priĉa se da je zbog
toga bio na osnovi boţanske presude kaţnjen prijekom smrću.

Kada je ova odluka bila objavljena i potvrĊena apostolskom ovlašću,


sve je svećenike Slavene obuzeo velik jad. Sve su njihove crkve bile zatvorene, a oni sami
zašutjeli i nisu obavljali uobiĉajenu sluţbu.
Dogodilo se pak da je neki svećenik došljak, po imenu Ulfo, stigao u
krajeve Hrvatske na licu noseći izraz poboţnosti a u srcu skrivajući otrov svoje laţljivosti.
Odlazio je meĊu narod i krišom šaputao, hineći da ga je poslao vrhovni svedenik(8) i
suosjećajući s njihovom nemoći obećavao da de im dati koristan savjet rijeĉima: »Znajte da je
moj gospodar vrhovni svećenik bio veoma oţalošćen kada je ĉuo da su vaše crkve zatvorene i
da je vašim svećenicima zabranjeno bogosluţje. Upravite mojem gospodaru izaslanstvo
svjesni da ćete moći postići što god budete ţeljeli.«
Sastali su se starješine i odrţali vijećanje i toga istoga svećenika Ulfa sa svojim darovima
poslali u Rim. Svećenik, brzo prevalivši put, doĊe u Rim; pred noge gospodina pape donese
darove Hrvata s njihovim
zahtjevima i ponizno zatraţi da stanje crkava i klerika u kraljevstvu Slavena opozivom vrati u
prijašnje stanje. Tada mu vrhovni svećenik odgovori: »Nije u skladu s pravom da se protiv
zakljuĉaka izaslanika Apostolske stolice donosi napreĉac neka odluka. Ti pak, kad dobiješ
naše pismo, prenesi nadbiskupu i kralju i ostalim prelatima ove provincije da
dva biskupa doĊu pred nas zbog ovih poslova, jer tebe, kao nepoznatoga, ne moţemo s tim u
vezi saslušati."
Zao svećenik ne odnese papino pismo onima kojima je bilo namijenjeno nego se poţurio
Gotima koji su ga bili poslali. Na njihova pitanja što se kod Apostolske stolice dogaĊalo s
njihovom molbom,
odgovorio je: »Boţjom sam milošću postigao sve što ste od gospodina pape traţili, vaše su
crkve otvorene, vašim svećenicima vraćeno bogosluţje. K tome sam vam izradio i to da
izaberete biskupa od vašega roda i vaše pismenosti i da ga po meni s darovima istome papi
pošaljete da ga posveti."
Kad su to Goti ĉuli, bili su veoma radosni i na licu mjesta su nekoga
neukog starca, po imenu Cededu, izabrali za biskupa i brzo poslali u Rim

u pratnji nekog opata Potepe i svećenika Ulfa, koji je bio zaĉetnik ĉitavoga nedjela. Kad su
pristupili pred lice pape, on ih je zapitao: »Koji ste vi?« Nevaljali svedenik odgovori: »Iz
krajeva Dalmacije smo, vaše se oĉinstvo moţe prisjetiti da sam nedavno stupio pred vašu
dobrohotnost. A ovi su
ţeljeli doći pred noge vaše svetosti da im, kao svojem narodu, ukaţete milost. Ovaj je
najugledniji ĉovjek medu Gotima došao zbog toga da moţe slobodnije propovijedati kad ga vi
uputite u pravila istine.« Zatim će gospodin papa: »Koju ĉast obnaša?« Odgovoreno je da je
do nedavno bio svećenik koji obavlja sluţbu na svom vlastitom jeziku. Na to će papa: »A
zašto je odbio ostrići bradu prema obiĉaju Katoliĉke crkve?« Zao svećenik odgovori: »Upravo
je zato došao pred vas da vam iskaţe poslušnost.« Veleštovani mu je papa tada tamo vlastitom
rukom iz brade išćupao nekoliko dlaka i odmah je zapovjedio prisutnima da ga obriju prema
crkvenom obiĉaju. A svećeniku je rekao: »Zapovjedio sam ti da pozoveš
k meni biskupe a ne ove ljude.« Na te rijeĉi svećenik odgovori: »Gospodine, htjeli su doći ali
nisu mogli.« Stoga mu gospodin papa nakon odrţanoga vijećanja ovim rijeĉima odgovori:
»Znajte, sinovi, da se sjećam kako sam ĉesto slušao o tome što Goti sada nastoje od mene
traţiti ali zbog krivovjeraca arijanaca, koji su izumili ovakvu pismenost, ne usuĊujem se,
kao ni moji prethodnici, dati im dozvolu za bogosluţje na njihovom jeziku. Sada idite i
uĉinite da se taj narod pridrţava svega što je ĉasni brat naš Majnard, biskup kardinal svete
Rufine, na sinodi zakljuĉio, i to sve dok naši izaslanici tamo ne doĊu.« Na te rijeĉi brzo su se
povukli od pogleda gospodina pape i poţurili vratiti se u svoju provinciju. Tada Cededa upita
svećenika Ulfa: »Reci mi, kakvu nam je korist donio odlazak pred lice pape?« Ulfo mu
odgovori: »Ono što si ţarko ţelio, to si uz moj trud postigao.« Na to će Cededa: »Što to?«
Ulfo reĉe: »Da te je papa postavio za biskupa.« Cededa reće: »Na koji naĉin?« Ulfo odgovori:
»Toliku moć ima gospodin papa da kome god vlastitom rukom išćupa iz brade nekoliko
dlaka, postaje zauvijek biskupom.« Kad je to ĉuo, budalasti se starac ispuni veseljem. I odmah
je nabavio pastirski štap i prsten.
Kad su ušli u krajeve Hrvatske, sunarodnjaci su na vijest o njihovu
dolasku veselo išli u susret svome biskupu i s velikim su ga oduševljenjem

doĉekali. Ali, budući da nije bio pravi pastir, nego se kao grabeţljivi vuk skrivao pod ovĉjom
koţom, prepoznati ga se moglo po plodovima njegove djelatnosti. U prvom je naletu
najvećom brzinom otjerao krĉkog biskupa iz njegova sjedišta i to je stolicu prigrabio kao da
mu je dana apostolskom
ovlašću. Tada, kakve li sramote, prividni je biskup počeo oskvrnjivati bogoslužje posvećujući
crkve, zarećujudi klerike i obavljajući druge biskupske poslove.
Ali krepost Svemogućega nije dugo podnosila da vraţja zaluĊenost vara nesretne duše. Ĉim je
glas o tim bezboţnim djelima došao do ušiju
vrhovnoga svećenika, obuzela ga je velika tuga i bez oklijevanja je žurno poslao nekog svog
izaslanika kardinala Ivana da iskorijeni žar zločinačke shizme iz krajeva Sklavonije. I tako,
kad je kardinal došao u to krajeve, zapovjedio je da se sakupi mnoštvo naroda i klera, oštro je
izgrdio lažnoga biskupa pred njegovim Gotima zbog tako neodgovorna nedjela i objavio
svima da mu vrhovni svećenik nije odobrio obavljanje nikakve svete službe. Zbog toga je
Cededu i Potepu i njihove sljedbenike nožem vječnog prokletstva odsjekao iz zajednice
vjernika. Zapovjedio je zatim da se Ulfo, koji je smislio i začeo takvo zlodjelo, odvede sve do
Splita. Tamo je sazvao sinodu(9) i tog je pokvarenog svećenika lišio svakoga crkvenog reda i
dao
da ga se išiba, da mu se obrije glava, na čelo stavi užareni žig, i da ga se, prema papinoj
zapovijedi, baci u doživotnu tamnicu. No, budući da se suludi Cededa nije opametio od
počinjenoga prijestupa i zbog njega su se po cijelom kraljevstvu pojavili povodi za sablazan,
vrhovni je svećenik naložio da se na njega svečano baci prokletstvo u rimskoj crkvi, u
splitskoj
i po čitavoj provinciji. To je u Rimu učinjeno dvaput, na splitskoj sinodi tri puta. Iznenada ga
je dostigla jasna Božja kazna: nije osjećao nikakvu slabost niti tjelesnu bol i pošao je da
obavi uobičajenu prirodnu potrebu. Tamo ga je odjednom prožela bol, crijeva su mu se iz
tijela iščupala i sva se utroba prosula u nužnik. Tako je čovjeka bezbožnika, koji je oponašao
arijansko krivovjerje, Boţji sud pravde kaznio sramotnom Arijevom smrću.

Dok se to dogaĊalo, gospodin papa Aleksandar otišao je s ovoga


svijeta.(10)Na njegovo je mjesto došao gospodin Grgur Sedmi.(11) On pošalje izaslanika
sipontinskoga nadbiskupa i ĉasnoga ĉovjeka gospodina Girarda.
Kad je došao u Split, nadbiskup Lovro doĉekao ga je s velikom radošću i
poĉastima. Poslao je pismo i pozvao sve sufragane splitske metropolije. Kada su se sastali,
odrţao je kod Salone s njima provincijsku sinodu(12)uz nuţnu zrelost i ozbiljnost. Nazoĉni su
bili ovi sufragani splitske crkve: najprije nadbiskup Lovro, drugi poslije njega zadarski biskup
Stjepan, trogirski Ivan, ninski Formin, rapski Grgur, biogradski Teodozije,(13)
hrvatski Grgur, osorski Bazilije i još neki. Na toj je sinodi obnovljena ninska biskupija, ĉiji je
biskup Grgur nekoć nanio mnogo teškoća splitskom nadbiskupu Ivanu uskraćujući mu duţnu
poslušnost i neopravdano prisvajajući pravo metropolita.(14)
Ĉasni je izaslanik Girard tijekom boravka u Splitu našao gore
spomenutoga svećenika Ulfa, kojemu je nadimak bio Golfank. Taj je već dvanaest godina bio
u teškim okovima prema papinoj zapovijedi zbog zloĉinaĉkog nedjela shizme što je s
Cededom poĉinio u krajevima Dalmacije i Hrvatske. Dade, dakle, da ga se oslobodi(15) i reĉe
da je gospodin Aleksandar, sretne uspomene, na samrti naloţio da se oslobode svi koji
su bili u tamnici na osnovi njegove presude. No prvo mu je dao da se nad evanĊeljem i nad
tijelom blaţenoga Dujma istinski zakune da neće nikada ponovno upasti u krivovjerje, kojega
se odrekao, i da se više nikada, kad ode, neće vratiti u ove krajeve nego da će s njime otići u
Rim i tamo dopustiti da ga dovedu pred papino lice.
To se tako dogaĊalo, a mi se vratimo nadbiskupu Lovri. Postavljen
je na stolicu salonitanske crkve godine od utjelovljenja tisuću šezdesete

u doba cara Mihajla(16) i kraljeva Stjepana, Krešimira i Zvonimira(17)koji je bio posljednji


kralj Hrvata. Taj je Lovro, osim mnogih drugih poboţnih djela, osnovao samostan redovnica
svetoga Benedikta,(18) koji je bio obilno obdaren za zemaljske potrebe. Odredio je pravila
redovniĉkog
ţivota, doveo tamo ţene vjernice koje su, ţiveći ĉestito i neporoĉno svetim samostanskim
ţivotom, trebale ugoditi Bogu i ljudima.
U to je vrijeme odrţana sinoda u gradu Ninu(19) pod vodstvom kardinala Ivana, izaslanika
Apostolske stolice. Na izreĉeno traţenje nadbiskupa
Lovre presjajni muz Dmitar, nazvan Zvonimir, kralj Hrvata, vratio je crkvi
svetoga Dujma crkve svetoga Stjepana i svete Marije(20) u Solinu sa svim njihovim dobrima.
Crkve je sagradila i obdarila kraljica Jelena(21) darujući ih splitskoj stolici u trajan posjed. Te
su crkve zbog štovanja kraljevskih grobova bile predane na odreĊeno vrijeme nekim
redovnicima koji su u njima revno obavljali obrede. Tamo je pokopan uzvišeni muţ kralj
Krešimir,(22) zajedno s mnogim drugim kraljevima i kraljicama, u atriju bazilike svetoga
Stjepana.

Lovro je bio na ĉelu salonitanske metropolije oko ĉetrdeset godina.(23)


Kada je preminuo, nisu se mogli sloţiti o izboru njegova nasljednika. Zbog
toga su se svi sloţili da se gospodinu papi pošalje izaslanstvo s poniznom molbom da dade
splitskoj crkvi dostojnoga pastira. Vrhovni je svećenik
napokon uslišao njihove molbe i dao im nadbiskupa Krescencija,(24)
roĊenoga u Rimu, izvrsnoga ĉovjeka i obdarenog svakom dobrotom.

XVII. Kako su Ugri zavladali Dalmacijom i Hrvatskom

U to je doba preminuo kralj Zvonimir(1) ne ostavivši svoga potomka


kao nasljednika. Budući da se ugasio sav rod kraljevske krvi, u hrvatskom kraljevstvu nije
više bilo nikoga tko bi po nasljednom pravu trebao preuzeti prijestolje.
Nastao je velik razdor medu velikašima u kraljevstvu. Bili su
podijeljeni, ĉas je jedan, ĉas drugi sebi prisvajao vlast nad zemljom u ţelji za kraljevanjem.
Zbog toga su isplivale na površinu bezbrojne pljaĉke, grabeţi, ubojstva i posijana su
svakojaka nedjela. Nisu prestajali jedan drugoga svakodnevno uhoditi, napadati i ubijati.
A u to je vrijeme ţivio jedan od velikaša Skiavonije, kojemu su
njegovi sunarodnjaci nanijeli mnoge nepravde i u mnogome ga oštetili.
Budući da više nije gajio nadu da će se moći oduprijeti tolikim zlima, krenuo je u Ugarsku.
Došavši pred kralja Ladislava,(2) obrati mu se i stane ga nagovarati da krene u osvajanje
hrvatskog kraljevstva kako bi ga
podvrgao pod svoju vlast. Uvjeravao ga je da će to lako izvršiti jer je kraljevsko prijestolje
ispraţnjeno i kraljevstvo je ostalo bez zaštite kraljevske providnosti.
Kralj Ladislav, potaknut tim savjetima, bez oklijevanja sakupi veliku
vojsku, doĊe i bez ikakva otpora zauzme ĉitavu zemlju od rijeke Drave
do planina koje se zovu Ţeljezne.(3) Nakon toga prijeĊe planine i stane napadati utvrde i
tvrĊave i zapoĉinjati mnoge bitke s narodima Hrvatske. Budući da se oni nisu meĊusobno
pomagali, jer su bili podijeljeni, kralj je lako mogao postići pobjedu. Ali ipak nije došao do
primorskih krajeva, jer je ĉuo da je neki narod prešao granice njegova kraljevstva i vratio se u
Ugarsku.(4) Bijaše, meĊutim, taj kralj ne samo hrabar na oruţju nego se isticao poboţnošću i
svetošću.
U njegovo je doba mnogobrojno skitsko pleme provalilo u krajeve
Ugarske i poubijalo mnogo ljudi. Kralj Ladislav, ujedinivši vojsku svojega
'

kraljevstva, hrabro je napao neprijateljske ĉete i uz Boţju zaštitu veći je dio barbarskoga
naroda posvuda po poljima poubijao, a druge natjerao u bijeg preko granica kraljevstva.
Zatim, kad se Ladislav preselio ka Gospodu,(5) naslijedio ga je na
prijestolju Koloman. On je bio ĉovjek ratoborna, ţestoka duha i imao je namjeru podvrgnuti
pod svoju vlast cijelu zemlju sve do Dalmatinskoga mora. Došao je s velikom ratnom
opremom i zauzeo ostali dio Slavonije koji je Ladislav bio ostavio.
I tako je došao sve do mora da zauzme primorske gradove. Prvo se
pribliţio gradu Splitu(6) mirno zahtijevajući da se svojevoljno podvrgnu pod njegovu vlast
prije nego što dopuste da budu uništeni oni i sve njihovo. Ali su se Splićani, dobro uĉvrstivši
vrata, rasporedili s oruţjem po zidinama i nisu se htjeli predati kralju, jer su se bojali
vladavine nepoznata
i strana roda. Osim toga nisu znali što kralj namjerava s gradom i graĊanima. Kralj i njegovi
velikaši smatrali su sramotom što su ih Splićani gotovo prezreli, i poĉeli su im na mnoge
naĉine prijetiti. Vojni su logor podigli u blizini grada, pustošili su polja i pljaĉkali sve do ĉega
su stigli. Splićani su to više uporno ustrajali i odluĉili da će radije podnijeti sve opasnosti i
gubitke nego prihvatiti ugarski jaram. Nakon nekoga vremena ipak su napokon preko glasnika
posrednika shvatili da su to ljudi kršćani
i da kralj ţeli s njima dobrostivo postupati ako se u miru podvrgnu pod njegovu vlast. Splićani
tada odrţe vijeće i pošalju kralju Kolomanu nadbiskupa Krescencija traţeći od njega mir. On
ga je dobrostivo primio
i pristao na sve zahtjeve koje su Splićani postavili da bi se dogovorio mir. Sastavljen je popis
svega što je bilo utvrĊeno dogovorom i kralj je sa svojim velikašima poloţio zakletvu da će se
svega dosljedno pridrţavati. Sljedećeg su se dana zakleli Splićani, najprije stariji, zatim mlaĊi,
a naposljetku sve puĉanstvo, da će zauvijek ostati podloţni i vjerni kralju Kolomanu,
njegovim nasljednicima i Ugarskom Kraljevstvu. Kada je tada kralj ušao u grad, kler i narod
ga je primio s velikim poĉastima. I toga dana, obilato opskrbljen od komune, sastavio je i
predao isprave o imunitetu i otišao(7)
Odatle na proputovanju doĊe u Trogir, zatim u Zadar, ĉiji su ga
gradani primili na sliĉan naĉin i dade im ispravu o gradskim slobodama. I tako se godine
Gospodnje 1103.(8) vratio u Ugarsku.
XVIII. Kako je Manas htio izdati grad

Kad je preminuo nadbiskup dobra sjećanja Krescencije,(1) izabran je

na pritisak laika neki klerik s Kolomanova dvora, koji je uživao njegovu milost, po
imenu Manas.(2) Kad ga je vrhovni svećenik posvetio, boravio

je u gradu te često putovao u Ugarsku u posjet kraljevu dvoru.

Splićani su kralju Kolomanu dali istoĉnu ugaonu kulu. Tamo je kralj


postavio nekog zapovjednika s ovećom ĉetom vojnika koji je po Hrvatskoj ubirao kraljevski
namet.
Dogodilo se tada da se tom istom zapovjedniku prohtjelo osvojiti grad

i potpuno ga opljačkati. Dogovorio se sa svojim suučesnicima i odlučili

su da će to najlakše ostvariti ako privole nadbiskupa na svoju nakanu. Nadbiskup bi pozvan,


doĊe i dade pristanak. On odredi dan kada će se sve puĉanstvo okupiti na posvećenju nekoga
svetišta. Ugri, koji su bili u kuli, trebali su se rasporediti po gradskim zidinama, a ostali koji
su bili izvan, dotrĉali bi na dani znak i tako bi grad mogao biti lako osvojen jer
je bio bez zaštite vlastitih graĊana. Plan se svidio zapovjedniku i svim
njegovim ortacima. I sve se pripremalo prema volji nadbiskupovoj.
U to je vrijeme gradski knez i veoma odan upravitelj bio Adrijan,(3)

rodom Latin iz Trevisa, veoma odvažan čovjek. Budući da se brinuo više


za spas i slobodu svojih graĎana nego za vlastiti ugled, otkrio je gradanima

zlonamjernu prijevaru i pobjegao je natrag u domovinu. Splićani pak, udruţivši se s


Trogiranima i ostalim Dalmatincima, postavili su posvuda straţe i u tajnosti su se ĉuvali.
Kada je najavljen obred posvećenja nekog svetišta, koje je bilo u

stijenama brda zvanog Kyrie eleyson,(4) svi su se samo pretvarali da izlaze

iz grada u ţelji da otkriju je li istinito ono što im je u tajnosti otkrio spomenuti knez Adrijan.
Najprije su se oko trećega sata(5) vojnici u kuli poĉeli glasati trubama, podizati bojne zastave
i rasporeĊivati se po gradskim zidinama. Na to Splićani, izagavši iz skrovišta, brzim korakom
potrĉe do kule, podmetnu vatru i zbace one koji su prešli na zidine. Koliko

god ih je bilo na kuli, dijelom su se ugušili u dimu, dijelom su se u smrtonosnom skoku bacili
na zemlju. Oni koji su bili u gradu pali su od maĉa, a ako je tko hitao njima u pomoć, potresen
je i prestravljen bjeţao u meteţu. Kad je nadbiskup vidio da je razotkrivena njegova prijevara
i zlodjelo, zbunjen i postiden ode iz grada da se više nikada ne vrati.
Priĉa se da je nakon njegova bijega crkva bila ispraţnjena više godina.
U meĊuvremenu je arhiĊakon Dobre, sin Dicijev, bio na ĉelu kaptola,(6) a knez Ĉerneha(7)
upravljao gradom. Priĉaju da su obojica sporazumno trošili
crkvene prihode za svoje potrebe i zbog toga onemogućivali sitnim odugovlaĉenjima izbor
nadbiskupa.

XIX. 0 izuzeću zadarske crkve

U to je vrijeme biskup Miha,(1) sin Kaloprestancijev, bio na ĉelu


zadarske crkve. Njemu je arhiĊakon Dobre obećavao nadbiskupsku ĉast splitske crkve. Zbog
toga je od njega dobivao darove i priloge. No nije svoja obećanja o biskupskoj ĉasti u Splitu
htio provesti u djelo. Na uporno traţenje biskupovo obeća arhiĊakon i ovime ga lukaystvom
prevari: odredio mu je dan kad će doći u Split otpjevati misu i upozoriti graĊane
da ne smiju dopustiti da im crkva bude tako dugo bez pastira. I arhiĊakon je obećao da će kod
tih rijeĉi prvi dati svoj glas za osobu koju treba izabrati za biskupa. Što je više trebalo? Biskup
doĊe, otpjeva misu, izreĉe rijeĉi upozorenja, ali onaj koji je bio obećao da će se javno izjasniti
u korist njegova izbora, ne reĉe ništa. Kad je biskup vidio da ga je arhiĊakon tako izigrao, u
velikoj ljutnji otiĊe i odluĉi uskratiti duţnu podloţnost splitskoj metropoliji te se potpuno
izuzeti iz njezine jurisdikcije.
Kad je biskup Miha preminuo, naslijedio ga je u zadarskoj crkvi drugi
koji je slijedeći stope svoga prethodnika ustrajao u neposlušnosti prema splitskoj crkvi.(2)
Tada su Splićani izabrali nekog zadarskog klerika Grgura.(3) On je dao
sagraditi crkvu svetoga Ivana koja je bila kapela kurije. No smrt ga je pretekla prije nego što
je obavio posvećenje.
U to je vrijeme ţivio klerik Gaudije, rodom Splićanin, pleban crkve
svete Stošije,(4) koji se lijepim stasom i uĉenošću isticao meĊu klericima. Bio je sin Kotinov,
unuk Karokulin, ĉovjek moćan i okruţen mnogobrojnom rodbinom i svojtom. On je, dakle,
postao nadbiskupom splitske crkve. Plebanat pak crkve svete Stošije prenese na svoga nećaka
Madija, primicerija, brata Ivana Mezagaline, jer mu je po patronatskom pravu pripadao.

Taj je Gaudije(5) bio u velikoj milosti(6) ugarskih kraljeva jer je kao


istaknuti ĉovjek ĉesto prebivao na njihovu dvoru. Bio je zareĊen godine tisuću trideset šeste u
doba kneza Ĉernehe.(7) Nadbiskupsku je sluţbu obavljao gotovo 40 godina.
Dogodilo se tada da je trebalo Desu, sina Makarelijeva,(8) posvetiti za
trogirskoga biskupa. Nadbiskup pozove hrvatskoga biskupa da zajedno obave obred
posvećenja. Kad je ovaj došao i vidio da će postupak nadbiskupov biti protiv kanonskih
uredbi, pokušao ga je sprijeĉiti rijeĉima: »Ne smije nadbiskup obavljati ĉin posvećenja sa
samo jednim izabranim
biskupom." Gaudije je bio toliko naivan, dapaĉe nepromigšjen, da je rekao: "Dopušteno je jer
imamo palij umjesto drugoga biskupa." Tada hrvatski biskup, kao razborit i oprezan ĉovjek,
ne ţeleći dovesti u opasnost svoju ĉast, popne se u ambon i pred cijelim narodom izrazi svoje
neslaganje i izjavi da se u tome pokorio svojemu metropolitu ne svojevoljno, nego
protiv svoje volje i pod prisilom. Konaĉno je posvećenje na taj naĉin obavljeno, a o ĉinu
nadbiskupa Gaudija došao je glas do Apostolske stolice. Vrhovni svećenik(9) pošalje svoga
izaslanika s naredbom da se i nadbiskup, koji je obavljao obred zareĊenja, i biskup koji je bio
zareĊen, zauvijek uklone iz upravljanja svojih redova. Odredio je takoĊer da se
oslobodi krivnje biskup koji je izrazio neslaganje. Tako je i bilo. Poslije toga isti je nadbiskup
dugo vremena leţao u samostanu svetoga Benedikta shrvan dugogodišnjom oduzetošću.
No, još za njegova ţivota, umjesto njega postavljen je drugi nadbiskup
po imenu Absalon,(10) podrijetlom iz Ugarske. Po njegovoj smrti izabran je
treći nadbiskup Petar(11) iz Lombardije koji je, kad je posjetio Gaudija,

opazio da taj još uvijek nosi na prstu biskupski prsten. Oštro ga zbog toga prekorivši, skine s
njegova prsta prsten i ode.
Bio je taj Petar najprije biskup u Narniju,(12) ĉovjek velikoga znanja i
poznat po ćudorednim djelima. Osobito je dobro znao vještinu lijeĉenja,
tako da je promatrajući lice zdravoga ĉovjeka mogao unaprijed znati od koje će se tko bolesti
i kada razboljeti i kojim bi protuotrovom mogao izbjeći opasnost bolesti.
I tako, nakon što je tijekom nekoliko godina sretno vodio salonitansku
crkvu, otišao je u Ugarsku i tamo preminuo. Pokopan je u crkvi svete
Marije u Stolnom Biogradu.(13) Njegov su grob stanovnici toga kraja veoma štovali zbog
njegova hvalevrijednoga ţivota.
0 hvarskoj biskupiji XX, 1-3
XX. 0 hvarskoj biskupiji
U meĊuvremenu su se za upraţnjenu zadarsku crkvu medusobno natjecala tri klerika iz iste
crkve, i to Lampredije Marihnin, Petar Kamasijev(1) i Martin Manzavinov. U to je vrijeme
gradski knez bio Petrana.(2) On je bio sklon Lampredijevoj strani nadajući se da će s njim
ugodnije ţivjeti jer sam po sebi nije bio bahat i nije bio potomak ohole obiteiji. Napokon je taj
Lampredije postao zadarskim biskupom.(3)
On je prvi od pape Anastazija(4) dobio palij pod gradaĉkim patrijarhom godine Gospodnje
tisuću sto ĉetrdeset pete. U to je vrijeme arhiĊakonom splitske crkve bio neki Lukar, sin
Dujma Ĉikle. On, ţaleći što su Zadrani
nastojali izuzeti se iz salonitanske metropolije, zatraţi od klera i puĉanstva da donesu odluku i
pokriju troškove i obeća da će osobno poći pred Apostolsku stolicu i osujetiti pokušaje
Zadrana, pozivajući se na prava salonitanske crkve. Ali graĊani su bili obuzeti takvom
mrţnjom prema arhiĊakonu da se nisu s njime sloţili, dapaće su mu bez ikakva stida u lice
odgovorili: »Ne ţelimo da ti bilo što dobroga uĉiniš za splitsku crkvu.« Potresen takvim
odgovorom, arhiĊakon je zašutio i nije se više u to miješao. Budući da je tada splitska crkva
bila bez nadbiskupa, Zadrani su mogli lako, bez iĉijeg suprotstavljanja, postići izuzeće svoje
crkve.
U to su vrijeme, kako je bilo od davnine, otoci Hvar i Braĉ bili
dijeceze splitske crkve. Sluţbu arhiprezbitera u njima obavljao je neki
svećenik Ĉrnota,(5) kapelan iz Splita. Prije spomenuti klerici, koji su
za biskupskom ĉašću, poĉeli su se neprijateljski ponašati prema knezu zbog njegove
naklonosti prema Lamprediju. U ţelji da ih smiri, jednome je odobrio osorsku biskupiju,(6)
koju su zajedno s drugim dvjema,
krĉkom i rapskom, izdvojili iz podloţnosti splitskoj crkvi. I dao je da
0 hvarskoj biskupiji XX, 4
Martina(7) izaberu otoĉani, pošto je otjerao arhiprezbitera splitske crkve.(8) Spomenuti je
naime knez s Mleĉanima prisvojio vlast nad istim otocima. I premda je Martin bio izabran na
osnovi ovlasti zadarskoga kneza, nije htio biti posvećen u Zadru nego je otputovao u
Dubrovnik da bi ga
posvetio Andrija,(9) dubrovaĉki nadbiskup, zajedno s ulcinjskim i svaĉkim biskupima. Ni u
ĉemu nije bio podloţan zadarskoj crkvi nego je kadikad iskazivao duţno poštovanje splitskoj
crkvi.(10)
Splitska je crkva tada bila ispraţnjena i neki kardinal, ĉovjek velika ugleda i izuzetne
ĉestitosti, po cijelom je Ugarskom Kraljevstvu obavljao
legatske poslove.(11) Budući da se dugo vremena zadrţao u Splitu, postao je svima blizak
prijatelj, a pojedinima je svim srcem bio sklon jer su odanošću zasluţili poštovanje. I upravo
se tada skupio kler splitske crkve da bi izabrao nadbiskupa. Najprije su, prema obiĉaju,
raspravljali o tome koga bi mogli izabrati za nadbiskupa i na kraju su se svi jednoglasno
odluĉili
da je kardinal to osoba. Kad je sveĉani postupak izbora obavljen, iznenada knez Ivan(12)
skupi gomilu puka i, kao što ponekad obiĉava neuka svjetina odbacivati poznate, a nepoznate
traţiti, te odbijati pouzdano, a nepouzdano cijeniti, tako oni doĊu k tome izaslaniku viĉući
dršćućih usana od bijesa. I tada okupivši se stanu govoriti da ga inaĉe cijene i da ga ţele u
svemu
poštovati, ali da ne pristaju da im on bude nadbiskup. Kardinal ih tada osmijehom i
milostivim rijeĉima smiri: "Ljudi Splićani, ne dolikuje mudrima bez ikakva uzroka dizati tako
lako bunu kao da je neko veliko nedjelo poĉinjeno. Što se tiće izbora zbog kojega ste mi
uznemirenih duša došli, budite mirni jer se moja volja slaţe više s vama koji ste protiv, nego
s glasovima klerika koji me ţele promaknuti u svojega prvosvećenika. Ipak, ne odbijam ovaj
izbor zbog vaših glasova nego iz uvjerenja da Bog u veću zaslugu upisuje poslove sveopće
Crkve koje obavljam." Obrativši
0 hvarskoj biskupiji XX, 5-7
se kleru reĉe: »Zahvaljujem vam što me iskrenim osjećajima volite ali izaberite drugu osobu.«
Nakon toga kardinal se vratio u rimsku kuriju i poslije nekoliko godina postao je vrhovni
svećenik pod imenom Grgur VIII.(13)
U vrijeme gospodina pape Aleksandra VII.(14) pošalju mu splitski klerici
glasnike s poniznom molbom da se udostoji dodijeliti im pastira. Milostivo udovoljivši
njihovu traţenju, pošalje im Girarda(15) iz Verone i kapelana kurije. Vrhovni ga je svećenik
posvetio te on ĉestito i pristojno pristupi upravljanju splitskom crkvom.
U to su se vrijeme Splićani i gotovo cijela Dalmacija stavili pod vlast
Carigrada.(16) Stoga su splitski graĊani poĉeli traţiti od nadbiskupa Girarda da otputuje u
kraljevski grad i da u svoje ime i u ime graĊana zakletvom potvrdi vjernost carskome
veliĉanstvu. Budući da na to nije htio pristati zbog papinske odredbe, a graĊani su gotovo
silom ustrajali, veleĉasni
Girard ode papi Aleksandru traţiti od njega savjet što mu je ĉiniti u takvoj situaciji. Gospodin
papa, suosjećajući s njim zbog nezasluţenih teškoća, postavi ga na ĉelo sipontinske crkve, ne
oduzevši mu upravu nad splitskom crkvom.
Gotovo u isto vrijeme ţivio je neki voĊa Hrvata, po imenu Relja,(17)
ĉovjek moćan i veoma naprasit. Budući da je silno ţelio biti na ĉelu grada Splita, na sve se
naĉine trudio da ga prihvate za upravitelja, ĉas ih mameći obećanjima, ĉas plašeći prijetnjama.
No Splićani se nisu dali skloniti jer im je bila mrska pomisao da njima vlada ĉovjek
slavenskoga podrijetla. Tada sam vojvoda poĉne otvoreno napadati grad i veoma bezobzirno
ratovati. Pribliţio se sve do zidina, a naoruţane su ĉete konjanika odvodile kao plijen mnogo
ljudi i ţivotinja. Splićani se pak nisu usuĊivali izaći protiv tolikog naoruţanog mnoštva,
zaklanjali su se unutar zidina i ponekad kradom izlazili i nanosili neprijateljima gubitke
koliko su mogli. Zatim se dogodilo da je u jednom trenutku vojvoda Relja, sakupivši veliku
vojsku, podigao logor izvan gradskoga podruĉja i poĉeo sjeći vinograde i
0 hvarskoj biskupiji XX, 7
obarati voćke. Tada Splićani, u tuzi i jadu gledajući izdaleka nanesene im štete, pošalju
vojvodi glasnike zahtijevajući mirnim rijeĉima da prekine takvo zlostavljanje Splićana i da s
njima prijateljski raspravlja o sklapanju mira. Ali on, kako je bio ĉovjek izopaĉena uma i
bahate oholosti, ovako
odgovori glasnicima: »Neću prestati sve dok vaše vinograde ne sravnim sa zemljom da se ni
toliko vina neće unijeti u grad koliko se moţe uliti u kaleţ za sluţenje jedne mise.« Glasnici
su se vratili i donijeli graĊanima vojvodine rijeĉi. A oni gledajući prema nebu rekoše:
»Svemogući Boţe, koji prezireš oholost, satri njihovu drskost i milostivo se osvrni na
tu našu patnju koju od njih bez krivnje trpimo.« Prošlo je nekoliko dana i evo sam vojvoda,
kako je obiĉavao, doĊe zveckajući oruţjem. Pribliţio
se sve do gradskih zidina dobacujući poruge i prijeteći oruţjem pozivao u bitku zabrinute i
uplašene graĊane. Ubrzo zatim u srca Latina uĊe neki duh odvaţnosti i oni iznenada zgrabe
oruţje, zbijeni provale kroz vrata
zazivajući boţansku pomoć, poredaju se u dva bojna reda. Dvojici boljih dadoše stjegove i
naloţe svim ratnicima da slijede svaki svoj stijeg. Hrabreći se meĊusobno, odjednom se
pokaţu neprijateljima. Slaveni, vidjevši da su Latini mimo svojega obiĉaja izašli iz skrovišta,
obraduju se i odmah na njih uprave svoje redove. Naši pak, kako su bili upozoreni,
jednim svojim dijelom s lica postupno su se pribliţavali neprijateljima, a drugi je dio,
zaobišavši ih s leĊa, vrebao iz zasjede. Tada su se ĉete sukobile i zapoĉela je hrabra borba.
Ubrzo su se pak pojavili i oni koji su bili u zasjedi i pojurili u pomoć svojima. A starci su
hodali amo tamo po trgu u molitvi diţući ruke k nebu, dok su ţene, djeĉaci i djevojke
promatrali sa zidina obuzeti velikim strahom. Svećenici i redovnici, niĉice leţeći u crkvama,
zazivali su Boţju pomoć. I evo, na Boţji mig sam oholi vojvoda prvi pade pogoĊen kopljem.
Odmah su se njihove ĉete raspale i razbjeţale pred maĉevima naših vojnika. Posvuda su po
poljima leţali i mnogo ih je poginulo. Tada Splićani, izvojevavši pobjedu nad svojim
neprijateljima, veseli se vrate, odsijeku glavu nevaljaloga vojvode i objese je na Pisturi.(18) I
tako se to pošast smirila.
0 nadbiskupu Arniru XXI, 1-4
XXI. 0 nadbiskupu Arniru(1)
Kad je umro nadbiskup dobre uspomene Girard,(2) ostalo se na odluci cijele splitske crkve da
nikoga ne izaberu nego da od Apostolske stolice zatraţe prikladna pastira. Pošalju tada svoje
izaslanike u rimsku kuriju, nekog svećenika sakristana Jonija i još jednog drugog. Došavši
pred noge
pape gospodina Aleksandra, ponizno izloţe molbu splitske crkve.
U to se vrijeme vodio veliki spor izmedu klerika tuscijskoga grada
i njihova biskupa zbog nekih prava tamošnje crkve. Obje su strane dugo prebivale u kuriji i
nepomirljivo se prepirale. Budući da se njihovi krajnje opreĉni stavovi nisu mogli pribliţiti,
gospodin papa ţelio je pronaći
drugi naĉin i korisno ugasiti plamen tolike mrţnje. Stoga je oslobodio Arnira od obveze
upravljanja, kojom je bio vezan za crkvu u Calliju znajući ga kao ĉovjeka veoma okretnoga u
pastirskoj sluţbi, pozvao je glasnike splitske crkve i predao ga je njima da ga vode svojoj
crkvi kao oca i pastira. A klerici Callija, premda su ga progonili mrţnjom i vrije-
Ċanjima, vratili su se kući veoma raţalošćeni što su izgubili pastira.
Arnir,(4) preuzevši palij kao znak dostojanstva, radosno i veselo krene na put s našim
glasnicima. Došli su tako do Ravene. Imao je Arnir mnogo srebrnih posuda, novac i skupu
biskupsku odjeću. Budući da su se bojali gusarskog razbojništva na moru, nisu htjeli
spomenuto blago nositi sa
sobom na brod, nego ga je nadbiskup spremio u neki sanduk i povjerio na ĉuvanje u
samostanu svete Marije u ravenskoj luci. Naloţio je da se nikome taj polog ne preda osim u
ruke jednoga njegovog sluţbenika, koji je bio prisutan i kojeg im je pokazao. Tada su se
ukrcali na brod i krenuli.
Kad su došli u grad, kler i puĉanstvo doĉekali su ih s velikom radošću.
Crkvu je poĉeo voditi veoma razborito, ispravljati ponašanje klerika, narod pouĉavati
primjerima koji donose spasenje i budnom brigom povećavati imutak crkve.
0 nadbiskupu Arniru XXI, 5-8
Ali sada se treba vratiti na otoĉnoga biskupa Martina.(5) Bio je već star
i obuzela ga je neka bolest te se ponašao kao da je bez razuma. Otoĉani,
ne podnoseći više njegovu bezumnost, otjeraju ga i doĊu u splitsku crkvu da bi izabrali
Lukara,(6) sina Dujma Ĉikle, arhiĊakona iste crkve. Bio je
predstavljen nadbiskupu Arniru i ovaj ga posveti.
Gotovo u isto to vrijeme gospodin papa Aleksandar u doba shizme
plovio je iz Apulije i došao do Visa.(7) Budući da je to Arnir doznao
unaprijed, odmah je opremio mnogo laĊa i s velikom pratnjom, u kojoj
je bio kler i ugledni graĊani, došao pred njega s hranom i mnogim
darovima. Pokušao
ga je pozvati da se udostoji skrenuti prema gradu Splitu koji je bio u blizini , ali papa nije
pristao. Ţurio je, naime, ići u Mletke da bi se dogovorio s carem Fridrikom. Otplovio je,
dakle, otamo i stigao u Zadar u pratnji nadbiskupa Arnira.
Tada otoĉni biskup Martin ozdravi, doĊe k pameti i podnese tuţbu
gospodinu papi o tome da su ga izbacili i uveli na njegovo mjesto Lukara. Vrhovni svećenik,
saslušavši i shvativši bit stvari, Lukara ukloni a Martina vrati na njegovu biskupsku sluţbu.
U to je vrijeme u Carigradu vladao Emanuel(8) ĉija se slava pamti.
Cijela je Dalmacija i gotovo ĉitava Hrvatska bila podloţna njegovoj
vlasti.
Bio je veoma milostiv prema svim svojim podanicima, nije nametao poreze nego je široke
ruke dijelio svoje bogatstvo. Svima koji su k njemu dolazili iskazivao je ĉast, svima je
podmirivao troškove iz kraljevske blagajne. Budući da je primio popis stanovništva Splita,
slao je plaće svima, dao je ĉak da se novoroĊenĉadi u kolijevci dade po jedan zlatnik.
Slao je svoje zapovjednike(9) s velikom ratnom opremom i s obilnom
0 nadbiskupu Arniru XXI, 9-11
koliĉinom novca za troškove. Oni su dolazili i drţali su primorske gradove i velik dio
Hrvatske.
I tako su Splićani zamolili nadbiskupa Arnira da se uputi u Carigrad i posjeti carski dvor.(10)
On drage volje pristane i u društvu nekoliko gradskih velikaša krene u Carigrad. Kad je došao
pred cara Emanuela, s osobitim ga je poštovanjem pozdravio u ime svojih graĊana a car ga je
uz poĉasti primio. Za sve vrijeme njegova boravka dvor je dostojno i obilno podmirivao
troškove. A kad je od vladara zatraţio odobrenje za odlazak, dobio je od dvora mnogo
najdragocjenijih darova. Tako se u svoju crkvu vratio radostan i bogat.
Bio je Arnir ĉovjek veoma postojan i neustrašiv, nije dopuštao da se narušavaju prava i
oduzima crkvena imovina. Dogodilo se da je jednom otišao na brdo Mosor traziti neka
crkvena imanja koja su Slaveni oteli i
dok je bio u ophodnji s ljudima, koji su poznavali te zemlje, obilazeći i postavljajući meĊe na
njihovim krajnjim toĉkama, neki Nikola(11) sa svojom bradom i rodbinom iz plemena Kaĉića
nikako nije mogao podnijeti što je nadbiskup ĉinio. Okupi se mnoštvo naroda i opkole Arnira
bijesno ga napadajući povicima: »Što to ti, najgori i najnepravedniji biskupe, pokušavaš
protiv nas uĉiniti? Zar smatraš da nas moţeš izbaciti iz posjeda zemlje koja je pripadala našim
oĉevima i precima? Ako se istoga trena ne povuĉeš, ovaj će dan biti posljednji dan tvoga
ţivota.« Arnir pak, budući da je bio veoma ustrajan, nije se preplašio njihovih rijeĉi, nespu-
tanim i snaţnim glasom odgovori: »Nije to vaša zemlja, kako tvrdite, nego je to posjed crkve
blaţenoga Dujma, kojom ste se vi sve do sada protuzakonito koristili.« Na te rijeĉi ĉitavo
mnoštvo Slavena zgrabi kamenje i poĉne ga kamenovati. Tako su dugo desnicama bjesnili i
divljali, dok se nisu razišli ostavljajući mrtvo tijelo pod golemom gomilom kamenja.
Ljudi, koji su bili u biskupovoj pratnji i koji su gledali kako su ga Slaveni u ţaru bijesa
usmrtili,(15) potrĉali su u grad i javili veliko zlo graĊanima. GraĊani, preplašeni iznenadnom
viješću, odmah se naoruţaju
0 nadbiskupu Arniru XXI, 12-14
te jedni morem, a drugi kopnom, brzo pohitaju na Mutogras gdje je zloĉin poĉinjen. Kad su
došli do mjesta na kojem je bijedni nadbiskup leţao pod onom gomilom kamenja, kao da je u
grob pokopan, svi se neprijatelji povuku. Tada su ga otkopali, ukrcali beţivotno tijelo na brod
i uz veliku
tugu i ţalost dovezli ga u grad. Kler je, prema obiĉaju, pripremio sveĉani sprovod, zajedno s
narodom iznijeli su nadbiskupovo tijelo i pokopali ga u crkvi svetoga Benedikta.(16)
Bijaše u to doba neki svećenik po imenu Miha. Budući da ga je spomenuti nadbiskup
prekoravao zbog njegovih ispada, izgarao je od
mrţnje prema njemu. Nije, naime, bio ĉovjek kojega bi opominjanje popravilo, nego je
postajao gori. Zato se razveselio kad je vidio da je umro progonitelj njegovih pogrešaka. I kao
da se izruguje njegovoj smrti, reĉe svojim istomišljenicima: »Dajte mi da popijem vode, da
mogu reći da sam nadţivio onog pakosnog biskupa koji mi nije davao mira.« A kad je popio
vodu, koju su mu prema njegovoj ţelji dali, dogodilo se ĉudo, kao da je umjesto te vode popio
otrov; odmah je pao u krevet iz kojega više nikada nije ustao nego je nedugo zatim preminuo.
Splićani su proveli istragu o ubojicama nadbiskupa, neke su pronašli i odmah ih objesili na
vješalima. Ali svemogući Bog nije dugo pustio da
takvo zloĉinaĉko nedjelo ostane bez kazne; koliko god ih je pruţilo bezboţne ruke da proliju
nevinu krv, poslije nekoga vremena jedne je svladala glad, druge posjekao maĉ, a ostale je
zajedno s njihovim potomstvom pokosila kuga. Otišao je ĉasni Arnir drugoga dana prije nona
u kolovozu,(17) godine Gospodnje tisuću sto osamdesete, nakon
petogodišnjeg upravljanja crkvom.
Poslije njegove smrti Splićani su traţili od njegova sluţbenika da otputuje u Ravenu i da
nadbiskupov polog prenese u splitsku crkvu. On
sam, jer je bio odan i dobar, pristane na traţenje graĊana, opremi brod i otplovi u Ravenu.
Poslali su s njim nekog klerika po imenu RaĊa Marulina.(18) Tada pokaţu ĉuvarima pologa
neke nadbiskupove dogovorene znakove i jer je on bio upravo isti onaj u ĉije je ruke
nadbiskup bio zapovjedio predati ostavljeno na ĉuvanje, povratili su mu ĉitav sanduk u
kojemu je bilo zatvoreno blago. Sve su to preuzeli i vratili se. Tim su stvarima obdarene neke
crkve, a s drugima je zajednica uĉinila što je htjela.
0 nadbiskupima Petru i drugome Petru XXII, 1-3
XXII. 0 nadbiskupima Petru i drugome Petru
Poslije smrti cara Emanuela,(1) kad su Splićani ponovno bili pod vlašću
Ugara, bio je izabran neki Petar Ugrin, sin Hitilenov, podrijetlom iz
plemićke porodice. Nakon obavljena posvećenja u prvoj godini
obnašanja svoje nadbiskupske ĉasti, sazvao je sve biskupe svoje
sufragane,(2) takoĊer opate i sve koji su imali crkvene poloţaje, s
cjelokupnim klerom. I odrţao
je provincijalnu sinodu u bazilici svetoga Andrije(3) koja se zove "oslikanom". Na toj su
sinodi donešene mnoge dobre odluke. OdreĊene su tada granice dijeceza svake biskupije.
Nadbiskup je ţelio odvojiti Krbavu,(4) jer je bila parohija splitske crkve, i uĉiniti od nje
biskupiju
podloţnu splitskoj metropoliji pa je tako i uĉinjeno. Prema ţelji klera te provincije, koji je
došao na sinodu, odreĊen je za prvoga biskupa krbavskoga Matej Maurutin, kanonik crkve
svetoga Dujma, po godinama još mladić ali ĉestita ponašanja i trijezna ţivota. Kad je sinodski
skup završio, dojavljeno je papi sve što je bilo zakljuĉeno. Gospodin papa(5) je
sve odobrio i osnaţio teţinom ugleda rimske crkve.
MeĊutim, nadbiskup Petar, djelomice prekoraĉivši mjeru biskupske
strogosti, uĊe u prepirke s kanonicima svoje crkve jer im je htio okrnjiti
neka njihova prava. Zbog toga su obje strane u velikoj ljutnji pošle u
rimsku kuriju. Kad su pred Apostolskim licem izloţili svoju stvar, jedan
od kardinala odreĊen je stranama kao sudac auditor. Ţalbe jednih i drugih bile su preispitane i
meĊu njima je došlo do pomirenja i obnovljenoga mira.(6)
Nedugo zatim, nadbiskup Petar krene u Ugarsku i bude prebaĉen na
duţnost kaloĉkoga nadbiskupa iz nepoznatoga mi razloga. Na ĉelu
splitske crkve bio je dvije godine.(7) Njega je naslijedio drugi Petar,(8)
opat
0 nadbiskupima Petru i drugome Petru XXII, 4-6
svetoga Martina iz Panonije, koji je kao nadbiskup splitske stolice proţivio pet godina.
U vrijeme kad je umro otoĉni biskup Martin, njegov je nećak Nikola Manzavinov,(9)
plamteći od ĉastohleplja, izvršio toliki pritisak na otoĉane
da su ga izabrali za biskupa. Predstavivši se splitskom nadbiskupu, traţio je od njega da ga
svojom rukom posveti. Nadbiskup pak, izbjegavajući njegove smicalice i znajući ga kao
lukava i varljiva, nije pristajao. Napokon svladan navaljivanjem graĊana obeća da će
udovoljiti njihovoj ţelji sljedećega dana, u nedjelju. Nikola, ljutito ne prihvaćajući
nadbiskupovo odgaĊanje, iste noći krene na put i stigne u Veronu. Tamo gospodina papu
Lucija(10) prevari svakojakim smicalicama te zatraţi i primi od njega posvećenje.
Budući da je i zadarska crkva bila upraţnjena, taj Nikola bude izabran za nadbiskupa.(11)
Lakoumno je prihvatio izbor i bez odobrenja Apostolske
15 stolice bestidno se upustio u upravljanje zadarskom crkvom. Zbog toga ga je papa Inocent
lišio jedne i druge ĉasti.(12)
Otoĉani tada doĊu u Split i izaberu za svoga biskupa kanonika splitske crkve Mihu,(13)
nećaka Picijeva. On u splitskoj crkvi primi posvećenje, otiĊe do vrhovnog svećenika
Apostolske stolice i primi reskript o potvrdi s naredbom da hvarska biskupija od tada za
vjeĉna vremena pripadne splitskoj metropoliji kao svojoj majci.(14)
0 nadbiskupu Bernardu XXIII, 1-2
XXIII. 0 nadbiskupu Bernardu
U to doba ugarski kralj Bela,(1) izvrstan junak, pošalje poklisare do Apostolske stolice i
zamoli gospodina papu Inocenta(2) neka zapovjedi da se relikvije blaţenoga kralja Ladislava
izvade i poloţe na dostojnije mjesto i da se donese odluka o njegovu uvrštenju u katalog
svetaca.(3) Papa udovolji
njegovu traţenju i pošalje nekog veleštovanoga kardinala Gregorija de Crescentio(4) da na
doliĉan naĉin ispuni kraljevu volju. Tada kardinal preuzme apostolsko poslanstvo, preplovi
preko mora, doĊe u krajeve Dalmacije i pristane u Trogiru. Budući da je još prijetila oštra
zima, ţelio je ondje provesti ĉitavu korizmu. U njegovoj je pratnji bio neki klerik,
njegov kapelan, po imenu Bernard, iz Perugie u Tusciji, ĉovjek knjiţevno izobraţen, rjeĉit i
visok stasom. Ĉesto je bio slan u Ugarsku i zbog toga je bio poznat kralju Beli, dapaĉe, bio je
u milosti njegovoj i mnogih ugarskih velikaša i prelata, tako da mu je sam kralj povjerio
odgoj i naobrazbu svoga sina Emerika.(5) Kad je kao izaslanik otputovao u Ugarsku,
obavio je svoj izaslaniĉki posao i vratio se natrag.
I tako, budući da je splitska crkva bila upraţnjena, izaberu za svoga nadbiskupa Bernarda.
Kako je kralju bio drag, nadali su se da će zbog njega i crkva imati velike koristi. Zatraţe toga
i lako dobiju kraljevu privolu, pošalju izaslanstvo u Rim gospodinu Inocentu Trećem s
molbom da se udostoji prihvatiti izbor Bernardov i da obavi obred njegova posvećenja te da
ga mudro uvede u upravljanje splitskom crkvom. Glasnici Splićana bili su: Ċakon Vukas(6) i
laik Dujam, nećak Gumajev. Ali vrhovni svećenik nije bio sklon toj njihovoj molbi, ĉak se
ĉinilo prema sasvim oĉitim naznakama da ih odgovara od njegovih ţelja. No, u svojim su
molbama bili tako uporni da je naposljetku pristao. Naloţio je ipak istome
Bernardu da traţi dozvolu od opata samostana svete Marije de Farneto iz
dijeceze Chiusi, kojemu se zavjetovao kao redovnik, i da ponovo stavi
0 nadbiskupu Bernardu XXIII, 3-5
redovniĉku odjeću koju je bio odbacio. Kad je tako uĉinio, Inocent mu je dao posvetu. Godine
Gospodnje tisuću dvijestote(7) doĊe u Split i veoma je revno obavljao pastirsku duţnost
prema svojim podreĊenima.
Budno je, naime, progonio heretike.(8) Ţivjeli su u to doba dva brata, sinovi Zorobabelovi, od
kojih se jedan zvao Matej,(9) drugi Aristodije. Premda im je otac bio iz Apulije, ipak su već u
djetinjstvu postali stanovnici Zadra. Kretali su se uglavnom po Bosni jer su bili izvrsni slikari
i veoma vješti u zlatarskome umijeéu. Osim toga, poznavali su dobro latinsku i slavensku
pismenost. Ali, od Ċavla zavedeni, tako su bili ogrezli u bezdan heretiĉke zaraze da su ne
samo zaslijepljena srca vjerovali u bezboţnu herezu nego su je opakim ustima i propovijedali.
Bernard otkrije da oni borave u Splitu i da su već mnoge zarazili trulim i pogubnim
nauĉavanjem. Poĉne ih, dakle, pomalo blagim rijeĉima privlaĉiti ka katoliĉkome nauku, ĉesto
ih pozivajući i ĉesto bodreći. No oni su se heretiĉkom lukavošću ĉinili nevješti, ne ţeleći se
obratiti. Zbog toga nadbiskup dade da se odmah sav njihov imutak oduzme, a da se oni
sputani lancem prokletstva istjeraju iz grada. Tada su se spomenuta braća, vidjevši da će ih
zadesiti najveće kazne i štete, vratila pod zapovijed Crkve. Nadbiskup zapovjedi da se oni
zakletvom odreknu svoje hereze dotaknuvši presveta evanĊelja. Razriješio ih je izopćenja
obveznim sveĉanim obredom i dao da im se povrate njihova dobra. Tako su i svi drugi, koje
su oni zaveli, bili oĉišćeni od heretiĉke zaraze.
U to je vrijeme, nakon smrti kralja Bele, na kraljevsko prijestolje došao njegov sin
Emerik.(10) Zbog toga je nadbiskup Bernard ĉešće putovao u Ugarsku, gdje ga je kralj
obasipao poĉastima i mnogim darovima. Kralj ga je, naime, poštovao kao oca i što god je od
njega nadbiskup
mogao je bez teškoća postići. Na njegovo je traţenje kralj darovao crkvi svetoga Dujma šest
dijelova od davanja mlinova na salonitanskoj rijeci, što je tjedno pripadalo banu.(11)
Budući da je kralj imao maloljetnoga sina i ţelio da on bude nasljednik kraljevstva, htio je da
za njegova ţivota bude pomazan. Na poziv kralja
0 nadbiskupu Bernardu XXIII, 6-7
Bernard je krenuo u Ugarsku i tamo je s ostalim prelatima crkava Ugarskog Kraljevstva, koji
su se slili na sveĉanost kraljevskoga veselja, okrunio kraljeva sina i vratio se u svoju crkvu
nagraĊen od kralja mnogim darovima.(12)
U to je doba došlo do nesuglasica izmeĊu kralja Emerika i njegova
brata hercega Andrije.(13) Andrija je dva puta bio protjeran u primorske krajeve,(14) a
Bernardov je odnos prema njemu bio veoma dobar i pun poštovanja. Kad se on poslije toga
vratio u Ugarsku, meĊu braćom se rodio još veći sukob.(15) Svi velikaši u kraljevstvu i
gotovo cijela brojna ugarska
o vojska napustila je kralja, i pristala protuzakonito uz hercega Andriju. Malo ih je ostalo uz
kralja i od straha pred tolikom pobunom nisu se usuĊivali ohrabrivati kralja u nadi nego su mu
radije savjetovali bijeg. Dogodilo se pak da su se jednoga dana obje strane pribliţile jedna
drugoj i u uzbuĊenju su se pripremale za poĉetak bitke. Budući da je kraljeva
strana u usporedbi s drugom bila gotovo nikakva, bio je do krajnosti zabrinut i svom snagom
svoga uma traţio je spasonosne odluke u takvom odluĉnom trenutku. Napokon ga je nebo
nadahnulo i domišljato je pronašao pogodan naĉin da povrati pravo na kraljevstvo i ne bude
kriv za prolijevanje krvi. Tada reĉe svojima: »Nemojte me slijediti, nego malo
o zastanite!« Odmah zatim, odloţivši oruţje, uzme samo granĉicu u ruku i uĊe mirno u
neprijateljske redove. Išao je po sredini naoruţanoga mnoštva viĉući snaţnim glasom: »Sada
ću vidjeti tko će se usuditi dići ruku da prolije kraljevsku krv!« Svi su se uklanjali gledajući
ga i ne usudujući se ni pisnuti, stvarali su mu s jedne i druge strane široki prolaz. Kad je došao
do brata, zgrabio ga je, odveo s bojnoga polja i poslao u tamnicu u nekoj tvrĊavi. I tada su svi
odloţili oruţje te prestrašeni i postiĊeni molili za oprost, bacivši se niĉice pred kraljeva
koljena. A kralj sve pomiluje jer je bio premilostiv.
Nepunu godinu dana nakon toga kralja shrva neizljećiva bolest. Kad
je, dakle, predosjetio da mu je došao kraj, pošalje svom brzinom glasnike i dade izvesti brata
iz tamnice i dovesti ga k sebi. Kad je došao preda nj,
0 nadbiskupu Bernardu XXIII, 8
kralj pred njim sastavi oporuku i povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom i upravu nad
čitavim kraljevstvom, dok siroče ne doĎe do zakonom propisanih godina. I tako je kralj
Emerik preminuo,(16) a malo dana poslije ugasio se život i njegova jedinog djeteta.(17)

Tada Andrija, vidjevši da će na njega jedinog biti prenesena prava


ĉitava kraljevstva, dade neka ga okrune zajedno svi ugarski prelati.(18)
Pošalje glasnike i pozove splitskoga nadbiskupa Bernarda da pristupi
sveĉanosti kraljeva pomazanja. No Bernard, smatrajući da je djeĉak, sin
kralja Emerika, još ţiv, nije se ţelio odazvati kraljevu pozivu.(19) Zbog
toga
je kralj nadbiskupovo odbijanje smatrao uvredom.
0 prvom zauzeću Zadra XXIV , 1-5
XXIV . 0 prvom zauzeću Zadra
U to je vrijeme došla naredba od gospodina Inocenta,(1) vrhovnoga svećenika, da se svi
kršćani valjano pripreme da bi pritekli u pomoć Svetoj zemlji. On dade oprost za sve grijehe
svakome tko tamo pogine s nadom u vjeĉni ţivot.
Tada se gotovo ĉitav svijet pokrenuo i ponajviše iz zapadnih krajeva veliko je mnoštvo sa
znakom kriţa došlo u Mletke.(2) Traţili su da im se osigura prijevoz iznajmljenim mletaĉkim
brodovijem. Dogovorivši se o svoti novca koju je trebalo platiti za mornare i brodove,
Mlećani im opreme pedeset galija, isto toliko velikih laĊa i toliko drugih za prijevoz
konja, hrane i oruţja. Osim toga bilo je i drugih brodova koje su osobno iznajmljivali za
pohod, tako da se stvorila oveća povorka pomorske vojske. Mlećani su Francuzima nastojali
nametnuti uvjet da mogu pristati sa ĉitavom vojskom gdje god budu ţeljeli, ali će prema
dogovoru pomagati Mlećanima protiv svih ljudi.(3)
A u to su se vrijeme Zadrani odnosili prema Mlećanima veoma
neprijateljski. Napadali su Mlećane gdje god su mogli, grabili njihova dobra, nanosili im
nepravdu, ubijali ih i svim su im silama nastojali ĉiniti svako zlo. Plivajući u bogatstvu bili su
obuzeti obijesnom razuzdanošću; nadimali su se od oholosti, uznosili zbog moći, hvalili su se
nepravdama i likovali zbog pakosti; ismijavali su niţe od sebe, prezirali više, vjerovali su da
im nitko nije ravan. Budući da su već bili iskvareni mnogim porocima, na hrpu svoje zloće
dodali su i to što su prezreli uĉenje katoliĉke vjere i dopustili da ih zarazi kuţna hereza.
Naime, gotovo su svi, koji su se u Zadru smatrali plemenitijima i uglednijima, rado primali
heretike i
bili su im skloni.
I tako je cijelo brojno brodovlje u Mlecima diglo sidro u mjesecu listopadu godine Gospodnje
tisuću dvjesto treće. Došavši do obala Istre, uplovili su u Dalmaciju i pristali u blizini grada
Zadra.(4)
Istaknutiji su zapovjednici vojske bili: na strani Francuza neki Simon, grof od Montforta,(5)
na mletaĉkoj strani Henrik Dandolo,(6) ĉoviek veoma
0 prvom zauzeću Zadra XXIV, 6-8
odluĉan i razborit koji, premda tjelesnim oĉima nije vidio, ipak je umom znao vrlo jasno
razabirati.
Kad su, dakle, Zadrani vidjeli da ih je vojska opkolila, veoma su se uplašili ne znajući što im
je ĉiniti. I iz tih je stopa uslijedio poraz uz mnogobrojne poginule tako da u gradu nije ostalo
ni toliko ţivih i zdravih da mogu pokopati mrtve. Mrtva su trupla jadnika leţala nepokopana
po kućama i crkvama, a bijedni graĊani nisu znali što da prije obave — pogrebe ili javne
duţnosti. Tako se dogodilo da su neprijatelji brzo i lako osvojili nesretni grad, jer nije bio
branjen. Na dan svetoga Krševana,(7) koji se kod njih najviše slavi, dostigla ih je kazna
Boţja.(8) Tada su, naime, Mleĉani, iskrcavši se s brodova u gomili provalili u grad i u
trenutku ga osvojili. Proboravili su tamo neko vrijeme i na odlasku ga cijelog pretvorili u
pustoš. Razrušili su sve njegove zidine i kule unaokolo i
unutrašnjost svih kuća ne ostavljajuéi ništa osim crkava. Zatim cijelo to
brojno brodovlje krene odatle,(9) nastavi ploviti u Carigrad i zauzme ga.(10)
Tada Zadrani, protjerani iz domovine, stanu lutati morem i ubijati Mleĉane, gdje god su ih
mogli napasti. A Mleĉani pošalju galije i brodove i sagrade neko utvrĊenje na otoku ispred
Zadra.(11) Tamo je boravila brojna naoruţana eta koja je branila Zadranima da uĊu u grad i
tjerala ih posvuda po moru.
Tih je dana došlo deset galija Gaećana(12) u krajeve Dalmacije. Tada nadbiskup Bernard
doĊe do njih, i porazgovara s njima da pomognu Zadranima protiv Mleĉana koji su boravili u
utvrĊenju. Kad su Gaeĉani pristali na nadbiskupov zahtjev i kad je postignut dogovor o plaći,
ode nadbiskup u Vrane i preuzme stanovitu koliĉinu srebra koju je kralj ostavio kod templara.
Kad su bili isplaćeni, ujedine se Zadrani s Gaećanima, otiĊu i poĉnu se hrabro boriti protiv
Mleĉana koji su bili u utvrdi. Na kraju Mleĉani odustanu od otpora jer su bili slabiji, izmoreni
i desnice su im bile onemoćale. Tada Zadrani i Gaećani, domogavši se pobjede, posijeku
maĉevima sve Mleĉane koje su pronašli u utvrdi, razore
0 prvom zauzeću Zadra XXIV, 9-10
cijelu to obrambenu graĎevinu i udu u Zadar.(13) Obnavljali su, koliko su mogli,
ruševine svojih kuća i stanovali u njima. Poslali su izaslanstvo u Mletke i sklopili s njima
mir sa zakletvom da će čuvati trajnu podložnost i pouzdanu vjernost.(14)

Istovremeno Mleĉani, u ţelji da se osvete nadbiskupu Bernardu, uplove


s galijama i razore kulu s palaĉom koju je isti nadbiskup sagradio na
otoku Vranjicu(15) ispred Solina.
Nakon tih dogadaja doĊe do nesuglasice izmeĊu nadbiskupa Bernarda i
njegovih kanonika.(16) No nadbiskup bijaše oprezan i lukav, a njegovi
kanonici prostodušni i neoprezni. Poĉeo ih je umiljatim rijeĉima
oblijetati i nagovarati ih da odbace povlastice svojih prava, koje su
nekoć dogovorene u rimskoj kuriji za vrijeme nadbiskupa Petra,(17)
govoreći im da su krivotvorene i bezvrijedne.(18) Gotovo su svi pristali
povući svoja prava jer je ih je on široke ruke za stolom ĉastio, lako
darivao i veoma se prijateljski prema njima odnosio. Ali primicerij
Andrija, Katald i još dvojica drugih nikako se nisu htjeli sloţiti s tim
dokidanjem prava. Kad je pak nadbiskup postao malo manje dareţljive
ruke od uobiĉajenoga, ubrzo su pristaše dokinuća došli k pameti, poĉeli
su se kajati i priklone se spomenutoj dvojici, koji su bili protiv toga.
Tada poĊu do nadbiskupa i veoma uporno zatraţe da im se vrate njihova
prava. Ali, kad je to nadbiskup odbio, bura nesuglasica se tako razjaĉala,
da su se i nadbiskup i kanonici, gotovo svi, obratili rimskoj kuriji. Stigli
su tamo istovremeno i spremni su bili uzajamno se obasipati optuţbama.
MeĊutim, prije nego što su takve njihove optuţbe bile iznesene pred sud
vrhovnog svećenika,
0 prvom zauzeéu Zadra XXIV , 11-13
njihovi su se duhovi smirili jer su poslušali savjete prijatelja koji su ih nagovarali na
pomirenje. Nadbiskup im je, naime, sve vratio i tako su se vratili kući radosni zbog mira.
Bio je pak Bernard školovan čovjek, trideset je i više godina proboravio u Bologni baveći se
znanošću. Imao je mnogo dobrih i dragocjenih knjiga koje je poklanjao svojim nećacima.
Kupio im je prostranu kuću za boravak i kulu pored istočnih vrata u gradu Perugii i mnogo ih
obdario u svojem životu. Sastavio je jednu zbirku protiv heretika
(19) i napisao knjigu propovijedi.(20) On je izvadio tijelo blaţenoga Staša iz staroga oltara i
smjestio ga na istome mjestu u novom oltaru godine Gospodnje tisuću dvjesto devete.(22)
Istoga je dana zaredio Ivana, nećaka Kucilina, za ninskog biskupa(23) i Bartula, nećaka
Ticionova, za skradinskog biskupa.(24) Obojica bijahu Zadrani, a postupak njihova
promaknuća nije bio u svemu zakonit, jer nisu odgovarali s obzirom na dob i naobrazbu.
Stoga ga je, jer nije nužnim oprezom ispitao sve o njima i prebrzo ih svojom rukom zaredio,
stigla kazna. Bio je kažnjen kanoničkim ukorom prema prijavi vrhovnom svećeniku. Postavio
je nadalje Grupcija, Prodanova sina, za arhiĎakona splitske crkve, a za arhiprezbitera
imenuje nećaka Firminova koji se takoĎer zvao Grupcije.(25) Oni su mu obojica bili poslušni
i slijedili ga kuda
god je išao. Ali se u onom sporu oko povlastica arhiĊakon od njega udaljio i stao uz kaptol.
Zbog toga ga nadbiskup nije gledao ravnodušnim oĉima nego su jedan drugoga mrţnjom
progonili. Arhiprezbiter je pak ustrajnom
postojanošć bio uz njega.
U to je vrijeme za ispražnjenu crkvu u Trogiru bio izabran Treguan,(26) Toskanac, iz grada
Firenze. Budući da je bio sunarodnjak nadbiskupa Bernarda, ovaj ga dovede sa sobom iz
ugarskih krajeva, da bi ostao s njime
0 prvom zauzeću Zadra XXIV, 14-15
neko vrijeme i pouĉavao splitske klerike gramatici. GraĊani Trogira zatraţe od nadbiskupa
Bernarda da za njihove potrebe proboravi neko vrijeme kod njih, jer je bio mlad i jer se ĉinio
veoma prikladnim za sve što se odnosi na knjiţevnu naobrazbu. Bernard njihovom traţenju
udovolji i Treguan ode u Trogir, stane se druţiti s graĊanima i rodila se uzajamna ljubav.
Naprije je postao njihov biljeţnik, zatim arhiĊakon i napokon je izabran za biskupa. Bio je
predstavljen nadbiskupu Bernardu koji obavi ĉin posvećenja. Tada pomalo poĉne trogirsku
crkvu izvoditi iz njezine zastarjelosti, uvoditi u nove norme spoznavanja i obrazovati je u
crkvenim
disciplinama. Bio je on ĉovjek knjiţevno naobraţen i rjeĉit(27) i svojom je revnom
marljivošću postigao da se u kratkom vremenu popravilo stanje i naroda i klera.
U isto vrijeme za ispraţinjenu je ninsku crkvu izabran neki kanonik splitske crkve, po imenu
Nikola, kojega nadbiskup Bernard nije htio
prihvatiti, nego je uĉinio da Ninjani izaberu gore spomenutoga arhiprezbitera Grupcija. No
splitski su kanonici bili neprijateljski raspoloţeni prema njemu, jer su bili na Nikolinoj
strani.(28) Zbog toga nije ţelio obaviti ĉin posvećenja u metropolitanskoj crkvi, kako je bio
obiĉaj, nego je otišao u Vranu i tamo ga je u templarskoj crkvi posvetio zajedno s drugim,
izabranim za kninskoga biskupa, po imenu Mikuz.(29) Zbog toga je nastao veliki sukob
izmeĊu izabranoga biskupa Nikole i ninskoga biskupa Grupcija. Potrošili su svu svoju
oĉevinu za troškove koje su imali u tjeranju parnica i zbog toga su obje strane zapale u veliku
bijedu.
Budući da je nadbiskup Bernard već bio ostario, razboli se i bude
oduzet tako da nije mogao govoriti i udovi su mu se tresli. Rijeĉi je mogao izgovarati samo uz
velike poteškoće i zbog toga je gorko plakao kad su neki dolazili k njemu. No, nije još bio
sasvim oduzet te je otišao u Rim i sudjelovao na koncilu gospodina Inocenta, koji je bio
odrţan u Lateranu.(30) Vrativši se i postavši u svemu beskoristan, jedva je pred klerom i
narodom
mogao izloţiti nekoliko rijeĉi. Ali je trogirski biskup Treguan u dva dana za redom proĉitao i
izloĉio nekoliko poglavlja tog koncila.
0 prolazu kralja Andrije XXV, 1-2
XXV. 0 prolazu kralja Andrije
U isto vrijeme kralj Andrija, u ţelji da izvrši oĉev zavjet,(1) uzme znak
kriţa i poĊe na put s namjerom da krene u pomoć Svetoj zemlji.(2)
Pošalje, dakle, glasnike i povede velike brodove iz Mletaka, iz Ancone i
Zadra i iz ostalih gradova Jadranskoga zaljeva. Pristao je sa svima u luci
grada Splita. Poslao je unaprijed svu ratnu opremu i hranu na mnogo
kola sa zapreţnom stokom. Kad su stigli, ispunili su svu okolicu grada.
Prethodilo je kralju i Ugrima veliko mnoštvo miroljubivih i dobroćudnih
Saksonaca koji su odano i ţeljno oĉekivali plovidbu s kraljem, svi su
nosili znak kriţa. Splićani su na traţenje gospodina kralja dali cijelo
predgrade za boravak hodoĉasnika, izašavši iz kuća ostave ih na
slobodnu uporabu gostima. Uskoro su bile tako ispunjene ljudima i
stokom da se nije moglo prolaziti. Iako su bili stisnuti i zbijeni, nisu se
mogli svi smjestiti u kućama u predgraĊu te je najveći dio ĉitave svite
kraljevskoga dvora boravio vani rasut u šatorima po polju. Jedni su se
graĊani pribojavali, a drugi se promatrajući neuobiĉajeno brojno
mnoštvo.
I tako dvadeset trećega kolovoza godine Otkupljenja našega tisuću
dvije stotine sedamnaeste doĊe kralj Andrija u grad Split. U povorci su
u susret gospodinu kralju izašli svi graĊani i svi stranci, kao i ĉitava
gomila njegove vojske pjevajući mu visokim glasovima hvalospjeve.
Zatim je cjelokupan kler u svilenim haljinama povrh kota s kriţevima i
kadionicama u povorci do Pisture pjevao, kako se pristoji za kraljevsko
veliĉanstvo. A sam prejasni kralj, kad je vidio sveĉanu povorku, odmah
siĊe s konja i okruţen velikom gomilom svojih prvaka i s obje strane
podrţavan od biskupa, koji su se okupili, pješke doĊe sve do crkve
svetoga Dujma. Nakon odsluţene mise i poloţenoga dara na oltar
povukao se u hospicij. Toga je dana gradska zajednica priredila kralju
prebogati prijam u kući koja se zove Mata, izvan zidina sjevernih vrata.
Priĉalo se da je u kraljevoj pratnji tada bilo više od deset tisuća
konjanika, ne raĉunajući mnoštvo prostoga naroda kojeg je bilo
nemoguće prebrojiti. Tada je kralj
0 prolazu kralja Andrije XXV, 3-6
poĉeo iskazivati prema Splićanima veliku blagonaklonost time što ih je sam pozvao da od
njega traţe što da im odobri za javnu korist. Kraljeva je ţelja bila da za zaštitu svoga grada
uzmu tvrdavu Klis, ţelio im je takoĊer prepustiti kneţevsku vlast nad otocima. Ali Splićani,
po svome obiĉaju, za javno su dobro bili odveć spori i brinuli su se, kao pojedinci, samo za
vlastitu korist. Zanemarivši dakle kraljevska dobroĉinstva koja im je kralj odobravao
milostivo i dareţljivo, potaknut svojom vlastitom razboritošću nije htio povjeriti tu tvrĊavu
nekome od velikaša. Znao je, naime, da mnogo neprijateljstava Splićanima dolazi iz te utvrde.
Pozvao je stoga nekoga Poncija, koji je bio glavni meštar templara u Ugarskom Kraljevstvu,
predao mu je u ruke tvrĊavu da je ĉuva i štiti nalaţući da ondje naizmjence borave braća
njegova reda.(3)
Dok se kralj Andrija nešto duţe zadrţao opremajući brod, nadbiskupa
Bernarda zadesila je neumitna smrt.(4) Pokopan je tako uz crkvu
svetoga Dujma. Najprije je kralj poslao poruku splitskim kanonicima
traţeći i savjetujući im da izbor uĉine meĊu klericima koji su bili oko
njega. Najviše je pak bio sklon nekom lijeĉniku Aleksandru(5) koji je
bio uĉen i pošten i koji je mogao mnogo koristiti crkvi. Ali nisu
prihvatili zahtjev kralja jer su starješine imali druge namjere.
U meĊuvremenu se kralj ukrcao na brodove i krenuo na namjeravani
put. Splićani su mu dali kao pratnju dvije galije sve do Draĉa. Kralj nije
mogao imati toliko brodovlje koje bi dostajalo za prijevoz svih kriţara.
Zbog toga su neki bili prisiljeni vratiti se kući, a drugi su ĉekali do
sljedeće godine.(6)
U isto vrijeme gospodar Srbije ili Raške Stevan, koji se nazivao velikim
ţupanom, pošalje izaslanike do Rimske stolice i isposluje od vrhovnoga
svećenika Honorija kraljevsku krunu.(7) On je bio poslao izaslanika iz
svoje najuţe pratnje, koji doĊe i okruni ga kao prvoga kralja njegove
zemlje.
Kralj Andrija, otplovivši u krajeve Sirije, zadade veliki strah
Saracenima. Rasporedivši svoje vojne ĉete, udaljio se dosta daleko od
0 prolazu kralja Andrije XXV, 6

primorja osvajajući utvrde i naselja i uništavajući sve prepreke. Ali je slijed sudbine iz
zavisti zaustavio sjajne pothvate vladara i nije dopustio da se i nadalje nastavljaju njegovi
uspjesi.(8) I eto, zloĉinaĉka drskost, ne znam da li njegovih ljudi ili tudih, snuje o kraljevoj
smrti, a bezboţna ruka naoruţana Ċavolskim varkama napaja ga otrovnim gutljajima. Zbog
tog se zlodjela jedva izvukao iz smrtne opasnosti.(9) Ne povrativši još potpuno zdravlje,
poĉne razmišljati o povratku bojeći se da sebe i svoje kraljevstvo ne izloţi prevelikoj
opasnosti. Vjerovao je da je u svemu ispunio zavjet Gospodu i krenuo je sa svom svojom
pratnjom prema granicama domovine. Nije se više ţelio prepustiti morskim udesima nego je
putovao kopnom. Došao je tako u Antiohiju, zatim prešao u Grĉku, gdje se povezao
rodbinskom vezom s Laskarisom, grĉkim kraljem, i krenuo dalje. Njegovu je. naime, kćer
ţenio za svoga provoroĊenoga sina Belu. Odatle, prošavši krajeve Grĉke, ušao je u Bugarsku,
gdje ga je zadrţao bugarski kralj Oksan. On ga nije pustio otići prije nego što mu ne dade
potpuno sigurna uvjeravanja da će mu svoju kćer(10) dati za ţenu. Tako se kralj Andrija,
završivši hodoašće, vratio u svoje kraljevstvo. Nakon ovog kratkog pregleda vratimo se na na
glavnu temu.
0 promaknuću Guncela XXVI, 1-3
XXVI. 0 promaknuću Guncela
U to su vrijeme u splitskom kaptolu bili starješine: arhiĊakon Grupcije,
sin Prodanov,(1) Katald,(2) sin Forminov, i još nekolicina drugih.
Budući da su oni bili ugledniji i iskusniji, ostali su ih kanonici slijedili.
No to dvojica nisu dobro pripremali izbor novog biskupa jer su ih sputavali okovi suparništva.
Ĉesto su meĊusobno govorili: »Mirnje bi se i korisnije odvijali naši poslovi kad bi crkva i
dalje ostala bez pastira. To je bolje nego da bude izabran netko tko će nam ometati naš ţivot i
vladati nad nama.« I tako kad bi se spominjalo da treba provesti izbor, oni su lukavim
mudrovanjima stišavali glasove negodovanja. Pretvarali su se da ţele izabrati i predlagali su
imena djeĉaka, sinova ugarskih plemića, koji se zbog nejake dobi nisu mogli uzdići do
pastirske ĉasti; prijetvorno su isticali razloge govoreći: »Bit će korisno za crkvu i drţavu ako
budemo imali takve istaknute prvake kao zaštitnike na kraljevu dvoru.«
Tako se pakosnim odugovlaĉenjem crkvi splitskoj podmetala noga.
Neki Ċakon Petar(3) bijaše veoma gorljiv i nestrpljiv. Budući da je bio
niskoga podrijetla, nije se usuĊivao suprotstaviti se javno strani
arhiĊakona
i njegovih ortaka, niti iznijeti na vidjelo njihove varke. Boljelo ga je i muĉilo ne samo to što je
crkva bila bez pastira nego što su njezine plodove, kako se govorilo, spomenuti starješine
brali sebi u korist. Rogoborio je ĉesto i šutio.
Bio je pak neki klerik Ugrin, po imenu Guncel, sin Kornelijev,
plemenita roda, ali sam nije vrijedio mnogo. Budući da je bio već u
poodmakloj dobi, nije mogao vršiti nikakvu visoku sluţbu u Ugarskoj,
nego je, odjenuvši halju kriţara, postao rektor neke crkve svetoga kralja
Stjepana. Splitska je crkva već dugo vremena bila bez pastira(4) i taj se
Guncel poĉeo uporno nametati da bude izabran za biskupa. Dogodilo se
pak da je neki Jula ban,(5) koji je bio njegov roĊak, poslao kleru i splitskom narodu veoma
rjeĉito pismo u kojem preporuĉuje Guncela i savjetuje da ga izaberu obećavajući svoje usluge
i naklonost. Tada spomenuti Ċakon
0 promaknuéu Guncela XXVI, 4-5
Petar, kako je bio govorljiv, iskoristi priliku, poĊe gapĉući meĊu klerike i laike i stade hvaliti
Guncelovu sposobnost, ĉestitost i naobrazbu, o ĉemu sam zapravo nije ništa znao. No u ţelji
da onemogući namjere starješina, na sve je naĉine nastojao da bude izabran Guncel.
Tada je knez grada Splita bio Domald,(6) ĉovjek veoma oprezan i
promišjen. Budući da je dobro poznavao Guncela, širio je o njemu istinu
prema kojoj on zbog svoje lakomislenosti nije sposoban vršiti takvu
svećeniĉku sluţbu. Mnogi su drugi takoĊer tako o njemu svjedoĉlli. No
Petar je svojim nepromišljenim rijeĉima sve pridobivao. I premda u
splitskoj crkvi ili drugdje nisu nedostajale osobe koje su mogle biti
uzdignute do to ĉasti sigurnijim putem i pravednijim redom, ipak je puk
u svome neznanju bio tako obuzet ispraznom taštinom da je poznate
prezreo
a za nepoznate je mislio da mogu stvarati ĉuda. Jedne je tako zarazila pogubna zavist da ono
što ne zasluţuju sami postići ne dopuštaju to doseći zasluţnima, a napredak drugih smatraju
svojom slabošću.
Kad su se dakle na pritisak laika svi klerici bili priklonili izboru, još
uvijek arhiĊakon sa svojima nikako nije htio pristati. No, kako se ĉinilo
da će doći do pobune u puku, ipak su napokon protiv volje pristali. Dva ili tri dana prije nego
što se trebao odrţati sveĉani obred izbora, netko od onih koji su s Petrom podrţavali izbor
imao je priviĊenje da je crkvena propovjedaonica razbijena i da je nadbiskupska stolica leţala
izvrnuta. Govorio je Petru: Što bi to moglo znaĉiti? On mu je odgovarao: »Sada to ne znaš,
znat ćeš poslije.« I premda to viĊenje nije pretkazivalo dobar ishod, ipak se nastavilo zaĉetom
dok nije izbor, takav kakav jest. obavljen i završen. Tada su k njemu poslali Ċakona Vukaša
javljajući mu da je jednodušno izabran i zahtijevali su da bez oklijevanja doĊe u splitsku
crkvu.
0 promaknuću Guncela XXVI, 6-8
Primivši izaslanstvo, Guncel se veoma obradovao i ubrzo je poslao glasnika vrhovnom
svećeniku(7) da potvrdi njegov izbor. Sam je pak krenuo
na put u Split. Budući da je bio slaboga znanja, to više ga je ĉastohleplje razdiralo: još tijekom
putovanja, kod templara u Vrani dade da ga ninski
biskup Grupcije,(8) koji je s njim dolazio iz Ugarske, uoĉi Duhova zaredi za Ċakona. Kad je
ušao u grad, svi su ga veoma ljubazno primili. A kad je neko vrijeme tamo proboravio, u
tolikoj je mjeri izašla na vidjelo lakoumnost njegovih rijeĉi i ponašanja, da se svima zgadio.
Potaknuti zakašnjelim kajanjem razmišljali su kako da se od njega izbave. Tako se
dogodilo da je onaj koji je nepoznat bio drag, poznat postao mrzak. Ţeljno su ga, dakle,
dovukli a da ga prije nisu vidjeli, a kad su ga vidjeli,
su ga izbaciti. Ali Guncel, primivši papinu potvrdu, uspio je postići da se obred posvećenja
obavi u Ugarskoj. Vrhovni svećenik gospodin Honorije pošalje ovlast vesprimskom biskupu
Robertu i naloţi mu da briţno ispita
kakva je osoba izabranik, kako je protekao izbor i ako nema prepreke prema kanonskim
odredbama, neka obavi nad njim ĉin posvećenja. Robert je primio apostolski nalog(9) i
premda je bio ĉovjek razborit i poboţan, ipak se nije iskazao i pomno istraţio okolnosti koje
treba ispitati u takvim postupcima. Olako mu je podijelio posvećenje naloţivši mu da po palij
doĊe pred papino lice.
DoĊe, dakle, Guncel u svoju crkvu posvećen, ali prebrzo je i prerevno poĉeo obnašati
biskupske duţnosti. Palij još nije bio dobio, a već je posvećivao crkve, obavljao crkvene
obrede i svugdje sebe nazivao nadbiskupom.
U to vrijeme pošalje vrhovni svećenik nekog svoga poklisara, po
imenu Akoncija iz Viterba, kapelana kurije, ĉovjeka veoma razborita i
dobra, pošalje ga, kaţem, da obavi neke teške poslove po cijelom
Ugarskom Kraljevstvu. Naloţio mu je da se spusti do krajeva Dalmacije i
da odvrati omiške gusare od razbojništava.(10) No, kako nije imao potpunu
ovlast, a gorio je od silne ţelje da ispravi mnoge nepravilnosti kod klera i
puka, zaustavio se u Splitu i poslao svoje glasnike u kuriju gospodina pape
sa zahtjevom da mu se dadu sve ovlasti izaslanika. Glasnici su otputovali
0 promaknuću Guncela XXVI, 9-10
a Akoncije je ostao u gradu Splitu i ĉekao na njihov povratak. Gledajući nadbiskupovu
lakoumnost i nesposobnost, suosjećao je sa splitskom crkvom što je izabrala tako nevještoga
pastira. I ĉesto ga je korio ali je on, poput divljeg magarca naviknutoga na pustinju, prezirao i
samoga Akoncija i njegove opomene. U meĊuvremenu su se glasnici vratili iz kurije i donijeli
Akonciju potpune izaslaniĉke ovlasti. Tada Akoncije, oslonivši se na punomoć Apostolske
stolice, stade mnogo toga ispravljati kod klera i naroda, obnavljati crkvu na novim naĉelima.
Zapovjedio je da kler otjera sve prileţnice, jer nadbiskup nije vodio brigu da to ispravi.
Pozvao je ĉitavu Dalmaciju i Hrvatsku da mu pomognu protiv
heretika(11) i gusara, dajući oprost svima koji su se iz ljubavi prema
Bogu trudili da ih unište sudjelujući osobno ili u troškovima. Tada je
okupio veliku ratnu mornaricu i konjicu i poĉeo ih sa svih strana
napadati. Do to
je mjere satro Omišane, goneći ih po kopnu i moru, da su im pale snage i nisu se više nadali
da će se moći dalje odupirati. Došli su, dakle, i bacili se pred noge izaslanika i ponizno molili
da im se smiluje obećavajući da će se popraviti i da će se pokoriti njegovoj volji i naredbama.
Izaslanik je to prihvatio i naredio im da spale sve gusarske lade. Svoje su obećanje potkrijepili
zakletvom da će prestati napadati kršćane.
U to je vrijeme nadbiskup Guncel poslao glasnika(12) k Rimskoj stolici
da traţi palij. Slijedom toga legat Akoncije pošalje pismo i glasnike
izvještavajući vrhovnog svećenika o ispadima nadbiskupovim. Stoga
gospodin papa pošalje palij u ruke izaslanika, povjeravajući mu da u
pitanju nadbiskupa postupi prema svome nahoĊenju i u skladu sa
zakonom. Pošto je primio papin nalog, izaslanik preda palij na ĉuvanje
nekom opatu u Rogovu, a nadbiskupu oduzme pravo vršenja svih
biskupskih duţnosti i naredi mu da poĊe pred lice pape kako bi se
ispriĉao
zbog svojih ispada. Tada nadbiskup u muci i brizi krene u kuriju. U njegovoj su pratnji bili:
Ċakon Vita, koji je poslije postao primicerij,(13) i Ċakon Petar, nećak Murgijev. Protiv njega
poslan je Vukaš. Malo je kanonika bilo sklono nadbiskupu, većina i stariji bili su protiv njega.
I tako
O promaknuću Guncela XXVI, 11-13
nadbiskup doĊe u Rim, baci se pred noge gospodina pape Honorija tuţeći se na napade
izaslanikove koji su bili vrijedni plaĉa. No gospodin je papa o svim nadbiskupovim ispadima
bio dobro obaviješten te mu je poĉeo oštro predbacivati njegovu obijest i nepromišljenost.
Nadbiskup je nastojao opravdati se, prebacujući krivnju na Roberta koji ga je posvetio, jer se
po njegovu nalogu usudio bez palija vršiti biskupsku sluţbu. Ali papa mu nije povjerovao.
Gotovo su svi kardinali bili protiv njega tako da se jedva usudio pojavljivati u njihovoj
prisutnosti. Kanonici pak koji su ga pratili, vidjevši da će nadbiskupova stvar loše završiti, jer
je nacrt odluke o njegovu uklanjanju već bio napisan, ostavili su ga sama u kuriji i vratili se
kući. Guncel je ostao i vršio snaţan pritisak moleći da se prema njegovim prijestupima
odnose milostivo. Tolika je bila upornost njegovih molbi, toliko ustrajno nastojanje da se
povuće prvotna odluka i sastavi druga blaţa, kojom bi mu ovlasti bile oduzete samo na dvije
godine, a da mu se nakon toga milostivošću Apostolske stolice vrate sva prava, da je tako i
uĉinjeno.
U isto je vrijeme legat Akoncije krenuo u Bosnu protiv heretika i tamo
je duţe vremena djelovao da popravi poloţaj katoliĉke vjere.(14)
U to se doba dogodio veliki i strašni potres(15) na sam Boţić oko tri
rata u Liguriji, Emiliji i Mletaĉkoj marki tako da su bile srušene mnoge
zgrade, a grad Brescia velikim dijelom sravnjen sa zemljom. Veliko je
mnoštvo ljudi, ponajviše heretika, stradalo i preminulo.
Iste godine na dan Bogorodiĉina uznesenja,(16) kad sam bio u Bologni
na studiju, vidio sam svetoga Franju(17) kako drţi propovijed na trgu
pred gradskom palaĉom gdje se okupio gotovo ĉitav grad. A tema
njegova govora bili su: anĊeli, ljudi i zli dusi. On je tako dobro i jasno
izlagao o ta tri duha koji imaju razum, da su se mnogi uĉeni ljudi, koji
su bili prisutni,
0 promaknuću Guncela XXVI, 14-15
uvelike divili govoru jednostavna ĉovjeka. On nije, naime, nastupao kao propovjednik nego
kao govornik u skupštini. Cijeli je sadrţaj njegovih rijeĉi bio usmjeren na to da ugasi
neprijateljstva i da uĉvrsti dogovore o
miru. Odjeća je njegova bila prljava, pojava je izazivala prezir a lice mu je bilo ruţno. Ali
Bog je njegovim rijeĉima udijelio toliku djelotvomost da su mnoge plemiĉke obitelji, meĊu
kojima je bjesnila mrţnja davnih neprijateljstava i prolijevalo se mnogo krvi, bile dovedene
do primirja. Ljudi su prema njemu osjećali toliko poštovanje i odanost da su muškarci i ţene
hrpimice hrlili k njemu nastojeći barem dotaći resu na njegovoj haljini ili odnijeti komadić s
njegovih dronjaka.
No vratimo se na glavnu temu. Kad je proteklo dvogodišnje razdoblje
njegove kazne, došao je Guncel u svoju crkvu i poslao izaslanika u
papinsku kuriju to mu je odobren palij(18) koji mu je Akoncije bio
zabranio.
I tada nadbiskup nije ravnodušnim okom gledao sve kanonike koji su se bili okrenuli protiv
njega.
U to je vrijeme umro arhiĊakon Grupcije, na njegovo su mjesto izabrali
Katalda i ustoliĉili ga u nadbiskupovoj odsutnosti. Kad se pak
nadbiskup vratio, s negodovanjem je primio Kataldovo promaknuće. I
zaista ovaj nikad nije mogao postići od njega potvrdu svoga
arhiĊakonata.
Bio je Katald već u poodmakloj dobi, nije prošo ni dvije godine i on premine.
XXVII. 0 pobjedi nad Cetinjanima

Gotovo istovremeno Splićani su s poloţaja kneza izbacili Domalda i postavili sebi za


kneza nekog uglednog ĉovjeka iz Luke,(1) po imenu Višena.(2) Ţivjeli su tada neki
Cetinjani,(3) Budimir sa svojom braćom, ljudi ţestoki koji nisu nikada dopuštali
Splićanima da ţive u miru. Neprestano su im poput grabeţljivih vukova ovcama
postavljali zasjede u teţnji da ţive samo od krvi. Ni jedan dan nije mogao proći a da oni
ne izjure na naše polje, da ne napadnu ljude, da ne zaplijene stoku. Najveće je pak zlo bilo
u tome što su sva nedjela poduzimali savjetovani i podrţavani od nekih štetnih graĊana
koji su od tih razbojstava oĉekivali korist. Njihove su ţivotinje bile oznaĉene, zbog ĉega
su ih neprijatelji zaobilazili i letjeli grabiti druge.
Ono što najviše pridonosi zajedniĉkoj propasti, to je kad se u jednom gradu ţivi na
razliĉite naĉine i kada se javni neprijatelj privatno smatra prijateljem, kad se ni rat ne vodi
zajedniĉki, niti se jednodušno radi na oĉuvanju mira. Onome se gradu sprema bliska
propast gdje vladaju izdajice domovine, gdje istaknuto mjesto zauzimaju pljaĉkaši
graĊana. I onda kada njih treba što oštrije kazniti, oni naprotiv sami skreću kaznu na
nevine graĊane. Poloţaj Splićana bio je tada tako bijedan jer meĊu sobom nisu izabrali
prikladno vodstvo.
Zatim je Budimira odnijela smrt, kakvu je zasluţio, a Hranislav, nasljednik bratovih
zlodjela, stane jednakom grabeţljivošću divljati i muĉiti nas. Knez Višen bio je ostavio
oko dvadeset konjanika za pomoć Splićanima protiv neprijatelja. On se sam vratio i ostao
kod kuće.
Dogodilo se tako da je jednoga dana Hranislavova naoruţana ĉeta provalila u polje
grabeći i pljaĉkajući sve što joj je bilo na putu. Tada izaĊu naoruţani Splidani sa
spomenutim konjanicima kneza Višena. Razbojnici pak videći da se mnoštvo sjurilo iz grada,
stanu se jedan za drugim povlaĉiti prema brdima tjerajući pred sobom plijen koji su bili oteli.
Pošto su prešli brda i nestali iz vida, neki su ih od naših htjeli slijediti, a neki nisu. No konjanici
kneza i splitski konjanici, kojih je bilo isto toliko, popnu se za njima bodreći jedan drugoga.
Slijedilo ih je i dosta pješaka koji su bili odvaţniji i spremniji za okršaj. Kad su se popeli i prošli
klišku tvršavu, prodirući dalje našli su neprijatelje u nekoj dolini koja je odasvud bila okruţena
breţuljcima i nije bilo slobodnoga puta da se skrene na bilo koju stranu. Bili su se spustili već
sigurni i mirno su se odmarali na livadama. Ĉim su vidjeli da neprijatelji slijede njihove tragove,
uzjahali su na konje i poĉeli se rasporeĊivati za bitku. Naši su pak, kad su vidjeli da se oni
spremaju za napad, malo zastali. Najprije su u strahu da se prepuste neizvjesnoj sudbini razmišljali
je li bolje povući se ili boriti se. Neki su od njih govorili: »Ne ĉinimo razborito ako zbog ovog
neznatnog plijena sami sebe dovodimo u opasnost.« S druge pak strane, uza sav strah od
neprijatelja, ĉinilo se da će se teţe moći spustiti s mjesta na koje su se popeli, jer je mjesto
bilo tako zatvoreno da nije bilo sigurna puta za one koji su odstupali. No ĉovjek, pod ĉijim
su se vodstvom borili kneţevi konjanici, bio je jednook, ali veoma odvaţan i s velikim
ratniĉkim iskustvom. Kad je, dakle, on vidio da njegova ĉeta nešto mrmljajući oklijeva,
stane u sredinu okruţen njima i reĉe: »Zašto oklijevate, mudri ljudi? Evo, pobjeda nam je
u rukama ako se ţelimo boriti, a ako se namjeravamo povući, nema nam nade u spas.
Odluĉite sada što je razumnije, sramotno umrijeti iii slavno pobijediti? Mi imamo više
oruţja, bolja nam je ĉeta boraca. Sami neprijatelji to dobro znaju i zbog toga namjeravaju
boriti se s nama lukavošću a ne hrabrošću. Kane nas napasti zastrašivanjem kao da smo
nenavikli na rat; misle da ćemo se okrenuti u bijeg. Ali ako budu vidjeli da smo spremni
hrabro ustrajati u borbi, vjerujte mi da će brzo oni nama okrenuti leĊa. Stojte, dakle,
postojano i borite se muţevno, ne bojte se smrti i budite sigurni u trijumf.«
Tim je rijeĉima ohrabrio svoje, zatim je poredao pješake u ĉetu, a konjanike rasporedio u
bojni red dajući naredbe onima koji su trebali ići naprijed iii pratiti, tako da svi gledaju stijeg
zapovjednika. Sve, dakle,
prikladno rasporedivši, okrenu bojne znakove protiv neprijatelja i poĉnu polako nastupati.
A neprijatelji, vidjevši odvaţnost naših, odmah u velikom naletu podbadajući konje pojure
snaţno protiv njih. Naši su zbili redove i najprije je ĉeta pješaka stala podiţući koplja, drugi
zabijajući lovaĉka koplja u zemlju bili su spremni doĉekati napadaĉe; treći su se pripremali
odaslati strijele s napetih lukova, a ĉetvrti boriti se maĉevima. Konjanici su stajali s obje
strane i uperili izdaleka koplja te tako bili poput utvrĊene kule i ĉvrste zaštite cijeloj vojsci.
Kada su vidjeli neprijatelji da bojni redovi naših nepomiĉno stoje na svome mjestu, nisu se
usudili napasti i na udaljenosti zastanu. Tada zapovjednik naše vojske kliĉući reĉe: "Hrabri
ljudi, kucnuo je ĉas osvete nad neprijateljima !" Sam krene naprijed i ĉitava vojska za njim.
Bez zastajkivanja navali na neprijateljske redove, odmah se izmiješaju, trgnu bodeţe i stanu
boriti se prsa o prsa. Neko je vrijeme pobjeda bila ĉas na jednoj ĉas na drugoj strani. Tada
sam zapovjednik stane napadati Hranislava zadajući mu udarac za udarcem sad buzdovanom,
sad maĉem. A on je jednako, kao ratnik, odbijao udarce štitom i svim silama udarao po
neprijatelju. Ali naš voĊa, unijevĊi svu svoju snagu u maĉ, silovito udari Hranislava udarcem
izmedu kacige i ovratnika i odbaci njegovu glavu veoma daleko od tijela. Zatim se truplo
skotrlja s konja i ostane leţati nauznak na zemlji. Bitka se više nije odvijala nego su se svi
Cetinjani dali u bijeg i prepustili bojno poije Splićanima koji su ih s leĊa progonili i ubijali
dok su po poljima amo tamo bjeţali.
Gonili su ih sve do uspona na brdo. Pobijedili su i vraĉajući se uzeli su Hranislavovu glavu,
naboli je na koplje i donijeli sve do Solina. I tako su se u velikom oduševljenju vratili kući. A
ona nas je pošast prestala muĉiti.
XXVIII. 0 knezu Petru

Poslije toga nastao je veliki rat izmeĊu bribirskog kneza Grgura(1) i split- skog kneza Višena.
Boravio je, naime, Višen u Zvonigradu(2) i premda je bio plemenita roda, bogat i moćan, ipak
je bio sklon hereticima. Budući da je oluja nesuglasica izmeĊu njega i Grgura bjesnila dugo
vremena i zaraĊene su se strane zbog neprestanih sukoba laćale sve gorih sredstava, ipak se
ĉinilo da
je Višenova strana nadmoĉnija. Obojica su, naime, bili istoga podrijetla.
Višen je jednom bio sa svojom vojskom rasut oko Bribira, a Grgur je bio unutar svoje utvrde
i odasvud pritisnut tako da nitko nije mogao ni izaći
niti ući. Grgur, lukav i promućuran, postavi zasjede u osvit zore. Budući da
je noćnim straţarima oslabila paţnja, on iznenada provali u Višenov logor. Prije nego što su
mogli zgrabiti oruţje, mnogi su bili posjećeni a sam Višen uhvaĉen ţiv. Kad je bio doveden
pred Grgura, stade moliti da mu se smiluju i poštede ţivot. No Grgur je bio ĉovjek neumoljiv
i surov te ga molitve zarobljenikove nisu dimule nego reĉe prisutnima: »Skinite s njega
oklop.« Kad se on sam svukao, Grgur zgrabi maĉ i probode mu utrobu govoreći: »Ovo je
milosrĊe za Višena koji me je toliko puta izazivao neprijateljskim oruţjem.«
Tada Splićani postave sebi za kneza nekoga Petra,(3) gospodara Huma. Taj je Petar bio
ĉovjek imam i ratoboran, ali okaljan heretiĉkom sramotom. Zbog toga ga kler nije prihvaćao.
Laici pak, jer su skloni brzopletosti, odluĉe napasti
i doĊu uz veliku buku do crkve, otmu kljuĉeve od ĉuvara, nasilno Petra uvedu u crkvu. Kad je
to došlo do ušiju Akoncijevih, pošalje izaslanika i ĉitav grad kazni zabranom. Sluţba Boţja
nije se gotovo godinu dana obavljala. Nadbiskup Guncel je u to doba otputovao u Ugarsku.
Vrativši se u svoju crkvu, dosta je nesmotreno ukinuo izaslanikovu zabranu.
U meĊuvremenu je izaslanik krenuo u Bosnu i dugo vremena tamo uporno radio na
iskorjenjivanju heretika. Bio je slabašna tijela, ali gorljivi borac za katoliĉku vjeru. Kad ga je
zatim obuzela potpuna nemoć, pred kraj ţivota sasvim se prepustio Bogu. Tamo je sretno
završio svoj ţivot godine tisuću dvjesto dvadeset druge.(4)
XXIX. 0 ratu koji se vodio za naselje Ostrog

U isto su vrijeme neki Hrvati, Toljen i Vuĉeta, sinovi Butka, sa svojim roĊacima napali selo
svetoga Dujma koje se zove Ostrog(1) i poĉeli su, usprkos zabrani graĊana, podizati utvrdu.
Ţeljeli su se tamo skrasiti i boraviti sa svojim obiteljima da bi mogli nekaţnjivo vršiti
uobiĉajena razbojstva. Govorili su, naime, da su oni nasljednici toga mjesta. Nadbiskup im,
kao svojim kolonima i pomoćnicima, naivna srca dade suglasnost.
Tada Splićani poĉnu pripremati rat protiv njih. Pošalju izaslanika i pozovu svoga kneza
Petra.(2) On doĊe u pratnji velikog broja konjanika i dovede morem i kopnom cjelokupnu
vojsku do utvrde. Gradska je vojska bila prebrojana i utvrĊeno je više od tri tisuće naoruţanih
vojnika. Tada su hrabro zapoĉeli bitku oko utvrde. A Hrvati rasuti po hridima snaţno su
odgovarali kamenjem, kopljima i strijelama. Splićani, videći da su zaštićeni prirodnim
poloţajem, okrenuli su se drugome naĉinu ratovanja. Nagamilavši brzo na hrpu mnogo drva i
lišća, potpale vatru pod stijenama. Plamen i dim, koji se iz toga uzdigao, zaslijepi neprijatelje,
a pleteri i daske koje su bili pripremili za svoju zaštitu, izgore. Tada naši odvaţniji mladići,
videći da su onima pale snage i ponestalo oruţje, pokušaju se do njih kroz vatru uspeti i
napasti ih maĉevima. Ali oni su s visoke hridine koturali golemo kamenje i neke su od naših
tako nesretno pogodili da su pali u vatru to slomljenih udova i spaljeni izdahnuli.
Tako se nekoliko dana na obje strane vodila borba. Ali zalihe su im bile ponestale i uzalud su
se jadnici, lišeni tjelesne snage, nadali da će moći pruţiti otpor. Namjeravali su se uskoro
predati. Prije nego što su donijeli konaĉnu odluku, iznenada jedna ĉeta najhrabrijih mladića,
dijelom uspinjući se rukama, a dijelom skrovitim puteljcima, napadne utvrdu. Tada knez Petar
i svi vojnici pogledaju uvis i ugledaju svoje kako već stoje na stijenama i bore se prsa o prsa s
neprijateljem. I odmah knez uzvikne: "Trĉite sada, junaci, jer nam je Bog dao pobjedu nad
našim neprijateljima." Na taj glas svi pojure i silom osvoje utvrdu. Ubrzo su
zarobili sve neprijatelje sa ţenama i djecom, i vezavši im ruke na leĊima, dovukli ih k
svojima. Donijeli su tada odluku i razgrabili sve što je bilo njihovo. Srušili su im do temelja
crkvu, premda su se oni hvalili da su njezini osnivaĉi. Otkrili su grobove, iskopali kosti
njihovih predaka i razbacali ih po poljima, da ne bi nikada više zahtijevali svoje pravo na to
isto naselje. Trogirani su našima pruzili pomoć ali neznatnu i slabu. Tada su zarobljenike,
svezanih ruku iza leĊa, doveli u grad i ĉuvali ih u najstroţem zatvoru. Kad su tamo tri dana
bez ikakve skrbi odleţali, mnogi su od njih tamo i izdahnuli kako shrvani glaĊu i ţeću, tako i
zagušeni u zatvorskoj prljavštini.
XXX. 0 ratu koji je voĊen s Domaldom

Dok se to dogaĊalo, knez Petar vratio se kući i boravio je u Humu.


Grad Split nije mogao biti u dobrom stanju, jer je ostao bez upravitelja. Templari su prema
kraljevu nareĊenju drţali tvrĊavu Klis.(1) Splićanima pak, kojima se najĉešće ne sviĊa
korisno, a nekorisno obiĉno sviĊa, dodijale su blagodati mira i mirovanja. Šireći tada mnoge
spletke i prigovore protiv templara stali su na sve naĉine smišljati kako da ovi napuste
tvrĊavu. Time bi se riješili njihova smjernoga i razboritoga susjedstva. Tako se i dogodilo.
Ĉim su oni izašli, odmah je Domald uz pomoć i podršku Splićana zauzeo tu tvrĊavu.(2) Tko
je tako bezuman i pommĉena uma da prezire nenaoruţane redovnike i ţarko ţeli na svoju
glavu navući naoruţanoga neprijatelja? Kad je, dakle, Domald već sigurno zasjeo u toj
tvrĊavi, poĉeo je isprva, kako je bio prepreden i oprezan, hiniti da ţeli ţivjeti u dobrim
odnosima sa Splićanima. I lukavo skrivajući bol, koja ga je obuzela kad su ga svrgnuli, ĉekao
je priliku da se moţe osvetiti zbog nanesene nepravde. Budući da su Splićani zajedniĉki
poĉinili više nedjela prema Bogu, koja su morala biti kaţnjena zajedniĉkom kaznom,
Domaldova su lukavstva mogla uspjeti. Nisu, naime, mogli Domaldu oduzeti ĉast kneza a da
ne budu optuţeni za prekršenu zakletvu, niti su mogli bez svetogrĊa uvesti Petra kao kneza
protiv crkvene zabrane. Naposlijetku su javno poĉinili i sljedeći prijestup.
Ţivio je jedan siromašan i jednostavan svećenik. Od njega je neki stranac Slaven potraţivao
dugove i na laiĉkom je sudu uloţio tuţbu. Na poziv svećenik doĊe i pozove se na povlasticu.
No neki plemić, po imenu Kaceta,(3) digne se sa sjednice suda, dade pljusku svećeniku i
svezavši ga pred oĉima sviju, preda ga u ruke njegovom tuţitelju.
I evo, trećega dana na blagdan Svih svetih(4) doĊe glas u grad da su neki pljaĉkaši ušli u
polje. Odmah ĉitav grad potrĉi k oruţju. I doĊu do mjesta preko solinskoga mosta, a već se
nekoliko konjanika Domaldovih
iz Klisa bilo tamo spustilo. Odmah se mnoštvo u bijegu raspršilo na sve strane. Tada su
zarobljeni mnogi ugledni i bogati graĊani: Kaceta, Dujam Forminov,(5) Leonard Kaval, Jakob
Dušica, Grizogon i više od šezdeset drugih. Svi su oni sramotno bili odvedeni u tvrĊavu k
Domaldu.
Istu noć pošalje Domald svoje ljude u obore Splićana i otjera gotovo trideset tisuća ovaca, ljude
pak sapete okovima zatvori u tamnicu. Izgladnjivanjem i okrutnim muĉenjima izvukao je od njih
veliku svotu novaca. Tako su se Splićani, nakon gotovo jedne godine tamnovanja, jedva uspjeli
izbaviti uz veliki gubitak svoga imutka.
Poslije toga se Koloman, sin kralja Andrije, herceg Slavonije, spustio do mora s velikom
svitom velikaša.(6) Splićani su ga doĉekali uz velike poĉasti. Bio je on tada još mladić i ništa
nije uĉinio što bi bilo vrijedno spomena.
XXXI. 0 svaĊi izmeĊu nadbiskupa i arhiĊakona(1)

Poslije toga, kada je godine tisuću dvjesto tridesete mjesto arhiĊakona bilo upraţnjeno,(2)
kaptol i sav kler u najvećoj slozi izaberu kanonika Tomu za svoga arhiĊakona u tridesetoj
godini njegova ţivota. Nadbiskup Guncel je tada bio odsutan. Kad se vratio, najprije nije htio
primiti arhiĊakona da se predstavi i da traţi potvrdu, jer mu se gotovo nikad nisu sviĊali
postupci kanonika, pa makar bili ĉestiti. Poslije je vidio da se u promaknuću arhiĊakona u
svemu postupilo valjano i zakonito. Budući da nije bilo ni najmanje iskre nesloge meĊu
kanonicima, iz koje bi na kraju mogao pronaći izgovor za odbijanje, dao je svoju privolu i uz
blagoslov mu je potvrdio sluţbu arhiĊakona i vlastitom ga rukom ustoliĉio.
ArhiĊakon je bio obdaren doliĉnim znanjem, veoma revan i savjestan, koliko mu je bilo
moguće, u vršenju svoje sluţbe. Volio je pravdu, mrzio zloću, izgarao od ţelje da se ĉuvaju
odredbe svetih i da u crkvenim poslovima vrijedi Boţji zakon potpune pravednosti.
Budući da je nadbiskup u ispravljanju prijestupa podanika bio nemaran, arhiĊakon se trudio,
koliko je mogao, ispraviti nepravilnosti. No, arhiĊakon nije uvijek uspijevao zaustaviti
svojeglave graĊane i ĉesto je biskupu predbacivao nemar, poticao ga i opominjao da, kao
dobar pastir, budnije bdije nad svojim stadom. No njega je već bila obuzela staraĉka tromost i
teškim mu se ĉinilo pokušati nešto novo i neuobiĉajeno za njegovu narav. Tako je, dakle,
zabrinutost arhiĊakonova biskupa opterećivala, a ne olakšavala pastirsku sluţbu. Stoga nije
rado s njime raspravljao o crkvenim pitanjima, nego je radije u svoju blizinu puštao
one koji su se zbog taštine s njime u tome slagali.
Tako se dogodilo da su neki od klerika, a ponajviše oni koji su bili ogrezli u svojoj
prljavštini, smatrani veoma neprijateljski raspoloţenima prema arhiĊakonu. Mrţnja je tako
narasla da je nadbiskup one koje je arhiĊakon kaţnjavao za prijestupe u skladu sa svojim
sluţbenim obvezama oslobaĊao ne ispitavši uopće sluĉaj, nego samo da bi osramotio
arhiĊakona. ArhiĊakona je obuzimala tuga i bol i to ne zbog toga što je biskup nastojao
njegov ugled dovesti u pitanje, nego jer se ĉinilo da se zbog smanjenja arhiĊakonovih
sluţbenih duţnosti remeti i kvari cijeli tok crkvenoga reda. Opasnost je dušama pouzdano
prijetila, a crkvi Boţjoj oĉita sramota, kad su oni, koji su trebali biti kaţnjeni za prijestupe u
svome bez ikakva stida kaţnjavali nevine i sami još drskije nastavljali raditi sebi na ruglo.
Dogodilo se, naime, da je jednom okupljenim kanonicima nadbiskup rekao: »Ţelim da svaka
sluţba u crkvi bude popunjena.« I tada je bio postavljen za arhiprezbitera neki Petar, nećak
Murgijin.(3) Ovaj, pak, kako
je bio ĉovjek spletkar i nepostojan, stane otvoreno ugroţavati ugled arhiĊakonov i pridobivati
uvjeravanjima manje uĉene i nerazumnije ljude. Nastojao je poput njihova voĊe uskratiti
duţnu poslušnost arhiĊakonu. Traţio je od njih da ga poštuju kao starješinu. I tako je u
kaptolu nastao veoma sramotan razdor. A nadbiskup, premda se morao postaviti poput zida
nasuprot mrţnjama koje su se razgarale i obnoviti bratsku ljubav meĊu sinovima, poĉeo je
iskazivati naklonost grupi spletkara arhiprezbitera, a stranu arhiĊakonovu poniţavao je, koliko
je mogao, snagom svoga poloţaja. Ĉinilo se da mu više odgovara ako su kanonici meĊusobno
u sukobu, nego ako bi bili sloţni i ujedinjeni. Arhiprezbiter, vidjevši da će Guncel pristupiti
njegovoj strani, jer se u svojim namjerama
potpuno razlikovao od arhiĊakona, poĉne u sebi sve više i više raspaljivati plamen mrţnje
prema arhiĊakonu. On je doista, kako je bio lakovjeran i jer se iskra prezira već razgorjela u
njegovu srcu, rado slušao govorkanja. I tako su se radeći na propast arhiĊakonovu s
arhiprezbiterom sloţili za promjenu oni koji prije nikada nisu mogli biti sloţni. Tada poĉnu
javno
napadati arhiĊakona, a kada je on uloţio ţalbu, stanu prema njemu vitlati strijele zabrane i
izopţenja. Urotivši se nisu ništa drugo radili nego nastojali da ga zauvijek izbace. Kako bi
izazvali protiv njega pobunu puĉanstva, dali su da se sve crkve zatvore i prestanu sve sluţbe
Boţje. Ovaj se sukob razmahao do tolikoga zla, da su ne samo u crkvi i izvan crkve
povišenim glasovima raspravljali nego su i nepromišljeno dizali ruke jedni na druge.
Bezumnost bijesnoga naroda, koji se priklanjao ĉas jednoj, ĉas drugoj strani, izazvala je u
cijelome gradu najţešći nemir. Kanonici su gotovo redom bili protiv arhiĊakona, od gradske
vlastele najviĊe su mu bili skloni bolji i razumniji, kao i veći dio klera.
Kad se ĉinilo da je ĉitav grad zbog ovog sukoba zahvatila pobuna, arhiĊakon u strahu da
sluĉajno meĊu graĊanima ne doĊe do nekog zloĉina i smatrajući da treba odluku prepustiti
vremenu, krene pred Apostolsku stolicu. Slijedila su ga ĉetiri kanonika, njegovi pristaše.
Nadbiskup, vidjevši da je arhišakon krenuo do rimske kurije, odmah prema nagovoru svojih
istomišljenika krene poslije njega na put. Slijedila ga je gomila kanonika koji su mu u zlobi
odgovarali. Toma je bio osam dana ispred njih i nije vjerovao da će se plamen mrţnje u
njihovih srcima tako razgorjeti da će slijedeći ga podnijeti toliki napor. Premda su se prema
Guncelovu savjetu meĊusobno dogovorili da ga nitko neće nazivati arhiĊakonom, nadao se da
će, kad dobije od Apostolske stolice pismo, moći smiriti sukob po povratku kući. Ali kad je
preplašen vidio da nadolazi toliko mnoštvo, raspaljeno silnom zlobom protiv njega, poĉeo se
bojati. Što je u tome ĉudno? Ta on je bio gotovo sam, a neprijateljska je vojska bila toliko
brojna, bila su to sve ugledna imena o kojima ovisi dostojanstvo splitske metropolije. Bili su
nadbiskup, arhiprezbiter, sakristan, primicerij i mnogi drugi opskrbljeni pismima, naoruţani
svjedoĉanstvima, spremni da samo u jednom hipu progutaju arhiĊakona. A on — imao je
vjeru jedino u Boga koji presuĊuje svima koji trpe nepravdu, i uzdajući se samo u svoju
nevinost, mirna je duha oĉekivao ishod stvari.
U to je doba gospodin papa Grgur IX. bio u Perugii.(4) I tako je Toma po savjetu i
naklonošću nekih, koje nije nikada upoznao, uveden k papi, kad je bio sam u sobi samo s
vicekancelarom. Kleknuvši pred njega, briţno izloţi tijek svoje stvari. Premilostivi otac
dobrostivo ga je saslušao i tako reći uvjeren u sve, suosjećao je s njim zbog tolikih teškoda. I
upita ga ţeli li da se o svemu tome s nadbiskupom raspravi u kuriji. ArhiĊakon odgovori:
"Dakako, Sveti Oĉe." Tada papa reĉe vicekancelaru koji je stajao pokraj: »Naloţi kardinalu
Otonu da paţljivo sasluša argumente obiju strana.« Tada arhiĊakon, iskazujući zahvalnost,
poljubi njegove noge i radostan izaĊe. Kad je nadbiskup sa svojom gomilom vidio da je
arhiĊakonu tako lako odobrena audijencija i da je u postupku protiv njih odreĊen sudac
auditor, veoma se raţalostio. I ušavši kod pape pokušavali su da se sucem auditorom imenuje
kardinal Rajnerije u kojega su se veoma uzdali. Ali gospodin papa nikako na to nije pristao.
Pozvan, dakle, nadbiskup sa svojim mnoštvom pristupi pred kardinala Otona i već je bio
postao mekši jer je htio da se bez sudske buke odvija parnica i da se postupak vodi u
obliku izmirenja ĉitave svaĊe. Ali kardinal to u poĉetku nije htio prihvatiti iz opreza da se
stranke nisu prijevarno dogovorile zbog nekog zloĉina. Napokon, kad je nadbiskup vidio da
se njegove namjere neće ostvariti u skladu s njegovim ţeljama, poĉeo se silno kajati zbog
onoga što je uĉinio.
Tada napose sam doĊe do arhiĊakona, potajno od drugova, laskavim ga
je rijeĉima pokušao smekšati da ne pokrene u vezi s njime neku kaznenu
tuţbu. Ali je arhiĊakon malo vjerovao slatkim rijeĉima nadbiskupovim, znajući da on s
vremenom obiĉno mijenja rijeĉi i obraz, te je svoju stvar uporno kod kardinala zastupao. Svi
su mu drugovi otišli osim jednoga.
I tako su utvrĊenoga dana obje strane pristupile na sud. Tada arhi-
Ċakon prema napisanoj optuţnici poĉne napadati nadbiskupa optuţujući ga za neka nedjela.
Nasuprot je nadbiskup sa svojom svitom izmišljao protiv arhiĊakona neke neprikladne
postupke bez pravne podloge, govoreći da je on u vršenju svoje sluţbe prešao granice koje su
oci odredili. I ovakvo se prepiranje odvijalo više dana. Kad je kardinal, kao veoma razborit
ĉovjek, vidio da su protiv arhiĊakona ustali samo zbog svaĊalĉke zlobe i plamteće mrţnje,
stade oštro grditi nadbiskupa što je dopustio da splitska crkva postane rasadnik takve
razmahane zloće i što se nije poput dobra pastira, koji svoju dušu izlaţe za svoje ovce,
suprotstavio vuku u zasjedi, nego je radije kao zaĉetnik dopustio da mešu braćom uzmu maha
toliki sukobi. Tada zapita stranke ţele li prije donošenja presude doći do
suglasnosti o pomirenju i ljubavi. Guncel je pristao bez ikakva oklijevanja, ništa drugo nije
ţivo ţelio osim da svoju nogu oslobodi iz stupice u koju je sam upao, dok ju je drugima
pripremao. Njegovi pak istomišljenici, kako su bili ogrezli u pokvarenom naumu, poĉeli su se
buniti protiv
nadbiskupa odbijajući mu dati pristanak. Kardinal je jedva smirio njihov bunt izgrdivši ih
veoma oštrim rijeĉima. Napokon su obećali jedni drugima da u svemu prihvaćaju naloge
kardinala, koji ih je saslušavao, te se nadbiskup i njegova ĉeta, tuţnih duša i izduţenih lica,
povuku u hospicij. I ne oĉekujući kardinalovu presudu, jedan po jedan, kao nakon brodoloma,
krenu na put kući. Tada veleĉasni Oton najprije iz opreza oslobodi arhiĊakona i potpuno ga
vrati u njegovu sluţbu, zatim naloţi nadbiskupu da se prema njemu oĉinskom ljubavlju
odnosi kao prema drugu i sinu i da nikad ne dopusti da ojaĉaju tako niske spletke ljudi
neznalica. Guncel je pogleda spuštena prema zemlji odgovorio da će sve to izvršavati odano i
uspješno.
Tada se pojavi glasnik s pismima ĉasnih biskupa Treguana trogirskog, Nikole hvarskog(5) i
druge dvojice, koja su bili poslali gospodinu papi da
bi optuţili nadbiskupa i oslobodili od optuţba arhiĊakona. Kad je to Guncel ĉuo, nije se više
zadrţao, nego je otišao a da ga nisu otpustili. Budući
da su kardinali vidjeli to pisma, bili bi nadbiskupa ponovno pozvali pred sud, da je arhiĊakon
ţelio protiv njega obnoviti parnicu. Ali gospodin Oton, sastavivši dokument o pomirenju,
jasno je sve istaknuo što se zna da prema kanonskim odredbama pripada pojedinim sluţbama.
Završivši tako sve poslove, ĉasni je kardinal predao presude, jednu opunomo-
ćenicima nadbiskupa, a drugu arhiĊakonu. Njega je otpustio u domovinu s blagoslovom i
svojom milošću, potvrdivši mu ĉast arhiĊakona papinskim reskriptom. DogaĊalo se to godine
tisuću dvjesto trideset ĉetvrte za vrijeme Otona, kardinala svetoga Nikole in Carcere
(Tulliano). (6)
XXXII. 0 knezu Grguru(1)
U to je vrijeme umro knez Petar(2) i Splićani su sebi postavili za kneza uglednoga ĉovjeka
Grgura bribirskog.(3) On je bio moćan i bogat, a u upravljanju veoma razborit i ĉvrst,
osmjehnula mu se sudbina u obilju potomstva
i u posvemaš§njoj sreći. U cijeloj pokrajini Hrvatskoj nije bilo nikoga koji se toliko isticao
svojom moći, sve je neprijatelje svladao i nije bilo nikoga tko bi se usudio pruţiti ruku za
imutkom njegovim iii njegove braće.
Kad je postao knezom, Splićani su veoma mirno pod njegovom upravom obraĊivali zemlju i
napasali stada. Ali kako je to bio ĉovjek upleten u mnoge poslove, nije mogao boraviti u
Splitu, nego je tamo
ostavio svoga zamjenika koji je imao prava kneza, a sam je boravio na mjestima koja su mu
bila prikladna. Ako je kad dolazio, što je bilo veoma rijetko, nije se brinuo o stanju u gradu
nego ponajviše o svojim prihodima. Zbog toga je grad poput udovice ostajao bez vodstva
upravitelja te nuţno nazadovao umjesto da napreduje. Zarazna je oholost u njemu bila snaţna
tako da su se oni koji su se ĉinili moĉnijima, bilo upravitelji bilo visoki gradski ĉinovnici,
malo brinuli o zajedniĉkoj koristi, dapaĉe, da bi za sebe postigli neznatnu dobit prodavali su
najveći probitak zajednice. Osim toga, nekaţnjeno su se mogle poĉiniti kraĊe, ubojstva,
grabeţ i sva zlodjela. Nije, naime, bilo jednog jedinog ĉovjeka koji bi drţao kormilo
upravljanja
nad svima, nego je puk ĉitavoga grada prema svome nahoĊenju svaki za sebe birao gospodare
meĊu moĉnijima pod ĉijom su se nepriliĉnom zaštitom mogli odvaţiti na mnoga zlodjela. I
zbog toga je izmeĊu samih moĉnika dolazilo do razloga za mnogo mrţnje tako da su se
poĉinjenim nedjelima nadmetali. Smatrao se većim i boljim onaj tko se mogao pohvaliti
većom zloćom, koji je bio moĉniji u nanošenju nepravde. Grad je bio tako rascjepkan i
raskomadan da se sud nije mogao pridrţavati pravedne strogosti osim prema onima koji su
bili prezreni zbog krajnjeg siromaštva i nemoći.
Tada su graĊani, postavši neukrotivi u razuzdanoj zloci, poĉeli mijenjati vlast na opću
propast, ĉas je jedna strana postavljala ovog kneza,
a ĉas druga onog drugoga. Nisu se bojali poĉiniti krivokletstvo, nisu se plašili oskvrnuti prava
domovine pogubnim stranĉarenjem. Tada su Grguru
oduzeli kneţevsku east i postavili za kneza Domalda(4) koji im je bio smrtni neprijatelj.
Ponovno zbacivš Domalda izaberu za kneza Marka,(5) Grgurova sina. I sve su to poduzimali
pojedinaĉno, a ne zajedniĉki, jer ih je gonila uzajamna mrţnja. Zbog toga su na domovinu
navukli mnoga neprijateljstva,
štete i opasnosti.
Priĉaju da su u to vrijeme neki opasni graĊani iz mrţnje prema onima
koje je Grgur volio otišli i nagovorili nekog Toljena, koji je bio nedak kneza Petra iz Huma,
da izaĊe i krene u pljaĉku splitske i trogirske stoke. On je potajno, praĉen većom ĉetom
konjanika, dojahao do mjesta koje se naziva
Bosiljina,(6) gdje je paslo mnoštvo ovaca i oteo Splićanima gotovo osamdeset tisuća ovaca te
ih odagnao u svoju zemlju. Splićani nisu mogli ništa vratiti, ali su više puta naoruţali brodove
i opustošili velik dio njegove zemlje.
U to je doba ţivio neki starac Dujam. Premda je po godinama bio star, ćud mu je bila sirova i
neobuzdana. Budući da je smatrao da su mu sinovi
Vitalovi nanijeli nepravdu zbog toga što su bacili ruku na neku njegovu sluţavku, nije se
udostojao doći na sud i ĉekati presudu sudaca, nego je razljuĉen došao s dvojicom sinova i
najprije rijeĉima napao spomenute mlaĊe, sinove Vitalove. Oni pak, veoma skloni obijesti i
brzopletosti, nisu htjeli smiriti svaĊu, nego su bezobrazno i bahato odgovorili. Tako
nakon rijeĉi prijeĊu na batine, zatim, potaknuti Ċavlom, trgnu bodeţe i
stanu se ponašati ne kao graĊani nego kao neprijatelji. Tada se ĉitav grad pobuni, jedni su
divljali kamenjem a drugi maĉevima. Tako su toga dana leţali na trgu, prezreni poput svinja,
Dujam Draţin sa svoja dva sina. Jednako je tako jedan od Vitalovih sinova, po imenu
Domicije, bio ranjen, kao i mnogi drugi ozlijeĊeni bilo kamenom bilo maĉem. Poslije mnogo
dana ipak preţive mlaĊi sin Dujmov i sin Vitalov. Tada se zajednica okupila i presudila da se
iz grada istjeraju i ubojice i da se njihove kuće sravne sa zemljom.
Iz grada, dakle, odu sinovi Vitalovi i sinovi Galonovi sa svojim
pristašama i doĊu u Zadar. Pošto su tamo malo vremena proboravili, traţili
su naĉin kako da im se omogući povratak kući, pa makar i silom. Doveli su sebi u pomoć
neku druţinu iz Pise, u kojoj su bili dobri borci ali su se veoma brzo upuštali u zlo. Opremili
su oruţjem dvije laĊe, usred noći pristali u luku i prema savjetu svojih prijatelja i roĊaka
potajno ušli u jednu
kulu koja je iznad sjevernih vrata. Budući da nisu imali nikakvih sredstava, poĉeli su
izmišljati veoma loša rješenja. Tako su se spremali oruţjem napasti kuće bogatijih i silom
oteti njihova dobra. A dopuštali su takvu drskost zbog toga što su vidjeli da graĊanima nitko
ne vlada i ne upravlja. Kad se u gradu proĉulo da su došli sinovi Vitalovi s druţinom stranaca
i da su bez ustruĉavanja spremni upustiti se u svako nedjelo, njihovi se protivnici preplaše i
podjare protiv njih ĉitav grad. Cjelokupna se gradska zajednica okupila i pošalje im poruku da
se odmah povuku odakle su došli, inaĉe će sav narod silovito i bez oklijevanja navaliti na njih
da ih ubije. Tada su prema savjetu svojih pristaša izašli i povukli se sve do samostana svetoga
Stjepana.(7) Zatim su nekim povodom zatraţili dvodnevno primirje i postigli ga. Tijekom tog
vremena pnbliţavali su se gradu i mirno jeli i pili po vrtovima sa svojim prijateljima i
bliţnjima. A njihovi su protivnici ostali zatvoreni u Kalendinoj kuli. Dogodilo se pak da su
toga dana u sumrak vidjeli da neki od njih, kao da ih izazivaju, dolaze blizu grada. Misleći da
će im biti na veliku sramotu ako ĉitav dan ostanu zatvoreni pred oĉima neprijatelja, izaĊu iz
kule Ivan Cegaida,(8) Lampridije, sin Dujmov s ostalim svojim sukrivcima i poĊu prema brdu
ne namjeravajući se boriti nego samo prošetati. A njihovi su protivnici sjedili bez straha iza
crkve svetoga Feliksa.(9) Ugledavši svoje protivnike kako im se pribliţavaju, smjesta ustanu.
Premda ih je bilo malo, bili su odvaţni i poĉeli su ih napadati kamenjem ne dopuštajući im da
idu dalje. Suprotna je strana poĉela odgovarati kamenjem na kamenje i nastojala otjerati
protivnike s toga mjesta. Pošto su se neko vrijeme borili, strana sinova Vitalovih bila je toliko
snaţnija da je prisilila protivnike na uzmak sve do njihove utvrde. U gradu su se tada zaĉuli
ratni povici i sav je narod pojurio protiv sinova Vitalovih viĉući im u jedan glas da se povuku
ili će poginuti. Kad su pristaše Dujma Draţina vidjeli da su im iz grada pritekli u pomoć,
povratila im se snaga i okrenuli su se protiv neprijatelja. U jurišu nisu više bacali kamenje
nego su napadali strijelama
i maĉevima. Onima se pak ĉinilo sramotnim u trku bjeţati k svojima, jer su bili gotovo bez
oruţja i polaganim su se koracima povlaĉili. Iznenada njihovi neprijatelji navale na njih, prvo
napadnu Grgura, sina Galonina, i cijeloga ga izbodu kopljima i bodeţima, zatim na sliĉan
naĉin ubiju
Domicija, koji mu se ţurio u pomoć. I tako osvetivši prolivenu krv klicali su vraĉajući se pod
zaštitu svoje kule i štiteći se odasvud da ih neprijatelj ne bi s neke strane mogao napasti. A
kad je Ivan, najstariji Vitalov sin,(10)
koji je bio smješten sa svojom druţinom kod samostanskoga pristaništa, ĉuo za jadan udes
svoje braće, tuţan i zabrinut krene u grad.
Okupljena gradska zajednica tada pristane uz drugu stranu, a stranku
Dujmovu istjera u Trogir, sruši njihove kuće i sav njihov imutak dosudi Ivanu i njegovim
pristašama. Budući da su obje strane neprestano bile pod oruţjem, u blizini gradova su se
ĉesto javno i tajno meĊusobno napadale tako da su od ubojstava, grabeţi i ranjavanja stradali i
oni koji nisu prista-
jali ni uz jednu stranu.
Stanje u gradu bilo je veoma loše jer je vladao takav razdor da se obiĉno dogaĊalo da više
nije bilo baš nikoga tko bi se borio za jednu ili drugu stranu. Tada su se roditelji poĉeli bojati
za djecu, za imutak, pa i za svoj ţivot. Svi su bili tako skloni zloĉinu da se ĉinilo kako
sveopća propast
prijeti gradanima.
Taj je strah dao povoda našima da razmišljaju o latinskoj upravi. Tada su redovnici reda male
braće u svojim propovijedima poĉeli savjetovati graĊanima da pozovu naĉelnika latinskoga
roda. Toma arhiĊakon okupljao
je kler i ĉesto opominjao narod iznoseći mnoge dokaze da će se samo
latinskom upravom moći popraviti stanje u gradu. I napokon su svi pristali da se izabere
naĉelnik latinskoga roda. Na općem je vijeću postavljeno pitanje: iz kojega italskoga grada
treba pozvati naĉelnika? I tada su se svi sloţili da se po naĉelnika pošalje izaslanstvo u grad
Anconu. Tada su bila izabrana dvojica koji bi obavili zadatak izaslanstva: Toma arhiĊakon i
Miha sin Madijev.(11) Dobili su javni dokument s punom ovlašću da odu u Anconu i da po
svome nahoĊenju što bolje provedu odluku u djelo. Bili su se obvezali zakletvom da će u
svemu postupati po zakonu. Tako su arhiĊakon i njegov drug preuzeli nalog o izaslanstvu i,
premda su bili svjesni da su se neki od graĊana već pokajali, krenuli su na put i otplovili
poslije praznika Bogojavljenja.(12) Nakon mnogih i dugotrajnih neprilika tek pred
Uskršnje(13) blagdane pristanu u Anconi. I budući da je već unaprijed bio došao glas da će
doći glasnici Splićani radi izbora naĉelnika, gradski su ih uglednici primili sa svim poĉastima,
srdaĉno im pruţili gostoprimstvo i ljubazno nudili usluge. Tada su izaslanici najprije pošli k
naĉelniku Ancone, koji je bio rodom iz Lombardije, iz grada Bergama. Uruĉivši mu
pozdravno pismo Splićana, izloţili su povod svoga poslanstva s molbom da se udostoji dati
im potreban savjet. Kako je on bio pošten i dobar ĉovjek, povede ih na razgovor iza
zatvorenih vrata i poĉne ih dugo
uvjeravati da u tom tako odgovornom poslu ne uĉine ništa neoprezno, ništa na brzinu, nego da
se u provedbi toga posla posluţe savjetima redovnika i odanih ljudi. Poimence im je nabrojao
nekoliko osoba, ĉijega se savjeta trebaju pridtţavati govoreći: »Jer je ovdje toliko jaka ljudska
zloća da veĉina njih iz osobne ljubavi hvali što se ne smije hvaliti, a drugi iz osobne mrţnje
kude ono što ne treba kuditi. Savjetujući vas nemaju iskreno na umu vašu korist i uspjeh nego
svoje niske strasti.«
XXXIII. 0 naĉelniku Garganu

Tako se i dogodilo. Posjetili su nekog redovnika iz reda male braće, koji je dobro poznavao
pouzdanost i ponašanje svakoga. Nakon duţe rasprave donijeli su odluku da njihovu izboru
najviše odgovara ugledan ĉovjek Gargan de Arscindis. 0 njemu su svi samo dobro mogli
posvjedoĉiti. Tada poslanici odu do Gargana, stanu s njime razgovarati izlaţući mu što su s
njime naumili i pitajući ga ţeli li na jednu godinu doći upravljati njihovim gradom. On im
blagonaklono odgovorio da će prvo raspraviti sa svojim bliţnjima i prijateljima i da će im
tada dati odreĊen odgovor. Pošto je nekoliko dana razmišljao, došao je k njima i pristao
udovoljiti njihovoj ţelji. Ugovorili su s njime jednogodišnju plaću od 500 libara
ankonitanskoga novca, javno pred mnogima potvrde ugovor a on sam dade zakletvu nad
nekim ĉlancima dogovora. I tako je preuzeo sluţbu
naĉelnika.
Pripremivši javne dokumente, poĉne se spremati na put. Kad je Garganov izbor bio dojavljen
naĉelniku i vijeću Ancone, odobrili su postupak Splićana i sazvali narod zvonjavom zvona i
vikom glasonoše. Okupilo se mnoštvo a glasnici su s Garganom pošli u gradsku palaću i ušli
u kuriju. Tada arhišakon razjasni što su kao izaslanici uĉinili i kako su izabrali Gargana
traţedi od njegovih graĊana da ga milostivo i dobrohotno pošalju upravljati gradom Splitom.
Na to je ankonitanski gradonaĉelnik ustao i odrţao opširan govor, iskazujući mnogostruku
hvalu Splićanima što su im ukazali toliku ĉast. I dohvativši Gargana za ruku predade ga
glasnicima višestruko ga preporućujući.
A Gargan skupi najnuţniju pratnju i ukrca se na brod. Imao je jednoga vojnika i jednoga
notara,(1) dobre sluţitelje, dva snaţna konja i ne malu oruţanu opremu. Pratili su ga mnogi
njegovi ugledni roĊaci, a druge je gradska zajednica poslala kao poslanike u ĉast njegove
osobe. Nakon duge
plovidbe napokon su petnaestoga dana mjeseca svibnja veselo pristali u splitsku luku. Kad se
po gradu proširio glas da je došao naĉelnik, odmah je ĉitav grad pojurio u luku i strĉalo se
mnoštvo obaju spolova i svih dobi koje je ţeljelo vidjeti onoga kojega su dugo vremena s
nestrpljenjem
Sišavši s broda, od cjelokupnoga je mnoštva klera i naroda bio doĉekan s radošću i
poštovanjem.
Drugoga dana pošalje da se pregledaju mnoga prebivališta, gdje seĉinilo da bi mogao
prikladnije vršiti svoju sluţbu. I napokon je odabrao kuću kneza Grubeše za javnu palaĉu i
svoje prebivalište. Treĉega dana(2) dade okupiti cjelokupno puĉanstvo grada i na sastanku
kurije prvo su poslanici izvijestili o tijeku i ishodu poslanstva. Zatim su izaslanici Ancone
Matej Girardov i Albert pred narodom mnogim pohvalama istakli Garganov znaĉaj , kako su
im njihovi graĊani ovim poslanstvom bili naloţili. Poslije toga ustane Gargan i kao ĉovjek
obdaren rjeditošću odriţi sjajan govor. I poloţivši zakletvu za svoje upravljanje, obvezao je
prisegom cijelo mnoštvo, kako vlastelu tako i puk, da će se u svemu
pokoravati i slijediti njegove naredbe. Zatim je zapovjedio da se popišu
svi koji su prisegli i utvršen je broj od gotovo dvije tisuće ljudi. Tada je i
sredio kuriju postavivši suce, rizniĉare i glasnike . Cijelu je upravu ustanovio prema italskim
gradovima kojima upravlja naĉelnik.(3) Budući da u javnoj blagajni nije našao nikakav novce,
odmah ju je svojom revnom okretnošću napunio a da nikoga nije opteretio.A Bog mu je
udijelio toliku milost da su ga svi slušali i pribojavali ga se kao da je sveti ĉovjek od Boga
poslan. Štovali su ga ne samo graĊani nego su iz ĉitave provincije dolazili poslušati njegove
misli kao da su boţanske. Nastojao je, naime, svim silama sa svima sklapati mir,(4)
postignutog se mira pridrţavati, suprotstavljati se obijesnima i bdjeti nad mirnima kao da su
mu sinovi. I tako je u kratkom vremenu cijeli grad izašao na svjetlo iz prljavih mraĉnih
dubina.
Tada se smirila ona krvava i strašna nesloga koju smo prije opisali, jer su se sinovi Vitalovi
povezali ţenidbenim vezama s Dujmovom rodbinom i zauvijek uspostavili mir. I s
neumoljivim i divljim Slavenima, koji su neprestanim pljaĉkama nanosili gradu štetu, došlo se
do sloţnoga
mira.(5) Tolika je tada bila sigurnost unutra i vani, da se nije pamtilo da je ikada bila veća. To
se dogodilo zbog toga što je strah od naĉelnika ujedinio sve graĊane i svi su ĉuvali
nepovredivu snagu grada kao da zajedno jednim konopom vuku teret. Nitko se od graĊana
nije usuĊivao sklapati sa strancima vlastita prijateljstva iii neprijateljstva, nego je općeg
prijatelja volio svaki pojedinac, a ako je nekoga grad smatrao neprijateljem, svi su ga
progonili kao zajedniĉkoga neprijatelja.
I kao nekim ĉudom tada su dva neumoljiva neprijatelja Splićana doţivjela kraj svoga ţivota,
to su bili Toljen humski(6) i drugi Toljen poljiĉki,(7) koji nisu nikada mogli ţivjeti u miru sa
Splićanima.
U isto je vrijeme, godine Gospodnje tisuću dvjesto trideset devete trećega dana poĉetkom
mjeseca lipnja,(8) došlo do neobiĉne i zastrašujuće pomrĉine Sunca: cijelo se Sunce
zamraĉilo, umjesto prozraĉne vedrine nastala je tama i pojavile su se zvijezde na nebu kao da
je noć, a neka je veća zvijezda svijetlila pored Sunca sa zapadne strane. Toliki je strah sve
ljude obuzeo da su viĉući trĉali amo tamo, kao da ih je napustio razum. Mislili su da je
nastupio smak svijeta. Bio je to petak u vrijeme tridesetoga mjeseca. I premda je to pomrĉina
bila vidljiva u ĉitavoj Europi, nisu govorili da su je vidjeti u Aziji i Africi. Iste se godine
mogla vidjeti zvijezda repatica, zapravo komet, koja se pojavila na sjeveru iznad Ugarskoga
Kraljevstva i zadrţala se mnogo dana kao predznak neĉega veoma velikoga.(9) Tih je već,
naime, dana poĉeo dolaziti do ljudskih ušiju tuţan glas da je pleme Tatara, koje sije propast,
već provalilo u krajeve Rutenije.(10) A mnogi su to još uzimali kao šalu.
XXXIV. 0 Garganovu upravljanju

U meĊuvremenu je Gargan, jer je bio oprezan i odmjeren u upravljanju poslovima, pokazivao


mnogo razboritosti kad je trebalo donositi odluke, sreĊivati poslove i presuditi u sudskim
parnicama. Bio
je ljubitelj poštenja, prijateljima i bliskima smatrao je one ĉiji je dobar glas i ponašanje
poznavao, a onima koje je upoznao kao obijesne, bahate i ozloglašene, nikada nije pokazivao
milo lice. Mlade je poput njeţnoga oca zvao k sebi i pouĉavao ih, jednoga kako povećati
imutak poštenom trgovinom, drugoga kako ratovati, treĉega kako pošteno obavljati graĊanske
poslove. I što bih još mogao reći? Nikad nije mirovao,
neprestano je ţarko nastojao poboljšati poloţaj pojedinaca i svih zajedno. Svojom je
oštroumnošću posvuda dopirao u nastojanju da se ugled i probitak grada što više povećaju.
Davao je sve od sebe briţno se trudeći saĉuvati postojeće, obogatiti ono što je trebalo
zadrţati, trošiti što je bilo potrebno potrošiti, a zadrţati što je razloţno bilo saĉuvati. S
vlastitim je
imutkom postupao dareţjivo i široke ruke, ali zato je u pitanjima zajedniĉke imovine bio
nepopustljiv i štedljiv.
Provedeno je tada skupljanje novca meĊu graĊanima, procijenjena je sva pokretna i
nepokretna imovina i svatko je platio tri od stotine; skupljena je suma od gotovo cetiri tisuće
iperpera.(1) Iz to su svote novca
plaćeni dugovi zajednice i otkupljeno zlatno i srebrno posuĊe koje je bilo uzeto iz crkvene
riznice i dugo vremena zaloţeno.
Naravno, kao ĉovjek katolik, veoma je štovao crkvu i crkvene sluţbenike. Ako su mu kad
obijesni i zlobni graĊani punili uši objedama protiv klerika da bi im smanjio povlastice i
nametnuo im neku javnu
obvezu ili da traţi od njih porez, nikada nije htio poslušati. Dapaće, kao zaštitnik crkve i
branitelj klera, suprotstavljao se svima koji su prigovarali. I tolikom se ljubavlju zanimao za
ivot i obiĉaje pojedinih gradana da je, i prije nego što je prošla godina, znao što rade i kako se
zovu starci, mladići pa i djeca, kao da se rodio i othranio u ovome gradu. Osim toga, tolikom
je ljubaznošću iskazivao ĉast gostima da su mnogi, koji su prije bili neprijateljski raspoloţeni
prema gradu, sada postali najveći prijatelji zbog
njegova prijaznoga ophoĊenja. Istinoljubive je volio, laţljivce izbjegavao, upravljao je
hodajući neokaljanim putem. U ratu je bio srĉan i odvaţan, u miru krotak i blag. Nitko nije
mogao biti tako siromašan i prezren da ne bi lako došao do njega i u kratkom vremenu
ostvario svoje pravo. Kad je
dosuĊivao kazne za prijestupe, nije bio blag nego strog, da ne bi bilo mjesta zloĉinima. Nosio
je maĉ sudaĉke vlasti da bi kaţnjavao zloĉince i hvalio dobre. Tada je, naime, svaki dobar
ĉovjek vidio da mu dobrota koristi, jer je bio svjestan da zloća zlima škodi. Mnogi bi, naime,
po svojoj prirodi bili sposobni za dobro, ali postaju zli jer se zloĉini ne kaţnjavaju. I obratno,
drugi bi iz neke obijesti mogli postati zli ali ih strah od kazne uĉi da budu dobri.
Ţelio je Gargan da grad Split ima doliĉnu upravu ne samo u njegovo doba nego i poslije.
Sastavio je zbornik propisa koji je nazvao kapitularijem:(2) zapovjedio je da se u njemu
popišu svi dobri obiĉaji koje je
grad saĉuvao od starine i dodao mnoga druga prava koja su mu se ĉinila neophodnima u
javnom i privatnom djelovanju, odnosno u donošenju parniĉnih presuda i u kaţnjavanju
prijestupa to u primjeni jednakog mjerila za svakoga u provoĊenju pravde. Tu je knjţicu sud
uvijek imao pri ruci i bez nje ni suci ni branitelji nisu pristupali raspravi o parniĉnim pred-
metima. Taj su kapitularij prepisali Trogirani i drugi, jer ih je suparništvo s našom upravom
poticalo da teţe k dobrome.
Kad je prošao veći dio godine, došao je izbor za sljedeću godinu. 0 tome su pitanju
raspravljali na općem vijeću i nitko nije proturjeĉio, nego
su svi izjavili da treba istoga Gargana izabrati da upravija i druge godine.
Bilo ih je ipak nekoliko obijesnih, koji za naĉelnika nisu htjeli ni njega ni nekoga drugoga, da
bi se mogli prepustiti uobiĉajenom nevaljalstvu bez straha pred vlašću. No nisu se usuĊivali
javno se suprotstaviti bojeći se da će izazvati pobunu puka. Odluĉeno je i osnaţeno svetom
zakletvom da se nitko neće uzeti za kneza, nego da će ubuduće naĉelnici upravljati
gradom i da naĉelnik neće otići prije nego što drugi doĊe. Gargan prihvati izbor, povećana mu
je plaća tolikom svotom novca da je došla do iznosa od tisuću libara u našem novcu. Na isti
naĉin izabran, i treće je godine prihvatio upravljanje ali nekako protiv volje, imao je plaću
tisuću tristo libara uz veći broj sluţbenika.
I tako je Gargan, jednako marljiv u prvoj godini kao i u dvije sljedeće, veoma usrdno
bdio nad napretkom grada. Dao je da se podigne utvrda na mjestu koje se zove »kod
Kamena«(3) da pruža zaštitu protiv razbojnika koji su se obično spuštali s planine
Mosora i odvodili plijen u brda. Ali spriječen mnogim drugim poslovima koji su na
njega navaljivali, bio je prisiljen prekinuti započetu gradnju.
XXXV. 0 ratu koji je vodio s gusarima

Druge godine svojega upravljanja(1) zapoĉeo je djelo vrijedno svake hvale. Budući da je
prezirao nevaljalstvo, poĉeo je neumorno smišljati na koji bi naĉin mogao zauzdati to tako
divlje mahnitanje gusara. Sazvao je nekoliko graĊana i s njima se poĉeo potajno dogovarati i
nagovarati ih da
se protiv Omišana krene u rat koji bi bio drag Bogu i ljudima. Premda je razabirao da se neki
dvoume po pitanju toga pothvata i da ne pristaju punim srcem, ipak je njegova duša gorjela od
ţelje da u svoje vrijeme Bogu iskaţe poslušnost time što bi pokušao uznemiriti i goniti
protivnike. Njegova ţelja da ih uništi bila je toliko jaka da je, kako se to mnogima
to ĉinilo, nepromišljeno ušao u rat, premda je u svemu bio oprezan. Naime, Splićani se još
nisu bili dostatno opremili laĊama i oruţjem kada je, uzdajući se u pomoć Boţju, pronašao
razlog za borbu.
Našavši zgodan povod protiv njih u tome što je neki Toljen,(2) nećak Malduĉev,(3) pljaĉkao
po splitskome polju, odredi da se provede javno
naoruţavanje. I kad su se bili dogovorili o iznosu novca za tu pljaĉku, a ovi su odbili platiti,
tada su Splićani imali opravdani povod da sloţno ustanu protiv njih. Tada je naĉelnik, kao
oštrouman ĉovjek, neko vrijeme djelovao potajno, traţeći mogućnost iz zasjede napasti
utvrdu. Ali je pokušaj iz zasjede bio uzaludan, jer su ih straţari na utvrdi preduhitrili. Stoga su
otvoreno zapoĉeli rat protiv njih. I tako su zaplovili naoruţanim brodovima, ne sasvim
prikladnima za bitku, i doplovili do otoka Braĉa. Izvršeno je prebrojavanje mornarice i
utvrĊeno da je gotovo tisuću dvjesto Splićana pod oruţjem. Trogirani su dali pomoć, no dosta
tromu i slabašnu.(4)
U to su vrijeme otoke Hvar i Braĉ drţali Pribislav(5) i Osor,(6) sinovi Malduĉevi iz Omiša.
Tada naĉelnik pošalje poruku otoĉanima s naredbom
da odmah stanu uz njih i da, prezrevši vlast Omišana, prihvate vladavinu Splićana. Oni su im
zahvalne duše pristupili i, zaklevši se na svaku podloţnost, predali su prema naĉelnikovu
nalogu sva dobra Omišana koja
su bila na otoku: stada, krupno blago, usjeve i sve što im je pripadalo. Sve su to Splićani
preuzeli i prebacili na kopno, jedan su dio poslali da se proda u Apuliji a drugi dali da se ĉuva
na istom otoku. Osor, koji je bio knez toga otoka, bio je tada odsutan. Omišani potajno
opreme oruţjem laĊe i krijući se doplove do otoka. Napadnu ĉetiri barkuzija(7) Splićana, koje
je vojska poslala na drugo vaţno mjesto na otoku. Ipak nisu mogli zarobiti ni jednoga
ĉovjeka. Tada naĉelnik povjeri dvojici uglednih ljudi, Lamprediju i Stjepanu, ĉuvanje otoka
ostavivši im druţinu od pedeset dobrih momaka iz redova gradskih puĉana. Sam se sa cijelom
vojskom
vrati u grad, poveća broj vojnika, ode do protivniĉkih vinograda i stade ih
posvuda pustošiti, sjeći stabla i uništavati sve što je bilo obraĊeno.
Ali jednoga dana u sumrak pojavio se Osor koji je, ne znajući za rat, plovio brodom pod
oruţjem od otoka prema Omišu. Splićani su ga ugledali, prepoznali i brzo se pripremili da ga
opkole i zarobe. A dogodilo
se tako da su Splićani, dok se Osor pribliţavao, svojim brojnim laĊama iznenada isplovili iz
luke i veslajući raspršili se da bi neprijatelja opkolili na moru i zaprijeĉili mu put da se spasi.
Osor je vidio da je opkoljen gomilama protivnika i nije mogao skrenuti, nego se, ohrabrivši
svoje, zabio meĊu sve laĊe Splićana i veslao dalje. I kad su već mislili da su ga
uhvatili i da ga drţe, on je, poput sluzave jegulje, izmakao iz ruku onih
koji su ga već bili dohvatili i pobjegao. Splićane je veoma raţalostilo što
im je umakao to su se vratili kući.
Tada se Osor, koji je bio drskiji od ostale braće, stane svom snagom pripremati za obranu i
otpor protiv pohoda Splićana. Po obiĉaju je pozvao
sve svoje roĊake i zajedno sa svojom braćom dao im plaće. Budući da su se gusarenjem dosta
obogatili, opreme oruţjem sve liburne koje su imali, tako da su im bile brojnije i bolje od
splitskih. I isplovivši iz Omiša poĉeli su ĉas skrivajući se, ĉas otvoreno i na sve moguće
naĉine udarati na Splićane.
Kad su Splićani postali svjesni da njihovi protivnici ne samo nisu pokleknuli u tvrdokornosti
svoga nevaljalstva nego su se svim silama pripremili da im nanesu štetu, poĉeli su se kajati
zbog zapoĉetoga sukoba.
Najviše su predbacivali naĉelniku da je nepromišljeno i neoprezno htio ući u rat ne osiguravši
unaprijed dosta brodova i oruţja. Tada je Gargan, optereĉen i uznemiren brigama, stao
smišljati sve moguće naĉine kako da nadvlada drske protivnike. Dade sagraditi jednu laĊu
troveslarku poput
galije, koja bi bila brţa i bolja od drugih. U samo dvadeset dana ta je laĊa nanovo sagraĊena i
opremljena. Ali najviše je naĉelnika ogorĉilo to što je vidio da se graĊani ne laćaju oruţja od
srca. Jedva ih je, naime, i veoma teško mogao prisiliti da se ukrcaju na laĊe.
I tako je knez Osor sa svojim brodovljem uoĉi dana Apostola(8) doplovio do otoka Šolte.
Neprijateljski su kroĉili po otoku i uništavali sve
što im je bilo na putu. Ĉuvari otoka s kolonima zauzeli su poloţaj za borbu
i odupirali su se koliko su god dugo mogli. Ali, budući da je njihov broj u odnosu na
neprijatelja bio neznatan, u ţelji da sami odluĉuju o svome ţivotu, prepustili su polje
neprijateljima i povukli se na sigurnija mjesta.
Kad su Omišani vidjeli da mogu neometano napredovati, poĉeli su posvuda bjesomuĉno
pljaĉkati, napadati seljake, zlostavljati ţene, paliti usjeve i ĉiniti svako zlo. Došavši do crkve
blaţenoga Stjepana,(9) raznesu sve što je bilo u kući i zapale je. Na kraju uĊu u crkvu, poput
bezboţnika slome oltare, razbacaju relikvije i neopisivom drskošću dotiĉući
zloĉinaĉkim rukama euharistiju presvetoga tijela, koja je visjela iznad oltara, bace je na
zemlju.(10) Zatim, kao da su postigli radosnu pobjedu, kliĉući vrate se kući.
Ali blagoslovljen je Bog koji nije dopustio da dugo spava kazna za takvo nedjelo. Treĉega
dana povećaju opremu svojih ĉeta, krenu iz Omiša
i zaplove da zauzmu otoke. I najprije usred noći doplove do Braĉa, iskrcaju se i dobro se
naoruţaju. Postrojivši se u cik zore krenu uzbrdo, to s istoĉne strane, dok su ljudi još spavali,
iznenada provale u naselja hvatajući ljude, grabeći plijen i paleći ognjem kuće.
I evo, glas o toj pošasti brzo je preletio ĉitavim otokom i studena drhtavica proĊe svakome
kroz udove. Tada se onih pedesetero, koji su bili
postavljeni da štite otok, hrabro pripreme za ratovanje i pošalju poziv svim otoĉanima da
priskoĉe u pomoć. I sami su polako krenuli prema njima. I evo, pojavi se neka ĉeta daleko u
udolini, koju je slijedilo ostalo mnoštvo. Naši pak gledajući s visine zastanu i poĉnu se
meĊusobno dogovarati što im je ĉiniti. Od otoĉana je, naime, samo nekolicina bila pristigla.
Neprijatelji, opazivši da je naša ĉetica nekako preplašena, nisu vjerovali da će se oni usuditi
stupiti u borbu. Zbog toga su mislili da će se oni na prvi juriš okrenuti u bijeg i, okupivši se
svi u gomilu, krenuli su protiv naših glasno viĉući. Premda su naši drţali nepromišljenim
boriti se protiv
mnoštva, jer ih je bilo malo, ipak im se ĉinilo veoma sramotnim i nedoliĉnim ako donesu
odluku da se moraju povući bez bojnog juriša, preplašeni samo onim što su vidjeli. I dok su
oni oklijevali i donosili razliĉite odluke, neprijatelji su se sve više pribliţavali. No ubrzo im je
nutrinu stao grijati neki duh prkosne upornosti. Tako iznenada voĊa t pedesetorice, po imenu
Stjepan, ohrabrivši se reĉe: »Hej, ljudi, zar ne znate da imamo opravdani povod za rat? Zar se
ne sjeĉate da su ovi, koji idu protiv nas, Bogu i ljudima mrski gusari? Zar ih nije cjelokupno
kršćanstvo proklelo i izopĉilo?(11) Nas će štititi Bog i pravda, a njih će njihova nepravednost
uništiti. Ne moţe, dakle, biti strahovanja, budite muţevni i
ne gubite nadu, jer će Bog dati da budu pobijeĊeni njegovi neprijatelji.«
Tim rijeĉima osokoljeni prepustili su se Bogu i blaţenome Dujmu, postrojili se i odvaţno
krenuli protiv neprijatelja. I dogodilo se da je Stjepan, kad su obje postrojbe bile veoma blizu
jedna drugoj, povikao: "Osveti, Gospodine, krv slugu svojih, koju su ovi psi prolili" Tada s
druge
strane krenu u napad strijelama i kopljima uz veliku viku. Kad su se već poĉeli boriti prsa o
prsa i napadati jedni druge maĉevima i bodeţima, obje su protivniĉke strane na trenutak
zastale. I evo, dio Omišana, kao da je pogoĊen gromom, odjednom bude razbijen. I premda ih
nije bilo mnogo ranjenih niti ubijenih, iznenada su krenuli u bijeg pred našima i bjeţali
amo tamo prestrašeni i ošamuĉeni.
A naša pobjedniĉka druţina, zahvaljujući Bogu, koji udara po nevjernicima i spašava one
koji se u njega uzdaju, nije prestajala s leĊa udarati po njima dok su bjeţali, vezivati
zarobljene i oduzimati oruţje.
Ali naših je bilo malo i nisu ih mogli posvuda slijediti i progoniti. Gonili
su ih sve do krme njihovih dvoveslarki. I odjednom naiĊu na kneza Osora,
kojemu su obje ruke bile ranjene, kako se guši pod oruţjem i nastoji spasiti se morem. Budući
da su ga prepoznali, smjesta ga opkole. I kad je već jedan od njih zavitlao maĉ nad njegovom
glavom, Lampredije, zakrilivši ga ĉitavim tijelom, ne dopusti da ga ubiju, nego ga zarobljena i
vezana povedu do spusta i stave pod straţu. Zarobili su mnoge uglednije, sputali ih okovima i
ĉuvali ih do odluke naĉelnika. A ostali, koji su se uspjeli izbaviti i doći do mora, u ţurbi su se
otisnuli od obale to su se puni straha i strepnje jedva, uz tek nekolicinu veslaĉa, dovukli do
kuće. Sljedećeg su dana naši izašli da potraţe i uhvate one koji su se posakrivali. I pronašli
su mnoge meĊu uglednijima kako bez rana, ali u besvijesti, leţe meĊu trnjem. Nekim se
ĉudom dogodilo da su zbog svoje podlosti leţali ubijeni a da ih ljudska ruka nije probola. I od
onih koji su bili pobjegli na laĊe, neki su izdahnuli prije nego što su pristali na kopno. Od
naših nije poginuo ni jedan. Kad su pak poslali glasnike u grad da jave o trijumfalnoj pobjedi,
Gargan od veselja nije mogao vjerovati, ĉudeći se kako se moglo dogoditi da je mala ĉeta
ljudi, bez velikog iskustva u ratovanju, mogla pobijediti mnoštvo koje se, opijeno ĉestim
pokoljima, veoma lako izlagalo smrtnoj opasnosti u oruţanom sukobu. Kad su se napokon
uvjerili u uspješan ishod bitke, ţureći se i radosno viĉući, opreme oruţjem liburne i otplove na
otok.
Pošalju poruku i dadu sve zarobljenike dovesti k moru. Kad je knez
Osor s ostalim starješinama bio priveden pred naĉelnika, Gargan mu podrugljivo reĉe:
»Kneţe Osore, gdje je sad tako naduta oholost, gdje je tako premoĉna vlast? Evo kamo si
dospio ti koji si vjerovao da ni carevi
ni kraljevi nisu dorasli tvojoj moci. Nauĉi sad da više moţe Boţja pravda
od ljudske obijesti.« Nakon tih rijeĉi zapovjedi da se svim zarobljenicima sveţu ruke iza leĊa
i ukrca ih se na brodove. I tako su došli u grad. Kada su pak ušli u grad, dao ih je sve odvesti
u tamnicu i naredio da im se kladama sputaju noge. Postavio je oko njih straţare, a kneza i
starješine ţeljezom okovane bacio je u najstroţi zatvor ispod vlastite palaĉe. U
poĉetku je s njima postupao blaţe, oĉekujući da će se moţda njihova srca smekšati i da će se
prikloniti njegovim naredbama. Ali kad je vidio da su tvrdokorni u svojoj nevaljalštini i da ih
se nikakvim dogovorom ne moţe privoljeti na dobre mirne odnose, poĉeo ih je moriti
zatvorskom prljavštinom, iscrpljivati izgladnjivanjem, a neke i šibanjima muĉiti. Tako
je od njih izvukao ne malu svotu novaca.
Tada je došlo meĊu njima do razgovora o miru.(12) Knez je obećavao da će naĉelniku
predati sve gusarske brodove i da neće više nikada sagraditi druge da bi opet gusarili. I
premda se takav dogovor Splićanima svidao, odmah su se Omišani povlaĉili, jer im se ĉinilo
preteškim sasvim odustati od uobiĉajena nevaljalstva. Ali je Gargan htio pristati na njihovo
oslobaĊanje samo u sluĉaju ako iz njihovih ruku uspije izbiti maĉ kojim
su obiĉavali napadati i pljaĉkati neduţne. Pokušavao je naĉelnik svim snagama iskorijeniti
pošast gusarskoga divljanja. Mislio je da će iskazati veliku poslušnost Bogu ako uspije uĉiniti
kraj tom bezboţništvu. Uĉio ih
je kako treba pravilno ţivjeti, ĉas ih opominjući blagim rijeĉima, ĉas im utjerujući strah u
kosti. A oni, kao ljudi pokvarena duha, lukavo su i prijetvorno odbijali savjete naĉelnikove,
jer su više voljeli sluţiti Ċavlu nego u skladu s Bogom voditi pošten i miran zivot. Koristeći se
takvim prijetvornim obeĉanjima, deset su mjeseci proleţali u tamnici. Napokon
su kneţeva braća i ostali vidjeli da će se zarobljenici moći osloboditi iz naĉelnikovih ruku
samo ako predaju brodove Splićanima i potpuno se odreknu gusarenja. Pristavši, dakle, na
sve, pošalju u Split šest većih brodova, koje su imali i neke manje, koje su bili oteli.
Dogovorili su se da nikada više neće krenuti u pljaĉku , obvezali se zakletvom i javnim
obeĉanjem da će biti duţni platiti Splićanima dvije tisuće iperpera, ako kad uĉine nešto
suprotno tome, da će se suzdrţavati i da ih neće napadati, toĉnije Splićane, Mleĉane i
Ankonitance. Caru(13) su bili dali taoce, da neće povrijediti nikoga u cijelom kraljevstvu
Apulije. Zakleli su se takoĊer da će se u odnosu na sve prijatelje i saveznike Splićana
pridrţavati istoga
sporazuma o miru. I tako su pušteni svi njihovi zarobljenici.(14)
XXXVI. 0 tatarskoj pošasti(1)

Kad je Bela, sin ugarskog kralja Andrije, vladao petu godinu, a Gargan drugu,(2) opasno se
pleme Tatara pribliţilo granicama Ugarske. Već je više godina glas i strah pred tim narodom
obilazio cijeli svijet. Dolazili su s istoka pustošeći pokrajine kroz koje su prolazili sve do
granice s Rutenima.(3) Budući da su im se Ruteni snaţno suprotstavili, nisu mogli dalje
napredovati; mnogo su se puta, naime, sukobili s rutenskim plemenima i mnogo se posvuda
krvi prolilo.(4) Napokon su ih ipak Ruteni otjerali u bijeg daleko od sebe. Stoga, skrenuvši od
njih, zaokruţili su ratujući sva podruĉja na sjeveru i tamo proboravili više od dvadeset godina.
Poslije, mnogostruko poveĉavši legije svoje vojske, osobito iz plemena Kumana(5) i mnogih
drugih pobijeĊenih naroda, vratili su se do Rutena. Najprije su veliki kršćanski grad
Suzdalj(6) opkolili i drţali pod opsadom. Opsjednuta su ga ne toliko silom koliko varkom
osvojili i razorili, a kralja Jurija(7) i veliko mnoštvo njegova naroda poubijali. Otamo su
krenuli prema Ugarskoj i pretvarali u pustoš sve što im je bilo na putu. U to doba, odnosno
godine tisuću dvjesto ĉetrdesete, dana šestoga, u nedjelju poĉetkom listopada, opet je došlo do
pomrĉine Sunca, sva se atmosfera smraĉila i sve je obuzeo velik uţas kao u vrijeme one
pomrĉine koja se bila dogodila prije tri godine, kako smo ukratko bili opisali.(8)
Kad su glasovi o dolasku tatarskog naroda koji sije smrt došli do ušiju Ugara, njima se to
uĉinilo poput igre ili nekoga ispraznoga sna zato što su takve glasine ĉesto uzalud slušali i jer
su se uzdali u brojnu vojsku svoga kraljevstva. Raspustili su se, naime, zbog dugotrajnoga
mira i oduĉili od surovoga oruţja pa su ih, obamrle od lijenosti i tromosti, privlaĉila samo
tjelesna zadovoljstva. Doista je ugarska zemlja, bogata svakojakim dobrima i plodna, pruţala
svojim sinovima moguĉnost da se zbog
blagostanja prepuste neumjerenim zadovoljstvima. Mladi nisu imali druge brige nego ĉešljati
dugu kosu, odrţavati ĉistom svoju koţu i pretvarati muško ponašanje u ţensku gizdavost.
Cijele su dane trošili na birane gozbe ili ugodne igre, a spavali su danju sve do treĉega sata.(9)
Provodeći svaki trenutak svoga ţivota u sjenovitim šumama i na ugodnim livadama sa
ţenama, nisu mogli razmišljati o zveketu oruţja jer su se neprestano bavili zabavom a ne
ozbiljnom stvarnošću. A oni, koji su bili zdravijega razuma, uznemireni strašnim vijestima,
bojali su se osvajaĉkoga prodora pogubnog naroda. Stoga su neprestano opominjali i
nagovarali kralja i ostale prvake da preduhitre toliko zlo, da kojim sluĉajem bezboţni narod
ne navali iznenada i neopreznima ne donese još veću propast.
I napokon su kralja, uznemirujući ga ovim glasinama, jedva uspjeli nagovoriti i on otiĊe u
krajnje krajeve svoga kraljevstva i doĊe do planina(10) koje se nalaze izmeĊu Rutenije i
Ugarske, sve do granice s Poljacima. Tamo obišavši i pregledavši sve slabo zaštićene ulaze u
zemlju, posijeĉe velike šume, dade sagraditi dugaĉke ograde i zagraditi oborenim stablima
sva mjesta koja su se ĉinila lakima za prijelaz. I tada, vrativši se, pošalje poruke te zapovjedi
da se skupe svi prvaci, svi baruni i velikaši njegova kraljevstva i poveţe u jedno svu najjaĉu
snagu svoje vojske. Došao je takoĊer njegov brat kralj Koloman(11) sa svom svojom moĉnom
silom. Došli su i ugarski biskupi koji se nisu mogli zadovoljiti malenom ĉetom u skladu s
crkvenom umjerenošću, nego su prema veliĉini svoga bogatstva dovodili i brojne ĉete
vojnika. Bili su to i nadbiskupi Matija ostrogonski i Hugrin kaloĉki, obojica sa svojim
sufraganima.(12) Njih je pratilo mnoštvo prelata
redovnika koji su se svi okupili kod kraljevog logora kao ovce na ţrtvovanje. Tada se poĉelo
odvijati opće vijeĊanje i višednevno raspravljanje o tome na koji bi naĉin trebalo
najpromišljenije pruţiti otpor Tatarima koji nadolaze. Budući da su stavovi bili opreĉni, nisu
htjeli sloţno donijeti nikakvu odluku. Jedni su, obuzeti prevelikim strahom, govorili
da se treba na vrijeme povući, da se ne smije ići u otvorenu borbu s njima, kao s ljudima
okrutnima od kojih nema nade u spas, jer oni ratujući jure po svijetu iz pohlepe za pljaĉkom, a
ne iz ţelje za vladanjem. Drugi su pak glupo i bezrazloţno sigurni govorili da će se dati u
bijeg ĉim ugledaju
kako smo brojni. Tako se spremala nenadana propast onima koji ne mogu sloţno donijeti
zajedniĉku odluku.
Dok su oni tako odluĉivali, oklijevali i uzalud gubili na vremenu,
neoĉekivano do kralja dotrĉi glasnik s pouzdanom viješću da je beskrajno
mnoštvo Tatara ušlo u kraljevstvo i da je već blizu. Tada, prekinuvši
vijećanje, kralj i prvaci kraljevstva stanu pripremati oruţje i postavljati zapovjednike legijama
i okupljati još veći broj ratnika. Izišavši iz okolice Ostrogona,(13) prešli su Dunav i pošli
prema Pešti(14) koja je bila najveći grad. Kada su već bili prošli dani korizme, oko
Uskrsa,(15) ĉitava mnogobrojna
tatarska vojska provali u Ugarsko Kraljevstvo. Imali su ĉetrdeset tisuća sjekironoga, koji su
išli ispred vojske i sjekli šume, ravnali putove i uklanjali sve prepreke s mjesta na kojima su
ulazili. Zbog toga su ograde, koje je kralj dao pripremiti, prešli tako lako kao da nisu bile
podignute od nagomilanih golemih jela i hrastova, nego od lagane trstike. U veoma
kratkom su vremenu sravnjene sa zemljom i spaljene da više ništa nije ometalo prolaz. Kad su
došli do prvih kolona na zemlji, nisu pokazali svu svoju bijesnu surovost nego su jureći po
naseljima pljaĉkali bez velikoga pokolja Ijudi.
Ova je vojska imala dvojicu zapovjednika, od kojih se stariji zvao
Batu, a mladi Kadan.(16) Poslali su ispred sebe neku ĉetu konjanika da se
pribliţi ugarskom logoru i da se što ĉešće pokazuje izazivajući ih na boj u ţelji da iskušaju
namjeravaju li se Ugri boriti s njima. I doista, ugarski kralj zapovjedi odabranim vojnicima da
krenu na njih. Oni naoruţanim i dobro rasporeĊenim klinastim ĉetama krenu protiv njih. Ali
ĉeta Tatara nije oĉekivala bitku prsa o prsa nego je odapinjala po svojem obiĉaju na
neprijatelja strijele i bjeţala glavom bez obzira. Tada kralj i njegova cjelokupna vojska, kao
da progone neprijatelja na bijegu, doĊu do rijeke Tise, prijeĊu je i već radosni, kao da tjeraju
neprijateljske ĉete izvan svojih granica, doĊu do neke vode koja se zove Šajo.(17) Sve se
mnoštvo Tatara
utaborilo na suprotnoj strani te vode na skrovitim mjestima u gustim šumama, gdje su ih Ugri
mogli samo djelomice vidjeti. Kad su vidjeli da
su neprijateljske horde prešle rijeku, utaborili su se s te strane. Tada kralj naredi da postave
šatore ne raštrkano nego što zbijenije. Smjestili su se, dakle, svi kao u nekom uskom toru,
okruţivši se sa svih strana kolima i štitovima kao da time štite logor. Šatori su bili tako
zbijeni, a konopi
izmeĊu njih do te mjere zapleteno i zamršeno nategnuti, da je put bio tako isprepleten da je
bilo nemoguće brzo se kretati po logoru. Ĉinilo se da su svi sapeti nekom mreţom. Ugri su to
smatrali zaštitom ali im je upravo to bilo uzrokom propasti.
Tada Batu, stariji zapovjednik tatarske vojske, s neke uzvisine
pozorno promotri sav raspored vojske i vrativši se svojima reĉe: »Drugovi, budimo hrabra
duha! Premda je ovaj narod veoma mnogobrojan, ipak neće moći pobjeći od naših ruku jer im
zapovijeda nesmotreno zapovjedništvo. Vidio sam da su oni zatvoreni u pretijesnom toru
poput stada bez pastira.« I iste noći, rasporedivši legije po svome obiĉaju, zapovjedi navaliti
na most
koji je povezivao obje rijeĉne obale nedaleko od ugarskoga logora. Neki prebjeg Ruten dotrĉi
do kralja i javi govoreći: »Ove noći Tatari kane prijeći i krenuti na vas. Budite oprezni da vas
moţda iznenada i neoĉekivano ne napadnu.« Tada je kralj Koloman sa svojim naoruţanim
ĉetama izašao iz logora, slijedio ga je sa svojom ĉetom nadbiskup Hugrin koji je bio ĉovjek
hrabar, veoma spreman za rat i odvaţan. DoĊu, dakle, usred noći do spomenutoga mosta. I
evo, već je jedan dio neprijateljske vojske bio prešao na drugu stranu. Vidjevši ih, Ugri su
odmah navalili na njih i, veoma se hrabro boreći s njima mnoge poubijali, a druge su gonili do
mosta i bacili u rijeku da se utope. Rasporedili su straţe na kraju mosta i glasno kliĉući
vrate se k svojima. Ugri su se veoma obradovali sretnom ishodu i, kao da su već sasvim
pobijedili, odbacili su oruţje i mirno spavali cijelu noć. A Tatari su na kraju mosta podigli
sedam ratnih sprava i daleko otjerali ugarsku straţu vitlajući prema njima golemim kamenjem
i obasipajući ih strijelama. Kad su natjerali straţu u bijeg, jedni su prešli slobodno i mirno
preko mosta, a drugi na plitkim mjestima rijeĉnoga korita. I evo, u praskozorje se pojavilo,
rasuto po polju, cjelokupno tatarsko mnoštvo.
Straţari pak, bjeieći u logor, vikali su svom snagom ali su svoje jedva uspjeli probuditi iz
mirnoga sna. Razbudivši se od tuţne vijesti, nisu odmah, kako je trebalo uĉiniti u krajnjoj
opasnosti, zgrabili oruţje,
na konje i pošli na neprijatelja, nego su se polako dizali s leţajeva i umjesto
da razmišljaju o borbi radije su po obiĉaju ĉešljali kosu, prišivali rukave i prali lice.
Ipak, kralj Koloman i nadbiskup Hugrin i meštar templara,(18) kao što i dolikuje odvaţnim
muţevima, nisu se poput drugih predali snu, nego su cijelu noć probdjeli pod oruţjem i, ĉim
su ĉuli viku, odmah su pojurili iz
logora. Opasani ratnieĉim oruţjem i zbijeni u postrojbu u obliku klina hrabro su napali
neprijateljske redove i neko su se vrijeme veoma srĉano borili. No, budući da su bili
malobrojni u odnosu na beskonaĉno mnoštvo Tatara, koji su poput skakavaca pomalo izvirali
iz zemlje, vratili su se u logor uz veliki gubitak svojih suboraca. Hugrin tada, kao ĉovjek
uvijek
slobodouman i odvaţan, podigne glas i stane optuţivati kralja zbog nemarnosti i grditi sve
ugarske barune zbog mlitave tromosti, jer se u takvoj opasnosti ne brinu za svoj ţivot niti su
spremni biti od pomoći ĉitavome kraljevstvu. Tada su oni, koji su bili spremni, krenuli s
njima, a drugi, ošamućeni neoĉekivanim strahom, kao da su izgubili razum i nisu
znali šzo uzeti u ruke i kamo se na sigurnije skloniti. I tako tri spomenuta zapovjednika bez
oklijevanja ponovno izaĊu i zametnu bitku s neprijateljima. Hugrin je tolikom hrabrošću
ulijetao u najgušće neprijateljske redove, da su uz veliku viku uzmicali od njega kao od
udarca aroma. Koloman i templar sliĉno su sa svojim latinskim(19) suborcima
posjekli mnogo neprijatelja. No, teško ranjeni Koloman i nadbiskup nisu više mogli
odolijevati napadu mnoštva i jedva su pobjegli do svojih. Meštar templar je poginuo sa
cijelom svojom druţinom Latina, a i mnogi su Ugri u toj bitki poginuli. I već je bio skoro
drugi sat(20) u danu i evo, cjelokupna mnogobrojna tatarska vojska, kao da pleše kolo, opkoli
sav
ugarski logor, stade napinjati lukove i sa svih strana odapinjati strijele. Drugi su pak ţurno
okolo logora podmetali vatru.
Kad su Ugri vidjeli da su sa svih strana opkoljeni neprijateljskim postrojbama, izgubili su
prisebnost i moć rasuĊivanja. Nisu više mogli razmišljati o tome kako rasporediti ĉete niti
kako zapoĉeti sveopću bitku,
nego su se prestrašeni tolikom nedaćom, kretali tamo-amo poput ovaca, koje u staji nastoje
izbjeći ugrize vukova. Neprijatelji, posvuda rasuti, nisu prestajali napadati kopljima i
strijelama. A nesretno ugarsko mnoštvo, lišeno svake pomisli o spasu, nije znalo što uciniti,
niti su jedan s drugim
razgovarali jer je svatko mislio samo na sebe i zbog toga nitko se nije mogao pobrinuti za
opći spas. Kišu kopalja i strjelica nisu doĉekivali oruţjem nego su okretali leĊa posvuda
padali pod udarcima tako gusto kao što se obiĉno prosipaju ţirevi s cera koji tresu. I kad im je
bila oduzeta svaka nada da će spasiti goli ţivot i kad se ĉinilo da smrt razjapljenih usta juri po
logoru naoĉigled sviju, kralj i prvaci ostave bojne znakove i u bijegu potraţe spas. Tada je
ostalo mnoštvo, ovdje prestrašeno brojnim mrtvima, tamo obuzeto strahom od vatre, koja sve
u krugu proţdire, svim srcem gorjelo od ţelje da pobjegne. I kad su već doista namjeravali
bijegom izbaviti se od tolikih zala, zadesilo ih je drugo njihovo vlastito domaće zlo. Budući
da su prilazi putovima bili veoma opasno zaprijeĉeni isprepletenim konopcima i zbijenim
šatorima, oni su srljali jedan na drugoga, dok su u urbi trĉali i traţili izlaz. Propast, koju si je
vojska sama tom guţvom zadala, nije bila manja od one koju su joj neprijatelji nanosili
probadajući ih strijelama.
Tatari pak, vidjevši da je ugarska vojska krenula u bijeg, otvorili su im prolaz i puštali ih da
odlaze ali ne naglo nego korak po korak. Pratili su ih s obje strane ne dopuštajući im bilo kuda
skrenuti. A leţalo je po putovima bogatstvo nesretnika, zlatne i srebrne posude, haljine
grimizne boje i skupocjeno oruţje. No neĉuveno surovi Tatari nisu se osvrtali na ratni plijen,
malo su cijenili vrijednost dragocjenih opljaĉkanih stvari, zadovoljavali su se jedino
ubijanjem ljudi. Kad su, naime, vidjeli da su neprijatelji već izmoreni napornim putovanjem,
da ne mogu pruţiti ruke za oruţjem i da ih noge više ne mogu ponijeti u bijeg, tada su ih
poĉeli s obje strane bosti kopijima, sjeći maĉevima, ne štedjeti nikoga nego sve zvjerski
ubijati. Padali su zdesna i slijeva poput zimskoga lišća, po cijelome su putu leţali izvaljeni
nauznak leševi jadnika, krv je tekla poput rijeĉne bujice. Nesretna se domovina, natopljena
krvlju svojih sinova, na daleko i naširoko crvenila. Tada je jadno mnoštvo, koje još nije bio
poţderao tatarski maĉ, bilo dotjerano do neke moĉvare. Nisu im dopustili da krenu drugim
putem, nego su Tatari natjerali veći dio Ugara da uĊu u moĉvaru i tamo ih je blato i voda
gotovo sve progutala to su tako izdahnuli.
Tamo je poginuo ĉuveni muz Ugrin, tamo Matija ostrogonski,(21) tamo Grgur gjurski
biskup,(22) tamo je palo mnogo prelata i klerika.
0 Gospodine Boţe, zašto si kaznio tako gorkim krajem i osudio na tako ruţan grob one koji
su bili obdareni crkvenim dostojanstvom i izabrani da sluţe Tebi. Doista su Tvoji sudovi kao
bezdan nedokuĉivi! Nesretni i bijedni bijahu oni koji su mnogo bolje svetim zavjetima i
usrdnim molitvama mogli pomoći sebi i svojem narodu moleći se u svetim hramovima, nego
provodeći noći u svjetovnim logorima opasani stvarnim oruţjem.
Jednako se, dakle, dogodilo i puku i svećeniku jer je svima, koje je jedna te ista vojska
povela u bitku, kazna bila jedna te ista propast. Ako
se tko uspio izbaviti iz tog vrtloga, nije imao nikakve nade da će izbjeći prijeteći maĉ, jer su
ĉitavu zemlju poput skakavaca pokrile neprijateljske ĉete, koje nisu imale milosrda da poštede
ranjene, da se smiluju
zarobljenicima, da propuste iznemogle, nego su kao divlje zvijeri leţale samo za ljudskom
krvlju. Tada si mogao vidjeti sve putove, sve staze gusto prekrivene leševima.
Prošao je već bio prvi dan opće pogibije, a slijedili su drugi pod još muĉnijim znakovima.
Kad je, naime, nastupila veĉer, Tatari su već bili
umorni i zaustavili su se, ali za one koji su ţeljeli bjeţati nije bilo slobodnoga prolaza. Kuda
god bi usred mraka krenuli, udarali su o tijela jadnika koji su još disali ili u ranama stenjali.
Veĉina je leţala nepomiĉna
i u smrtnome snu napuhana poput mješina. Straviĉno je bilo prve noći
gledati brojne ljudske leševe kako poput drvlja i kamenja leţe posvuda.
No, sljedećih su se dana privikli na zlo pa se strah pretvorio u zaštitu. Neki,
naime, ne usudujući se preko dana bjeţati, premazivali su se krvlju
ubijenih i skrivali meĊu leševima i tako su mrtvi pruţali ţivima utoĉište i
zaštitu. Što reći o groznoj surovosti koju su iz dana u dan Tatari pokazivali
u gradovima i selima? Kada su nemoĉnu gomilu ţena, staraca i nejake
djece, kruţeći okolo, tjerali da sjednu u jedan red i skidali im najprije
svima odjeću da se ne bi haljine zamrljale krvlju i da se krvnici ne bi
umorili! Tada su slali krvnike koji su, podiţući ruke svakome pojedinome,
polako zabijali oruţje u srce i ubijali ih. Osim toga tatarske su ţene, po
muškom obiĉaju opasane oruţjem, jurile hrabro u bitku kao muškarci, i prema zarobljenim
ţenama još su strašnije divljale. Ako su vidjele da su neke ljupkije u licu i da bi mogle
potaknuti ljubomoru, odmah su ih trgnutim maĉem ubijale. Ako su pak vidjele da su neke
dobre za sluţenje, odrezale bi im cijeli nos i nagrdivši im tako lice, odreĊivale im da budu
ropkinje. Zarobljenim djeĉacima su zapovijedali da doĊu k njima i ovakvu su igru s njima
najprije su zapovijedali da sjednu u nizu, zatim su zvali svoju djecu i davali im svakome po
jednu motku od zelenoga drva i tada nareĊivali da udaraju po glavama nesretnih mališana.
Sami su pak
sjedili i promatrali surovim oĉima, smijali se i meĊusobno hvalili onoga koji je najbolje
zamahnuo i koji je jednim udarcem mogao rasuti mozak i usmrtiti djeĉje tijelo. Što bi više
trebalo? Nije bilo poštovanja prema ţenskom spolu, nije bilo milosti prema djeĉjoj dobi, nije
bilo milosrĊa prema starosti, sve su ubijali istom vrstom bezboţnosti to se ĉinilo da nisu
ljudi nego zli dusi. Kad su dolazili do nastamba redovnika, izlazio im je ususret zbor klerika u
posvećenim sveĉanim haljinama pjevajući himne i pjesme da bi iskazali nuţno poštovanje
pobjednicima. Spremali su im darove i gostinjce da bi izazvali njihovo milosrĊe. Ali oni
uopće ne znajući što je poboţnost i ĉovjeĉnost, prezirući religioznu pokornost i izrugujući
se njihovoj naivnosti, isukanim su im maĉevima bez ikakve milosti odsijecali glave. Zatim
provaljujući u unutrašnjost samostana, grabili su sve, palili nastambe, oskvrnjivali crkve,
rušili oltare, bacali relikvije i od posvećenih haljina rezali vrpce za prileţnice i ţene.
Kralj je Bela pod Boţjom zaštitom izbjegao toliko zlo i s nekolicinom se povukao u
Austriju.(23) Kralj Koloman, njegov brat, doĊe do velikoga grada Pešte koji se nalazi s druge
strane Dunava iznad obale. Na to je mjesto došao zbjeg mnogobrojnih Ugara i drugih naroda
koji su
na obje obale Dunava, kad su ĉuli za nesretni ishod rata i propast ĉitave vojske. Uzdali su se,
naime, u velik broj puĉanstva koje se bilo skupilo odasvud od doseljenika i domaćeg ţivlja.
Oni su smišljali poduzimati nepromišljene pothvate i smatrali su da se mogu oduprijeti
nebeskome maĉu ali ih je kralj Koloman odvraĉao od toga. Savjetovao im je da se povuku na
druga mjesta i da tamo potraţe zaštitu i spas. Budući da nisu prihvaĉali njegov spasonosni
savjet, Koloman ih napusti i prijeĊe rijeku
Dravu, gdje je bilo njegovo boravište.
Spomenuto mnoštvo puka, kako se od takvoga i oĉekuje, poĉelo je utvrĊivati mjesto, kopati
jarak, podizati nasip, plesti brane od pruća i sve uzalud pripremati. Ali prije nego što su došli
do polovine zapoĉeta posla, pojave se iznenada Tatari te ugarsko mnoštvo padne duhom od
straha i
otupi. Tada krvoţedni zapovjednici, kao što grabeţljivi vukovi, koje razapinje proţdrljiva i
neutaţiva glad, obiĉavaju gledati obore ovaca razjapivši njuške u oĉekivanju plijena, tako su i
oni, zvjerskom bjesnoćom obuzeti, divljim pogledima prelazili po ĉitavom gradu da bi u
svojoj nesmiljenoj duši odluĉili da li će Ugre istjerati na brisani prostor iii će ih silinom maĉa
moći svladati. Bojni redovi Tatara, dakle, utvrdivši svoj logor oko ĉitavoga grada, poĉeli su
ga odasvud oštro napadati najprije strijelama a zatim kišom kopalja. Na suprotnoj strani
nesretni su Ugri pruţali otpor i nastojali obraniti se svim silama, napinjući baliste i lukove
odašiljali su po neprijateljskim redovima bezbroj kopalja i vitlali iz
strojeva mnogobrojno kamenje. No, smrtonosne tatarske strjelice nepogrešivo su pogaĊale i
donosile više nego sigurnu smrt. Nije bilo oklopa, ni štita, ni koţne zaštite koju ne bi mogao
probosti udarac zavitlan tatarskom rukom. Napokon, kada je borba već trajala dva ili tri dana i
kad je već bio izvršen velik pokolj nad jadnim pukom, nesretnicima su smalaksale desnice i
nisu se više odupirali. Budući da mjesto nije bilo dovoljno zaštićeno, u samo jednom naletu
Tatari krenu u juriš i ne naiĊu ni na kakvu borbu niti ikakav otpor.
Tada su prema bijednicima stali postupati tako bijesno i opako da se to ne moţe iskazati.
Doista se sva to pošast razlila Peštom.(24) I upravo je
tamo maĉ Boţje osvete najviše ogreznuo u krvi kršćana. Kad su Tatari ušli, što je drugo
jadnom puku preostalo nego da sklopi ruke, savije koljena i pogne šiju pred oštricom noţa? A
okrutni se barbari nisu mogli zadovoljiti krvlju koja je obilno plavila nego su bez umora i bez
prestanka ubijali. Sjekli su ih uz toliki prasak kao da pod udarcima mnogobrojnih sjekira
padaju posjeĉene na zemlju goleme hrastove šume. Do neba su se uzdizali krikovi i jauci ţena
koje su naricale, djece koja su vrištala jer su bez prestanka gledala kako im pred oĉima bjesni
smrt. Nije bilo pogrebnih
povorka, ni oplakivanja dragih pokojnika, niti sveĉanih sprovoda. Opća se propast nadvila
nad sve i tjerala svakoga da plaĉe nad svojom a ne nad tuĊom smrću. Muškarce i ţene, starce i
djecu proţdirao je smrtonosni maĉ. Tko bi mogao opisati kako je nesretna svjetlost sjala toga
dana? Tko bi mogao prebrojati koliko je nesretnoga naroda poklano, kad je okrutna smrt u
jednom danu i na ograniĉenom mjestu progutala više od sto tisuća ljudi? Jao, kako su surova
srca poganskoga naroda koji je bez ikakva osjećaja strahopoštovanja gledao kako se sva voda
Dunava crveni od ljudske krvi!
Kad se već ĉinilo da su poĉinili dosta strašnoga ubijanja, izasli su iz grada, sa svih su strana
zapalili vatru i odmah je oganj sve progutao pred oĉima neprijatelja. Jedan dio bijednoga puka
došao je do samostana redovnika propovjednika,(25) u nadi da će zatvoreni unutar zidina
izbjeći najgoru opasnost. Ali ne koristi zaštićeno mjesto onima koji nisu pod Boţjom
zaštitom! Kad su, naime, došli Tatari i snaţno napali samostan, zahvatila ih je opća propast. U
mukama je izgorjelo gotovo deset tisuća
ljudi u podmetnutoj vatri, zajedno sa samostanom i svim stvarima. 0 tako velikom i
zastrašujućem pokolju svjedoĉe bezbrojne kosti nepokopanih, koje su, skupljene u velike
gomile, promatraĉima bile dojmljiv prizor.
U meĊuvremenu se tatarska vojska, opustošivši cijelu transilvanijsku(26) pokrajinu,
poubijavši i otjeravši Ugre s obala na onoj strani Dunava, smjestila na tim mjestima da
provede tamo cijelo ljeto i zimu. Da bi utjerali
strah u kosti onima koji su bili na drugoj strani Dunava, na obalu rijeke nabacali su na brojne
hrpe gomile ubijenih. Drugi su djecu nabadali na koplja kao ribe na raţnju i raznosili ih po
obalama rijeĉnoga korita. Zarobljenoga je plijena bilo toliko da se nije mogao ni brojiti niti
izmjeriti. Tko bi procijenio neizmjerno mnoštvo konja i ostalih ţivotinja, tko bogatstva i
blaga, tko beskonaĉno obilje plijena kojim su se neprijatelji obogatili i kojem su se veselili?
Kakav je pak bio poloţaj zarobljenih muškaraca i ţena, djeĉaka i djevojĉica, koje su podvrgli
razliĉltom robovanju i drţali pod strogom straţom.
Budući da je neki redovnik veoma tugovao nad tolikim udesom kršćanskoga naroda te se
ĉudio i ţarko ţelio saznati zašto je svemogući
Bog dopustio da poganski maĉ opustoši ugarsku zemlju, iako je tamo bila snaţna katoliĉka
vjera, a crkva ugledna i snaţna, on u noći zaĉuje glas prividenja: "Ne ĉudi se, brate, neka ti se
Boţji sudovi ne ĉine nepravednima, premda je, naime, uzvišena Boţja milost podnijela
mnoga nedjela ovoga naroda, ipak nije mogla podnijeti zloĉin neopisive poţude trojice
biskupa." 0 kojima je bila rijeĉ, nije mi poznato.
Tada se kralj Bela vrati iz Austrije,(27) doĊe sa svom svojom obitelji i proboravi u okolici
Zagreba. Okupili su se oko njega svi koji su uspjeli pobjeći od tatarskog maĉa. Bili su tamo
cijelo ljeto oĉekujući ishod dogaĊaja.
XXXVII. 0 prirodi Tatara(1)

Sada ću negto ispriĉati o prirodi i izgledu ovoga naroda, onako kako sam mogao ĉuti od
drugih koji su to dublje istraţili. Njihova je zemlja smještena u onome dijelu svijeta gdje se
istok spaja sa sjeverom i ta se plemena na svome vlastitom jeziku zovu Mongoli. Priĉaju da
njihova
zemlja graniĉi s dalekom Indijom,(2) a da se njihov kralj zove Cekarkan.(3) Kad je taj ratovao
s nekim kraljem u susjedstvu, koji je obešĉastio i ubio njegovu sestru, pobijedio ga je i ubio.
Progonio je dalje njegova sina, koji je bio pobjegao k drugome kralju, sukobio se s njime i
svladao njega i onoga koji mu je u svome kraljevstvu pruţio pomoć i zaštitu. Kad je pod
oruţjem došao do treĉega kraljevstva, kao pobjednik se nakon više bitaka vratio kući. I videći
da mu je u svim ratovima sudbina bila toliko sklona, njegovo se srce uzobijestilo i postalo
oholo. Budući da je smatrao da na cijelome svijetu ne postoji narod iii kraljevstvo koje se
moţe suprotstaviti njegovoj moći, naumio je proslaviti se pobjedom nad svim narodima. Ţelio
je veliĉinu svoje moći pokazati cijelome svijetu uzdajući se u proroštva zlih duhova, kojima
se obiĉno obraćao. I tako pozvavši svoja dva sina, Batua i Kadana,(4) predade im najjaći dio
svoje vojske i naredi da moraju krenuti u osvajanje svih krajeva svijeta. Krenuli su i tijekom
gotovo trideset godina prošetali kroz sva kraljevstva u istoĉnim i sjevernim krajevima, dok
nisu došli do zemlje Rutena i na kraju se spustili u Ugarsku.
Ime Tatari ne dolazi od naroda, nego od neke vode koja protjeĉe njiho- vim krajem, iii prema
drugima »tatar« znaĉi isto što i mnoštvo. Premda
su bili veoma brojni, ipak kaţu da su u onoj bitki Ugri bili brojniji, ali nema naroda na svijetu
koji ima takvo iskustvo u ratovanju, koji tako dobro zna, osobito u srazu na ravnici, svladati
neprijatelje boreći se odvaţnošću ili oštroumljem. Osim toga ne sputava ih ni kršćanski ni
hebrejski ni
saracenski zakon, tako u njima nema istinoljubivosti i ne pridrţavaju se nikakve zakletve. I
suprotno od onoga što je kod svih naroda uobiĉajeno, ne primaju i ne šalju izaslanike ni za rat
niti za mir. Izgled lica im je zastragujući, imaju kratke golijeni, ali su krupni u prsima, lice je
široko i koţa bijela, golobradi su i zakrivljenih nosnica, oĉi su im sitne i široko
razmaknute. Oruţje su im neki oklopi saĉinjeni od komada volovske koţe u obliku ploĉica,
neprobojni su i veoma sigurni. Nose ţeljezne ili koţne kacige, zakrivljene maĉeve, a tobolce i
strijele opasuju na vojniĉki naĉin. Njihove su strijele duţe od naših za ĉetiri prsta i imaju
zašiljenu oštricu od ţeljeza, kosti ili roga. A uške strjelica su tako uske da se uopće ne mogu
uhvatiti za tetive naših lukova. Stjegovi su im kratki, crne i bijele boje, i imaju na vrhu neku
vunenu loptu. Jašu na seljaĉki naĉin na malenim ali snaţnim konjima koji mogu podnijeti
glad i napore, a po stijenama i kamenju jure bez potkova kao da su divlje koze. Izmoreni
trodnevnim neprekidnim naporom zadovoljavaju se s malo slame. Ljudi se na sliĉan naĉin
hrane samo grabeţom ne brinući se gotovo ništa o jelu. Groze se od upotrebe kruha, jedu bez
razlike meso ĉistih i prljavih ţivotinja i piju mlijeko zgusnuto konjskom krvlju. Zatim, imaju
veliko mnoštvo ratnika podrijetlom iz razliĉitih naroda što su ih u ratovima pokorili, i to
osobito Kumana(5) koje ţestoko tjeraju na borbu. Ako pak vide da netko od njih malo zadrhti
i ne juri u smrt mahnito glavom bez obzira, bez ikakva oklijevanja mu odrube glavu. Sami se
Tatari ne izlaţu rado smrti, ali ako se dogodi da tko od njih pogine u bitki, odmah ga otimaju,
odnose i ukopavaju u zemlju na skrovitom mjestu. Humak poravnavaju gazeći ga konjskim
kopitima da se izbriše i najmanji znak pokapanja. Voda brzih rijeka nije im nikakva prepreka i
prelaze je sjedeći na konjima. Ako pak doĊu do nekog neprohodnog vodenog toka, odmah
pletu iz pruća košare u obliku ĉamaca, navlaĉe preko njih sirovu ţivotinjsku koţu, ulaze u
njih s prtljagom i prelaze bez straha. Koriste se šatorima uĉinjenim od pusta i koţe. Konje
tako dobro krote da koliko ih god jedan ĉovjek posjeduje,
svi ga slijede poput pasa. I premda su tako mnogobrojni, ne puštaju glasa od sebe kao da su
nijemi, nego se šutke kreću išgutke bore.
Budući da smo to ukratko ispriĉali, vratimo se sada na glavnu temu. Kad je, dakle, ugarski
narod bio pobijeĊen i kad je glas o tolikoj nesreći brzo preletio po svim krajevima, zadrhtao je
gotovo cijeli svijet. Toliki je strah obuzeo sve pokrajine da se svakome ĉinilo da ne moţe
izbjeći njihovoj bezboţnoj ruci. Priĉa se da i Fridrik,(6) rimski car, nije razmišljao moţe li
pruţiti otpor nego kako da se sakrije. Tada su mnogi uĉeni ljudi ĉitajući stare spise dolazili do
zakljuĉka, i to najviše iz rijeĉi muĉenika
Metodija,(7) da će to biti oni narodi koji prethode dolasku Antikrista. Poĉeli su utvrĊivati
gradove i utvrde pretpostavljajući da Tatari ţele proći do Rima pretvarajući sve u pustoš.
Zatim se kralj Bela uplašio da Tatari ne prijeĊu Dunav i ne unište drugi dio kraljevstva te
pošalje izaslanika u Stolni Biograd i preuzme tijelo kralja
blaţenoga Stjepana i riznice mnogih crkava. Sve je to poslao s gospodom Marijom, svojom
suprugom i malenim dvogodišnjim sinom Stjepanom(8) u primorske krajeve moleći i nalaţući
Splićanima da to prime na ĉuvanje a da kraljici i sinu pruţe pouzdanu zaštitu. No kad je
gospoda kraljica došla, nagovorili su je neki suparnici Splićana i nije htjela uĉi u Split, nego
se sa svim kraljevskim blagom smjestila i odsjela u kliškoj tvrĊavi. Došle su s njom i mnoge
plemenitaške ţene koje su Tatari uĉinili udovicama. Naĉelnik Gargan i splitski velikaši otišli
su do gospodarice i usrdno je molili da se udostoji i ne odbije boravak u gradu, ali kraljica
nije na to pristala. Splićani su je ipak obasipali mnogim poĉastima i darovima i ĉesto
posjećivali njezin dvor.
U to je vrijeme kralj Koloman blaţeno otišao s ovoga svijeta Gospo- dinu.(9) Bio je on
ĉovjek više obdaren velikom poboţnošću i vjerom, a manje revan u upravljanju javnim
poslovima. Pokopan je u samostanu braće propovjednika kod Ĉazme(10) i ukopan u
skrovitom mauzoleju. Prokleti je, naime, narod Tatara zloĉinaĉkim rukama oskvrnjivao i
razbijao grobove kršćana, a ponajviše vladara, i prosipao njihove kosti.
XXXVIII. 0 bijegu Ugara

Kad je tako prošao sijeĉanj,(1) zimska se studen, kao i obiĉno, pooštrila i zaledila sve vodene
tokove, tako da je neprijateijima bio put slobodan. Tada krvoloĉni vojvoda Kadan s dijelom
vojske krene namjeravajući goniti kralja. Dolazio je s opasnim mnoštvom zatirući sve na
putu. Najprije
je spalio Budim i došao do Ostrogona. Poĉeo je svim snagama napadati grad i uspio ga je bez
velike muke osvojiti i zapaliti a sve njegove stanovnike pobiti maĉem. Plijen je neznatan
odnio jer su Ugri prenijeli sve svoje stvari u utvrdu na uzvisini. Odanle se spustio i ravno je
došao u Stolni Biograd i odmah spalio sve nastambe u predgraĊu. Grad je nekoliko dana
opsjedao i jurišajući pokušavao u nj provaliti, ali je mjesto bilo dosta dobro zaštieeno brojnim
moĉvarama. Grad su štitile ĉete Latina(2) koje su posvuda podigle ratne strojeve te je
bezboţni vojvoda odstupio nezadovoljan uzaludnim naporima. Ţurio se dostići kralja i zbog
toga u prolazu nije mogao pretvarati sve u pustoš, nego su poput ljetnoga grada uništavali sve
što im je bilo na prolazu.
I tako, prije nego što su prešli vrtloge rijeke Drave, kralj je napustio prebivališta u okolici
Zagreba i spustio se sa svom svojom svitom do mora
jer je predosjećao njihov dolazak. Tada je svatko traţio sebi utoĉište i tako su se raspršili na
razne strane, po svim gradovima uz more u koje im je bilo bliţe pobjeći. Kralj pak i sav cvijet
ostataka Ugarske doĊe u okolicu Splita.(3) U kraljevoj su pratnji bili mnogi crkveni prelati,
mnogi prvaci i baruni, a ostali je puk obaju spolova i dobi bilo gotovo nemoguće prebrojiti.
Kad se gospodin kralj pribliţavao ulasku u grad, cjelokupni je kler i narod izašao u povorci i
doĉekali su ga s duţnim štovanjem. Dali su mu konaĉišta unutar gradskih zidina koja je god
ţelio. S njim su došli ovi crkveni dostojanstvenici: Stjepan,(4) biskup zagrebaĉki, i drugi
Stjepan,(5) vaĉki biskup koji je bio predloţen za ostrogonskog nadbiskupa, Benedikt,(6)
prepozit(7) Stolnog Biograda, kancelar na kraljevskome dvoru i izabran za kaloĉku biskupsku
stolicu, Bartolomej,(8) peĉujski biskup, i neki drugi biskupi. Došli su takoder: Hugrin,(9)
prepozit ĉazmanski, Ahilej prepozit, Vincent prepozit, Toma prepozit i mnogi drugi prelati
koje je, po našem mišljenju, izlišno nabrajati. A dvorski su velikaši bili ovi: ban
Dionizije,(10) dvorski ţupan Ladislav,(11) glavni komornik Matej,(12) glavni konjušar
Roland,(13) Dimitrije,(14) Mauricije(15) i mnogi drugi ugledni muţevi svi sa svojim
obiteljima i sluzinĉadi. Naĉelnik Gargan, veoma revan i odan u poslušnosti kralju, usrdno se
brinuo da i graĊani spremno izvršavaju kraljeve naredbe i da se kraljeva milost zajednici
graĊana iskaţe naklonošću i ljubavlju. Splićani su sve ĉinili prema kraljevoj volji, jedino što
nisu mogli opremiti neku galiju tako brzo kako je kralj to zahtijevao, u strahu od tatarskoga
bijesa. Taj dogaĊaj kralj nije potpuno ravnodušno primio. Nije htio boraviti u Splitu nego je
otišao sa ţenom i svim svojim blagom u Trogir(16) jer je mislio da će mu blizina otoka
osigurati bolju zaštitu od neprijateljskoga napada. Smjestio se, naime, sa svim svojim dvorom
i ostao na obliţnjem otoku.
XXXIX. 0 okrutnosti Tatara

Zatim je bezboţni vojvoda ţeleći iskušati sve, zbijen u redovima svoje vojske, bjesomuĉno
bjeţao za kraljem. ŢeĊao je samo za kraljevskom krvi
i razapinjala ga je mahnita ţelja — uništiti kralja. Slavena je malo mogao poubijati jer su se
ljudi skrivali u brdima i šumama. Došao je, ali ne kao
da je išao putem, nego kao da je doletio zrakom prolazeći kroz bespuća i strme planine kuda
nikada nije prošla vojska. Jurio je gonjen ţurnom nestrpljivošću misleći da će kralja moći
napasti prije nego što se on spusti do mora. Ali kad je doznao da kralj boravi na sigurnom uz
more, poĉeo je polaganije nadirati. I kad je ĉitava vojska došla do neke vode koja se zove
Sirbij,(1) nakratko se tu zaustavio. Tada surovi krvnik zapovjedi da svi zarobljenici koje je
doveo iz Ugarske budu dovedeni na okup i dade odvesti veliko mnoštvo muškaraca i ţena,
djeĉaka i djevojĉica na neku ravnicu. Kad su svi, poput stada ovaca, bili okupljeni, pošalje
tjelesnu straţu da im svima odrube glavu. Tada se ĉuo neizmjeran jauk i plaĉ, ĉinilo se da se
cijela zemlja zatresla od glasova umirućih. Svi su leţali nauznak na toj ravnici kao što se
obiĉno snopovi klasja valjaju po poljima. I da se ne bi komu ĉinilo da je taj straviĉan pokolj
poĉinjen iz pohlepe za plijenom, nisu htjeli s njih skidati nikakvu odjeću. Cijeli je taj poguban
i mnogobrojan narod, rasporedivši se po šatorima uokrug tih poubijanih
ljudi, u veselju poĉeo jesti, plesati i u igri grohotom se smijati, kao da su uĉinili neko veoma
dobro djelo.
Odatle krenu dalje i nastave zapoĉetim putem po krajevima Hrvatske. I premda su već bili
blizu, Splićanima se to još i dalje ĉinilo nevjerojatnim.
Ali kad se jedan dio spustio s brda, iznenada se nekolicina pojavila pod
gradskim zidinama. Splićani ih u poĉetku nisu prepoznali i vjerujući da su to Hrvati, htjeli su
oruţjem krenuti na njih. Kad su pak Ugri vidjeli njihove bojne znakove, sledili su se u duši i
takav ih je strah obuzeo da su svi pobjegli u crkvu i drhtali od straha primajući sakrament
euharistije, jer su izgubili nadu da će ikada više gledati svjetlo ovoga ţivota. Jedni su
plakali i hrlili u zagrljaj ţena i djece. Govorili su strašno jadikujući: "Jao nama bijednima,
kakve nam je koristi donio tako naporan bijeg? Što nam
je pomoglo proći tolike razdaljine na zemiji, ako nismo mogli izbjeći maĉ progoniteja, ako
smo ovdje doĉekali da budemo zaklani?" Tada su, bjeţeći unutar gradskih zidina, napravili
veliku guţvu kod svih gradskih vrata. Ostavljali su konje i stoku, odjeću i oruţje, bjeţali na
sigurnije ne ĉekajući ĉak ni djecu, gonjeni strahom od smrti. A Splićani su iskazali i svoju
milostivost i ĉovjeĉnost pruţajući im gostoprimstvo i olakšavajući, koliko su mogli, njihovu
oskudicu. No bjegunci su bili toliko brojni, da se nisu svi mogli skloniti u kuće nego su ostali
na otvorenom prostoru i ulicama. Plemenite su gospoĊe leţale pod vedrim nebom oko
crkvenih ograda. Neki su se skrivali pod mraĉnim svodovima, drugi su ĉistill i praznili
hodnike i kripte, a treći su ostali pod šatorima tamo gdje su mogli.
Tatari su posmicali maĉem sve koje su mogli zateći u polju, nisu štedjeli ni ţene ni djecu, ni
starce ni nejake, pa ĉak su se poput barbara zvjerski veselili oduzeti ţivot bolesnim
gubavcima. Tada se neka njihova ĉeta pribliţila zidinama, razgledala grad sa svih strana i
istoga se dana povukla. A Splićani su poĉeli graditi bojne strojeve i podizati ih na prikladnim
mjestima. Kad je prošlo nekoliko dana, doĊe Kadan s jednim dijelom svoje vojske jer nije
bilo dosta trave za ĉitavo konjaništvo. Bio je, naime, poĉetak oţujka i vladali su oštri mrazovi.
Tatari su vjerovali da kralj boravi u kliškoj utvrdi pa su poĉeli sa svih strana napadati tvrĊavu
odapinjući strijele i bacajući koplja. Ali mjesto je bilo prirodnim poloţajem zaštićeno i mogli
su nanijeti samo neznatnu štetu. Tada su sišli s konja i poĉeli se uspinjati puţući i hvatajući se
rukama, a stanovnici tvrĊave stanu valjati veliko kamenje na njih i tako ih nekoliko ubiju. Oni
su pak slijedom dogaĊaja postali ţešći i došli su sve do velikih stijena boreći se prsa o prsa,
rasturajući kuće i odnoseći ne baš maleni plijen . Ali kad su doznali da kralj nije tamo, prestali
su napadati tvrĊavu i zajašivši konje krenuli su prema Trogiru. Samo ih je nekolicina skrenula
prema Splitu.
Tada su se graĊani pokolebali ne toliko zbog vlastitoga straha nego
zato što su vidjeli da su Ugri sapeti oĉajnim strahom. Jedni su razmišljali
o tome da napuste grad i da sa stvarima i obiteljima potraţe zaštitu na otocima. Poĉeli su širiti
isprazne glasine i izmišljati razne neutemeljene priĉe. Drugi su govorili da Tatari grade
goleme strojeve i brojne ratne sprave, kojima će pokušati razrušiti ove gradove. Drugi su pak
tvrdili da oni nasipavaju gomilu zemlje i kamenja u visini brda i da će tako nadvisiti i lako
osvojiti gradove.
Ali tatarske su ĉete s bezboţnim voĊom zasjele na trogirskoj obali. Kralj, koji je vidio da se
tatarska vojska spustila nasuprot njegovu utoĉištu, smatrao je da mu neće biti sasvim sigurno
boraviti na obliţnjim otocima. Prebacio je svoju gospoĊu s djecom i svim blagom na laĊe,
koje je uzeo u najam, a sam se ukrcao na neki brod s veslaĉima da promatra neprijateljske
redove i oĉekuje ishod dogaĊaja. U meĊuvremenu je vojvoda Kadan pregledao sva okolna
mjesta i pokušavao na konjima doći do zidina. Ali,
kad je doznao da se voda koja odvaja grad od kopna zbog dubokoga mulja
ne moţe pregaziti, povukao se odande. Vrativši se k svojima, pošalje jednoga glasnika u grad
naloţivši mu, koje rijeĉi mora izgovoriti. Kad je ovaj došao blizu mosta, glasno poviĉe
govoreći slavenskim jezikom:(2) »Ovo vam govori boţanski Kadan, zapovjednik nepobjedive
vojske. Nemojte krivca za tuĊu prolivenu krv primati k sebi, nego predajte protivnike u naše
ruke, da vas ne zadesi njihova kazna i da ne poginete uzaludno.« No straţari na zidinama nisu
se usudili ništa odgovoriti na njihove rijeĉi. Kralj im je bio naredio da im ne odgovore ni
rijeĉi. Tada se ĉitavo njihovo mnoštvo pokrene i odstupi istim putem kojim su i došli. Tako su
se tijekom cijeloga oţujka, boraveći u krajevima Hrvatske i Dalmacije, pet ili šest puta
spustili do tih gradova i ponovno vraćali u svoj logor.
Zatim, napustivši pokrajinu Hrvatsku, prošli su kroz kneţevinu bosanske provincije.
Spustivši se odatle, prošli su po srpskom kraljevstvu, koje se zove Raška i došli do primorskih
gradova Gornje Dalmacije. Prošavši preko Dubrovnika, kojemu su mogli uĉiniti samo
neznatnu štetu, došli su do grada Kotora, spalili ga i krenuli dalje. Napali su zatim gradove
Svaĉ i Drivast, opustošili ih maĉem tako da nije ostao nitko tko bi se
pomokrio uza zid. Ponovo su prošli kroz cijelu Srbiju i stigli u Bugarsku. Tamo su se oba
zapovjednika, Batu i Kadan, dogovorili da prebroje svoje ĉete. Na tom su se mjestu skupili i
odrţali vijećanje. Pretvarajući se da će pomilovati zarobijenike, dali su da glasnik po cijeloj
vojsci objavi da svi iz njihove pratnje, slobodni iii zarobljenici, koji se ţele vratiti u
domovinu, trebaju znati kako im je to sloboda milošću voda odobrena. OdreĊenoga je dana
veliko mnoštvo Ugara, Slavena i drugih naroda izašlo iz vojske ispunjeno velikim veseljem.
A kad je zbijena gomila od dvije iii tri tisuće ljudi krenula, iznenada pojure na njih poslane
ĉete konjanika, postrojene u obliku klina, odmah im odrube glave i ostave ih da leţe izvaljeni
nauznak na ravnici.
Kralj Bela pošalje izvidnike i kad je pouzdano saznao da se bezboţan narod povukao iz
ĉitavoga kraljevstva,(3) bez oklijevanja krene u Ugarsku. Kraljica je s kraljevićem ostala u
kliškoj tvrdavi i proboravila tamo sve
do rujna. Dvije su joj kćeri djevojke umrle i s poĉastima pokopane u crkvi svetoga Dujma.(4)
Premda je bijesni barbarin ĉitavo Ugarsko Kraljevstvo upropastio nezaustavljivim maĉem,
slijedila je zatim još i strašna glad koja je uništila jadan narod pogubnim gladovanjem. Dok
su, naime, prijetili bijesni Tatari, bijedni koloni nisu mogli zasijati polja i sada nisu imali što
pobrati kao plodove prošle sjetve. Budući da nije bilo zaliha hrane, padala su tijela nesretnika
shrvana i izmorena glaĊu. Po poljima, po putovima leţala su bezbrojna ljudska tjelesa tako da
se moglo vjerovati da je ova gorka pošast gladovanja uništila ugarski narod jednako kao
pogubna surovost Tatara. Nakon toga je još mnoštvo bijesnih vukova izronilo kao iz Ċavolove
špilje, ĉedajući samo za ljudskom krvlju, napadalo ne više iz zasjede nego su otvoreno upadali
u kuće i iz krila majki grabili malenu djecu. Nisu napadali samo djecu nego su u ĉoporu
napadali naoruţane muškarce i razdirali ih oštrim zubima. Tri su, dakle, spomenute pošasti —
maĉ, glad i zvijer — bez prestanka tri godine biĉevale cijelo Ugarsko Kraljevstvo te je prema
Boţjemu sudu platilo veliku kaznu za svoje grijehe.
XL. 0 Guncelovoj smrti
Dok se to dogaĊalo a kraljica još uvijek boravila u tvrĊavi, nadbiskup Guncel napusti ovaj
svijet.(1) Bio je star, mnogo je toga proţivio, a na ĉelu splitske crkve bio je dvadeset dvije
godine. Za svoga je vremena posvetio
ove biskupe, sufragane iste crkve: Nikolu skradinskog,(2)) a nakon njegove smrti posvetio je
tamo drugoga biskupa po imenu Bartula.(3) Obojica su bili iz grada Splita. Za sluţbu
hvarskoga biskupa posvetio je Nikolu koji je bio splitski kanonik.(4)) Za senjskoga je biskupa
posvetio Borislava,(5)) a nakon njegove smrti zamijenio ga je Ivan.(66)6) U ninskoj je crkvi
posvetio Samsona.(7) Ta trojica bili su po narodnosti Ugri. Za krbavskoga je biskupa postavio
nekoga mladića, po imenu Saracena,(8)) koji je bio u rodbinskoj vezi s knezom Domaldom.
Tih su se dana sastali zajedno kaptol i kler splitske crkve a raspravljalo se o izboru
nadbiskupa. Tada je iz laiĉke nepromišljenosti, ali prije svega na oprezan ali i jasan Garganov
mig, izbor za splitskoga nadbiskupa pao na gospodina Stjepana, zagrebaĉkoga biskupa,(9)
koji je tada boravio u Splitu. Bio
je, naime, taj biskup veoma bogat zlatom i srebrom i prepun drugoga bogatstva. U
svjetovnom se sjaju prema svima odnosio blagonaklono i prijazno. Sav je bio obuzet ţeljom
da ga pljeskom slave i da ga uznosi ljubav svjetine. Vrativši se u Zagreb, poslao je poruku
Rimskoj stolici traţeći pristanak o prijedlogu za svoj izbor. Ali tada je umro papa Grgur,
dobre uspomene, i došlo je do nesuglasica izmeĊu kardinala tako, da se izbor vrhovnoga
svećenika oduljio gotovo dvije godine. Stoga je pitanje izbora toga biskupa cijelo to vrijeme
ostalo neodluĉno.(10)
kuriji, stekao je veliku svotu novca. Krenuvši dalje na put, prijeĊe kroz Korušku, a kad je
prolazio akvilejskim krajevima, ugostio ga je i iskazao mu poĉast patrijarh gospodin
Bertold.(8) Ponio se prema njemu veoma
paţljivo, dao mu je propusnicu po cijeloj svojoj dijecezi i obilno podmirio
troškove sve do granica Ugarske. Zatim je ušao u krajeve Panonije, došao u Ugarsku i,
stigavši na dvor kralja Bele s pismom preporuke gospodina pape, izloţio slijed postupka
kojim je bio odreĊen za upravljanje splitskom crkvom. Kraljevskom se Veliĉanstvu nije
svidjelo što je to bilo uĉinjeno mimo njega; veoma je teško podnio da je bio promaknut bez
njegova
znanja i pristanka. Prikrivši ipak svoje nezadovoljstvo, dopusti mu da u miru otiĊe na svoju
nadbiskupsku stolicu.
Došao je s dvadesetoricom konjanika, s kapelanima i sluzinĉadi, u grad je ušao druge
korizmene nedjelje.(9) a kler i narod su ga doĉekali s velikim veseljem.
Nadbiskup Rogerije bio je veoma marljiv i ustrajan u poboljšavanju
svjetovnoga. Poĉeo je obnavljati zgrade i prostorije biskupije, promišljeno ih opremati. S
vanjske je strane dogradio gornje katove i terase koje su bile veoma vješto uĉvršćene gredama
i letvama. Ĉinilo se da su uĉinjene više zbog ljepšeg izgleda, a manje iz potrebe. Vinske je
podrume opremio
potrebnim i novim priborom. Sagradio je u Solinu na rijeci mlinove, uveo plugove, nabavio
konje i ţivotinje. Budući da zbog siromaštva nije dostajalo za sve, bio je opterećenje za
mnoge crkve i samostane. Nastojao je veoma otmjeno ţivjeti, imao je skupocjeni namještaj,
ţelio raskošna odijela i pokrivaĉe. Boravio je u kući većim dijelom godine, nerado izlazio
u javnost a i tada samo u pratnji dostojanstvene gomile klerika i štićenika. Volio je da mu stol
bude ĉist i blistav. Obiĉavao je pozivati na gozbu plemiće koji su dolazili iz raznih gradova i
nastojao ih obilno ugostiti jelom. A kada je izlazio u posjet provinciji, uvijek je ţelio imati u
svome društvu neke od klerika i graĊana.
0 uzbuni kod Svetoga Stjepana XLI, 1-4
XLI. 0 uzbuni kod Svetoga Stjepana
U meĊuvremenu se Gargan vratio kući jer je prošlo razdoblje njegove trogodišnje uprave.(1)
Splićani su izabrali za naĉelnika nekoga mladića iz kuće krĉkih knezova, po imenu Ivana.(2)
On je, koliko je već mogao znati, upravljao gradom idući stopama Garganovim, ali je zbog
mladenaĉke dobi
bio prevrtljiv i lako se prepuštao postupcima koji nisu bili utemeljeni na znanju.
U to je vrijeme samostan svetoga Stjepana bio bez vodstva i bio je zamoljen Toma arhiĊakon
i kaptol da otiĊu onamo i da se za izbor opata pobrinu zajedno s braćom redovnicima toga
samostana. ArhiĊakon pak
okupi sav kaptol i poĊe u samostan. Kad su u dobroj namjeri i duţnom ozbiljnošću raspravili
o izboru opata, redovnici su se povukli u stranu, meĊusobno su neko vrijeme raspravljali i svi
su se sloţili da to bude njihov subrat po imenu Leonard.(3) Jednoglasno su ga izabrali za
opata, predstavili ga arhiĊakonu i kaptolu i zamolili ovoga da ga umjesto nadbiskupa potvrdi.
Budući da je arhiĊakon, zajedno s kaptolom, vidio da je postupak protekao zakonito, odrţano
je vijeće i potvrdili su odobreni izbor.
Medutim, ĉim se to po gradu proĉulo, dotrĉali su k naĉelniku svi, od najstarijeg do
najmlaĊega, viĉući: »DoĊi u pomoć, gospodine naĉelniće,
jer je arhiĊakon zajedno s nekim klericima na vašu sramotu i na štetu
ĉitavome gradu dopustio potvrditi opata.« I evo, svi su se stali i u meteţu glasno vikali. Jedni
su, ne znajući za uzrok pomutnje, jednostavno slijedili naĉelnika, a drugi, koji su arhiĊakona
progonili zlobnom mrţnjom, veselili su se da su pronašli priliku kako da mu naškode. Svi su
na sve strane jurili kao da će doći snaţna postrojba razbojnika. Nisu se naoruţavali maĉevima
i kopljima, nego podlom mrţnjom i laţljivim jezicima. Nije ih zaustavljao strah od borbe, kad
su znali da ih ĉekaju nenaoruţani neprijatelji.
Kanonici su mirno sjedili u klaustru, nisu bili svjesni zla i ništa loše nisu predosjećali. I evo,
nerazuman mladić s pobješnjelim odredom nahrupi silovito kroz vrata samostana. DoĊoše
djeca, starci i mladići,
izazvani provalom mahnitosti, i digoše nesuvislu buku do neba. Pjena im je bila na ustima,
gnjev i srdţba plamtjela im u grudima. Popustivši sve uzde svome bijesu, napadnu na
kanonike neke udarajući rijeĉima, a neke šibama. Svoje su opake ruke najviše bacali na
arhiĊakona i razderali mu ĉitavu tuniku. Ubrzo zatim provalili su u redovniĉke ĉelije, rasturali
njihovu skromnu opremu, razbijali posude, premetali sve da bi ubili ili moţda smrću kaznili
Leonarda, ako ga naĊu. Bilo je ipak nekoliko graĊana kojima se nije sviĊalo tako
epromišljeno nedjelo, jer su u srcu i duši prezirali tako nerazumne postupke. No, budući da je
neizmjeran broj
glupih, treba popustiti mnoštvu i podnositi ga gledajući mu kroz prste.
Kad su se vratili iz samostana, ponosni kao da su odnijeli pobjedu nad neprijateljem, okupili
su se u gradskoj palaĉi. Mudri se naĉelnik pred skupom ovim rijeĉima poĉeo hvaliti: »Danas
smo, mudri ljudi,
djelo koje zasluţuje veliku hvalu i koje, bez sumnje, pridonosi napretku
grada i našem ĉasnom ugledu.« No, budući da je gradom upravljao djeĉak koji je donosio
djeĉaĉke odluke, nije bilo nikoga tko bi se saţalio nad pogaţenom pravdom, koji bi se za dom
Izraelov poput zida suprotstavio napadaĉima. I sami su klerici, koje li sramote, iz mrţnje
prema arhiĊakonu nastojali zlobno opravdati takvo nedjelo i umanjivali drski postupak
graĊana neutemeljenim povlaĊivanjem.
Napokon su pronašli Leonarda koji se skrivao po mnogim skrovitim mjestima ali se nisu
grubo prema njemu ponijeli, jer se vatreni bijes već malo ohladio. Odvukli su ga do gradske
palaĉe i silom ga oštrim prijetnjama prisilili da se povuće. A kaptol, jer je bio bez pastirske
zaštite,
prikrio je sramotu za nanesene nepravde kako zbog toga što oprez nalaţe
da se treba kloniti strogosti, kad mnoštvo prevrši mjeru, tako i jer su shvaćali da je nastupilo
vrijeme kad se ljudska pokvarenost krutim opominjanjem moţe promijeniti samo nagore a ne
nabolje. Optuţivši i iskljuĉivši iz Crkve neke osobe koje su prednjaĉile u poĉinjenom nedjelu,
prepustili su laicima da izaberu opata prema svome nahoĊenju.
Tada su poslali nekoga laika u Apuliju s redovnicima i naloţili im da po samostanima te
zemlje potraţe koga bi izabrali za opata. Tako je i
uĉinjeno. Doveli su nekog Bizancija iz samostana u Cavi.(4) Budući da on nije znao za
poĉinjeno nedjelo i došao je, kako se ĉinilo, u dobroj vjeri, izabran je za opata.
Ali ne spava i ne drijema onaj tko ĉuva Izrael. Ne prolazi, naime, nekaţnjeno ako tko djeluje
u suprotnosti sa zakonom Boţjim. Stoga se dogodilo ĉudo, jer se Boţja osveta ukazala, dok su
se laici veselili što su postali nadmoĉniji i uspjeli da se njihova volja provede unatoĉ Crkvi. U
isti se dan i isti sat, kad je spomenuti opat sišao s broda i stupio u samostan, upravitelj kliške
tvrdave(5) spustio sa svojima do Solina, strijelama usmrtio dvojicu mladih splitskih velikaša i
utopio ih u rijeci. Taj je zloĉin bio izvorom velikog sukoba izmedu Ugara i Splićana, nastao je
ljuti rat u kojem je grad bio teško kaţnjen gubitkom ljudi i stvari. Jednoga su se dana, naime,
Ugri u dogovoru s Hrvatima iz kninske tvrĊave spustili u oruţanim ĉetama i bez ikakve
galame dojurili sve do zidina u namjeri da pljaĉkaju. Splićani, pak, potaknuti neoĉekivanim i
naprasitim uznemirivanjima, izašli su da se oruţjem s njima sukobe. Na uzvisini je tako
zastao zbijeni bojni red Ugara i Hrvata, a na suprotnoj je strani stajao naĉelnik sa svojim
odredom i premišljajući ĉekao dok mu iz grada ne doĊe u pomoć veći broj vojnika. Ali
naĉelnikov ratnik, koji je bio njegova desna ruka, ĉovjek odviše nasilan i odvaţan, nije više
mogao podnijeti odgaĊanje okršaja, podbode konja i pojuri na neprijatelja. Nadao se da će mu
ishod biti sretan jer je više puta odnio pobjedu u borbi s njima. Pojurili su za njim i drugi
kojima je ţestoko u duši gorjela ţelja da osvete nepravde nanesene gradu. Naĉelnik je s
ostalima, koji nisu htjeli u neizvjesnim prilikama iskušavati igru sudbine, stajao podalje. Tada
su se neprijateljske ĉete izmiješale u muţevnoj borbi. No, manjina je od većine bila lako
nadvladana jer joj njezini nisu pritekli u pomoć. Naime, oni koje je Boţja osveta bila odluĉila
kazniti, nisu mogli na isti naĉin biti hrabri i biti kukavice. Budući da su meĊusobno bili
dvojeni dušom i tijelom, srĉane je pokosio maĉ, a na kukavice je sramota njihove
malodušnosti navukla prezir. Tako je spomenuti ratnik pao proboĊen maĉevima i s njim
plemeniti muţ Teodozije, koji je prvi meĊu uglednim graĊanima bio ranjen neprijateljskim
oruţjem i zbog ĉije je smrti cijeli grad pretrpio velik gubitak. Ubijeni su bili, takoĊer, mnogi
drugi i tako nam je prošao taj
nesretan, ţaloban i velikom gorĉinom ispunjen dan. No, to još nije bio kraj tog zlosretnoga
sukoba, nego smo još i poslije tugovali zbog mnogih nanesenih nam muka i šteta. Vatra tih
nesuglasica jedva se napokon smirila i utihnula.
Nakon jednogodišnjega upravljanja, naĉelnik se Ivan povukao, a naslijedio ga je Bernard iz
Trsta,(6) ĉovjek zrele dobi ali surov i nemiran,
jer je bio naviknut ratovati. Bio je on hrabra duha i slavohlepan, brz na oruţju ali spor u
upravljanju gradom.
XLII. 0 drugom zauzeću Zadra

U to su vrijeme graĊani Zadra postali bahati, ohrabreni uspjesima koji su im donosili radost.
Prezirući prošlost, kada su odliĉno ţivjeli i ni u ĉemu nisu oskudijevali, htjeli su ispitati novo i
neprovjereno. Boreći se, naime, protiv mletaĉke vlasti, ţeljeli su se sasvim osloboditi njezina
jarma. Budući da su se meĊu ostalim stanovnicima u pokrajini na kopnu i moru isticali
snagom i bogatstvom, dosadilo im je baviti se pomorskim poslovima koji donose korist i iz
taštine ţeljeli su se okušati u ratnoj vrevi. Veselili su se kad se po izgraĊenim naseljima i
utvrdama kretala vojna konjica. Zbog toga prekinu stari dogovor(1) o vrhovnoj vlasti, pogaze
zakletvu i javno potvrde da su neprijatelji Mleĉanima.(2)
Ali Mleĉani su, kao oprezni i razboriti ijudi, u poĉetku prelazili preko nanesenih nepravda i
mirno podnosili štete. Najprije su povukli sve zarobljenike i preuzeli sav novac koji su drţali
u Zadru. Zatim su pomalo poĉeli opremati snaţnu i veliku mornaricu,(3) sagradili su mnoge
strojeve i prilagodili mnogo ratnih sprava. Oko svetkovine blaţenoga Petra(4) mnogobrojno je
njihovo brodovlje uplovilo u zadarsku luku. Odmah je odasvud bilo napadnuto ratnim
spravama i balistama i nametnuta im je bila oštra borba bez predaha. Zadrani su takoĊer
sagradili ratne sprave protiv mletaĉkih sprava, imali su velike odrede Slavena i Ugara koji su
nadirali i pomoću kojih su se, koliko su mogli, odupirali neprijateljskoj sili. Kad je prošlo
osam ili deset dana, dogodilo se da je bana Dionizija pogodila i neznatno ranila strijela. Kralj
ga je bio poslao u pomoć Zadranima da bude zapovjednik i stjegonoša ratne vojske. Uplašen
ranom zapovjedio je da ga vojnici iznesu izvan grada. Kad su to vidjeli Zadrani, obuzeo ih
strah i pali su duhom jer su mislili da je ban mrtav. Nisu se, naime, nadali da bi se bez ugarske
pomoći mogli oduprijeti snazi Mleĉana. Zbog toga su odmah napustili bitku i dali se u bijeg,
trĉeći prema vratima pokupili su što su mogli iz kuća, razbili vrata i izašli van. Kako je došlo
do velike guţve u mnoštvu koje je bjeţalo, neki su se poĉeli penjati na zidine, vezivati
konopce za obrambene dijelove zida i, kao da su na natjecanju, spuštali su se niz zidine i
odlazili. A Mleĉani, vidjevši da su njihovi neprijatelji krenuli u bijeg, odmah su se pod
oruţjem iskrcali i
postupno napredovali. Dopustili su svima da odu i nisu ih ubijali. Tako je osvojen cijeli grad a
da suprotna strana nije imala gotovo nikakvih gubitaka.(5) Nakon ovih ukratko ispriĉanih
dogaĊaja vratimo se na glavnu temu.
XLIII. 0 ratu koji je izbio izmedu Splićana i Trogirana(1)

U to je vrijeme došlo do rata izmedu Splićana i Trogirana zato što su Trogirani prema nekoj
povlastici na neke kraljevske zemlje koje im je kralj Bela, boraveći u Trogiru, odobrio htjeli
pruţiti ruku za tim zemljama. Splićanima su one zakonito pripadale a nalazile su se unutar
meĊaša obuhvaćenih tom povlasticom.(2) I tako je naĉelnik Bernard s naoruţanim brodovima
isplovio iz Splita i zarobio pedeset Trogirana koje je doveo u Split i sproveo u tamnicu.
Tih je dana došao neki redovnik iz reda male braće, po imenu Girard,(3) iz grada Modene,
koji je bio veoma poznat i poštovan po velikoj svetosti. Priĉalo se da je Bog preko njega
pokazao mnoga ĉuda. On se veoma raţalostio kad je vidio da meĊu tim gradovima bjesni
surova mrţnja. U strahu da se na poticaj Ċavla ne raspali oganj bratoubilaĉkog i zloĉinaĉkog
rata i da ne doĊe meĊu roĊacima i susjedima do prolijevanja krvi, poĉeo je blagim rijeĉima
smirivati suprotne strane i na sve naĉine ih pozivati da
budu sloţni. Tako se i dogodilo — oba su grada iz poštovanja prema svetome ĉovjeku lako
pristala na slogu. Trogirani su se odrekli svega što su po pravu, koje im je davala povlastica,
svojatali od dobara Splićana i dobili su natrag svoje zarobljenike.
No, prije nego što su svi zarobljenici bili pušteni, poĉeli su se Splićani
kajati rogoboreći i mrmljajući jedan drugome da ovakvo pomirenje ide na štetu ugleda i prava
grada. Kada je to ĉuo Girard, bilo mu je veoma ţao ali ipak nije prestajao izazivati u njihovim
dušama ljubav zaklinjući, opominjući i govoreći da će ona strana koja povrijedi blagodati toga
mira izgubiti a ne dobiti. I doista, budući da je pomirenje, osnaţeno svetom zakletvom, stupilo
na snagu, svi su zarobljenici pušteni i oluja nesloge malo se pritajila.
Ali nije mirovala glupost meĊu pukom, nego su zbog obnovljenoga mira predbacivali
starješinama, a redovnike ismijavali i ogovarali. Kad je spomenuti sveti ĉovjek otišao, nakon
malo vremena oţiljak zacijeljen loše
u staru se pretvori ranu.(4) Neki su sitni povodi izazvali vrijeĊanja a
zatomljena je mrţnja u licemjernim grudima izašla na javu. Priroda je pogubne mrţnje takva
da miruje samo ako je pritisnuta pod vlastitim teretom ili ako je satrta mukama i štetama, kao
što se i more, uznemireno olujnim valovima, ne moţe smiriti prije nego što ga zaustave
nekom snagom kiše poslane s neba. Ali Splićani niţući grijeh za grijehom oteţali su još više
svoj poloţaj nedjelom koje slijedi.
XLIV. 0 pobuni laika u tijeku izbora nadbiskupa

U to je vrijeme već spomenuti zagrebaĉki biskup,(1) poslavši izvještaj Rimskoj stolici,


nastojao postići pristanak za svoj izbor uz neke uvjete koje nije htio prihvatiti gospodin
Inocent,(2) uzdignut na sam vrh Apostolske stolice. Zbog toga je navedeni biskup poslao
poruku u Split da odustaje
od predloţenoga izbora ostavljajući im slobodu da izaberu drugu osobu.
Nakon nekoliko dana skupio se kaptol i gradski kler u biskupskoj palaĉi. Sabrao se velik
skup, došla su braća obaju redova — male braće i propovjednika — i zapoĉela je uobiĉajena
rasprava o izboru biskupa. Bio je prisutan i naĉelnik s pratnjom, koji su se nametnuli bez
poziva jer su smatrali da se sve odvija valjano samo ako i oni sudjeluju u tome.(3) Na samom
je poĉetku objavljena rijeĉ Boţja i poĉeli su crkveni ljudi zaklinjati i savjetovati da se, bez
protivljenja i nemira, provede zakoniti izbor u skladu s Bogom i u obliku općega sabora. Pred
oĉi svih iznesena je knjiga i proĉitano je poglavlje koje upozorava ĉega se treba pridrţavati
prilikom izbora. Ali nerazumnim glavama ne sviĊa se ono što je Boţje i pretpostavljaju da
sve, što se pravilno odvija, nema smisla ni reda. Govore da je zlo dobro, a dobro zlo,
zamjenjuju mrak svjetlom i svjetlo smatraju mrakom. Ti su svoju brzopletu i nejasnu volju
pretpostavljali konstitucijama svetih i govorili da treba odbaciti spise i slijediti samo vlastitu
odluku, prepirući se drskim rijeĉima s mudrima i dobrima. I kad je nastalo opasno komešanje,
ustane Prodan,(4) prvi medu svećenicima, i blagim se rijeĉima obrati skupu opominjući da
zazovu pomoć Duha Svetoga i da se svi sloţe u jednome: ne prepustiti se borbi razliĉitih ţelja
nego prema prethodnom uzoru na kanone svetih jednodušno i sloţno pristupiti provedbi
izbora po pravu i po zakonu. I otpjevali su sveĉanim glasom i odana srca himan i svi su se
sloţili da se izbor provede prema kanonima. Tada su izabrana trojica pouzdanih kaptolskih
starješina kojima je, kad su poloţili zakletvu, povjereno da ispitaju ţelje svakog pojedinog, da
ih zapišu i poslije toga objave na općem zboru. Tako je i uĉinjeno.
Spomenuta su trojica ušla u odvojenu prostoriju i pozivali su svakog pojedinog od
dvadesetorice kanonika. Svakome su dali da se zakune na sveto Boţje EvanĊelje i zapovjedili
da zanemare sve osjećaje koji ĉesto prijeće ljudskoj duši izreći istinu, i da se bez naklonosti i
mrţnje ili zavisti,
ili zbog trenutaĉne koristi izjasne koga smatraju najprikladnijim da se izabere u nadbiskupa i
da istoga imenujući odaberu. Kad je to bilo obavljeno, izaĊu iz sobe trojica zakletih i iznesu
zapisnik o glasovanju. Budući da im je bilo nareĊeno da pred svima objave što god su
pojedini u tajnosti rekli, otvorivši zapisnik proĉitali su naglas da svi ĉuju. UtvrĊeno
to je da su svi jednakim i sloţnim glasovima odabrali Tomu arhiĊakona osim ĉetvorice, od
kojih je jedan, kao i isti arhiĊakon, imenovao trogirskoga biskupa, a ostala trojica nisu htjela
nikoga izabrati. Zbog toga su opet zasjedali i raspravljali i svih se šesnaest sloţilo da to bude
taj arhiĊakon. Sam se arhiĊakon zaĉudio, jer nije mislio da ga braća cijene toliko da bi
ga smatrali dostojnim za tako uglednu sluţbu. Zahvalio im je i rekao da nema još namjeru
preuzeti nikakvu obvezu i da zasad ne odbija ali i ne prihvaća izbor.
Kada su to ĉuli neki laici, koji su bili obuzeti zavišću i bezumnom mrţnjom, raspalili su se i
razljutili. Otišli su do naĉelnika, zasuli ga
bujicom rijeĉi, izazivajući ga i upozoravajući da će se, ako se to dogodi, pobuniti ĉitav grad i
da će mu zaprijetiti velika opasnost. Naĉelnik tada sazove mnoštvo naroda i donese proglas:
ako kler ne odustane od svoje odluke ili ako arhiĊakon ustraje na izboru, neka se tada njima
nitko ne usudi prodavati ili od njih kupovati te s njima sklapati prijateljstva i bliske veze. No,
arhišakon je po prirodi bio blag i miran i nije teţio za uglednim poloţajima jer nije bio nošen
na krilima ĉastohleplja. Nije ga obuzela tuga zbog uvreda jer se nije smatrao izabranim, nego
je ţalio zbog pokvarenosti onih koji su, natopljeni otrovnom zavišću, nastojali mrljama
nezakonitih postupaka okaljati ljepotu majke Crkve. Išli su ulicama i trgovima raspaljeni
bakljama gnjeva, koreći samo klerike, obarajući se na njih oštrim prijetnjama i napadajući
malu braću i propovjednike mnogim ruţnim rijeĉima. Jedni su se pretvarali da istiĉu pravne
razloge, navodeći da se izbor ne moţie provesti zbog toga što su glasovali samo klerici a ne
i laici. Drugi su pak bez stida javno govorili da ne mogu obuzdati bolesnu zavist koja ţestoko
razjeda srĉana vlakna. Uzrujane su duše došli do arhiĊakona i, premda mu nisu imali što
predbaciti, silovito su zahtijevali da odustane od izbora. Jedni su to traţili, a drugi su prijetili
da će mu sav imutak odnijeti i srušiti kuću. I kad su već skoro upotrijebili silu, arhiĊakon,
dovuĉen u sredinu bijesne gomile, ironiĉno reĉe da se povlaći. Premda je vidio da se neki
klerici pod teretom straha kolebaju, ipak nije, u ţelji da oĉuva moć Crkve, odustajao to je
otvoreno i neustrašivo tvrdio da laici nemaju što raditi s izborima. Ţelio je, naime, da klerici
barem obave drugi izbor, kako nalaţu ustanovljena pravila svetih.
Medu starješinama svećenicima bili su lukavi primicerij(5) Prodan, nećak pokojnoga
arhiĊakona Grupcija, i sakristan Nikola.(6) Od niţih sluţbenika bili su Martin, Vito,(7) nećak
pokojnoga precentora(8) Andrije, i Radosije, po nadimku Danijel, koji nije mnogo drţao do
tiranskog bijesa naĉelnikova i nije se osvrtao na ljute prijetnje svjetine nego se veoma
slobodno i neustrašivo borio za ĉast i poloţaj crkvenoga prava. VoĊa i stjegonoša opake urote
bio je svećenik po imenu Fusko,(9) ĉija je narav bila doista crna i kojemu je svaka poslušnost
kao vrlina bila nepoznata. On se udruţio s nekim nerazumnim ortacima koji su bili neprijatelji
ĉestitim stvarima. Nije prestajao obilaziti grad, unositi zabunu u ljude šapĉući im u uho i
okupljajući grupice za krvoproliće. Bojali su se više od smrti da će se osoba podrijetlom iz
iste domovine kao i oni, koji su bili na dnu, uzdići na tako visok i ugledan poloţaj. Kad su već
mislili da je njihovo slijepo i ludo divljanje postiglo cilj, da se arhiĊakon ne moţe više uzdati
u prošli izbor, svi su došli do crkve i kaptola. Napadajući drskim povicima nisu dopuštali da
se obavlja sluţba Boţja ni blagovanje uzvišenoga tijela, nego su traţili i vikali da se smjesta
izabere netko drugi uz njihovo sudjelovanje. ArhiĊakon se pak uplašio da opaka i
nepromišljena mrţnja ne pusti uzde njihove mahnitosti i da ih ne natjera na neki surovi zloĉin
jer su bili tvrdoglavi i pali u oĉaj. Zbog toga je u skladu sa ţeljama njihova srca odustao i oni
su zadovoljni otišli. Zatim je došlo do toga da su dali pristanak za imenovanje trogirskog
biskupa Treguana(10) ali ne zato što su
ga ţeljeli za nadbiskupa, jer su njega i sve Trogirane smatrali neprijateljima, nego da bi se
ĉinilo kako arhiĊakon nema više nikakvog prava na izbor. Veselili su se što su odnijeli
pobjedu nad klericima.
A kako je uistinu opasno nepravednim zlodjelima gaziti poloţaj majke Crkve, jasno je
pokazala kazna koja je odmah uslijedila.
XLV. 0 ratu koji su Splićani vodili s Trogiranima

Dok se to dogaĊalo, naĉelnik Bernard poĉne graditi ratne strojeve i opremati brojne vojne
ĉete da bi uništio Trogirane. A Trogirani su znali
da nisu jednaki snagom i ne mogu se nadati da bi se mogli oduprijeti sili susjeda te ih je poĉeo
obuzimati velik strah. Tada pošalju izaslanstvo i zatraţe mir veoma blagim i poniznim
rijeĉima obećavajudi svaku zadovoljštinu. Ali kad je naĉelnik saslušao ponizne rijeĉi, toliko
se uzoholio, jer je bio okrutne duše i jer je slušao savjete nekih mladića, te se nije htio
prepustiti blagosti nego je neumjereno prijetio.
Stoga se dogodilo da su Splićani, pripremivši pohod, isplovili na brojnim brodovima koje su
imali. Doplovili su do otoka nasuprot Trogiru,
ali ne u namjeri da se bore nego su se htjeli pokazati i preplašiti neprijatelje. No, kad su
Trogirani ugledali dio splitske vojske, pomalo su se oslobodili straha koji ih je bio obuzeo,
toplina im je ulazila u duše jer su smatrali da je ljepše umrijeti od rana nego odrţavati
sramotan ţivot. I
bez ikakve donesene odluke odmah potrĉe prema moru, popune laĊe veslaĉima i opreme
oruţjem. Bila je tamo neka velika i visoka troveslarka koju im je kralj Bela na odlasku ostavio
da je ĉuvaju. Ukrcala se u nju izabrana ĉeta plaĉenika i graĊana koji su isplovili na more.
Naoruţali su i dvije liburne, te nekoliko malih i kratkih laĊa. Od pomoći im je bio i veliki
brod s posadom dobrih mladića plaĉenika, zadarskih bjegunaca. Svi su oni isplovili iz luke i
veslali do udaljenosti od jedne milje. Ali ih obuze strah kad su vidjeli brojno brodovlje
splitske ekspedicije rasporeĊeno uz obale otoka. Okrenuli su pramce prema gradu i vraĉali su
se bjeţeći natrag. Splićani su se veoma obradovali vidjevši da su oni, suprotno oĉekivanju,
isplovili na more. Mislili su da se oni nikako neće moći spasiti, ako ih dostignu i zbog toga su
snaţnije zaveslali. Nastojali su, veslajući svom snagom, preprijeĉiti im put kopljima, prije
nego što pobjegnu natrag. Kad evo, dok su Trogirani nastojali umaknuti, njihova velika
troveslarka upadne u plićak, nasuće se na kopno i stane ĉvrsto i nepomiĉno. Uznemireni i
preplašeni, Trogirani nisu znali kuda bi mogli skrenuti. I napokon im se vratio duh upornosti,
ohrabrili su jedan drugoga i,
priĉvrstivši obje liburne s jedne i druge strane nasukane galije, stajali su spremni oĉekujući
neprijateljski napad. A Bernard ploveći na većem brodu, kako je bio ĉovjek nasilan i brz na
oruţju, nije htio ĉekati drugove, nego je odmah navalio na neprijatelje. Napinjući lukove
poĉeli su ih pritiskati strijelama i silovito prijetiti kopljima i motkama. Sa suprotne strane
Trogirani nisu prestajali iz veće visine, s pramca svoje troveslarke, kao iz neke utvrde,
zasipati neprijateljske redove kamenjem i gustom kišom kopalja. A Splićani nisu ni jedan
kamen bili uzeli u svoje brodove, nego su se snaţno odupirali doĉekujući štitovima tuĉu
kamenja i boreći se s pramaca maĉevima i kopljima. Budući da se s tolikom hrabrošću bila
bitka, padali su na obje strane neki ranama, a neki smrću pokošeni.
Jao, kako je straviĉan i proklet rat, kada je prezren prirodni zakon, kada otac uzima oruţje
protiv sina, a sin protiv oca, kad rukama zloĉinca brat srlja na brata, a prijatelj na prijatelja.
Nije to bio rat izmeĊu neprijatelja, nego domaći i graĊanski rat.
Kad je velik dio dana prošao u zveketu oruţja i protivniĉkim okršajima, pobjede još nije bilo
ni na jednoj strani. Bitka je došla do tog stupnja da su ĉete Splićana bile nadmoĉnije. Red
boraca je otjeran s pramca neprijateljske galije i potjeran prema sredini. I kad je već bilo blizu
da splitska mladeţ skoĉi na njih, pojavi se jedna od splitskih liburna na kojoj je bila jaka ĉeta
boraca. Snaţno tjerana veslima udari jednu od trogirskih libuma, vezanu uz bok velike galije,
i pramac se usijeĉe po sredini broda izmedu vesala. Tada se Trogirani sa svoga broda,
uplašeni neprijateljskim napadom, popnu na galiju da se zaštite, a brod na kojem su bili
ukrcani, podigne se. MeĊutim, pramac splitske liburne tako je ĉvrsto visio i tako snaţno stajao
kao da je priĉvršćen ţeljeznim ĉavlima. lako su ga mnogim pokušajima nastojali istrgnuti,
ništa nije koristilo i tako je ostao zarobljen ne od ĉovjeka, nego od Boga. Neprijatelji su bili
visoko iznad njih i nisu prestajali bacati na ljude kamenje, rušiti ih kopljima, sve dok nisu
uskoĉili u brod i odnijeli potpunu pobjedu nad njezinom posadom. U meĊuvremenu je more,
podiţući se plimom kao obiĉno, omogućilo plovidbu troveslarki to su Trogirani doplovili kući
uz povoljnu struju radosni zbog plijena kojemu se nisu nadali. I premda je brodovlje Splićana
htjelo obnoviti bitku s pobjednicima, zateĉeno nadolazećom noćnom tminom, u tuzi i ţalosti
napusti neprijatelja. Zarobljena je tada laĊa
Splićanima i gotovo šezdesetorica istaknutijih gradana. Svi su bili okovani
i stegnuti lancima to predani straţarima u tamnici.(1)
Evo kako se Boţjom odredbom, a ne ljudskom voljom odvija slijed sudbine, i to tako da u
ratu bivaju poraţeni oni koji se uzdaju u svoju
hrabrost, a oni koji ne polaţu nadu u svoje snage odnose pobjedu nad neprijateljima. Jer ratna
pobjeda nije u brojnoj vojsci, nego u hrabrosti koja dolazi s neba. Neka zna potomstvo kako je
teško ritati se protiv badlja. Jer oni koji su nedavno pogazili crkvene odredbe i poput
pobjednika likovali nad miroljubivim klericima, sada plaĉaju kaznu sramotnom tamnicom
pobijeĊeni od prezrenih neprijatelja. Sveto pismo, naime, kaţe da se na zemlji ništa ne dogaĊa
bez uzroka. Prema dogaĊajima koji su slijedili, ispunile su se proroĉanske rijeĉi o crkvenoj
osobi: Pošalje s neba
i oslobodi me i preda sramoti one koji su me gazili.(2) Što kazati o drugim loše voĊenim
ratnim sukobima kad je, zbog drske nepromišljenosti naĉelnika i još više zbog grijeha
graĊana, bilo toliko zarobljenih, toliko maĉem posjećenih, toliko u moru utopljenih graĊana.
Lakše je nad njima plakati nego nešto reći. A Trogirani, udruţivši se s nekim Slavenima, ĉas
su potajno, ĉas javno udarali na naše, ubijali i naveliko pljaĉkali. I kamo god su se po moru i
kopnu kretali, ispunjala ih je radost zbog uspjeha. A Splićanima je, naprotiv, sve išlo krivo i iz
dana
u dan postajalo sve gore. Dogodilo se ĉudo kada su upravo tridesetoga dana nakon što su se
usudili drsko povrijediti prava Crkve doţivjeli poraz
u onoj bitki na moru. I kako su baš u ĉetvrtak poslije Bogojavljenja(3) povrijedili povlaštena
prava klerika, tako su na Pokladni ĉetvrtak,(4) u
ĉetvrtak u tjednu poslije Uskrsa,(5) u ĉetvrtak u osmini poslije Duhova,(6) pretrpjeli porazne
ratne ishode, nesretne ljudske udese i materijalne gubitke. I oni ĉiji su preci bosonogi jednom
molili od Splićana sporazum
o miru, sluţili im i iskazivali poštovanje i pokornost kao svojim nadreĊenima, sada su,
naprotiv, naše drţali kao njihov plijen i naši su njih bili prisiljeni moliti za mir.(7) Tako su se
ostvarile rijeĉi proroka Zaharije,
kad se govori o klericima: Tko dotakne vas, dotiĉe zjenicu oka moga.(8) I poslije toga, kao da
se pita kojom kaznom takve treba kaţnjavati, dodaje govoreći: Pruţit ću svoju ruku nad njima
i bit će plijen onima koji su njima
sluţili.(9) Neka se, dakle, prestane hvalisati ljudska ispraznost, jer u ratovanju djeluje samo
boţanska krepost. Bog rijeĉima proroka kaţe ovako: Zar će se sjekira hvalisati pred onim,
koji njome sijeĉe? ltd.(10)
Zbog toga se dogaĊaji odvijaju protiv oĉekivanja onako kako odredi Bog, kao što je u borbi s
gusarima, koja se gotovo nikome nije svidjela, ishod bila radosna pobjeda, a u ovoj, koju su
svi odobravali, udes je bio tuţan.
Nakon tih dogadaja naĉelnik je, u ţelji da se vrati kući, došao u crkvu i ponizno priznao svoju
krivnju što je dopustio da u toku izbora neĉasni Ijudi izazovu pobunu te zatraţio oprost. Osim
toga, priznao je to i na općem zboru u gradskoj palaĉi izjavom da je postupak kaptola bio
zakonit
a da su laici postupali podlo, drsko i obijesno.
Tada su Splićani, izgubivši povjerenje u svoje snage, povjerovali u moć bosanskoga bana
Ninoslava.(11) Pozvali su ga i podmirili mu troškove
iz gradske blagajne te ga izabrali za gradskoga kneza. Došao je u pratnji brojnih odvaţnih
ljudi i pošao je sa Splićanima na trogirsko polje. Zadrţali su se tamo gotovo dva tjedna,
posjekli lozu, oborili stabla i uništili sve usjeve i nasade.
Kad se odanle povukao, vratio se u svoju zemlju, predavši prije toga upravljanje nekom svom
roĊaku, kao svome zamjeniku, koji se zvao Rikard i bio podrijetlom iz Kalabrije. Za zaštitu
grada ostavio je jednoga
od svojih sinova s izvrsnom ĉetom konjanika.
Trogirani, meĊutim, tvrdoglavo nisu htjeli osloboditi zarobljenike nego su poslali poslanike
kralju(12) i ispripovjedili mu sve što je ban zajedno
sa Splićanima poĉinio na njihovom polju. Kralj se, ĉuvši to, veoma naljutio, odmah je pozvao
nekog svog zapovjednika, po imenu Dionizija,(13)
moćnoga ĉovjeka, koji je bio ban cijele Slavonije i Dalmacije. Poslao je s njim peĉujskoga
biskupa Bartolomeja(14) i nekog kneza Mihaela(15) te mnoge
druge ugarske velikaše. Oštro im je zapovjedio da što stroţom kaznom kazne Splićane, kad
doĊu u Dalmaciju. Drugu je vojsku poslao da osveti drske postupke bosanskoga bana.
Splićani su takoĊer poslali poslanike kralju opravdavajući se i
uljepšavajući, koliko su mogli, svoj ĉin ljubaznim rijeĉima. Ali kralj je prikrio svoje
nezadovoljstvo lukavim odgovorom i pretvarao se da ga to mnogo ne brine te ih otpusti kući.
Budući da je crkva bila bez pastira, zatraţio je da se ĉazmanski prepozit Hugrin izabere za
nadbiskupa splitske crkve istiĉući da će zbog njegove plemenitosti i uĉenosti procvasti cijela
crkva, a da će grad, oslanjajući se na njegove savjete, bez sumnje naći utjehu u mnogim
tjeskobama.
Glasnici su se vratili i donijeli s veseljem kraljev odgovor, ali nisu o
tome donijeli od kralja ništa napismeno. Kad su to graĊani ĉuli,povjerovali su da je sve
istinito i odmah su pošli do arhiĊakona i kaptola. Više nalaţući a manje se savjetujući,
zahtijevali su da se smjesta obavi izbor uz njihovo sudjelovanje. A arhiĊakon je dobro
poznavao Hugrinovu drskost i nije popuštao pred navaljivanjima laika govoreći da se izbor ne
moţe provoditi brzopleto i s gomilom svjetovnjaka, nego na osnovi zrelog zakljuĉivanja
braće i crkvenih ljudi. Ali su laici, po svome obiĉaju obasipajući pogrdama klerike, nastojali
to od njih silom iznuditi. I doista, kad se zbor razišao, knez Rikard, sudac Murgija,(16) i ostali
vijećnici otišli su u crkvenu prostoriju i silom prisvojili peĉat kaptola uz prešutni pristanak
prezbitera Fuska i trojice ili ĉetvorice ortaka u tom nedjelu. Odnijeli su ga, napisali
pismo u ime kaptola, laţno stavili peĉat i poslali dvojicu uglednih da kao predstavnici kaptola
obave izbor prema kraljevoj ţelji Tako se i dogodilo. Otišli su zatim do kralja glasnici laţnoga
poslanstva izvršavajući povjereni im zadatak. A budući da je tada kralj boravio u krajevima
Slavonije, brzo su se vratili izjavljujući da su oni obavili izbor Hugrina, da se kralj
smekšao u odnosu na grad i da je obećao veliku naklonjenost graĊanima.
Ali narod kaţe da laţ ima kratke noge, malo moţe napredovati i brzo se otkrije. Nema sretan
ishod sve što ima loš poĉetak. Oni, koji su govorili
da se kralj smirio, trebali su bolje reći da su Boga, kralja nad kraljevima,
još više izazvali takvim drskostima. Oni pak koji su se hvalili da su graĊanima donijeli milost,
unijeli su zapravo strašan poţar i propast u gotovo cijelu domovinu.
Nisu, naime, u svemu prošla ni dva tjedna, kad se vojskovoĊa Dionizije spustio s gore
spomenutim prvacima. Okupio je brojnu vojsku Ugara, Dalmatinaca i Slavena, došao i
podigao logor u Solinu. Tada su Splićani otišli do njih nastojeći smiriti njihova srca mnogim
darovima i ljubaznim nagovaranjima. Ali oni, izvršavajući kraljevu naredbu, nisu ih milostivo
gledali nego su od njih uz oštre prijetnje zahtijevali taoce i veliku
koliĉinu novca. Budući da se graĊanima ĉinilo opasnim izgubiti svoj slobodni status, isticali
su povlastice na osnovi kojih je njihov grad bio osloboĊen i prost od takvih davanja.(17) Ali,
ne mareći za zakonite povlastice, oštro su silili graĊane da izvrše spomenuto. Kad su to
Splićani sasvim odbili, pokrene se cijela vojska i pribliţi se gradu. Godine
Gospodnje tisuću dvjesto ĉetrdeset ĉetvrte, ĉetiri dana do srpanjskih Ida(18) došlo je do velike
bitke u splitskom predgraĊu. Cijela se vojska, rasporeĊena po bojnim redovima, poĉela boriti
pored suhozida.(19) Podijelili su se Ugri po ĉetama i stali su podalje s banom, biskup sa
svojim odredom, prepozit Fila(20) sa svojim, Trogirani sa svojim, upravitelj kliške tvrĊave sa
svojim i još mnogi drugi. Pribliţavajući se zidu, traţili su pristup odakle bi mogli uĉi. Ali
Splićani su se posvuda raspršili i odbijali su duţe vremena neprijateljski napad kopljima i
kamenjem. Trogirani su poznavali teren, zaobišli su sa zapadne strane, popeli se do podnoţja
brda(19a) i poĉeli borbu na onom dijelu zida gdje je zbog konfiguracije tla bio slabije zaštićen
i
gdje je bilo manje branitelja. Stojeći nasuprot zidu bili su viši od branitelja na zidu i bacajući
gomile kamenja na njih natjerali su ih da se spuste na ravno tlo. Kako se graĊani nisu
usuĊivali napustiti druga mjesta, na koja su bili rasporeĊeni, nisu im mogli priteći u pomoć.
Ubrzo su se Trogirani popeli na zid i poĉeli oštrije pritiskati one koji su već niţe stajali i koji
im
nisu dopuštali da se spuste ili produ. Ali kad se veliko mnoštvo u napadu bez reda popelo,
odmah se pod njima suhozid srušio i sravnio se sa zemljom. Kad je ĉitava vojska vidjela da
joj je put širom otvoren, svi su
se sjatili do pristupa na tom mjestu. Provalili su u predgrae i boreći se prsa o prsa s graĊanima
došli su sve do zidanih kuća. Splićana je pobijeno desetak, a Ugara i Slavena ubijeno je
tridesetak. Budući da je zaštita toga zida bila slaba, nije mogla biti prepreka tolikome
mnoštvu. Osim toga, graĊanima je poloţaj oteţavao njihov grijeh. Tada neprijatelji uĊu i
odmah podmetnu vatru sa zapadne strane, a od jakog i šumnog vjetra sve kuće od drveta i
pruća u tren planu. Vjetar je snaţno raznosio plamene jezike i spaljeno je gotovo dvadeset
kamenih kuća. Tada je izgorjelo više od petsto kuća unutar prostora ograĊenog suhozidom.
Kad su graĊani vidjeli da silina vatre sve više jaĉa i da silan oganj guta jednu kuću za drugom,
prestravili su se bojeći se da proţdrljivi plamen ne zahvati cijeli grad nakon što budu spaljene
kuće u predgraĊu.
Mislili su da je to bio posljednji dan koji je Splitu svanuo. U neke je ušao takav strah, da je
Murgija koji je bio bogatiji i govorljiviji od drugih, odnio torbe s novcima na neki brod i
rekao da se treba predati Ugrima. Drugi su pak ohrabreni duševnom snagom, oštrim rijeĉima
osuĊivali njegov strah. Kad se već smraĉilo i neprijateljska se vatra stišala, poslali
su Splićani izaslanike Ugrima ponizno traţeći mir. Ali je ban, obradovan pobjedom ali i
ţalostan zbog svojih pobijenih ljudi, ipak i dalje odgovarao prijetnjama. Tako je prošao taj
dan prepun plaĉa i tuge. Sutradan, kad je ban s ostalim prvacima vidio da okršaj unutar zidina
ne bi bio tako siguran kao što je bio prethodnoga dana izmeĊu krhkih pregraĊa i slabih
zaštitnih zidova, pozove Splićane i poĉne s njima pregovarati o miru. A Splićani, vidjevši da
su stjerani u tjesnac, jer su ih ovdje okruţile neprijateljske ĉete, a tamo u Trogiru dvjesto je
gradana bilo zatvoreno u tamnici, pristanu na sve prisiljeni neizbjeţivim udesom. Dogovorili
su, naime, da će dati u kraljevu blagajnu šesto maraka u srebru i da će šest velikaških sinova
predati kao taoce da bi potvrdili svoju postojanu vjernost. Prvaci su pak ĉvrsto obećali da će
zarobljenici biti osloboĊeni ĉim se obnovi mir s Trogiranima. U ugovor su umetnuti još neki
ĉlanovi koje ovdje nije bilo potrebno nabrajati.(21)
I tako su se spomenuti prvaci vratili kući ne obavivši posao do kraja. Splićani, koji su se
oslanjali na Hugrinovu moć, vjerovali su da će se njihov poloţaj iz temelja popraviti. Otišli su
do arhiĊakona i kaptola i zahtijevali da dadu pristanak za izbor i ţurno pošalju po izabranoga.
No
arhiĊakon, kao i ostali, nije pristajao znajući da takav izbor ništa ne vrijedi, jer je bio poduzet
na najveću sramotu Crkve. MeĊutim, ĉir pogubne zavisti još se uvijek širio u onima koji nisu
mislili da arhiĊakona potiĉe ljubav prema pravdi nego su vjerovali da vuĉe na svoju stranu i
da mu prošli izbor još uvijek ulijeva nadu. Tada sudac Murgija, prezbiter Fusko i ostali, koje
je razapinjala bezumna i opaka nakana, buneći narod poĉeli su tjerati arhiĊakona da sam
osobno mora otputovati i dovesti izabranoga. ArhiĊakonu se osoba izabranika, a još više
postupak laţnoga izbora, nije sviĊao, ali se ipak odluĉio za put kako se ne bi povjerovalo u
njegovo zlobno izigravanje. Ali nije pristao ići prije nego što iz vlastitih usta drskih
poĉinitelja ne dobije priznanje da su se u krĊdi peĉata i u svim postupcima krivotvorenja
usudili postupati protiv Boga i svojih duša. ArhiĊakon, dakle, nije otišao svojom voljom nego
prisilom. Krenuo je u Ugarsku(22) u pratnji laika Ivana Vitalova.(23) Kako bilo da bilo, tamo
je u prisutnosti gospodina kralja Bele i njegova dvora ponovo izabrao Hugrina. Njemu je kralj
odobrio sluţbu kneza grada Splita i vlast nad otocima i još nekim drugim stvarima.
Kad se arhiĊakon vratio kući, nije našao medu ţivima Fuska i Murgiju
i neke druge, koji su se s više opakosti i drskosti od ostalih upinjali umanjiti crkvena prava.
Kralj je pak boraveći u Vrani oko Uskrsnih blagdana(24) preuzeo od Splićana pet tisuća libara
i dao osloboditi sve zarobljenike. A gospodin Hugrin, izabran za nadbiskupa, u pratnji brojnih
konjanika i štićenika doĊe i uĊe u nadbiskupsku palaĉu da tamo stanuje. Tek nakon tri godine
Hugrin je prema apostolskoj naredbi bio posvećen u crkvi blaţenoga Dujma rukama ovih
svojih sufragana biskupa: trogirskoga Treguana, hvarskoga Nikole, skradinskoga Bartula i
senjskoga Filipa,(25) godine otkupljenja tisuću dvjesto ĉetrdeset sedme, dvanaestoga dana do
listopadskih kalenda, u dobi oko ĉetrdesetak godina.(26) Premda je obnašao obje najuglednije
sluţbe: nadbiskupsku i kneţevsku,(27) nije bio time
zadovoljan, nego je neprestano svim srcem teţio za višim poloţajem i većim bogatstvom.
Diĉio se, naime, svojim plemenitim rodom i mladenaĉkim ţarom, a vitak stas i lijepo lice,
ĉime se isticao meĊu ostalima, nisu mu dopuštali da ima o sebi osrednje mišljenje. Potpuno je
bio zaokupljen svjetovnim poslovima, a crkvene je zapostavljao smatrajući ih suvišnima i
manje vaţnima. U tolikoj se mjeri predavao svjetskome slavohleplju da nije oko sebe
okupljao mudre ni odane vjeri nego je rado imao oko sebe gomile ratnika. I kad mu za
vojniĉke plaće nisu dostajala domaća sredstva, pruţao je ruku za tuĊim i nedopuštenim u ţelji
da se izjednaĉi s bogatim ugarskim biskupima po naĉinu zivota, odijevanja i po brojnoj
pratnji. Neumoljivo je utjerivao davanja i takvom vladavinom optereĉivao klerike, laike i
samostane. Pokušao je takoĊer oduzeti kanonicima sva prava i okrenuti u svoju korist cijela
ĉetiri dijela desetine,(28) ali mu to nije uspjelo jer se tome suprotstavio arhiĊakon s ostalima.
Ipak je oteo dio namijenjen siromasima, što nisu ĉinili njegovi prethodnici. Budući da u
crkvenim pitanjima nije mogao u potpunosti provesti svoju volju, nije njihova srca povezivala
nikakva zajedniĉka suglasnost, nego je pogubna nesloga ĉesto dovodila do prepirki i sukoba.
Laike je takoĊer iznevjerio u njihovoj nadi. Oni su, naime, mislili da će on prema
protivnicima grada biti odvaţan i ratoboran, a on je, naprotiv, s njima postupao blago i
pomirljivo. Htio je, meĊutim, iskaliti na graĊanima svu svoju krutu strogost. Dobrima je
razdraţljivo prijetio a loše je dareţljivo obasipao prijateljstvom. Napokon je došlo do toga da
se svima ĉinio teškim i nepodnošljivim i zbog toga se on u svim prilikama odnosio prema
graĊanima s nepovjerenjem, a oni su mu vraĉali istom mjerom. Kad je bio napokon posvećen,
kako je gore reĉeno, poslao je spomenutog senjskog biskupa na dvor pape Inocenta koji je
tada boravio u Lyonu,(29) s poniznom molbom da se udostoji poslati mu palij. Biskup ga je
dobio i vrativši se uruĉi ga prema apostolskoj naredbi skradinskom biskupu Bartulu da ga on
dalje preda nadbiskupu. Premda je isti biskup već bio napustio vanjski svijet i ušao u red male
braće, ipak je na poziv došao u Split i sveĉano zaodjenuo palijem nadbiskupa Hugrina.
Tih je dana neki brat Ivan, rodom iz Ugarske, iz reda propovjednika, bio izabran za
skradinskoga biskupa. Predstavili su ga nadbiskupu koji je
upravo u to vrijeme tamo boravio i koji ga potvrdi, a zatim odvede u metropolitansku crkvu
da zajedno sa sufraganima, kojima je bio poslao poziv, obavi sveĉani obred posvećenja.
Upravo je u tom trenutku nesretnog Hugrina obuzela teška slabost i, kako se bolest pomalo
pogoršavala, jedanaestoga dana pribliţi se kraj njegova ţivota. Tako se, naime, dogodilo da je
dan prije nego što je ţelio
prvi put ukrašen palijem obaviti posvećenje toga biskupa, u istom paliju hio prenesen u grob i
tako je palijem mogao iskazati ĉast pogrebnoj sveĉanosti a ne Boţjim sakramentima. Tih
dana, kada je leţao u bolesniĉkom krevetu i već izgubio svaku nadu u ţivot, pozvao je braću
iz kaptola i u njihovoj je prisutnosti veoma dobro i valjano sastavio oporuku. Pred njima i
pred drugim poboţnim ljudima zaĉuĊujuće se pokajao za grijehe i javno priznao neke od
svojih prijestupa. Isto tako, snaţno grcajući u suzama, pokajao se na tajnoj ispovijedi pred
svojim ispovjednikom i silno potresen obećavao da će se svakome oduţiti, ako preţivi.
Ispovijedao se tih dana ne jednom nego više puta. A bio je on ĉovjek knjţevno naobraţen,
obdaren prirodnom rjeĉitošću i veoma je dobro poznavao Sveto pismo. Studirao je gotovo
dvanaest godina na Teološkom fakultetu u Parizu, a njegov stric, kaloĉki nadbiskup
Hugrin,(30) podmirivao mu je troškove školarine. Kupio je za veliku svotu novaca cijeli
korpus Biblije s komentarima i glosama, kako obiĉno uĉitelji ĉitaju u školama.
Kad je on umro i bio s poĉastima pokopan kod crkve braće propovjed- nika, sufragani koji su
se bili skupili da posvete skradinskog biskupa, obave sveĉani pogreb nadbiskupov, a brat
Ivan,(31) koji je bio došao da ga posvete za biskupa, jednoglasnim izborom bude predloţen za
nadbiskupa.
Na nadbiskupskoj je stolici Hugrin predsjedao godinu dana, dva mjeseca
i deset dana od dana svoga posvećenja, sve do ukopa.(32)
XLVI. 0 nadbiskupu Rogeriju

Kad su u provedbi daljnjega postupka izbora traţili izaslanike za papinsku kuriju, jedva su
naĊena dvojica koji bi preuzeli to obvezu: kanonik Desa Korvov(1) i splitski graĊanin
Drago,(2) nećak Sabacijev. Svima
se ĉinilo veoma opasnim i teškim putovati sve do Galije jer je gospodin papa Inocent tada
boravio u Lyonu.(3) Zbog velikog spora koji se oštro vodio izmedu Crkve i cara Fridrika(4)
prijetila je velika opasnost onima koji su tamo putovali.
Tada su spomenuti izaslanici krenuli na put i uz mnogo opreza prošli kroz Lombardiju. Kad
su napokon tamo došli i obavili poslanstvo, kako im je bilo naloţeno, gotovo godinu dana
radili su na provedbi postupka. Budući da je predstavljalo opasnost i veliki trošak ponovno
slati izaslanstvo za istu stvar, a iz bojazni da uĉinjeno neće biti i nuţno prihvaćeno, kako se i
dogodilo, provoditelji izbora su u molbi dodali da vrhovni svećenik prema vlastitoj volji
pošalje nekoga drugog da sa svim biskupskim ovlaštenjima upravlja splitskom crkvom, ako
mu se predloţeni izbor ne svidi. Tako se dogodilo i papa je, odbivši spomenuti prijedlog,
poslao nekog Apulca iz beneventanskih krajeva, po imenu Rogerija, iz mjesta koje se zove
Turris Cepia. On je bio klerik, kapelan kardinala Ivana iz Toleda, koji ga je ĉesto slao u
Ugarsku da obavlja njegove i crkvene poslove.(5) Sam se Rogerije u doba Tatara(6) našao
tamo i pao u njihove ruke. Kod njih se gotovo dvije godine prikrivao pod krinkom bijedna i
prezrena roba i jedva je izbjegao smrtnom udesu. Kad se vratio svome kardinalu, ovaj je
ţarko nastojao promaknuti ga i potrudio se da ga gospodin papa upozna i iskaţe mu milost.
Kad je primio posvetu i palij,(7) napusti papinsku kuriju, prijeĊe Lombardiju i doĊe u
Mletke. Tamo se malo zadrţi i kupi što mu je bilo potrebno. Budući da je proboravio gotovo
dvadeset godina u rimskoj
XLVII. 0 dolasku kralja Konrada

U isto je vrijeme kralj Konrad,(1) sin pokojnog cara Fridrika, krenuo iz krajeva Germanije i ţureći se
putovao da osvoji kraljevstvo Sicilije.(2) Ploveći s većim brojem troveslarki mirno se vozio uz dalmatinsku obalu.
Gradovi su ga dostojanstveno doĉekivali i gdje god je ţelio pristati, svi
su mu iskazivali poĉasti kao moćnome kralju. Ali, budući da je njegovog oca papa Inocent na koncilu u
Lyonu osudio i lišio svakog carskog dostojanstva njega i njegovo potomstvo to ga ošinuo maĉem prokletstva, kad
je Konrad pristao u splitsku luku, nadbiskup Rogerije je dao zatvoriti sve crkve i obustavio je svako bogosluţje,
jer je mislio da kralj ţeli ući u
grad.(3) Sam je brzo izišao izvan grada s Tomom arhiĊakonom i nekim starješinama i povukao se do
zaselaka. Tamo je ostao cijelo vrijeme, dok je kralj boravio u gradu. Kralj, vidjevši da ga nadbiskup izbjegava,
smatrao je to velikom uvredom to više što je ovaj, roĊen u njegovom kraljevstvu, u ovim krajevima bio uzdignut
do nadbiskupske ĉasti. Budući da su ga
splitski graĊani ljubazno primili i ugostili u zgradama biskupije, kralj je prevrćući spise u škrinjama, koje je
tamo pronašao, briţljivo traţio ne bi li našao nešto napismeno na osnovi ĉega bi ga mogao oznaĉiti znamenjem
sramote zbog izdaje svoga kralja. I mnogim mu se drugim prijetnjama grozio. Zadrţavši se samo nekoliko dana,
uz povoljan je vjetar otplovio u Apuliju.(4) A nadbiskup se vratio u svoje sjedište.
XLVIII. 0 drugom dolasku kralja Bele

Ugarski kralj Bela, obilazeći granice svoga kraljevstva, spustio se kroz Hrvatsku do
dalmatinskih gradova. Dao je da mu se pripremi konak kod crkve svetoga Petra koja se nalazi
izmedu Solina i Trogira.(1) Tamo je boravio više dana s velikom pratnjom razliĉitih naroda.
Slijevalo se,
naime, k njemu, kao gospodaru, mnoštvo ljudi zbog razliĉitih stvari koje su se pred njim
rješavale. Zatim se ukrcao na galiju i doplovio do luke grada Splita. Ušao je u grad veoma
sveĉano, kao kralj noseći kraljevske oznake. Kler i puk veselim su ga klicanjem doĉekali.
Ostao je te noći u palaĉi Nikole Dujmova(2) a građane, koji su u velikom broju dolazili
pred
njega, primao je i slušao veoma blagonaklono postupajući s njima smireno i ljubazno.
Tada im je poĉeo bez ljutnje i odmjerenim rijeĉima predbacivati zbog promaknuća
nadbiskupa, odnosno da su ĉovjeka nepoznatog i stranca, koji nije iz njegova kraljevstva,
htjeli imati za nadbiskupa bez njegova znanja i privole. Budući da su se građani na sve
naĉine ispriĉavali,
kralj je to milostivo prihvatio naređujući im, barem laicima, i obvezujući ih zakletvom, da
ubuduće neće nikada pokušati uĉiniti takvo što. Doista, prema istom se nadbiskupu,
tijekom cijelog vremena u kojem je obavljao tu službu i svaki put kad je putovao u
Ugarsku, odnosio s dužnim poštovanjem, ĉesto ga zvao k sebi i prijateljski s njime
razgovarao.
Proboravio je kralj Bela mnogo dana kod crkve svetoga Petra. Naši su ga gradani poĉastili
darovima koji su mu pruţili veselje, a on im je uzvratio zahvalnošću i ostavljajući ih u svojoj
punoj milosti vratio se u Ugarsku.
IL. 0 dolasku kraljice

Prošlo je nekoliko godina i gospoĊa kraljica Marija, iz roda grĉkih careva,(1) spustila se iz
Ugarske putujući kroz krajeve Panonije i Hrvatske zbog toga što je od tih naroda traţila
vjernost svome sinu Beli,(2) još djeĉaku. Postavila ga je za hercega nad ovim krajevima jer
mu je to vlast pripadala po prirodnome pravu , kao drugoroĊenome kraljevu sinu. PrvoroĊeni
je Stjepan već bio okrunjen krunom Ugarskoga Kraljevstva.(3) Došla je s velikom pratnjom
prvaka i ratnika i smjestila se u kninskoj tvrĊavi. Pozvala je tamo sve velikaše iz tih krajeva i
s njima razgovarala
o spomenutoj stvari.
Dogodilo se da su se tih dana neki straţari s kliške tvrĊave spustili u
Solin baš u vrijeme ţetve i poĉeli na nekoliko mjesta krasti plodinu Splićana. Kad se to
proĉulo u gradu, dotrĉalo je nekoliko hrabrih ali nepromišljenih mladića. Oni nisu bili izašli
po naredbi grada, nego raspaljeni vatrom ludosti da suzbiju nepravdu i silu silom otjeraju.
Došavši
do njih, poĉeli su se prepirati i u toj su prepirci ubijena dvojica Ugara.
Kad je to došlo do kraljĉinih ušiju, silno se razljutila, odmah je napustila kninsku tvrĊavu
veoma uznemirena i puna prijetnji, te se svim silama ţurila osvetiti Splićanima. Budući da su
oni sami pretpostavljali
da kraljica ima opasne namjere, poslali su joj glasnike ponizno moleći i obećavajući joj
zadovoljštinu po njezinoj volji. Traţili su da ne bude obuzeta ljutnjom nego da se dobrohotno
i smireno udostoji pristupiti k svojim odanim podanicima, jer ovaj zloĉin nije poĉinjen na
osnovi zajedniĉke odluke, nego se dogodio sluĉajno. Osim toga krivnja se nije smjela pripisati
onima koji su izišli da bi zaštitili svoje, nego to treba prije
smatrati drskošću onih koji su nastojali otimati tuĊe. No ona, ostavši jednako krute duše i ne
ganuvši se razumnim opravdanjima naših, doĊe i smjesti se u kliškoj tvrĊavi. Našao se ondje
nadbiskup Rogerije koji se popeo k njoj nastojeći postići mir i milost za sebe i za grad. Ali
ona je, saslušavši ga, postala još ţešća i još se jaće u njoj raspalio oganj
Sumnjala je da je on zaĉetnik svih zala. Da se nije povukao iz tvrĊave pod zaštitom prijatelja,
zaprijetila bi mu opasnost koju mu je kraljica već bila smislila. Slali su joj svakodnevno
crkvene ljude i glasnike s ugodnim
darovima da bi je na neki naĉin uspjeli udobrovoljiti, ali je ona ustrajala na osveti i nije
okrutnost svoje duše htjela pretvoriti u milostivost. Uz nju je bila velika vojska Ugara,
Slavena i Kumana kojima je zapovjedila da uzmu oruţje, spuste se do grada, zaplijene
ţivotinje, zapale kuće, opustoše
vinograde i obraĊena polja i te do kraja unište sve što mogu.
Kad su Splićani vidjeli da im prijeti tako velika opasnost, poĉeli su poduzimati mjere za
zaštitu grada, osiguravati se oruţjem i prikladnim preprekama. Nisu više izlazili izvan grada
nego su pod oruţjem leţali uz zidine. Nakon mnogobrojnih šteta, koje su njezini vani poĉinili,
kraljica
je vidjela da silom ne može ništa postići protiv grada i okrenula se varkama. Pretvarala
se da se udobrovoljila, da se više ne osvrće na počinjeno ubojstvo i gradskim je
glasnicima milostivo rekla da odsada želi s njima živjeti u miru i slozi i da se više ne
trebaju ničega bojati. Poslala je s njima trojicu ili četvoricu župana iz pratnje i
tridesetak vojnika, kojima

je po običaju niz bok visio mač, a potajno im je naredila da ljubaznim riječima zavedu
graĎane i da ih pozovu, kako god budu znali, izvan zidina

i da ih što više zarobe, zatim dovuku u tvrĎavu i tamo bez ikakve milosti pobiju.
Glasnici su radosno došli javljajući da se gospoĎa smirila i u dobroj su vjeri graĎanima
savjetovali da iziĎu, jer su Ugri rekli da ne žele ući u grad kako ne bi došlo do neke
pobune, nego da iziĎu uglednici da s njima "utvrdimo sporazum o miru". GraĎani su
povjerovali mirnim i lukavim riječima, ne sumnjajući ni u kakvu zasjedu zbog toga što
je kraljica izgovorila uvjerljive riječi ljubaznim izrazom lica.Izišli su bez straha suci,
savjetnici i mnogi drugi te došli kroz istočna vrata do mjesta pored

samostana braće propovjednika. Sjedili su zajedno s njima i mirno raspravljali o


dogovoru, kad Ugri na dani znak skoče i isukanim mačevima zarobe petoricu graĎana, i
to suca Desu Mihaelova,(4) dugovjednoga starca, sa sinom Nikolom(5) i nećakom
Mihaelom sinom Leonardovim,(6) suca Ivana Vitalova(7) i suca Petra, sina
Černehina.(8) Neke su takoĎer ranili, a drugi su

uz pomoć Boţju umakli iz njihovih ruku i spasili se.


Kad je kralj Bela ĉuo za sve zlo koje je kraljica nanijela Splićanima, veoma mu je bilo ţao i
odmah je poslao dvojicu mudrih ljudi i redovnike
iz reda male braće koji su smirili njezin bijes i brzo je pozvali natrag u Ugarsku. Ali ona je
ustrajala u svojoj okrutnosti i dala je sramotno i
neljudski zatvoriti zarobljenu vlastelu u mraĉnu tamnicu tvrĊave. Splićani su se još više
rastuţili što nisu znali pronaći odgovarajuću zaštitu protiv takvih prevara, premda su ih
prijatelji ĉesto savjetovali da budu oprezniji. Ţalosni i smeteni više su puta slali izaslanike k
njoj ponizno moleći da milostivo oslobodi velikaše koje je bez ikakve krivnje dala zarobiti.
Premda nikako nije htjela pristati, ipak se malo udobrovoljila i dala im savjet da upute
prikladne glasnike gospodinu kralju obećavajući da će kod njega uspješno posredovati. Tada
je to zarobljenike prebacila iz kliške tvrĊave u Knin i tamo ih zatvorila u strogi zatvor. A
sama se vratila u Ugarsku.
Splićani su odmah poslije kraljiĉina odlaska poslali u Ugarsku Tomu
arhiĊakona(9) i Marina, po nadimku Bonaţuntu.(10) Došli su tamo i, kad im je dana
mogućnost stupiti pred kralja, bila je prisutna i kraljica. Kad su izloţili, što su bolje mogli,
sadrţaj svojega poslanstva, kraljica, koja je bila obećala da će s uspjehom posredovati kod
kralja za osloboĊenje zarobljenika, poĉela je optuţivati Splićane za mnoge stvari. Kralj pak,
vjerujući odviše rijeĉima svoje ţene, odgovori da će udovoljiti molbi Splićana samo ako mu
kao taoce dadu dvadeset ĉetvoricu uglednijih graĊana. ArhiĊakon je isticao sadrţaj povlastice
koju je grad dobio od drevnih kraljeva, i zbog toga nisu ţeljeli pristati da dadu taoce.(11) I
tako su se vratili neobavljena posla.
Poslije toga poslan je ban Roland da pregovara s graĊanima. On je
došao i izloţio im kraljev prijedlog da neće moći drugaĉije izbaviti svoje sugraĊane iz
zatvora, osim ako ne predaju kralju na ĉuvanje barem dvanaest talaca koje kralj sam izabere.
Splićani, videći da su u škripcu, pristali su na kraljevu volju. I kad su se kralj i kraljica spustili
preko Slavonije, došli i smjestili u gradu koji se zove Bihać,(12) poslali su Splićani dva-
naestoricu mladića po arhiĊakonu, Dujmu Kasarijevu(13) i Nikoli Dujmovu.
Oni su tamo došli na sveti dan Uskrsa(14) i predali djeĉake u ruke kralju i kraljici. Zauzvrat
su dobili za kneza spomenutoga bana Rolanda(15) jer su ga graĊani bili izabrali. Kralj i
kraljica veselo su primili mladiće, uz obeĉanje da će milostivo s njima postupati i da ih neće
dugo zadrţati. I
tako su zarobljenici, koji su gotovo dvije godine u zatvoru plaĉali nezasluţenu kaznu,
osloboĊeni i vratili su se kući.
Smatrajući da treba nešto reći o smrti nadbiskupa Rogerija, vratimo se na glavnu temu
pripovijedanja. Bio je na ĉelu gotovo šesnaest godina.
Na kraju se razbolio od podagre i dvije je godine leţao u bolesniĉkom
krevetu krećući se samo uz pomoć tuĊih ruku. Otekle su mu noge, zatim je potekla sukrvica i
gnoj tako da su mu svi udovi bili oduzeti, jedino je mogao govoriti. Kad je već izgubio svaku
nadu u ozdravljenje, osjećajući da mu se bliţi posljednji dan, pozvao je starješine kaptola i
grada i pred njima je sastavio oporuku: sav svoj imutak raspodijelio je nećacima i
sluţinĉadi, srebro, knjige i odjeću, osim dvije srebrne posude i dva zlatna prstena, koje je
ostavio crkvi za sjećanje na njega. Kaptolu je dao jedan srebrni pozlaćeni vrĉ i neke metalne
plitice. Dao je razdijeliti nešto novca za spas duše, nadalje je naloţio izvršiteljima oporuke
razdati sve plodove, vino, konje i sve što je ostalo u kući, te podmiriti neke svoje dugove. Ali
arhiĊakon je bio protiv toga govoreći da prelat ne mora po zakonu sastavljati oporuku, osim
za stvari koje su nabavljene izvan crkvenoga djelokruga. GraĊani su mu, potaknuti samilošću,
odobrili da iskaţe svoju volju.
Za ţivota je posvetio u provinciji splitske crkve ove biskupe:
skradinskog biskupa gospodina Ivana,(16) kninskog gospodina Ladislava.(17) Gospodin
Kolumban(18) posvećen je u kuriji u Rimu, ali kad se vratio, kao što je obiĉaj, po
metropolitanskom je pravu njemu poloţio zakletvu. Posvetio je takoĊer hvarskog biskupa
gospodina Dobronju.(19)
Preminuo je osamnaestoga dana prije svibanjskih kalenda,(20) godine Gospodnje tisuću
dvjesto šezdeset šeste. Naredio je da bude pokopan uz gospodina Krescencija(21) pred
vratima stolne crkve.
LITERATURA
Akimova, Olga A., »Antiĉnie istoĉniki 'Istorii arhiepiskopov Saloni i
Splita '«, Sovetskoe slavjanovedenie, 3 /1981/, Moskva 1981.
Anĉić, Mladen, »Srednjovjekovno vladarsko vlastelinstvo Drid. Problemi vlasništva i
organizacija u XIII. st.«, Povijesni prilozi 19, Zagreb 2000,87-111.
Anĉić, Mladen, Na rubu Zapada: tri stoljeća srednjovjekovne Bosne, Zagreb 2001.
Antoljak, Stjepan, »Pad i razaranje Zadra u IV kriţarskom ratu«, Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadru, 12, Razdio društvenih znanosti (5) 1973/1974, Zadar 1974,57-88.
Barada, Miho, »Episcopus Chroatensis«, Croatia sacra, 1, Zagreb 1931, 161-215.
Barada, Miho, »Dalmatia Superior«, Rad JAZU, 270, Zagreb 1949,93- 113.
Barbarić, Josip, »Kninski biskupi i njihova biskupija (o. 1050-1490) u svjetlu novijih
arhivskih istraţivanja«,Kninski zbornik, Zagreb 1993, 68-95.
Belamarić, Joško, Split — od carske palaĉe do grada, Split 1998.
Bogović, Mile, »Pomicanje sjedišta krbavske biskupije od Mateja Marute do Šimuna
Koţiĉića Benje (Pregled povijesti krbavske ili modruške biskupije)«, Zbornik radova
znanstvenog simpozija u povodu 800. obljetnice osnutka krbavske biskupije »Krbavska
biskupija u srednjem vijeku«, Rijeka—Zagreb 1988,41-82.
Bogović, Mile, »Hrvatsko glagoljsko tisućljeće«, Senjski zbornik, 25 (1998), Senj 1998.
Brandt, Miroslav, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb 1980.
Budak, Neven, »Babonić Stjepan«, Hrvatski biografski leksikon (dalje: HBL), 1, A—Bi,
Zagreb 1983,305-306.
Bulić, Frane, »Serie dei Reggitori di Spalato«, III, Bulletino di Archeologia e Storia Dalmata,
anno VII, Spalato 1884,151-156.
Bulić, Frane, »Izvještaj o crkvi sv. Marije od Otoka i o nadgrobnom natpisu kraljice Jelene«,
Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva (dalje: VHAD), n. s. V, Zagreb 1901,201-227.
Bulić, Frane — Bervaldi, J., »Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak Kronotaksa spljetskih
nadbiskupa«, Bogoslovska smotra, god. 1912, I-IV; god. 1913, II-III, Zagreb.
Bulić, Frane — Karaman, Ljubo, Palaĉa cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb 1927.
Buškariol, Frane, »Marginalija uz crkvu svetog Andrije u Splitu«, Kulturna baština, XII, 17,
Split 1987,32-44.
Cambi, Nenad, »Dioklecijanova i Konstantinova 'politika' odabira imena«, Rad HAZU, 485,
Razred za društvene znanosti, knj. 40, Zagreb 2002,31-35.
CD = Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae . Diplomatiĉki zbornik
kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije , sv. I-XVIII. Ur. T. Smiĉiklas (II-XII), E.
Laszowsky (XIII), M. Kostrenĉić (I, XIV-XVI), S. Gunjaĉa (XVII), D. Rendić—Mioĉević
(XVIII), Zagreb, 1904-1990.
Dobronić, Lelja, Viteški redovi templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 1984.
Duplanĉić, Arsen, »Nepoznati tlocrt samostana sv. Marije de Taurello u Splitu«, Kaĉić, 25,
Split 1993,473-485.
Duplanĉić, Arsen, »Kamena kustodija iz crkve sv. Andrije de Fenestris u Splitu«, Split 1995.
Duplanĉić,Arsen, »Opis oltara sv. Staša u splitskoj katedrali iz dvadesetih godina XVIII.
stoljeća«, Kulturna baština, 20,28-29, Split 1997,74- 94.
Farlati, Daniele, Illyricum sacrum I-VIII, Venetiis 1751-1819.
Fisković, Cvito (uredio), "Ţivot svetoga Arnira", Legende i kronike, Split 1977,123-147.
Fisković, Igor, »0 ranokršćanskoj arhitekturi na otocima Braĉu i
Arheološki radovi i rasprave, VIII-IX, Zagreb, 159-216.
Foma Splitskij, 1997. Istorija arhiepiskopov Saloni i Splita (prevod, komentari 0. A.
Akimova), Moskva 1982.
Foster, Johan, s. a. Crkvena povijest 2 (500-1500), Opadanje i obnavljanje, Novi Sad.
Franzen, August, Pregled povijesti crkve, Zagreb 1988.
Gabriĉević, Branimir, »Sarkofag nadbiskupa Ivana pronaĊen u podrumima
Dioklecijanove palaĉe«, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku (dalje: VAHD), LXII, 1960, Split 1967,87-103. Goldstein, Ivo, »Bizantska vlast
u Dalmaciji od 1165. do 1180. godine«,
Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, 30, Zagreb
1997,9-28.
Grimal, Pierre, Rimska civilizacija, Beograd 1968.
Gulin, Ante, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Sjeverna i središnja Hrvatska, Zagreb 2001.
Gunjaĉa, Stjepan, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, I, II, Zagreb 1973.
Gunjaĉa, Stjepan, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, III, Zagreb 1975.
Gunjaĉa, Stjepan, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, IV, Zagreb 1978.
Gyorffy, Gyorgy, »O kritici dalmatinskih privilegija 12. stoljeća«, Zbornik Historijskog
instituta JAZU, 6, Zagreb 1969,97-108.
Gyorffy, Gyorgy, Diplomata Hungariae antiquissima, I, Budae 1992.
Iohannis Viterbiensis, Liber de regimine civitatum, prodit curante Caietano Salvemini, u:
Scripta anecdota glossatorum, Bibliotheca iuridica medii aevi edidit Augustus Gaudentius,
vol. III, Bononiae MDCCCCI. 215-280.
Ivanišević, Milan, (uredio) »Ţivot Svetoga Ivana Trogirskoga«, Legende i kronike, Split
1977,59-121.
Ivanišević, Milan, »Stari oltar svetog Staša u splitskoj prvostolnoj crkvi«,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, (1988) 17, Split 1990,131-143.
Ivanišević, Milan, »Povijesni izvori«, Salona Christiana, Split 1994a, 105-
195.
Ivanišević, Milan, "Salonitanski biskupi", VAHD, LXXXVI/1993, Split 1994b, 223-252.
Jakšić, Nikola, »Topografija pravca via magna cesta vocata tendens per
Lucam«, Starohrvatska prosvjeta, 14, Split 1984,325-346.
Jakšić, Nikola, »O katedralama hrvatske i kninske biskupije«, Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio povijesnih znanosti, sv. 27 (14),
1987/1988, Zadar 1988,115-133.
Jakšić, Nikola, Nin prva hrvatska biskupija, Split 1997.
Jarak, Mate, »Povijest starokršćanskih zajednica na tlu kontinentalne Hrvatske«, u Katalogu
izloţbe »Od nepobjedivog sunca do sunca pravde«, Zagreb 1994,17-39.
Jarak, Mate, »Katedrala hrvatskog biskupa. luxta castrum Tiniense« Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadru, Razdio povijesnih znanosti, sv. 38 (25), 1999, Zadar 2000,129-142.
Jedin, Hugo, (uredio), Velika povijest Crkve,III/I-II, Zagreb 1971-1993. Jedin, Hugo, Crkveni
sabori, Kratka povijest, Zagreb 1980.
Jireĉek, Konstantin, Istorija Srba, 1, Beograd 1922.
Karaman, Ljubo, "Sarkofag Ivana Ravenjanina u Splitu i ranosredovjeĉna pleterna
ornamentika u Dalmaciji", Starinar 111/3, Beograd 19241925,43-59.
Karaman, Ljubo, »Portal majstora Radovana u Trogiru«, Rad JAZU 262, Zagreb 1938, 1-76;
u Odabrana djela, 479-696.
Karaman, Ljubo, Odabrana djela, Split 1986.
Katiĉić, Radoslav, »Imena dalmatinskih biskupija u aktima ekumenskog koncila u Niceji
godine 787«, Filologija, 11, Zagreb 1982-1983,75- 92; Uz poĉetke hrvatskih poĉetaka, 25-35.
Katiĉić, Radoslav, »Methodii doctrina«, Slovo 36, Zagreb 1986, 11-44; Uz poĉetke hrvatskih
poĉetaka, 67-98.
Katiĉić, Radoslav, 1986. »Vetustiores ecclesiae Spalatensis memoriae, Starohrvatska
prosvjeta«, ser. III, 17, 1987, Split 1986, 17-51; Uz poĉetke hrvatskih poĉetaka, 99-130.
Katiĉić, Radoslav, »Aedificaverunt Ragusium et habitaverunt in eo. Tragom najstarijih
dubrovaĉkih zapisa«, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 18, 1988, Split 1990, 5-38.
Katiĉić, Radoslav, Uz poĉetke hrvatskih poĉetaka, Split 1993. Katiĉić, Radoslav, Illyricum
mythologicum, Zagreb 1995.
Katiĉić, Radoslav, Litterarum studia, Knjiţevnost i naobrazba ranoga hrvatskoga
srednjovjekovlja, Zagreb 1998.
Keĉkemet, Duško, »Splitska utvrda Kamen«, Prilozi povijesti umjetnosti
u Dalmaciji, 22, Fiskovićev zbornik, II, Split 1980, 120-136.
Klaić, Nada, 1963-1965. »Ivan Ravenjanin i osnutak splitske metropolije«,
VAHD, LXV-LXII, Split, 1971, 209-249.
Klaić, Nada, »Historijska podloga hrvatskog glagoljaštva«, Slovo 15-16, Zagreb 1965, 258-
279.
Klaić, Nada, Historia Salonitana maior, Beograd 1967.
Klaić, Nada, »Neki problemi najstarije povijesti biskupsko-kaptolskog Zagreba i kraljevskog
Gradeca«, Iz starog i novog Zagreba, IV, Zagreb 1968, 7-23.
Klaić, Nada, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971. Klaić, Nada, »Još
jednom o tzv. privilegijima tipa trogirskog«, Istorijski ĉasopis, XX, Beograd 1973, 52-72.
Klaić, Nada, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976. Klaić, Nada,
Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982.
Klaić, Nada, Povijest grada Trogira,II/1,, Trogir 1985.
Klaić, Nada, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb 1990. Klaić, Nada — Petricioli, Ivo,
Zadar u srednjem vijeku, Zadar 1976.
Klaić,Vjekoslav,Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347, Zagreb
1897.
Kostrenĉić, Marko, »Slobode dalmatinskih gradova po tipu trogirskom«, Rad JAZU, 239,
Zagreb 1930, 56-150.
Kovaĉić, Slavko, »Bernard«, Hrvatski bibliografski leksikon, 1, Zagreb 1983, 698.
Kovaĉić, Slavko, »Splitska metropolija u dvanaestom stoljeću«, Zbornik radova znanstvenog
simpozija u povodu 800. obljetnice osnutka krbavske biskupije, »Krbavska biskupija u
srednjem vijeku«, Rijeka— Zagreb 1988, 11-39.
Kovaĉić, Slavko, »Koje je godine osnovana hvarska biskupija?«, Croatica
Christiana Periodica (dalje: CCP), XV, 27, Zagreb 1991, 53-58.
Kovaĉić, Slavko, »Makarska biskupija«, Zbornik Iz riznice makarske katedrale, Makarska
1995,11-19.
Koţoć Maja, »'Kronika' Tome Arhidakona i zameci etnološke misli u Hrvata«, Etnološfka
tribina, 11, Zagreb 1988,25-32.
Krizomali, Urban, »Crkvica svete Anastazije u Splitu«, Kulturna baština, VII, 11-12, Split
1981,64-68.
Kronika kršćanstva, Zagreb 1998.
Legende i kronike (uredili Vedran Gligo i Hrvoje Morović), Split 1977. Leksikon = Leksikon
ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, 1979. Zagreb.
Goff, de Jaques ,Srednjovekovna civilizacija zapadne Europe, Beograd 1974. (prey. s franc.
Dobrila Stošić)
Lisiĉar, Petar, »Legenda o Kadmu«, Ţiva antika, Skoplje 1953, III, 241261.
Lopez, Roberto, RoĊenje Europe, Stoljeća V—XIV, Zagreb 1978. (s tal.
prey. Berislav Lukić)
Luĉić, Josip, Povijest Dubrovnika, II, Zagreb 1973.
Listine = Ljubić, Šime, Listine o odnošajih izmeĊu juţnoga Slavenstva mletaĉke republike,
knj. I, MSHSM vol. I, Zagreb 1868.
Magner, T., Aspalathos , Spalatum, Split, Classics and classical tradition,
The Pennsylvania State University, University park, 1973,96-115. Majstor Radovan = Majstor
Radovan i njegovo doba, Zbornik radova
medunarodnog znanstvenog skupa odrţanog u Trogiru 26-30. rujna
1990. godine, Trogir 1994.
Marasović, Jerko — Marasović, Tomislav, Dioklecijanova palaĉa, Zagreb 1968.
Marasović, Tomislav, Dioklecijanova palaĉa, Beograd 1982. Marasović, Tomislav, Split u
starohrvatsko doba, Split 1996. Margetid, Lujo, »Historia Salonitana i Historia Salonitana
Maior — neka
pitanja«, Historijski zbornik (dalje: HZ), XLVII (1), Zagreb 1994,1-
36.
Maškin, A., Istorija starog Rima, Beograd 1968.
Matijević Sokol, Mirjana, "Toma ArhiĊakon i crkvena organizacija u Saloni", Zbornik
Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU, 15, Zagreb 1988,11-26.
Matijević Sokol, Mirjana, »Starohrvatski Solin u Kronici Tome ArhiĊakona«, VAHD, 85,
Split 1993., 83-90.
Matijević Sokol, Mirjana, »Toma Arhidakon Splićanin (1200-1268), Nacrt
za jedan portret«, Povijesni prilozi, 14, Zagreb 1995,117-135.
Matijević Sokol, Mirjana, "Neka pitanja o splitskom Ċakonu Dobri (kraj
XI.-poĉetak XII. stoljeća)", Spomenica Ljube Bobana, Zagreb 1996,
61-71.
Matijević Sokol, Mirjana, »Kralj Zvonimir u diplomatiĉkim izvorima«,
Zbornik radova "Zvonimir — kralj hrvatski" , Zagreb 1997,45-56.
Matijević Sokol, Mirjana, »Toma ArhiĊakon i uspostava dubrovaĉke
nadbiskupije«, Zbornika radova znanstvenog skupa »Tisuću godina
dubrovaĉke /nad/biskupije«, Dubrovnik 2001,113-124.
Matijević Sokol, Mirjana, Toma ArhiĊakon i njegovo djelo, Jastrebarsko 2002.
Matijević Sokol, Mirjana, — Sokol, V., Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira, Milano—
Zagreb 1999.
Migotti, Branka, »Neka pitanja ranokršćanske hagiografije Srednje
Dalmacije«, Arheološki radovi i rasprave ,11, Zagreb 1988,133-159. Migotti, Branka,
»Ranokršćanska biskupija Scardona (Skradin)«, Prilozi
Instituta za arheologiju u Zagrebu, 9, Zagreb 1992,101-111. Misciatelli, Piero, Trattato nel'
ufficio del podesta, Sienna 1925. Morović, Hrvoje, »Istorija svetoga Dujma i Staša«, u
Legende i kronike,
Split 1977.
Main, Vladimir, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950.
Novak, Grga, Hvar, Beograd 1924.
Novak, Grga, Povijest Splita,I4I, Zagreb 1957-1961.
Omašić, Vjeko, Kaštela od prapovijesti di poĉetka XX. stoljeća, I-II, Kaštela 2001.
Opći šematizam katoliĉke crkve u Jugoslaviji, 1975. Zagreb.
Oreb, Franko, 1990. »Prethistorijsko, antiĉko i starokršćansko razdoblje na otoku Šolti«, u M.
A. Mihovilović i suradnici, Otok Solta, Zagreb, 47-67.
Oreb, Franko; Rismondo, Tajma; Topić, M. (i dr.), Ad basilicas pictas, Split 1999.
Ostojić, Ivan, Metropolitanski kaptol u Splitu, Zagreb 1975.
Ostrogorski, Georgij, Istorija Vizantije, Beograd 1969.
Periĉić, Eduard, »Biogradska biskupija«, Biogradski zbornik, 1, Zadar 1990,335-350.
Periĉić, Eduard, »Sclavorum regnum Grgura Barskog«, Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb
1991.
Petrić, Perislav, "Splitski toponimi", ĉakayska riĉ XII, XII, 1-2, Split 1984, 3-27.
Piteša, A., Marijanović, I., Šarić, A., Marasović, J., 1992. »Arheološka mjesta i spomenici«,
Starohrvatski Solin, Split, 95-185.
Poĉeci hrvatskog kršćanskog i društvenog ţivota od 7. do kraja 9. stoljeća (Zbornik radova),
Split, 1990.
Prlender, Ivica, Crkva i drţava u srednjovjekovnom Dubrovniku, Zagreb 1998. (disertacija,
rukopis).
Puljić, Ivica, »Crkvene prilike u srednjovjekovnoj humskoj zemlji«, Zbornik "Povijest
hrvatskog Poĉitelja" , Ĉapljina—Zagreb 1996,88- 150.
Raĉki, Franjo, »Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia«, MSHSM,
VII, Zagreb 1877.
Raĉki, Franjo, Bogomili i patareni, Posebna izdanja Srpske kraljevske akademije, Beograd
1931.
Rapanić, Ţeljko, Predromaniĉko doba u Dalmaciji, Split 1987. Rapanić, Ţeljko — Ivanišević,
Milan, Sveti Dujam, Split 1997. Raukar, Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997.
Simonis de Keza, Gesta Hungarorum, edited and translated by Laszlo Veszpremy and Frank
Schaer, with a study by Jeno Szucs, Budapest 1999.
Skok, Petar, Tri starofrancuske kronike o Zadru u godini 1202, Zagreb 1951. Soldo, Josip
Ante, »Provala Tatara u Hrvatsku«, HZ, XXI-XXII, 19681969, Zagreb 1971,371-388.
Steindorff, Ludwig, Die dalmatinischen Stadte im 12 .Jahrhundert, Köln— Wien 1984.
Steindorff, Ludwig, »Tumaĉenje rijeĉi Dalmatia u srednjovjekovnoj historiografiji.
Istovremeno o saboru na planities Dalmae«, Etnogeneza Hrvata, (ur. Neven Budak), Zagreb
1995,148-158.
Stipišić, Jakov, Pomoĉne povijesne znanosti u teoriji i praksi (III. izdanje), Zagreb 1991.
Stipišić, Jakov, »Pitanje godine krunidbe kralja Zvonimira«, Zbornik radova »Zvonimir, kralj
hrvatski«, Zagreb 1997a, 57-66.
Stipišić, Jakov, »Hrvatska u diplomatiĉkim izvorima do kraja XI. stoljeća«, Hrvatska i Europa
I, Zagreb 1997b, 285-318.
Stošić, Josip, »Trogirska katedrala i njezin zapadni portal«, Majstor Radovan i njegovo doba,
Zbornik radova medunarodnog znanstvenog skupa odrţanog u Trogiru 26-30. rujna 1990.
godine, Trogir 1994,67- 89.
Stošić, Josip, »Crkva Sv. Marije Magdalene u Ĉazmi«, Ĉazma u prošlom mileniju, Zagreb
2001.
Strgaĉić , Ante M., »Papa Aleksandar III. u Zadru«, Radovi Instituta JAZU u Zadru, I, Zadar
1954,153-187.
Suić, Mate, »Granice Liburnije kroz stoljeća«, Radovi Instituta JAZU u Zadru, II, Zadar
1955,23-296.
Suić, Mate, »Lukanov Iader (IV 405) — rijeka Jadro ili grad Zadar?«,
Diadora, 8, Zadar 1975, 5-27; Odabrani radovi, 603-626.
Suić, Mate, »Hijeronim Stridonjanin — graĊanin Tarsatike«, Rad JAZU,
426, Zagreb 1986,213-278.
Suić, Mate, »Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske«, Opera selecta, Zadar 1996.
Sveti Jeronim Dalmatinac, Izabrane poslanice (priredio J. Bratulić), Split, 1990.
Sweeney, James Ross, »Thomas of Spalato and the Mongols: a thirteenth- century Dalmatian
view of Mongol customs«, Florilegiium, 4, Carleton USA 1982,156-183.
Šegvić , Kerubin, Toma Splićanin. Drţavnik i pisac . 1200 .-1268 ., Zagreb 1927.
Šidak, Jaroslav, Studije o »Crkvi bosanskoj« i bogumilstvu, Zagreb 1975.
Šišić Ferdo, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925. Šišic, Ferdo, Letopis
Popa Dukljanina, Beograd—Zagreb 1928.
Sišić , Ferdo, Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića (1102-1301),
I, Zagreb 1944.
Šišić Ferdo, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb 1975.
Škegro, Ante, »Duvanjski prostor u antici«, Duvanjski zbornik, Zbornik radova s
meĊunarodnog znanstvenog skupa »Duvanjski kraj kroz povijest", Zagreb—Tomislavgrad
2000.
Švob, Drţislav, »Komes Domald«,Nauĉna misao, 3-4, Zagreb 1955, 637.
Thomas= Raĉki, F., Thomas archidiaconus: Historia Salonitana, MSHSM vol. XXVI, SS vol.
III, Zagreb 1894.
Tkalĉić, Ivan Krstitelj, "Prieporod Biskupije zagrebaĉke u XIII. vieku", Rad JAZU, 41,
Zagreb 1877,122-153.
Tresić Paviĉić, Ante, »Izgon Mongola iz Hrvatske«, Zagreb 1942.
Vita religiosa, morale e sociale ed i concili di Split (Spalato) dei secc . 10-
11 ,Atti del Symposium internazionale di storia ecclesiastica, Split 26-
30, settembre 1978, Padova 1982.
Vrsalović, Dasen, Povijest otoka Braĉa, Supetar 1968.
Zbornik radova znanstvenog skupa »Tisuću godina dubrovaĉke /nad/ biskupije«, Dubrovnik
2001.
Zbornik radova znanstvenog skupa »Zvonimir — kralj hrvatski«, Zagreb 1997.
RADOSLAV KATIĈIĆ

TOMA ARHIĐAKON I NJEGOVO DJELO*

1. Kritiĉko izdanje

Najbolje će moţda biti ako se u ovoj popratnoj studiji kritiĉkomu izdanju povijesnoga djela
Tome ArhiĊakona splitskog najprvo rekne što je upravo kritiĉko izdanje i koje mu je
znaĉenje. 0 kritiĉkom izdanju kojega starijeg djela što do nas nije došlo u jednom autentiĉnom
autorskom izvorniku, nego u više prijepisa, od kojih, po naravi stvari, svaki predstavlja i
zasebnu redakciju teksta, govorimo onda kad izdavaĉ temeljito upozna sve te rukopise,
pomno usporedi oblike u kojima se tekst javlja u njima, pouzdano usporedi svaki sa svakim i
tako utvrdi kakav je odnos meĊu njima, pa onda utvrdi tijek njihova nastajanja, povijest
izvornoga teksta u tim prijepisima i na tome temelju uspostavi, najbolje što moţe, taj tekst u
izvornome obliku, onako kako ga je autor ostavio, uklanjajući iz njega prepisivaĉke pogreške
i kasnije promjene, bilo da su nastale nesvjesno, pa se i one mogu smatrati prepisivaĉkim
pogreškama, ili pak svjesno, pa se radi o nepovlasnim redaktorskim zahvatima, polaţući pri
tome ĉitatelju raĉun o svem tome postupku. Svojevrstan zapisnik o njem objavljuje se koliko
je samo moguće saţeto, a da ipak bude jasno i pregledno, uz uspostavljeni tekst u takozvanom
kritiĉkom aparatu. Taj je aparat bitna sastavnica izdanja. Ĉitatelj tako saznaje i što stoji kao
zbiljska tekstovna predaja u oĉuvanim prijepisima i kako bi po mišljenju pozvanoga i
upuĉenog znalca trebalo uspostaviti prvobitni autorov tekst. Tako drţi sve u rukama.
Istraţivaĉki pak rad koji vodi do toga, i takvo mu je izdanje kruna, zove se kritika teksta.

Postupak kritiĉkoga izdavanja starih tekstova do velikoga je savršenstva razvijen u klasiĉnoj


filologiji, gdje su se izvorni tekstovi antiĉke knjiţevnosti, latinske i grĉke, briţljivo
uspostavljali na temelju srednjovjekovnih prijepisa u kojima su došli do nas. Jednako tako
valja, dakako, postupati kad se za znanstvenu uporabu prireĊuju tekstovi srednjovjekovne
knjţievnosti. Temelje su tomu poloţili veliki uĉenjaci u aleksandrijskoj knjiţnici, koji su
zahtjevnim ĉitateljima helenistiĉkoga svijeta na temelju knjiga što su se tamo skupile sa svih
strana prireĊivali
provjerena izdanja klasiĉnih grĉkih pisaca. Pokazalo se da se sliĉni zadatci postavljaju i pri
bavljenju novijom knjiţevnosti. Tako na primjer besmrtni ep Ivana Maţuraniţa istraţivaćima
postavlja sliĉne zadatke. Dakako, to su odnosi meĊu verzijama jasniji i njihovo svjedoĉanstvo
pouzdanije, a kritiĉki postupak znatno jednostavniji, pa se u istraţivanju novije knjiţevnosti
kritika teksta konstituirala kao disciplina pod drugim imenom: tekstologija. Oni pak koji
zauzeto rade na njoj svjesni su njezine vaţnosti, ali to promjena u imenu discipline pokazuje
da im baš nije stalo do toga da se sjećaju svojih velikih prethodnika, aleksandrijskih njezinih
utemeljitelja.
Povijesno djelo ArhiĊakona Tome nedvojbeno je najznatnije historiografsko postignuće svega
srednjovjekovlja u hrvatskome prostoru, a i preko granice historiografije ono je izraz
izobraţene i misaone osobnosti kakvoj iz toga razdoblja u nas nema premca. Tek kritiĉko
njegovo izdanje daje nam ga doista u ruke. Bez njega kao vrela nije se mogla utemeljiti
hrvatska srednjovjekovna povijest, pa se njegova izdavanja pothvatio već Ivan Luĉić, koji je
svoje izdanje pridodao temeljnomu svojem djelu De regno Dalmatiae et Croatiae (Amsterdam
1666), a kritiĉko je izdanje priredio Franjo Raĉki, ali mu smrt nije dopustila da taj veliki
posao potpuno izbrusi i dovrši. Ipak je on s njim bio došao do kraja, to je i objavljeno iz
njegove ostavštine (Zagreb 1894). Sve što se od tada radilo na temelju Tomine kronike
oslanja se na Raĉkoga.(1) No nije Raĉkomu ostalo uskraćeno samo to da svoje kritiĉko
izdanje podvrgne zadnjoj provjeri, nego nije još imao ni potpun pregled nad rukopisnom
predajom njegova teksta. Na tom su podruĉju novija istravanja donijela znatnih rezultata, a
otvorila su se i nova pitanja s dalekoseţnim implikacijama kojih sam Raĉki još nije mogao
biti svjestan. Bitne su prinose kritiĉkomu izdanju Tomina djela dali Nada Klaić (Beograd
1967)(2) i, drţeći se njezina izdanja, Stjepan Gunjaĉa (Zagreb 1973). Ali tek ovim izdanjem,
što ga ĉitatelj sad drţi u rukama, zaokruţuje se sve to nastojanje. U jednom posebnom, ali
vrlo ozbiljnom, smislu moţe se reći da tek sada imamo Tomu ArhiĊakona. Pa tko god
rasklapa ovu knjigu treba u njoj naći ne samo njega, nego i nešto o njem, o tome kako je ţivio
i stvarao, kakav je zapravo bio pisac i kakvo je njegovo djelo. Tomu će posluţiti ova studija.
2. Toma ArhiĊakon u vremenu i prostoru

O ţivotu Tome ArhiĊakona podatci su oskudni, ako i jesu vrlo pouzdani jer potjeĉu iz
prvorazrednih vrela. Najvaţnije je to njegovo povijesno djelo, jer opisujući zbivanja u Splitu i
splitskoj crkvi za svojega vremena nije mogao, a nije ni htio, zaobići ulogu koju je sam u
njima igrao, ali je o sebi samome i svojoj osobnoj sudbini, kako i

srednjovjekovnomu piscu kleriku, izvještavao u trećem licu i vrlo škrto, pa tako ostaje u sjeni
i onda kad najsadrţajnije izvješćuje o svojem djelovanju. Uz one u njegovu povijesnom spisu
ima podataka o Tominu javnom djelovanju i u ispravama što su se oĉuvale iz onoga vremena.
Iz njih se dobivaju vrlo pouzdani podatci o tome koje je duţnosti vršio u splitskoj općini, ali
se o njegovu osobnom ţivotu odatle, dakako, ne saznaje ništa. Tim se vrelima pridruţuje još
nadgrobni natpis, prigodan tekst kojim se odaje priznanje i izriĉe poštovanje pokojniku.
Pouzdano nam je poznat datum Tomine smrti jer je uklesan u nadgrobni natpis koji se i danas
moţe vidjeti u splitskoj crkvi sv. Frane, gdje je pokopan. Umro je na dan 8. svibnja 1268.(3) 0
datumu njegova roĊenja nemamo jednako precizan podatak. Sve što o tome moţemo znati
kazuje nam Toma sam. U njegovoj povijesti piše da ga je godine 1230. katedralni kaptol
splitski i sav kler sloţno izabrao na ispraţnjeno mjesto arhiĊakona, a on da je tada bio u
tridesetoj svojoj godini.(4) Po tome se moţe izraĉunati da je Toma roden 1200. ili 1201.
godine. Više se o tome ne zna. No svakako se moţe vrlo pouzdano ustvrditi da je Toma
ArhiĊakon ţivio od 1200/1. do 1268.

O tome od koga je potekao ne znamo ništa. Nema nikakve vijesti. Tek njegov nadgrobni
natpis nedvojbeno svjedoĉi da je roĊen u Splitu. Sam je sebe smatrao Splićaninom i po tome
Dalmatincem. Po onom što nam kazuje vidimo da se jedino sa Splitom potpuno identificirao,
iako se o njegovim graĊanima ĉesto izraţavao prijekorno.(5) Treba se stoga prisjetiti
koje je u Tomino doba upravo bilo podruĉje splitske općine, kuda se prostirao Tomin svijet u
kojem se doista i bez pridrţaja osjećao kod kuće i meĊu svojima. Jezgru je tvorio sam grad
opasan utvrdama, naselje u Dioklecijanovoj palaĉi. S njezine zapadne strane izgradilo se
proširenje, novi grad (Burgus), koji oko polovice 13. st. još nije bio sav ĉvrsto utvrĊen nego
su ga na strani prema Marjanu, dakle prema unutrašnjosti splitskoga teritorija, odakle su se
najmanje oĉekivali napadaji, ograĊivale i štitile samo nabacane hrpe neobraĊenoga kamenja i
kula s koje se motrilo da se s te strane gradu pribliţava kakva opasnost. Tu je uz more
podignuta crkva sv. Feliksa uz koju je u Tomino doba sagraĊen franjevaĉki samostan, pa se i
crkva poĉela zvati po svetome Frani. Na istoku je uz grad tada nastajalo naselje Luĉac
(Arkuz). U njem je bila podignuta crkva sv. Katarine, a uz nju je u Tomino doba sagraĊen
dominikanski samostan. Tako je s franjevcima i dominikancima duh novoga vremena došao
do pod splitske zidine.
Teritorij općine ostao je od najranijih srednjovjekovnih vremena stiješnjen uz more. Naselje u
Dioklecijanovoj palaĉi, koliko god se predstavljalo kao nasljednik Salone i pozivalo na to,
nije uspjelo i kraj sve obnove dobiti u svoj posjed ager Salonitanus, potpuno podruĉje rimske
kolonije, nego se moralo zadovoljiti samo njegovim manjim i za poljodjelstvo slabije
vrijednim dijelom. Glavninu toga teritorija tvorio je otok Šolta, a protezao se i na velik dio
otoka Ĉiova. Granica je s trogirskim teritorijem bila na njem kod Slatina. Prema kopnu je
meĊa splitske općine bila tek neznatno pomaknuta od najranijega srednjovjekovnoga poteza.
Slijedila je rijeke Jadro i Ţrnovnicu, a izmeĊu njih je bila povuĉena najdonjim obroncima
Mosora. Iza te crte prestajala je gradska jurisdikcija, a poĉinjala hrvatska, nad kojom je
vrhovništvo tada imao ugarski kralj od loze Arpadovića, a pod njim su po svojem nasljednom
pravu vršili vlast hrvatski rodovi: Subići, Cetinjani, Kaĉići ..., i velikaši što su se u njima bili
zakneţili.

Od toga gradskog teritorija valja jasno razlikovati posjede što su ih gradska općina i još više
splitska nadbiskupija imale onkraj granice, na hrvatskom teritoriju. Bile su to vladarske
nadarbine i kao takve splitsko vlasništvo, gradsko ili crkveno, ali je juridsikcija, dakle drţavna
vlast, nad njima bila kraljeva odnosno njegovih feudalaca. Gradska je općina tamo imala
sudbenu vlast samo nad splitskim gradanima.(6)

Kao i drugi znatniji gradovi na istoĉnoj jadranskoj obali, Split je predstavljao vaţno) sjecište
plovnih i kopnenih putova. To je naslijedio od antiĉke Salone. Plovni su ga putovi povezivali
na jednu stranu potezom obale i kanala meĊu otocima sa sjevernim Jadranom, Istrom,
Gradeţom,
Mletcima i Jakinom, a odatle su ceste vodile po Italiji i na prekoalpski Zapad. Na drugu su ga
stranu, i opet uz potez obale i otoke, povezivali s Otrantom, pa Barijem i Brindisijem te
juţnom Italijom na jednom, a s Draĉem, Jonskim otoĉjem te Istokom, egejskim i
levantinskim, na drugome kraju. Kopneni ga je pak put povezivao s okomicom koja se
protezala preko Knina, Bihaĉa, Zagreba, do Budima i podunavlja. Na povezanosti i napetosti
što je proizlazila iz tih prostornih odnosa i njihovih prometnih zadanosti bila je zasnovana
opstojnost Tomina Splita. Sve se to vrlo razgovijetno zrcali u njegovu povijesnom djelu.

3. Tomino podrijetlo

0 tome pak koji je u Splitu bio društveni poloţaj Tomina roda, o tome ne znamo upravo ništa.
Istina, Farlati piše da Toma potjeĉe od plemenita roda, ali ne kaţe na ĉemu zasniva tu
tvrdnju.(7) Ta vijest ima doduše neku teţinu, ali ne presijeca pitanje. To moţe i u Farlatija biti
tek nagaĊanje. NagaĊanja su sve ono što se u novije vrijeme piše o tome. I to da je Toma
morao potjecati od plemenita splitskoga roda jer inaće ne bi mogao biti tako školovan,
naobraţen i utjecajan,(8) ali i to da je zacijelo potekao od neznatna roda jer bi se inaće bio
pohvalio svojim podrijetlom.(9) On je
karijeru ostvario u crkvi, a ona je u njegovo doba bila prostor najotvoreniji društvenoj
pokretljivosti. A lako je zamisliti i to da je za Tomina etiĉka shvćanja bilo neprihvatljivo
hvaliti se rodom. Tako se o tome doista ne moţe reći ništa pouzdana.
No ako i ne znamo kakva je Toma bio roda, opet ima smisla zapitati se kakva je sve
mogao biti. Splitska je općina oko polovice 13. st. imala na cijelom svojem podruĉju nekih
20.000 stanovnika.(10) Svi naseljeni u Splitu dijelili su se u 13. stoljeću na dvije glavne
skupine. To su na jednoj strani graĊani (cives), pravi Splićani, oni koji u gradu posjeduju sva
prava i povlastice, ali su duţni ispunjavati i sve obveze u mirno i u ratno doba, a najbitnija je
bila da prebivaju u gradu sa svojim obiteljima i da ga ne napuste. Morali su mu biti trajni
stanovnici i ako bi ga napustili, gubili su ne samo graĊansko pravo, nego i imovinu koju bi u
njem stekli. Drugi su bili tek stanovnici (habitatores), koji stanuju u gradu, imaju, dakako s
toga naslova prema njemu i obveza, ali nemaju politiĉkih prava. Tako obrtnicima i trgovcima
nije trebalo graĊansko pravo da kao stanovnici u gradu razviju gospodarsku djelatnost. Njihov
je poloţaj pri tome bio povoljan. Drukĉije je stajalo s neslobodnim slugama i sluškinjama
(servi i ancillae). Oni su bili imovina, kupovali su se i prodavali, darivali, krali i ostavljali
oporuĉno, kadikad i oslobaĊali. Nije ih bilo mnogo jer su
samo u kućanstvima i obrtniĉkim radionicama, a ne izvan grada u poljodjelstvu. Inaĉe su
svi slobodni stanovnici grada, i graĊani i oni bez graĊanskoga prava, bili što se
privatnopravnoga poloţaja tiće pred sudom jednaki. To je pravna tradicija koja u
dalmatinskim općinama potjeĉe još iz rimske antike. Pravno relevantnih staleških razlika u
njih nije bilo.
Dakako, još od kasne antike i kroz sav rani srednji vijek postojao je u tim gradskim
općinama nobilitet (nobiles), ali su to bili ugledni i dokazani gradski rodovi kojih su
pripadnici po nepisanom pravu obnašali više gradske sluţbe, osobito sluţbu biskupa i
gradskoga poglavara, koji se prvotno zvao prior, a od kraja 11. st. knez (comes), pa onda
sluţbu
zapovjednika gradskih oruţanih snaga (tribunus) i ĉlana upravnoga kolegija na ĉelu gradske
općine (consul), a u Splitu osobito sluţbe sudaca. S tim društvenim poloţajem nije bio vezan
pravno utvrĊen staleški status. No postupno se, nekako baš od 13. st., to tradicijska razlika u
društvenom poloţaju graĊana poĉinje preoblikovati u pravno utemeljeno staleško ureĊenje.
Plemići se kao nobiles koji obnašaju gradsku vlast izdvajaju u vijeće i po toj se vlasti za njih
ustaljuje i hrvatski naziv vlastela. Njima nasuprot stoji puk (populares).11) S vremenom se
pod utjecajem predrenesansnih strujanja na njih primjenjuju antiĉki nazivi patriciji i plebejci.
Tako stvoren staleški antagonizam prerasta od 14. st. i u ţestoke staleške sukobe.
Plemiĉki su rodovi u svojim rukama koncentrirali i zemljišni posjed na gradskom teritoriju.
Split je takvog zemljišta imao malo jer su na salonitanskom ageru Hrvati uspostavili svoju
vlast. Na splitskim su se poljodjelskim površinama uzgajali gotovo iskljuĉlvo vinogradi,
vrtovi i voćnjaci. Za njih su vlasnici davali svoju zemlju u zakup teţacima, koji su na njoj
sadili, obraĊivali i brali, a dio uroda davali vlasnicima. Stanovali su uza sam utvrĊen grad i
smatrali su se njegovim stanovnicima. Takva su teţaĉka naselja u Splitu Veli varoš, na zapad
od Dioklecijanove palaĉe, i Luĉac, na istok od nje. Kmetova koji bi obraĊivali zemlju i
stanovali na ladanjskim posjedima u Splitu gotovo da i nije bilo, jer nije bilo poljoprivrednih
površina pogodnih za ratarstvo.(12)

Ako se razmotri sve to, razabire se da bi Toma mogao potjecati iz svake od društvenih
skupina što su ovdje naznaĉene. Jedino je teško pretpostaviti da bi potjecao od neslobodnoga
sluge. Djeca ni iz koje od tih skupina nisu bila naĉelno iskljuĉena od crkvenoga školovanja. A
kada se razmišlja o rastu i razvoju Tome ArhiĊakona, upravo je školovanje najbitnije, mnogo
vaţnije od društvenoga sloja iz kojega je potekao.

Ne moţe se razmišljati o Tominu podrijetlu a da se ne postavi i pitanje o etniĉkoj tradiciji iz


koje je potekao. I o tome se izravno ne zna ništa. Po vlastitu iskazivanju, i to ne izravnu,
Toma je Splićanin i po tome Dalmatinac. To je sve što od njega samog o tome znamo. Split je
pak kao dalmatinska gradska općina u 13. st. vrlo izrazito obiljeţen simbiozom dviju etniĉkih
tradicija. To su starinaĉka i korjenita romanska, upravo spalatinska, te pridošla i doseljeniĉka
slavenska, upravo hrvatska. Još u 11. st. slavenska je etniĉka tradicija bila prodrla sve do u
najuţi krug splitskoga nobiliteta, što se razabire po imenima koja su njegovi pripadnici
nadijevali svojoj djeci, pa su onda u rodu ostajala nasljedna, a gradski je puk uz spalatinski
tada već uvelike govorio i hrvatski, o ĉem najrjeĉitije govore hrvatski nadimci što su se tada
nadijevali u samome gradu, pa i
stanovnicima kula Dioklecijanove palaĉe.(13) Ta se simbioza u 13. stoljeću još jaĉe uĉvrstila.
Iz takve je sredine potekao Toma, zacijelo od djetinjstva dvojeziĉan. Uostalom, već je i
zapaţeno da njegov uzorno školovan latinski ne pokazuje ona obiljeţja koja su karakteristiĉna
za pisce kojima je materinski jezik romanski.(14)
Vrlo je dakle vjerojatno da je u Tominu rodu postojala i simbiotska slavenska etniĉka
tradicija. Ne znamo tek u kojem omjeru. No jedno je sigurno: u tome rodu nije bilo niĉega za
što bismo s našega današnjeg gledišta mogli reći da je bila slavenska, upravo hrvatska etniĉka
svijest.

4. Tomino školovanje

0 splitskom školstvu na poĉetku 13. st. zna se doista malo. Ipak se nešto i o tome moţe
razabrati ako se uzme u obzir kakvo je u razvijenom srednjem vijeku bilo školstvo prema
odredbama i zahtjevima rimske crkve. Oĉekivati je da je i splitska, prema mjeri svojih
mogućnosti, odrţavala tako zacrtanu razinu. U latinskoj se crkvi onih vremena knjţievna
naobrazba, vjerska i svjetovna, a bila je u svojim temeljima naslijeĊe rimske antike, od
naraštaja naraštaju predavala jedino u katedralnim i samostanskim školama. Drugih nije bilo.
A rimska je crkva poklanjala veliku pozornost razvoju i odrţavanju tih škola i sustavno je
vodila brigu o tome. Razvila je i školsko zakonodavstvo. Temelje mu je poloţio papa
Eugenije II. već godine 825. na koncilu u Rimu. Nastavio ga je izgraĊivati Lav IV. (846-855)
i poslije njega Grgur VII (1073-1085), a u širem i društveno otvorenijem duhu novoga
vremena potvrdio je to zakonodavstvo i obnovio ga na lateranskom koncilu odrţanom 1215.
papa Inocencije III. Tada je odreĊeno da se u biskupskim sjedištima obvezatno urede
gramatiĉke škole, a u sjedištima metropolija i bogoslovne. Teško je zamisliti da se o svem
tome ne bi vodilo raĉuna i u Splitu, osobito ako se ima u vidu kako je vaţno bilo tamošnje
metropolitansko sjedište i kako su ga ĉesto posjećivali i dugo boravili u njem kao papinski
legati visoki dostojanstvenici rimske crkve. U vrijeme Tomine mladosti sigurno je bilo
moguće u splitskoj katedralnoj školi steći temeljitu naobrazbu, i gramatiĉku i bogoslovnu, i
sigurno je da se Toma, za ĉije se školovanje oĉito netko brinuo i u tome ga ĉvrsto podupirao,
valjano okoristio tom mogućnosti. U splitskoj mu je katedralnoj školi jamaĉno bio uĉiteljem
magistar Gvalterije, koji se spominje u jednoj ispravi,(15) a nije tu bez
znaĉenja ni vijest da je Treguan, zemljak, drug i pratilac nadbiskupa Bernarda, bivšega
bolonjskoga profesora, koji je 1192. sjeo na splitsku stolicu, — da je taj Treguan za svojega
boravka u Splitu, prije nego je pred kraj 1206. postao trogirskim biskupom, pouĉavao
gramatici splitske klerike.(16)
U takvo je doba Toma polazio splitsku školu. A za vrhunsko usavršavanje pošao je u Bolognu
na sveuĉilište. Dozvolu da kao klerik napusti svoju nadbiskupiju bit će mu dao nadbiskup
Bernard, koji je, premda već star i nemoćan, 1215. sudjelovao na lateranskom koncilu na
kojem se osobita pozornost poklonila crkvenomu školstvu. A 1219. papa Honorije III.
potaknuo je bulom "Super specula" biskupe da odabiru nadarene klerike izrazitih umnih
sposobnosti i da im daju odobrenje (licentia) da napuste biskupiju i da poĊu na usavršavanje u
bogoslovnim znanostima.(17)
Bilo kako bilo, Toma se 1222. nalazio na studiju u Bologni. To nam kazuje sam, i pripovijeda
o doţivljaju koji mu se duboko usjekao u duhovno biće i oblikovao ga. Slušao je svetoga
Franju kako propovijeda!(18)
Bile su mu tada dvadeset i dvije godine. Trajno je ostao pod njegovim utjecajem i povezan
s njegovim redom koji je skoro poslije toga došao i u Split. S franjevcima je suraĊivao kada je
u njegovu gradu trebalo miriti zavaĊene i zaustavljati krvoproliće. A i pokopati se dao u
njihovoj crkvi na obali.
Bologna je bila ugledno sveuĉilišno središte, daleko na glasu po uĉenosti svojih uĉitelja i
izvrsnome školovanju što su ga stjecali njihovi slušaći. Njih je u ono doba bilo i do deset
tisuća. Osobito je glasovit bio studij prava, za koji je tamo osnovao školu poznati Irnerije i car
Fridrik Barbarossa. Na ĉelu pravne škole stajao je tamo u ono vrijeme znameniti Accursius
(1185-1263), negdje od 1215, pa do svoje smrti. Kao glosator dao je za svoje vrijeme
mjerodavno tumaĉenje rimskoga prava i time poloţio temelje graĊanskomu pravnom poretku
novovjeke Europe. Nema dvojbe da je Toma kao pravnik izašao ispod njegovih skuta. Na
studiju u Bologni proveo je kojih 7 godina. Vrijedno je spomenuti da je tamo s njim studirao
Pier della Vigna, veliki talijanski pjesnik, koji je, koliko znamo, ispjevao prvi sonet na
talijanskom jeziku. Na bolonjskom su sveuĉilištu tada bili pravnik Ivan iz Viterba, poznat kao
pisac priruĉnika za ustrojavanje gradske vlasti, teoretiĉar gradske komune dakle, i Pavao
Dalmatinac, zvan još i Ugrin, profesor crkvenoga prava, autor knjige o pokajanju i prvi
provincijal ugarsko-hrvatskih dominikanaca. U Bologni se uĉila i ars dictandi, vještina
sastavljanja pravnih spisa, i ars notaria, biljeţniĉka vještina valjanoga ovjeravanja spisa javne
vjere (fides publica). Toj se vještini tada tamo uĉio, a poslije ju je tamo i pouĉavao, glasoviti
bolonjski notar Rolandino Passagerijev, jedan od najboljih znalaca biljeţniĉkoga umijeća u
13. st. Kako se vidi iz njegova kasnijeg djelovanja u rodnome gradu, Toma je temeljito izuĉio
obje. Veliki su uĉitelji na tom podruĉju u njegovo vrijeme tamo bili Firentinac
Buoncompagno i Guido Fava. Obojica su izašla na glas svojim traktatima o retorici. Taj
procvat retorike i stilistike nije ostao ograniĉen na pisanje dokumenata i pisama, nego je
našao primjene i u povijesnim spisima. Kad mu je Toma slušao predavanja, Bouncompagno
je vedćbio sastavio svoje povijesno djelo De obsidione Anconae — »0 opsadi Jakina«. U
njem je majstorski primijenio ars dictandi, kojom je bio vrhunski ovladao. Oĉito je i od njega
Toma primio poticaj da se uz dotjerano sastavljanje pravnih spisa pothvati i zahtjevne
historiografije. A s njim je u Bologni studirao Rolandino iz Padove, godine 1221. promoviran
u magistra i doktora gramatike i retorike, koji je poslije radio kao notar u rodnome gradu i
tamo napisao povijest Treviške marke te ţivahnim bojama oslikao veliĉinu i propast tiranina
Ezzelina i izrazio slobodarski duh svojih sugraĊana, primjenjujući i on pri tome sve propise
iste vještine. Oba to pisca bila su vrlo zauzeta za slobodu svojih gradskih općina od tuĊe
vlasti. Toma se, doţivljavajući to
iz bliza i druţeći se s intelektualcima zaokupljenima takvim prijeporima, duhom i sam našao
u vrtlogu divovskoga razdora što se bio otvorio u svim talijanskim drţavama, sukoba gvelfa i
gibelina, pristaša rimskoga pape i njemaĉkoga cara. Autonomni talijanski gradovi teško su se
nosili s feudalnom gospodom preko koje je kao svojih ljudi car Fridrik II. nastojao nametnuti
Italiji svoje gospodstvo. Splićanin je tu zasigurno bez ikakve dvojbe, upravo refleksno, stao
na stranu gradova. Feudalci su ga morali odmah podsjetiti na Kaĉiće, Šubiće iii Cetinjane,
kojima se Split znao utjecati radi zaštite, a oni ga ĉesto nemilo pritiskali.
Pored tih u biti posve politĉkih sukoba, iako su i oni imali crkvenu dimenziju, razbuktali su se
u vrijeme Tomina bolonjskog studija i izrazito vjerski prijepori, borba rimske crkve s
krivovjercima, pravim hereticima, kakvi su bili albigenzi, katari i patareni. Baš ti su se
posljednji Tome osobito ticali jer su se bili uĉvrstili u splitskom zaleĊu, u Bosni, te je
njihovim vezama s patarenskim ţarištima u sjevernoj Italiji stalno bila ugroţena vjerska
ravnoteţa u dalmatinskim gradovima, pa tako i u Splitu. Pobijanje i suzbijanje njihova
vjerskog nauka i udruţivanja oko njega bilo je tamo neprekidno vrlo aktualno, to više što su
upravo preko tih gradova kretali u Bosnu i djelatnici rimske crkve koji su nastojali sredivati
poloţaj u toj zemiji i susjednim prostorima kuda se poĉela širiti hereza.

U pobijanju i suzbijanju hereze dobila je za rimsku crkvu propovijed novu vaţnost. Osobito
istaknuti na tom polju i nositelji novoga duha bili su sveti Franjo Asiški i sveti Dominik
Guzman. Iz njihova propovjedniĉkog djelovanja proizašla su u tom ozraĉju dva nova reda,
1209. franjevci, i 1215. dominikanci. Ti su redovi u to doba otvarali svoje škole i u Bologni.
Lako je pretpostaviti da Toma nije propustio priliku da tu produbi i svoju bogoslovnu
naobrazbu. Tako je studij u Bologni, osim što je mladoga Splićanina opremio najizvrsnijom
gramatiĉkom i retoriĉkom, što ce reći knjţevnom, te pravniĉkom naobrazbom, snaţno utjecao
na oblikovanje njegove osobnosti i bitno pridonio izgradivanju cjelovita pogleda na svijet.(19)

5. Tomine općinske i crkvene sluţbe

Nije poznato kada se upravo Toma sa studija u Bologni vratio u Split. Jasno se, meĊutim,
razabire da je kvalifikacija koju je tamo stekao u rodnome gradu bila cijenjena i potrebna. Već
1227, bilo mu je tada tek dvadeset sedam godina, bolonjski se Ċak javlja u ispravama kao
klerik i
zaprisegnuti biljeţnik splitske općine.(20) On se u njima iskazuje kao izvrstan pravnik, a
uoĉljiva je pomnja kojom ispravno biljeţi hrvatska imena osoba i mjesta. U arhivu zadarskoga
samostana sv. Marije oĉuvana je i jedna isprava pisana njegovom rukom i obiljeţena
njegovim notarskim znakom. Ona je, kako se ĉini, sastavljena 1231. Toma je tada već bio
arhiĊkon splitskoga kaptola, izabran još 1230, ali je nadbiskup Guncel isprva osporavao
njegov izbor, a potvrdio ga je tek 1234. sam papa Grgur IX. Ta isprava nije pisana
beneventanom, koja se i dalje rabila u splitskom skriptoriju, iako je inaće već izlazila iz
porabe, nego karolinom goticom kakva je upravo tada ulazila u porabu u Bologni. Nudi se
tako pretpostavka da ju je Toma kao student tamo nauĉio i izvještio se u njoj, te je to
suvremenije pismo zadrţao i kao splitski notar.(21) Iz Tominih se isprava razabire da je
sastavljajući ih primjenjivao i druge novine što ih je bio usvojio na školovanju u Bologni.
Uveo je notarski znak kao neizostavan element koroboracije. Od 1232. susreće se u ispravama
drugi notar splitske
općine, neki klerik Kuman, koji je poslije postao i svećenik, a Tomi u ispravama više nema
traga, pa će biti da je posve napustio biljeţniĉku sluţbu, koja se smatrala nespojivom s
arhiĊakonskim dostojanstvom.
U ispravama iz 1227. Toma se predstavlja samo kao klerik, što znaĉi da je bio postriţen, ali
ne i zareĊen ikojim redom, pa niti subĊakonskim, te nije imao nikakve crkvene sluţbe.
Nedugo poslije toga bit će da je postao kanonikom splitskoga katedralnog kaptola. Sam je
Toma zabileţio kako je negdje na poĉetku dvadesetih godina umro splitski arhiĊakon Grupĉo,
sin Prodanov, pa su kanonici na njegovo mjesto izabrali svojega druga Katalda, sina
Forminova, u kojem su, uz pokojnoga Grupĉu, i prije toga gledali svojega prvaka, ali ga
nadbiskup nije potvrdio, nego je Kataldo, tada već jako star, umro poslije nepune dvije
godine.(22) Tako saznajemo da su se ispraznila kanonika mjesta u splitskom kaptolu, pa će
biti da je mladi i ugledni biljeţnik Toma tada izabran na jedno od njih
i tako se pridruţio kanoniĉkomu zboru.(23) Već je oko godine 1228. Toma, sada kao
subĊakon, s još tri kanonika zastupao u Zadru splitski kaptol u parnici sa splitskim
nadbiskupom Guncelom.(24) Nema dakle dvojbe da je već tada pripadao kanoniĉkomu zboru.
A 1230. splitski ga je katedralni kaptol i sav kler jednodušno izabrao za svojega proĉelnika,
arhiĊakona. Bilo mu je tada tek trideset godina. Tu je crkvenu sluţbu obnosio do svoje
smrti.(25)
Od ranih poĉetaka kršćanske crkve biskupu je u brizi oko crkvene zajednice i u liturgijskoj
sluţbi bio pridruţen prezbiterij (presbyterium), što će reći sve svećenstvo njegova stolnog
grada. Na Zapadu, gdje je rano ušao u obiĉaj celibat, već od 4. i 5. stoljeća, dakle ubrzo pošto
je carstvo priznalo crkvu, te je i ona postala javnom ustanovom, stali su biskup i prezbiterij
ţivjeti u jednoj kući, u zajedniĉkom kućanstvu s biskupom kao domaĉinom. Takav je
zajedniĉki ţivot morao biti ureĊen pravilima. Osobito su velik ugled uţivala pravila koja su
hiponski biskup Augustin i vercelski biskup Euzebije postavili za svoje prezbiterije, pa su to
pravila, s nekim prilagodbama, preuzeli i mnogi drugi biskupi. Takvo je ureĊenje
prevladalo u Italiji, Galiji, Hispaniji i Britaniji. ţiveći tako, prezbiterij je s biskupom na
ĉelu skupno vršio bogosluţje zajedniĉkom molitvom u odreĊena vremena dana i noći,
obdrţavajući liturgijske ĉasove i prikazujući sve molitve i radnje predviĊene ĉasoslovom, a
slobodno su vrijeme provodili u razmatranju svoje dušobrniţniĉke sluţbe. lako su tako
ustrojeni prezbiteriji bili vrlo sliĉni samostanima, njihovi se ĉanovi nisu smatrali redovnicima
jer nisu polagali redovniĉke zavjete. Tek u 9, a onda osobito u 10. st. svećenstvo je
biskupskoga grada stalo odustajati od takva zajedniĉkoga ţivota, a prezbiterij kakav je do tada
bio zamjenjuje kaptol (capitulum), kojemu pripada samo odreĊen broj zareĊenih svećenika.
Ċakona i podĊakona biskupskoga grada. To su kanonici (canonici),što će reći oni koji su
uneseni u matiĉni popis ili kanon crkve pri kojoj je kaptol bio ustrojen, pa nam se kaptol tako
predstavlja upravo kao kanoniĉki zbor. Nova je ustanova prozvana po dvorani u kojoj se zbor
skupljao na sastanke, a to je pak nazvana prema zbornom prostoru u samostanu u kojem se
okupljenim redovnicima svaki dan ĉitalo po jedno poglavlje (capitulum) njihove regule i
odrţavali drugi sastanci samostanske obitelji
Zbog velike sliĉnosti strogo ureĊena kanoniĉkoga ţivota s redovniĉkim katedralne su se crkve
stale nazivati samostanima (coenobium iii monasterium), Što je sve do danas ostavilo lako
prepoznatljiv trag u njemaĉkom jeziku, gdje se za mnoge katedralne crkve uvrijeţio naziv
Munster, što dolazi od monasterium 'samostan'. Isprva su i kanonici poput drevnih prezbiterija
spavali i jeli zajedno u jednoj kući (commune dormitorium et commune refectorium), a
obdrţavali su i liturgijske ĉasove u katedralnom koru. Postupno je onda popuštala prvobitna
kaptolska stega, napuštao se zajedniĉki ţivot (vita communis) i od 13. st., osim obvezatne
zajedniĉke molitve u koru, kanonici uglavnom više ne ţive drukĉije nego svjetovni svećenici,
ali im je dostojanstvo bilo više. Smatrali su se višim klerom, a sav ostali, pa i katedralni,
niţim.

Kaptoli su se osnivali da pomaţu biskupu u dušobraniĉkom radu i zamjenjuju ga u upravi


dijecezom, to da ga podupru u sjajnijem izvoĊenju liturgije, i to sluţbom u katedralnom koru i
asistencijom pri izvoĊenju pontifikalnih obreda. Kaptol se nazivao biskupskim senatom.
Takav mu je poloţaj jako uzvisivao ugled, ali je u sebi nosio i klicu trajnih sukoba s biskupom
jer im interesi nisu bili uvijek sukladni. Kaptol je stalno obuzdavao biskupovu samovolju u
upravljanju biskupijom i raspolaganju crkvenom imovinom, a biskup se nastojao koliko je
bilo moguće riješiti toga nadzora. Kaptol je u svakoj prilici nastojao uvećati svoje privilegije i
prerogative, a biskup ih je opet i opet nastojao ograniĉiti. Kanonici su vodili katedralno
gospodarstvo, pa se kaptol sve jaĉe poistovjećivao s katedralom, njezinim pravima, ugledom i
imetkom. Dolazilo je tako do suparništva izmedu biskupa i kaptola oko upravljanja crkvom i
uţivanja
njezinih beneficija. Takav je poloţaj davao kaptolu u dalmatinskim gradskim općinama veliku
vaţnost, te je uţivao veći ugled od gradske vlastele, koja su u njem, uostalom, bila dobro
zastupljena. Kako je vrijeme prolazilo, kanonici su svoj povlašten polaţaj naglašavali i
vanjskim obiljeţjima, osobito kvalitetom i krojem svoje kleriĉke odjeće. Isprva je kaptol
nastupao kao predstavnik svega katedralnog, pa i svega gradskog svećenstva. To okrilje
kanonika nad niţim klerom nije ostalo trajno, nego samo dok taj nije izborio pravo da sam
bira svoje vlastite predstavnike (procuratores).(2)6
Kaptol je ljubomorno ĉuvao svoju autonomiju, a pri tome je bilo najvaţnije da sam i bez
ikakve ingerencije izvana bira svoje ĉlanove. Za to da klerik postane kanonikom bilo je,
barem u Splitu, potrebno troje. Prvo izbor u kapitulu, na kanoniĉkom skupu, na koji su morali
biti pozvani svi koji su imali pravo glasa (electio). Zatim nadbiskupova potvrda (
confirmatio), koji je imao ispitati je li izbor izvršen prema propisima i je li novoizabrani
kanonik ispunjava sve uvjete (roĊenje u zakonitom braku, sposobnost i sklonost za kleriĉku
sluţbu, i napokon ĉastan ţivot) i ako naĊe da jesu ispunjeni, potvrditi izbor. Ako upravo nije
bilo nadbiskupa, kaptol je novoga ĉlana potvrĊivao sam. I kao treće uvod u posjed
(introductio in possessionem). To su u starije vrijeme vršili kanonici sami, a poslije bi
nadbiskup odredio nekoga iz kaptola da u njegovo ime uvede novoizabranoga i potvrĊenoga.
Uvoditelj je onda poveo uvoĊenika do izabranoga sjedala u koru i izvršavao s njim niz
simboliĉnih ĉina, kao ulaţenje u crkvu i izlaţenje iz nje, dodjeljivanje knjiga i drugih
predmeta vezanih uz sluţbu, nesmetano stajanje i sjedenje u crkvi. Tim uvodom izabrani je
stjecao mjesto u koru i pravo glasa u kapitulu, pravo na kanoniĉki prihod (praebenda) i pravo
na precedenciju (praecedentia),što će reći na ĉvrsto utvrĊen rang meĊu kanonicima i na to da
nastupa prije onih niţega ranga ili istoga ako su izabrani poslije njega.(27)
Od kako su ustanovljeni kaptoli, prenesen je na njih izbor biskupa, koji je prvotno pripadao
prezbiteriju, odnosno dijecezanskom kleru, pošto su od toga iskljuĉeni svjetovnjaci. Isprva je
taj izbor trebao potvrditi metropolit, a od 13. st. papa. U Splitu je kaptol birao nadbiskupe još
i onda kada su pape od 14. st. stekli pravo da sami po svojem nahoĊenju imenuju biskupe. Uz
kaptol je splitskoga nadbiskupa birao katedralni, pa ĉak i gradski kler. Splitski je katedralni
kaptol, pozivajući se na stari obiĉaj, koji put birao i biskupe splitske sufragane, ako njihove
katedrale u to vrijeme nisu imale kaptola. Iako su kaptoli, jedni prije, a drugi kasnije, izgubili
vlast da biraju biskupe, nego ih je imenovao papa, ostalo im je da
upravljaju biskupijom u duhovnim i svjetovnim stvarima dokle god je biskupska stolica
bivala ispraţnjena. I tu su vlast kaptoli naslijedili od starih prezbiterija. Nadbiskup je vaţinije
odluke koje su se ticale katedralne crkve i biskupije donosio u dogovoru s kaptolom, s njim je
skupa sudio u vaţnijim parbama i tek u dogovoru s njim podjeljivao znatnije nadarbine. Sve
to pokazuje kako je kaptol predstavljao znatno ograniĉenje biskupske vlasti i vršio stalan
nadzor nad njom. Razumljivo je da je i u Splitu dolazilo do sukoba, pa i pravdanja, kanonika s
nadbiskupom. U obranu svojih prerogativa i imovinskih prava kaptol se sporio s raznim
strankama.(28)
Crkvena je imovina u Splitu, kao i drugdje, isprva bila jedinstvena i prihodi su se od nje po
odreĊenom kljuĉu raspodjeljivali za sluţbu Boţju, za ţivot biskupu i za kler, za pomoć
siromasima. Poslije se izdvojila imovina namijenjena »biskupovu stolu« (mensa episcopalis),
a kad je onda ustrojen katedralni kaptol, dobio je i on svoja vrela prihoda. Pripale su mu kuće
i zemlje, prepušten mu je dio crkvene desetine, i to u Splitu ona njezina ĉetvrtina koju je po
starim crkvenim propisima imao dobiti biskupijski kler. Tomu zajedniĉkomu posjedu kaptola
(massa communis ill massa capitularis) treba dodati još po jednu crkvu s prihodima od nje što
je pripadala svakomu pojedinom kanoniku. Uz to su kanonici mogli imati prihode i od drugih
crkava i crkvenih posjeda. Ti prihodi nisu bili veliki, pa se kaptol i kanonici od njih nisu
bogatili, ali su uiţvali materijalnu sigurnost i društveni im je poloţaj bio ĉvrst i ugledan.
Danas se više ne da utvrditi koje su crkve u Splitu, bilo ih je preko pedeset, u 13. st. pripadale
kaptolu iii su prihode od njih mogli uţivati samo kanonici. Još manje je moguće odrediti koji
su u srednjem vijeku bili kaptolski zemljišni posjedi. Moţe se pretpostaviti da su bili
razmjerno veliki jer je bilo mnogo darovanja za spas duše darovatelja, pa su gradsko vijeće i
skupština u drugoj polovici 12. st. donijeli zakljuĉak da se zabranjuju takve nadarbine. No to
se zabrana pokazala neodrţivom jer je papa odmah zaprijetio izopćenjem predstavnicima
gradske vlasti i interdiktom samomu gradu. Ne moţe se pouzdano utvrditi ni to jesu li prihodi
od imovine splitskoga kaptola bili bogati iii siromašni. Na poĉetku 13. st. on se moleći za
darovanje poziva na svoju bijedu, a pod kraj 14. odobreno mu je zbog neimaštine sniţenje i
odgoda isplate papine desetine. Istina, pod kraj 13. st. nametnut mu je izvanredni papinski
porez za oslobaĊanje Svete zemlje u iznosu koji je bio gotovo jednak onomu koji su tada
platila tri splitska benediktinska samostana zajedno. Svakako, dobro je potvrĊeno to da se
splitska metropolitanska crkva oko sredine 13. st. smatrala vrlo siromašnom. Izabrani
nadbiskupi otklanjali su zbog toga tu ĉast, pa je papa morao prihvatiti izbor nadbiskupa
kojega nije smatrao prikladnim i
dostojnim jer se nitko drugi nije htio toga prihvatiti. Kao izlaz se predlagalo i to da se
siromašna splitska nadbiskupija spoji s bogatom zagrebaĉkom biskupijom.(29)

Iz vrela se, meĊutim, razabire jedno: Ona imovina splitskoga kaptola koja se sastojala u
nekretninama nije se u 13. stoljeću bitno povećavala. U tom pogledu nije bilo nikakva širenja
koje bi zasluţivalo veću

pozornost. Najvrednija pokretna crkvena imovina oko koje se brinuo kaptol bila je riznica.
Njoj valja pribrojiti i knjige, koje su, znalaĉki ispisane na pergamentu i umjetniĉki ukrašene, u
srednjem vijeku predstavljale dragocjenost.(30) Poznato je da se u prvoj polovici 13. st.
splitski kaptol parbio sa svojim nadbiskupom za knjige koje je ovaj bio uzeo sebi.(31)

Kaptolu je na ĉelu stajao arhiĊakon (archidiaconus), što će reći nadĊakon. Taj naslov potjeĉe
još iz antiĉkoga kršćanstva, javlja se već u 4. stoljeću kao naziv za proĉelnika prezbiterija.
Prvobitno je, kako mu i naziv kaţe, bio prvak meĊu Ċakonima, kojih je u mnogim starim
biskupskim crkvama bilo sedam poput onih sedam izabranih da sluţe zajednici kojoj su još na
ĉelu stajali apostoli.(32) U kršćanskoj starini arhiĊakonova se sluţba sastojala u tome da se
brine oko siromaha i da nadgleda raspodjelu milostinje. Tako je onda postao upraviteljem
crkvene imovine, a kada je biskupska stolica stajala ispraţnjena (sedisvacantia), raspolagao je
i onim njezinim dijelom koji je bio odreĊen da se njime uzdrţava sam biskup, njegovim
»stolom« (mensa episcopalis). Brinuo se i za odgoj svećeniĉkoga podmlatka, stajao je dakle
na ĉelu biskupijskoga školstva, vršio je i sudbenu vlast, ili što bi ju biskup prenosio na nj, ili
kao samostalan sudac u sporovima medu niţim klerom. Takvim svojim poloţajem arhiĊakon
je stajao nad svim biskupijskim klerom i njegovo je mjesto bilo prvo do biskupa. Kad su
ustrojeni kaptoli i kao tijela dobili mjesto koje je do tada imao prezbiterij, arhiĊakoni su se
naĊli na njihovu ĉelu i dalje, bar u naĉelu, vršili istu sluţbu u nešto promijenjenim
okolnostima.

Takvo je stanje ostalo u većini biskupija na hrvatskome prostoru. U sjevernijim europskim


predjelima nastupila je u tom tradicionalnom uredenju znatna promjena. Tamo je u kaptolu
bilo više arhiĊakona i oni su vodili brigu o arhiĊakonatima, jurisdikcijskim podruĉjima na
koja su se, vjerojatno zbog većeg teritorijalnog opsega, bile podijelile biskupije. Na ĉelu
cijeloga kaptola stajao je prepošt (praepositus). Tako su u
hrvatskim zemljama bile ureĊene zagrebaĉka i kninska biskupija, koja se posljednja time
bitno razlikovala od splitske nadbiskupije, kojoj je kninski biskup bio podreĊen kao svojoj
metropoliji.(33)
ArhiĊakon je kraj sve vaţnosti svoje sluţbe i velikoga utjecaja što ga je imao po njoj ostajao u
Ċakonskome redu. Ako bi primio svećeniĉki, samim je time gubio sluţbu.(34) ArhiĊakone je,
dakako, imala i salonitanska, te za njom njezina priznata nasljednica, splitska crkva. No nije
nam poznat sav niz onih koji su prije Tomina izbora 1230. obnašali to sluţbu. Poznati su nam
samo salonitanski arhiĊakon Honorat (590-599), splitski Bazilije (poĉetkom 11. st.), Fuskon
(oko 1040), Petar (1068-1089), Dobro Dicijev (prije 1119), Dujam (oko 1119), Grupĉo
Prodanov (1206-1228/9), Kataldo Forminov (1229-1230). To su Tomini prethodnici koji su
nama poznati.(35)

6. Tomino javno djelovanje

a. Okviri i pretpostavke Tomina javnoga djelovanja


Izborom za kanonika, pa onda, samo s trideset godina, već i za arhiĊakona, Toma je na velika
vrata ušao u javni ţivot onovremenoga Splita. Kao i u svim nekada carskim bizantskim
gradovima u Dalmaciji, tako je i u Splitu ţarište toga ţivota bila autonomija gradske općine.
Još od najranijega srednjovjekovnog doba sve ono podruĉje na obali i otocima nekadašnje
rimske Dalmacije što je ostalo izuzeto od slavenskoga zauzeća zemlje, te tako nije postalo
sklavinijom, što će reći da nije poĉelo
po slavenskom zakonu i obiĉaju, nije bilo pod slavenskim redom i sudom, nego je ĉuvalo,
koliko god pritisnut i okrnjen, kontinuitet antiĉkoga rimskog poretka i institucija, ostalo je
organizirano kao niz autonomnih gradskih općina i njihovih teritorija, izdvojenih od svojega
zaleĊa i izmeĊu sebe prostorno nepovezanih. Na ĉelu svjetovne gradske vlasti stajali su im
priori, a na ĉelu crkvene biskupi. Na biskupe je još Justinijan u doba velikih nevolja u kojima
su se našle neke provincije bio prebacio znatan dio drţavnih upravnih prerogativa, a kad su se
našli stisnuti uz more i na otocima, u poganskom okruţenju, njihova je politiĉka vaţnost,
dakako, još znatno porasla.
Autonomija je bila politiĉka organizacija koju je ţivot tim općinama upravo nametao i one su,
oslanjajući se s jedne strane na carsku mornaricu, kojoj su sluţile kao uporišta, a na drugoj,
zagtićene snaţnim utvrdama, ureĊujući vješto u obostranom interesu odnose sa slavenskim
vlastima u svojem kopnenom zaleĊu, uspjele takvo stanje odrţati stoljećima. I kad
je carstvo ustrojilo svoje dalmatinske posjede prvo kao arhontiju, koja se, kao i ona na Krimu,
zasnivala upravo na toj autonomiji, pa onda i kao temu, što je u naĉelu te posjede ukljuĉivalo
u strogo centraliziranu vojnu upravu carstvom, logika je ţivota to na kraju i opet svela na
labavo povezanu skupinu gradskih autonomija bez teritorijalnoga kontinuiteta. Koliko
razabiremo, ĉak ni titulu prokonzula ili stratega te teme nije u 11. stoljeću nosio namjesnik
poslan od cara, nego zadarski prior, proĉelnik gradske samouprave u metropoli bizantske
Dalmacije. Do te se mjere sve bilo svelo na gradsku autonomiju. A i poslije, kada su ti
gradovi, i dalje pod najvišim vrhovništvom bizantskoga cara, priznali i neposredno
vrhovništvo hrvatskih vladara, pa se u molitvama njihovih crkava uz cara spominjao i kralj, u
poloţaju se autonomije njihovih općina ništa nije promijenilo. Nikakvo trvenje, nikakva borba
gradova za autonomna prava nije iz toga vremena ostavila traga u vrelima. Splitska nas
pismena predaja izvješćuje samo o bogatim nadarbinama kojima su hrvatski vladari
podupirali splitsku crkvu i samostane.(36) Odatle se razabire da su ti odnosi, kako se ĉini, bili
razmjerno skladni i bez većih napetosti. Svakako se mole utvrditi bar to da, ako ih je i bilo,
nisu ostavile traga u povijesnom pamćenju dalmatinskih gradova.
Kada su ugarski Arpadovići nastupili Zvonimirovo nasljedstvo i postali kraljevima Hrvatske i
Dalmacije, poloţaj se nešto promijenio. Istina, Koloman Arpadović je 1105. svoju vlast nad
dalmatinskim gradovima uspostavio uz izriĉito priznanje njihove autonomije. Ali već je to
bilo ugraĊeno ograniĉenje. Obećavajući da će kao biskupa i kneza (comes), kako se sada
poĉeo zvati prior, potvrditi one koje sami izaberu, odredio je da im treba njegova potvrda.
Time on stjeĉe ingerenciju na postavljanje proĉelnika općine, crkvenoga i svjetovnoga. Uz
pomoć svoje stranke u gradu, te raznim mamcima i pritiscima mogao je na te poloţaje
dovoditi svoje ljude.(37) I doista je već Koloman postigao da u Splitu za biskupa izaberu
njemu odanoga dvoranina Manasa, a u Zadru za kneza njegova bana Kledina. U Splitu je
općina bila ĉak prinuĊena prepustiti kulu na istoĉnom uglu Dioklecijanove palaĉe ugarskomu
zapovjedniku i posadi koji su odande ubirali kraljevsku daću po Hrvatskoj. Ta posada nije
imala
pod nadzorom sam grad, niti je u njem imala ikakve zadaće, ali je dakako predstavljala znatan
pritisak na gradsku autonomiju. Ĉak su, kako se poslije pamtilo, biskup, Kolomanov
dvoranin, i taj zapovjednik negdje ubrzo iza 1111. u tajnom dogovoru pokušali uz pomoć
ugarske vojske iz kule skršiti gradsku samostalnost. To se izjalovilo, biskup je morao pobjeći
i napustiti svoje mjesto, a i ugarska je vojska poslije ostavila to svoje uporište.(38) A ban je
Kledin braneći Zadar od mletaĉkih snaga kojima je duţd kušao ostvariti svoje pretenzije na
Zvonimirovo nasljedstvo ušao s vojskom u grad, zauzeo gradsku tvrĊavu i ostavio u njoj
posadu, pa se 1117. morao truditi da se opet izmiri s graĊanima. A kada su Mletci ipak
nadjaĉali, duţd nije mogao drukĉije, nego je i on prisegao Zadranima jamĉeći im slobodu.(39)
I Split je tada na kratko došao pod mletaĉku vlast, a onda se opet našao pod
Arpadovićima.(40)
U tom se zbivanju jasno ocrtava poloţaj u kojem su se od poĉetka 12. stoljeća našle
dalmatinske gradske općine, i Split meĊu njima. Njihova je unutrašnja okomica bila i ostajala
djedovska i pradjedovska autonomija. Gradovi su iz svih snaga prianjali uz nju i branili je, ali
su pri tome bili izloţeni teškim pritiscima koji su dolazili i s kopna i s mora. S kopnene ih je
strane, preko dinarskoga gorja, nastojao podvrgnuti svojoj vlasti rex Hungariae, Dalmatiae et
Croatiae iz podunavske Panonije, a s morske strane dux Venetiarum, Dalmatiae et Croatiae s
druge obale Jadrana, koji su, jedan i drugi već intitulacijom što se tako preklapala pokazivali
da ne odustaju od Zvonimirova nasljedstva. U napetosti tih triju teţnja, gradske autonomne,
ugarske kopnene i mletaĉke prekomorske, protjecala je povijest Splita već sto godina prije
Tomina roĊenja, a i za njegova ţivota tekla je nošena upravo njome.

U tijeku 12. stoljeća Mletci su uspjeli ostvariti svoje nasljedno pravo nad sjevernim
gradovima, otoĉnima i nad Zadrom, a Arpadovići su ĉvrsto drţali Split i Trogir. Bizantska
vlast, koju je nad Splitom kroz šesnaest godina (1164-1180) uspostavio car Emanuel Komnen,
pa je upravo u njem stolovao bizantski namjesnik za Dalmaciju i Hrvatsku, znaĉila je, sasvim
u duhu davne tradicije, jaĉanje gradske autonomije. Stoga je splitska općina bila naklona
carevu vladanju, ali mu se opirala crkva jer je car, za razliku od starih vremena, sada, poslije
crkvenoga raskola, bio shizmatik, a splitski je nadbiskup ostajao vjeran Rimu. Bizantskoj
vlasti većinom nisu bili skloni ni hrvatski feudalci, pa je izmeĊu njih i probizantski
raspoloţenih Splićana dolazilo do ţestokih oruţanih razraĉunavanja.(41) Mletci nisu, dakako,
odustajali od ostvarivanja svojih
pretenzija i kad se povukao Bizant opet su navaljivali, Arpadovići su pak postavljajući
mlaĊega kraljeva brata da kao herceg (dux) samostalno vlada zemljama Zvonimirove krune
pojaĉali svoju prisutnost na granicama autonomnih gradskih teritorija, te njihova vlast nije do
općina dosezala više samo preko planina iz dalekoga podunavlja.

Vrhovništvo ugarsko-hrvatskih kraljeva omogućivalo je graĊanima autonomne općine


slobodno i sigurno kretanje po širokim kopnenim prostorima. To je bila velika prednost za
splitsku trgovinu. A pod kraj 12. stoljeća poloţeni su i okviri za morsku trgovinu. Split je
sklopio trgovaĉke ugovore s Pisom (1188), s Koprom (1192) i s Firmom (na samom kraju
stoljeća). Takvi su ugovori na osnovi uzajamnosti sreĊivali ne samo trgovaĉka i financijska,
nego i pitanja fiziĉke i pravne sigurnosti. Time je Split osigurao svoju trgovinu na
Jadranskom i na Tirenskom moru, te se snaţno gospodarski i uĉvršćivao svoj meĊunarodni
poloţaj. Koliko danas razabiremo, pomorska je trgovina bila intenzivnija od kopnene.(42)

Raskorak izmeĊu splitske općine i splitske crkve što se osobito jasno oĉitovao za bizantske
vlasti oko odnosa s carem shizmatikom imao je dublje korijene. Crkva je bila skupila toliko
posjeda da se to mjerodavnim krugovima graĊanstva uĉinilo nedopustivim. Stoga je gradsko
vijeće još 1162. zakljuĉilo da graĊani ne smiju svoje nekretnine crkvi niti darivati, niti joj ih
prodavati ili ostavljati u nasljedstvo. Ta je drastiĉna odluka izazvala vrlo brzu i vrlo strogu
papinu reakciju. Pod prijetnjom izopćenja gradskih ĉasnika i izricanja interdikta nad cijelim
gradom morala je općina odustati od svoje odluke i sve je ostalo po starom. To zbivanje,
meĊutim, pokazuje da utjecaj splitske crkve nije u gradu ostajao neosporenim.(43) Uz crkvu i
njezin krug postojala je meĊu graĊanima i snaţna protucrkvena struja. Tako je ostalo, pa je i
Toma ArhiĊakon to jako osjetio u svojem javnom djelovanju. Da u općini nije bilo sklada,
pokazuje se i u tome što se, kada je kralj Andrija II. Arpadović 1217. polazeći na kriţarsku
vojnu logorovao kod Splita i sam bio lijepo primljen u grad, te mu je u taj mah bio vrlo sklon,
splitska se općina nije umjela okoristiti tom iznimno povoljnom prilikom da unaprijedi svoje
interese i ojaĉa svoj poloţaj. Zanemarila je ĉak izriĉite kraljeve ponude jer su se svi utjecajni
graĊani više zanimali za svoje osobne probitke.(44)

Za Tomina djetinjstva i mladosti prilike su se oko Splita sloţile drukĉije, iako sve proizlazi iz
stanja i razvoja kakvi se razabiru u prethodnom stoljeću. Osvojivši 1202. uz pomoć kriţara
Zadar i onda 1205.
Dubrovnik, Mletci su se ponovno i jako uĉvrstili na istoĉnoj jadranskoj obali, a vlast
Arpadovića, kraljeva i hercega, nije bila dosta jaka da obuzda hrvatske rodove i njihovu
gospodu u zaleĊu. Tako su Kaĉići s najjaĉim uporištem u tvrdom Omišu, »gusareći«, kako se
to sluţbeno zvalo u kancelarijama urednih drţava, pa tako i u splitskoj općini, postali
ozbiljnom pomorskom silom koja je obnovila tradiciju starih Morjana i Neretvana. Njih ni
Venecija u svojoj ojaĉanoj prisutnosti na istoku Jadrana nije mogla suzbiti. Njihovi brzi
brodovi plovili su i plijenili sve do Boke kotorske na jednu i do Istre i Kvarnera na drugu
stranu. Ĉak se i kralj Andrija II. pokazao nemoćnim stati tomu na kraj, i kad su Omišani
poĉeli ometati kriţare pri plovidbi prema Svetoj zemlji, pozvao je 1221. papa Honorije III. na
rat protiv njih. Zatraţio je od Splićana da ih napadnu, a tomu je pothvatu stao na ĉelo sam
papin legat Akoncije, ali kako to nije postizalo oĉekivan uspjeh, pozvao je 1222. još i
Dubrovĉane da im pomognu. Cijeli taj pohod završio je potpunim neuspjehom, a splitski je
teritorij teško stradao od pustošenja kojim su se osvećivali Kaĉići.(45)

Splićani su još 1207. izabrali za gradskoga kneza moćnoga hrvatskog velikaša Domalda od
roda Kaĉića i tako se stavili pod njegovu zaštitu. Kao da su se Kaĉiću utekli protiv Kaĉića. No
kada je Domald pao u kraljevu nemilost, zbacili su ga 1221. s toga poloţaja i izabrali za
gradskoga kneza drugoga hrvatskog velikaša, zvonigradskoga kneza Višena od roda Šubića.
Taj je pak bio heretik. Oĉito je dakle da je u Splitu pri njegovu izboru za kneza prevladala
svjetovna struja nesklona crkvi. Kada je Višena ubio njegov rodić, Grgur Šubić, knez
bribirski, koji je uz kraljevu potporu sam teţio za tim da postane gradski knez splitski,
izabrala je ista to struja 1225. na Višenovo mjesto humskoga kneza Petra, takoĊer heretika.
No crkvena struja ga je odbijala, svećenstvo je pak išlo tako daleko da su mu uskratili pristup
u katedralu. Ali su svjetovnjaci, Petrovi pristaše, silom oteli kljuĉe

i uveli svojega kneza u crkvu. Kada je to saznao papin legat koji je bio vodio Splićane u
pohod protiv Omišana, udario je Split interdiktom, pa se u njem godinu dana nije vršila sluţba
boţja.(46)

Godine 1222. napali su Hrvati Cetinjani splitski teritorij i samo su teško, uz pomoć konjanika
kneza Višena, razbijeni i potjerani. Bila je to ona godina u kojoj je Toma kao student u
Bologni slušao svetoga Franju kako propovijeda. Godine 1225. ratovali su Splićani s
Domaldom Kaĉićem, svojim svrgnutim knezom, koji im se osvećivao, a 1226. borili
su se uspješno s Hrvatima Butkovićima za selo Ostrog, koje su ovi smatrali svojom baštinom,
a splitska crkva svojim vlasništvom.(47) To je vrijeme kada je Toma već bio na povratku kući
iz Bologne. Oko Splita je tada bilo sve uzbibano i nemirno, odnosi s Hrvatima opterećeni
teškim i ĉestim sukobima. A i u samome gradu nije bilo mira. Svjetovnjaĉka, protucrkvena
stranka sukobljavala se s crkvom i njezinim privrţenicima. I feudalci koje su graĊani birali za
svoje knezove imali su svaki svoju stranku. Nije od njih samo gradska općina oĉekivala
zaštitu, nego i njihovi pristaše u gradu osobnu korist i razne usluge. Nadbiskupi su ĉesto bili
kraljevi ljudi, bliţe povezani s ugarskim dvorom nego s gradskom općinom kojoj su trebali
biti duhovni pastiri. A i velikaši, izabirani za gradske knezove, predstavljali su u neku ruku
kraljevu vlast i bili, bar u naĉelu, njegovi pouzdanici. U takav se Split vratio Toma sa studija.
I upravo tada nekako, godine 1227, kada je Toma bio već zaprisegnuti biljeţnik splitske
općine, izabran je Grgur Šubić, knez bribirski, za gradskoga kneza u Splitu.(48)

b. Poĉetci Tomina javnoga djelovanja


Tomu je splitski kaptol izabrao za arhiĊakona u nadbiskupovoj odsutnosti. Kako god odnosi
grada sa susjedima, hrvatskim rodovima i njihovim velikašima, nisu bili mirni, pa je i u
gradu vladao razdor meĊu pristašama istaknutijih meĊu njima, tako su i u splitskoj crkvi
razne struje bile suprotstavljene jedna drugoj sukobljenim teţnjama i probitcima. Nadbiskup
je tada u Splitu bio Guncel (1220-1242), rodom ugarski plemić i roĊak bana Jule.
Poslije smrti nadbiskupa Bernarda, koji je umro 1217, u vrijeme dok je kralj Andrija II.
preko Splita polazio na kriţarsku vojnu, splitska je stolica više od dvije godine ostajala
prazna. ArhiĊakon i prvaci kaptola, koji su za sedisvakancije upravljali crkvom, nastojali su
odgoditi postavljanje novoga nadbiskupa jer im je bilo ugodnije i probitaĉnije voditi poslove
sami, osloboĊeni nadbiskupske vlasti . Kad bi se postavljalo pitanje izbora novoga
nadbiskupa, brinuli su se da se predlaţu ono neprikladni koji, ako i budu izabrani, neće biti
potvrĊeni, ili pak takvi koji taj izbor neće prihvatiti zbog siromaštva splitske nadbiskupije.
Napokon je ban Jula splitskomu kleru i crkvenomu puku poslao rjeĉito pismo u kojem ih je
pozvao da za svojega nadbiskupa izaberu Guncela, te im obećavao svoje usluge i sklonost
ako to uĉine. U Splitu je pak bilo pripadnika klera nezadovoljnih upravom kaptolskih prvaka
i ti su nezadovoljnici prionuli uz banovu ponudu i predobili većinu laika da stanu podupirati
Guncelov izbor.
Knez je Domald Kaĉić doduše znao da Guncel malo vrijedi i da nije dostojan poloţaja za koji
se predlagao, a i mnogi drugi su posvjedoĉli da je to tako. Ipak je prevladala Guncelova
stranka jer su se sad laici toliko zauzeli za njega da su privoljeli i većinu klera da pristane uza
nj, a kad arhiĊakon sa svojim pristašama to i dalje nije prihvaćao, zaprijetili su u gradu
nemiri, pa su napokon i oni, preko volje, dali svoj pristanak.
Tako je Guncel izabran i posvećen za splitskoga nadbiskupa, ali se uskoro pokazao tako
neozbiljnim i lakoumnim da se raspoloţenje u gradu brzo okrenulo protiv njega. Nije se
nimalo brinuo za red i pristojnost u crkvi. Osim toga je na preĉac vršio sve biskupske sluţbe:
posvećivao crkve, redio klerike, svugdje se nazivao nadbiskupom, premda iz Rima još nije
bio dobio palij, ĉime bi tek od pape bio konaĉno potvrĊen kao metropolit. U Splitu je tada
boravio papin legat Akoncije, koji je spremao pohod protiv Omišana,(49) ĉovjek vrlo strog i
savjestan. On je vidio kakav je i što radi nadbiskup i kakvo je stanje u splitskoj crkvi. Kada je
napokon Guncel iz Rima zatraţio palij, legat se zauzeo da mu se ne pošalje. Papa Honorije
III. cijeli je taj predmet onda predao tomu svojemu legatu na rješavanje. Taj je pak Guncela
suspendirao od svake biskupske sluţbe i naredio mu da ode u Rim i da pred papom poloţi
raĉun. Tamo je Guncel na jedvite jade postigao da ne bude smijenjen, nego samo suspendiran
na dvije godine. Tako je opet primljen u milost i dobio palij tek 1223. Ni u toj stvari kaptol
nije bio jednodušan. Dva su kanonika pošla s nadbiskupom u Rim da ga pred papom podupru,
ali kada su vidjeli kako mu stvari loše stoje, poţurili su se da se povrate kući. Treći je jedan
kanonik pak došao u Rim da iznese i posvjedoĉi optuţbe protiv nadbiskupa.(50)

c. Sukob s nadbiskupom
Kada je splitski kaptol 1229. izabrao za arhiĊakona kanonika Katalda sina Forminova, u
odsutnosti nadbiskupa Guncela, nije ga on, kad se vratio, htio potvrditi. Tako je Kataldo, koji
je već bio zašao duboko u godine, umro kao izabrani i ustoliĉeni arhiĊakon ĉekajući
nadbiskupovu potvrdu.(51) Isti je Guncel bio uzeo sebi crkvene knjige i u parbi što se povela
oko toga morao je ĉvrsto obećati da će ih vratiti, a splitski su kaptol pri tome zastupala ĉetiri
kanonika, od kojih je najmlaĊi i po rangu najniţi bio upravo Toma, tada još samo kanonik
subĊakon.(52)
Kao nasljednik Kataldov izabran je za arhiĊakona splitskog kaptola Toma, iako je kao
tridesetogodišnjak vjerojatno bio u njem najmlaĊi. Izabrali su ga sloţno i jednodušno kaptol i
sav kler, takoĊer u odsutnosti toga i takva nadbiskupa Guncela. To vrlo jasno pokazuje kakav
je bio odnos izmeĊu nadbiskupa i kaptola te većine splitskoga svećenstva. Razumije se da on,
kad se vratio, isprva nije htio potvrditi Tomin izbor. No onda je morao uvidjeti da je proveden
uredno i po kanonskom pravu besprijekorno, a kanonici ostali oko tog izbora sloţni, pa kad se
ni za što ni je mogao uhvatiti, konaĉno je ipak popustio. Uz svoj je blagoslov ustoliĉio Tomu i
svojom ga je rukom uveo u sluţbu, prava i posjede.

Novi je arhiĊakon svoju sluţbu shvatio vrlo strogo, te je poĉeo bespoštedno uvoditi red u
splitsku crkvu, uklanjajući i kaţnjavajući zloporabe i prijestupe. Nadbiskup ga u tome nije
podupirao, nego se samo još više oneraspoloţio jer je revni arhiĊakon i njega opominjao, pa
je on svojom natpastirskom vlasti znao ukidati zabrane i kazne koje je taj izricao. A i u
gradskome je kleru arhiĊakon stjecao sve više neprijatelja, pa se stvorila i stranka koja mu je,
predvoĊena natpopom i oslanjajući se na nadbiskupa, poĉela otvoreno uskraćivati posluh.

U kaptolu je pukao teţak razdor. Nadbiskup i natpop poĉeli su podizati teške optuţbe protiv
arhiĊakona i prijetiti mu interdiktom i izopćenjem. A kako bi pobunili i narod protiv njega,
zatvorili su sve crkve i obustavili sluţbu boţju. Narod je pristajao uz jednu iii uz drugu
stranku i dolazilo je do buĉnih nemira, pa i do tvornih napadaja. Kanonici su gotovo svi bili
protiv arhiĊakona, a dio plemića i većina svećenstva za njega. ArhiĊakon je uvidio da tako ne
moţe opstati i, bojeći se da se ne dogodi kakvo veće zlo, odluĉio je 1234. poći pred
apostolsku stolicu, papi Grguru IX, koji je tada upravo boravio u Perugii. S njim su pošli
ĉetvorica kanonika koji su ga podrţavali. Odmah je za njim krenuo i nadbiskup s većom
skupinom kanonika, medu njima i najuglednijih, da uznastoje oko njegove konaĉne osude.

Toma je, meĊutim, i kod pape i u kuriji našao razumijevanje i potporu. Poslije duljega
postupka i parbe Toma je potpuno opravdan i potvrĊen u svojoj sluţbi, a nadbiskup i njegovi
pratioci strogo su ukoreni. ArhiĊakona su onda svojim pismima poduprli još trogirski i
hvarski biskup. Na to su izriĉito razgraniĉene sluţba nadbiskupova i sluţba arhiĊakonova, te
ovlasti što iz njih proizlaze. Tako su zacrtani sreĊeni odnosi u splitskoj crkvi, a Toma se
vratio kući ojaĉan, udvršćen na svojem poloţaju i ugledom jako osnaţen.(53)
O ugledu što ga je Toma stekao u Rimu svjedoĉi i to što Grgur IX. 1235. u pismu zadarskom
nadbiskupu Ivanu najavljuje da će, ako ovaj ne prestane kinjiti franjevce koji su u njegovoj
biskupiji suzbijali krivovjerje, ovlastiti splitskoga nadbiskupa i arhiĊakona, dakle Tomu, da
u njegovo, papino, ime postupaju protiv njega.(54) Taj ojaĉani poloţaj Tomi je uskoro jako
zatrebao, a i za splitsku se gradsku općinu pokazao vrlo znatnim.

d. Trvenja i sukobi u gradu i crkvi


Tek što se Toma bio vratio sa studija u Bologni i postao zaprisegnutim biljeţnikom splitske
općine, izabran je Grgur Šubić Bribirski za splitskoga kneza (1227). No ĉak ni taj izbor nije
gradu trajno osigurao mir i sreĊene prilike, premda se u prvi mah moglo uĉiniti da je tako.
Grgur je u ono doba bio najmoćniji hrvatski velikaš. Dok je boravio u Splitu nitko se nije
usudio napadati gradski teritorij, a i u samome je gradu vladao red, ali je on imao mnogo
posla na raznim stranama, pa je ostavio grad i u njem svojega vikara koji je za njega ubirao
gradska podavanja. A i on sam, kad bi, rijetko, na poziv graĊana dolazio u Split, pokazivalo
se da se ne brine za prilike u kojima se nalazi grad, nego jedino za svoje prihode od njega. Od
takvoga su se stanja, a ono je trajalo sve do godine 1234. ili ĉak 1235,(55) prilike u gradu
sasvim rastrojile. Kneţev vikar nije imao snage, a valjda ni volje, da uvodi red. Prevladalo je
stranĉarstvo i bezakonje. Pravda se vršila samo nad slabima i siromašnima kojima se nikoga
nije bilo strah zamjeriti. Prestalo se paziti na javno dobro i opći probitak. Za volju osobne
koristi, makar i malene, zanemarivala se i velika javna. Pri izborima na razne duţnosti u
gradskoj općini prevladavala je negativna selekcija. Kako je sve krenulo nizbrdo, dobila je
Domaldova stranka opet većinu, pa je knez Grgur svrgnut, a Domald Kaĉić opet doveden na
vlast kao splitski knez (1234/5). No samo dvije godine poslije toga prevladala je opet
Grgurova stranka. Splićani su otjerali Domalda i za kneza izabrali Grgurova sina Marka
Šubića Bribirskoga. Na to su Domaldovi pristaše, ojaĊeni i izazvani, pozvali Toljena, sinovca
bivšega splitskog kneza Petra Humskoga, onoga patarenskog heretika, da napadne i opljaĉka
splitski teritorij. Okrenuli su se tako protiv svojega grada. Splićani su na to poĉeli napadati i
pljaĉkati humsko primorje.
Tako je u gradu zavladala prava anarhija. Tu je s neznatna povoda došlo do teške zavade
izmeĊu dva ugledna splitska roda. Pala je krv.
GraĊani su se poĉeli svrstavati uz sukobljene, uz one s kojima se već zgodilo da su se
poistovjećivali. Gradska vlast nije bila u stanju izaći s tim na kraj. Prvo je izagnala jednu od
sukobljenih strana, traţila da ubojice napuste grad i porušila im je kuće do temelja. Oni su
skupa sa svojim pristašama otišli u Zadar, ali su se odande brzo vratili s dva naoruţana
broda i druţinom Pizanaca razbijaĉa. Po noći su pristali u splitsku luku i odmah se povezali
s roĊacima i prijateljima, našli sklonište i, kako nisu imali sredstava za ţivot, namjerili su
oruţanom silom provaljivati u kuće bogatih graĊana i pljaĉkati ih. Grad koji ih je bio
izagnao nije imao glave. Tada su se graĊani trgnuli na obranu i zatrazili da povratnici
smjesta izaĊu izvan zidina i utvrda jer će inaće skupno navaliti na njih i izvršiti nad njima
nesmiljen pokolj. Na savjet svojih prijatelja, što su ih imali u gradu, prognanici su se na to
povukli do samostana svetoga Stjepana pod borovima, do Sustipana dakle, i odande su
pritiskali grad.
Tu je onda opet došlo do oruţanoga sukoba. I opet je pala krv. Sada je druga sukobljena
strana ubila neke svoje istaknute protivnike i tako konaĉno osvetila prolivenu krv. Kad je to
saznao najstariji brat, koji je predvodio nasilne povratnike, a bio se smjestio u pristaništu
sustipanskoga samostana, ţalostan se i zabrinut vratio u grad! Oĉito je smatrao da poslije
izvršene osvete izgon više ne vrijedi. I nije se prevario. Gradska je općina na svojoj skupštini
stala potpuno na stranu njegovih, a nove ubojice sada izagnala iz grada, dala im porušiti kuće
do temelja. Prognala ih je u Trogir i sva je njihova dobra dosudila njihovim protivnicima. Taj
potpuni obrat ostaje nam neobjašnjiv jer Toma, koji jedini izvješćuje o svim tim sudbonosnim
zbivanjima, ne daje izriĉitih objašnjenja. Razumjeti se ti općinski zakljuĉci mogu, ĉini se,
samo tako da je općina pod svaku cijenu htjela zaustaviti krvnu osvetu, pa je u oba sluĉaja
stala protiv ubojica. No nije uspjela smiriti stanje. Obje su se strane i dalje napadale, jedni iz
grada, drugi iz blizoga Trogira, i njihovo je nasilno razraĉunavanje na kraju poĉelo ugroţavati
i one Splićane koji se nikako nisu htjeli prikljuĉiti ni jednoj od dviju sukobljenih strana. Ţivot
u gradu postao je tako teško podnoljiv.(56) A i odnosi sa susjednim Trogirom bili su od toga
još teţe opterećeni nego su i bez toga već bili. Takav je razvoj dogaĊaja svima zorno pokazao
kako gradu nedostaje prava općinska vlast. A na to je Toma, pošto je u strašnom sukobu
1234. nadjaĉao nadbiskupa Guncela, usmjerio sve svoje napore.

e. "Latinski ustroj" gradske vlade u Splitu


Tek se bilo, bar izvanjski, silom prilika nekako primirilo stanje u splitskoj crkvi, došlo je u
tim, upravo opisanim, sukobima do potpunoga graĎanskog razdora koji je ugrozio i sam
opstanak autonomne splitske gradske općine. A Toma, sad jako učvršćena položaja kao iz
Rima poduprt arhiĎakon splitskoga katedralnog kaptola, znao je tomu lijeka. Vidio je kako su
talijanske gradske općine uspješno uspostavljale ustroj svoje vlade, prevladavale graĎanski
razdor i tako, opirući se o crkvu, odolijevale caru i njegovim feudalcima. To je "latinski ustroj
vlade" (regimen Latinum) koji je Toma smatrao najprikladnijim i za vlast u svojem gradu. U
prvoj polovici 13. st. počeli su se u Italiji pisati priručnici za ustroj gradskih vlada.
Najznatniji je, čini se, nastao 1229. i uvjerljivo se pripisuje firentinskom načelniku Ivanu iz
Viterba. Tomina razlaganja o »latinskom ustroju gradske vlade« uvelike se poklapaju sa
shvaćanjima iznesenim u tom traktatu. Bitna značajka toga ureĎenja bila je snažna gradska
vlast sporazumnim zaključkom graĎana povjerena strancu, na čvrsto odreĎen rok i za
ugovorenu plaću, provjerenomu profesionalcu koji se dobro razumio u gradsku upravu, a bio
potpuno nezavisan od posebnih domaćih interesa i svih podvodnih struja gradskoga
strandarstva, dobroga znalca rimskoga prava, koje se tada, uz prikladan izbor pravnih normi,
tako da posluže vladavini gradskoga patricijata, u Italiji polagalo u same temelje
novovjekoga graĎanskog uredenja, kakvo je u Europi nosilo budućnost.(57) Takav je
načelnik, potestat (podesta), stupao u jasan ugovorni odnos s gradskom općinom i za uglednu
i javno obznanjenu plaću na odreĎen rok preuzimao voĎenje gradskih poslova. Ako su obje
strane bile zadovoljne, ugovor se obnavljao, ali se tako biran i postavljan načelnik teško
mogao trajno nametnuti gradu.
U zatvoren krug tradicionalno ustrojene autonomne gradske općine ulazio je tako dah
velikoga svijeta, a općinski su se poslovi vodili
po kriterijima provjerenim u upravi uspješnih gradova, a bez neposrednoga utjecaja i pritiska
posebnih graĊanskih interesa. Tako su se bile u ono doba, prevladavši unutrašnje razdore,
osovile na noge uspješne gradske općine u Italiji. Toma je znao da i Split upravo tako moţe
prevladati svoje nevolje. A u obnovi talijanskih gradskih općina i uvršćivanju njihova
uzdrmana poloţaja u ono je doba mjerodavno sudjelovala nova duhovna snaga, upravo tada
uspostavljena, mala braća, red svetoga Frane. Oni su sasvim nedavno bili došli i u Split.
Svagdje su propovijedali graĊansku slogu, smirivanje razdora, prekid lanca susljednih krvnih
osveta. Sam je Toma zabiljeţio da je kao student u Bologni doţivio kako je na poticaj ţive
rijeĉi svetoga Frane došlo do pomirenja meĊu odavno zavaĊenim i zakrvljenim
graĊanskim rodovima.(58) U maloj braći i u njihovoj propovijedi našli su arhiĊakon i krug
njemu blizak u splitskoj crkvi potporu i uporište. Prilike su u gradu bile postale bezizlazne.
Sazrelo je tako mišljenje da Split mora uspostaviti »latinsku vladu«, da mora dobiti
opunomoćenoga naĉelnika, i to stranca, Talijana (de gente Latina), iz nekoga talijanskoga
grada, dobro upućena u tamošnje pravo i uredbe, bez ikakvih domaćih veza, nipošto pak
nekoga iz »slavonskih predjela ili Dalmacije«.(59)
Tu se Toma osobno jako zauzeo. Uspio je u skupštini klera i naroda postići suglasnost da se
izabere naĉelnik od latinskoga roda (ut de gente Latina potestas eligeretur), a sloţno se
odluĉilo i to da taj naĉelnik bude iz Jakina. Tu je došla do izraţaja duboka i stara veza izmeĊu
ta dva jadranska grada poloţena na dvjema obalama jedan nasuprot drugomu, veza i
povezanost o kojoj inaće sve do toga vremena jedva da ima izriĉitih vijesti. Toma je tako
postigao da skupa s drugim jednim uglednim splitskim graĊaninom poĊe kao poslanik u Jakin
i da tamo sve urede u tom smislu, kako im se bude uĉinilo da je najbolje. To je suglasje
splitskih graĊana bilo krhko i Toma se poţurio da odmah, usred zime, krene na put, da se
Splićani više nemaju prilike predomisliti. Bio je to doista naporan pothvat. Na put je pošao o
Bogojavljenju 1239, a u Jakinu je pristao pred Uskrs. Od Splita do Jakina putovao je tako više
od dva mjeseca. No uspjeh toga poslanstva bio je potpun. Jakinski naĉelnik, sam rodom iz
Bergama u Lombardiji, zauzeo se za splitsku stvar i uz posredovanje franjevaca našao se za
Split prikladan naĉelnik, jakinski plemić Gargan de Arscindis, koji se za dogovorenu plaću na
godinu dana prihvatio sluţbe splitskoga naĉelnika. Jakinski ga je naĉelnik sam predao
Splićanima i sveĉano se zajamĉio za njega. Tako je Jakin dao i predao Splitu gradskoga
poglavara odredivši i dva ugledna svoja poslanika da ga isprate. I na povratku je poslanstvo,
sada s naĉelnikom Garganom, putovalo dosta dana. U Split su stigli 15. svibnja iste godine
1239.(60) Procedura Garganova uvoĊenja u sluţbu i ustroj gradske vlade koji je uveo potpuno
se poklapaju s uputama u priruĉniku što se pripisuje Ivanu iz Viterba.
Grad je tako dobio naĉelnika. Taj je odmah poĉeo sreĊivati prilike i uvoditi novo ureĊenje.
Split se time konstituirao kao komuna kakve su u razvijenom srednjem vijeku nastajale i
drugdje na prostoru Sredozemnoga mora. U tome je, kraj posve nezainteresiranoga
nadbiskupa Guncela, imao ĉvrstu podršku crkve i njezina kaptola pod odluĉnim vodstvom
ArhiĊakona Tome. A i sam je u svem podupirao crkvu, ĉuvao njezine interese i oglušivao se
na prijedloge da joj smanji povlastice ili nametne terete. Uspostavio je vladu crkvene stranke.
Prvo je sam u skupštini svega naroda, pošto su splitski poslanici izvijestili o uspjehu svojega
poslanstva, pa dva jakinska pratioca izgovorila svoje pohvale i preporuke, poloţio zakletvu i
onda zatraţio od svih skupštinara, vlastele i puka, da se i oni njemu zaprisegnu na posluh i
sljedbeništvo. Dao je popisati sve koji su poloţili prisegu i našlo se da ih je bilo gotovo dvije
tisuće muškaraca. Uredio je onda sudište (curia) i popunio mu ĉasništvo, sve kako je bilo u
italskim gradovima kojima vladaju naĉelnici i umješno je sredio gradsku blagajnu. Zatekao ju
je praznu i napunio ju je, a da to nikoga nije previše zaboljelo. Smirio je i onaj strašni
graĊanski razdor, pomirio dva zakrvljena roda uspostavivši meĊu njima tazbinu. Odmah je
prekinuo sva neprijateljstva i sklopio savez izmedu Splita i Trogira. Uspio je uspostaviti mir i
s ostalim neposrednim susjedima. Hrvati su prestali napadati i pljaĉkati splitski teritorij.
Naĉelnik se pobrinuo i za pravno ureĊenje, dobro utemeljeno i stalno, kakvo je gradu bilo
potrebno. Dao je sastaviti svezak pravnih odredaba, kapitularij (capitularium), i tako poloţio
temelj gradskomu statutu. Tu je, kako izvješćuje Toma, dao upisati sve dobre obiĉaje koje je
grad ĉuvao od starine (omnes consuetudines bonas, quas civitas habuerat ab antiquo) i tomu je
dodao mnoge druge odredbe koje su se ĉinile potrebnima za usavršavanje pravnoga poretka.
Tako je Split dobio zapisom propisano gradsko pravo. Legitimirala ga je usmena predaja od
pradavnine, a odnos snaga što su u tom kritiĉnom trenutku uspijevale nametnuti svoje interese
odredio mu je sadrţaj. Toma nam ne kaţe ništa o suprotnostima što su tada uspješno
prevladane. Njegov prikaz toga zbivanja intoniran je sasvim idiliĉno. Nema dvojbe da je
struja koju je on predstavljao imala u svem tome glavnu rijeĉ. Nastao je tako kompromis
prestiţne pravne tradicije i aktualnih društvenih aspiracija. Tradicionalni antiĉki
institucionalni temelji gradske općine prelili su se tada u kodifikaciju vlasti gradskoga
plemstva u njoj. A tako kodificirano splitsko pravo aktualiziralo se poslije opet i opet u sve
novim redakcijama temeljnoga gradskog zakonika. Poloţaj je u gradu tom kodifikacijom bio
tako uĉvršćen da je Gargan, dakako i nekim protivljenjima unatoĉ, bio još dva puta izabran za
naĉelnika na godinu dana. Postigao je, naime, bio da su se graĊani prisegom obvezali kako
više neće birati gradskoga kneza (comes), nego
samo još naĉelnike (potestas), i da nikoji naĉelnik neće odstupiti s duţnosti prije nego drugi
nastupi sluţbu na koju je izabran.(61)
Garganu je oĉito bilo jako stalo do toga da svoj poloţaj kao splitski naĉelnik iskoristi da zada
odluĉan udarac omiškim gusarima. Oni su, se, bili jako dodijali jakinskim brodovima na
dugoj plovidbi, pa je steĉeni utjecaj na splitsku politiku valjalo iskoristiti da se tomu ozbiljno
stane na kraj. Novi naĉelnik u Splitu nije baš naišao na spremnost za takve pothvate, ali je
iskoristio povod koji su dali sami Omišani pljaĉkaškim napadajem na splitski teritorij i 1240.
poveo s njima navalni rat uperen na otoke: na Braĉ i na Hvar, koje su bili zaposjeli omiški
kneţevi. Oko Braĉa, koji je Gargan odmah na poĉetku oduzeo Omišanima, rasplamtjela se
ţestoka borba u kojoj su Splićani pretrpjeli teških udaraca i Gargan se u više navrata našao u
nevolji, ali je na kraju ipak tako potpuno porazio omiške kneţeve da su oni morali ozbiljno
odustati od daljnjih gusarskih pothvata, pa je Split iz vlastite snage omogućio mirnu plovidbu
u jadranskim vodama, a na otoku Braĉu uspostavio svoju ĉvrstu vlast, te ga ukljuĉio u svoj
gradski poredak. A tako ojaĉan poloţaj splitske općine omogućio je da se 1241. uspostavi
trajan mir i sklopi ĉvrst savez s humskim knezom, ĉime je za Splićane plovidba na jug
Jadrana i trgovina na tom potezu postala sasvim sigurna.(62) Toma nam o tome pripovijeda
vrlo ţivahno i s neskrivenim udivljenjem za naĉelnika, ali nam ne daje naslutiti da je u svemu
tome, osim podrške vladi, koju je ne samo podupirao, nego i bitno pomogao uspostaviti, sam
odigrao kakvu ulogu.
Doista su se u razdoblju od 1239. do 1241. bile za Split stekle iznimno pogodne okolnosti, u
kojima je bilo moguće izgraditi i uĉvrstiti gradsku autonomiju. Niti jedan od pritisaka koji su
je trajno ugroţavali nije tada bio premoćan. Mletci su još bili zaokupljeni uĉvršćivanjem
svojih posjeda na sjevernom Jadranu sve do Zadra, ugarska je kraljevska vlast ostajala
usredotoĉena na daleko podunavlje, a slavenski velikaši u neposrednom zaleĊu, hrvatski i
humski, nisu smagali dovoljno snage da se preko svojih pristaša u gradu nametnu, kao gradski
kneţevi, Splitu za gospodare. Tako su teţnje crkvene stranke, na ĉelu s kaptolom i
arhiĊakonom, uspostavljanjem »latinskog poretka« uspjele uvesti splitsku općinu u
razvijeni srednji vijek kao izgraĊenu i dobro ureĊenu vlasteosku komunu. U tim je godinama
Tomino javno djelovanje imalo povoljan vjetar u jedrima. Ono što je zahvaljujući njemu
utemeljeno ostavilo je svim promjenama i svemu potonjem krnjenju unatoĉ prepoznatljivoga
traga i poslije, u vrijeme mletaĉke vladavine, sve do uspostavljanja francuske vlasti u
Dalmaciji.

f. Tatarska kuga
Kako god su se prilike za autonomiju splitske gradske općine oko 1240. bile povoljno sredile,
daljnji razvoj nije potekao niti skladno niti glatko. Kao ni od kuda, od vrata paklenih, iz
tadašnjim Splićanima nezamislivih i sasvim nestvarnih eurazijskih kopnenih daljina, nasrnula
je na njih »tatarska kuga«, mongolska konjanička vojska, koju je od Karakoruma na
sjevernom rubu pustinje Gobi bio pokrenuo Džingis-kan. pa su joj izvrsno voĎeni udarni
odredi već bili stigli do Žutoga mora, do Dnjepra, Moskve, Novgoroda, a onda i do Jadrana.
Ugarska je bila poharana, Slavonija pregažena, razoreni Orljava, Kamenica, Čazma i
Zagreb, tek se tvrdi Kalnik nekako održao. Ni planinska Hrvatska se nije uspjela othrvati
tomu do tada nezamislivu nasrtaju, opustošeni su Kninsko polje i Biskupija, tek je tvrdi Klis
nekako opstao. A napadač je u mnogo prilika već iskušana taktika bila da nemilosrdno
progone kralja, da ga ne puštaju sve dok ga ne zarobe i ubiju, to njegovu kraljevinu podvrgnu
svojoj nemilosrdnoj vlasti. U tome su se već bili dobro uvježbali u Središnjoj Aziji.
0 svem tome ni Ugri, ni Hrvati, ni Splićani nisu imali pojma. Tako su Mongoli gonili i Belu
IV. Arpadovića, po milosti Božjoj kralja Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije,
Galicije, Vladimirije i Kumanije, pošto su mu 11. travnja 1241. na sjeveroistoku Ugarske na
rijeci Sajo hametice potukli veliku, ali slabo voĎenu vojsku. Uostalom, baš nikoja onodobna
europska feudalna vojska nije bila dorasla mongolskomu konjaništvu. Gonili su kralja preko
ravnica, rijeka, gorja do pod zidove Splita i Trogira, gdje su mu more i otoci obećavali da će
ipak umaknuti konjanicima. Tako je kraljica stigla prvo u Klis, pa onda u Trogir, a kralj prvo
u Split, gdje su njega i njegovu sjajnu pratnju krasno primili, ali je on, ozlovoljen što mu
Splićani nisu izgradili brod onako brzo kako je očekivao, otišao prvo u Trogir, što je utvrĎen
ležao na otoku, pa onda na nešto dalji otok Čiovo i napokon na brod kojim se otisnuo na
more jer se samo tako osjećao donekle sigurnim od tatarskih progonitelja. Njihovu se
zapovjedniku Kajdanu pokazalo da neće biti baš lako uhvatiti kralja, njegovu obitelj i njegovu
pratnju. Nije samo izostajao odlučni vojni uspjeh, nego je, a to je odlučilo o svemu, 1242. u
dalekoj Mongoliji umro kan kanova, kakan Ugedaj, a po zakonu koji je Džingis-kan ostavio
svojim
potomcima, morali su oni svi odmah ostaviti sva osvajanja i sa svom svojom vojskom pohitati
u Karakorum na rubu pustinje Gobi da izaberu nasljednika. Kako su se iznenada pojavili,
podjednako uţasni i neobjašnjivi, isto tako su se, ništa manje neobjašnjivo, izgubili. Za njima
je ostala samo gluha tišina pohare. Na svu sreću nije im bilo povratka. Odnosi su se sila i
moći u eurazijskim prostranstvima bili promijenili. Latinska je Europa ostala trajno
pošteĊena. U kraljevstvu kralja Bele jedva da su i shvatili koliku su nevjerojatnu sreću imali.
Jer Mongoli su nad njim već bili na široko uspostavili svoju bezdušno nemilosrdnu
vladavinu.(63)
Oko Tome i njegova Splita u to se dvije nepune godine sve poremetilo. DogaĎaji su ga silno
zaokupili. Vrlo je pomno pratio i poslije suvislo opisao što se tada dogaĎalo u malom trokutu
izmeĎu Splita, Klisa i Trogira. A ozbiljno je studirao to što se tada zapravo dogaĎalo unutar
obzorja daleko širega nego je on bio naviknuo imati pred očima. U tim je njegovim studijima
došao do nas bitnih tragova ozbiljnih začetaka etnološke misli u Hrvata.(64)
U svojem opisu aktualnoga zbivanja pod zidinama Splita i Trogira pribilježio je Toma dvije
potankosti koje neobično mnogo govore o polju kulturnih silnica u kojem je uspostavljeno
hrvatsko srednjovjekovlje i s njime sami temelji hrvatske povijesti. Zapazio je tako i zapisao
da su Splićani, kada su sa zidina svojega grada prvi put ugledali kako im se približava
predstraža mongolske vojske za tu konjaničku četu mislili da su to njima već odavno poznati
Hrvati, s kojima su se opet i opet sukobljavali, pa su htjeli izaći i udariti na njih da ih suzbiju
sa svojeg teritorija. Tek su ugarski izbjeglice, koji su već bili upoznali Tatare, razabrali tko
zapravo prilazi gradu i kako je strahovita opasnost od njih.(65)
Pravi srednjoazijski nomadski konjanici učinili su se Splićanima na prvi pogled kao da su
Hrvati. Sve do polovice 13. st. bili su dakle oko nekada carskih dalmatinskih gradova
neposredno suočeni mediteranska tradicija antičkih korijena i svijet obilježen podrijetlom iz
eurazijskih prostranstava.
Sasvim je sukladno tomu da je mongolski zapovjednik, kako je zabilježio Toma, pozivajući
Trogirane da predaju kralja i tako spasu sebe, dao da im se to dovikuje hrvatski.(66) Tko god
bi preko morskih daljina sa zapadnoga kraja tadašnjeg svijeta, ili od nekuda s one strane,
brodom doplovio pod zidine grada i htio nešto doviknuti Trogiranima, vikao bi, dakako, na
talijanskom, ili na kojem drugom romanskom jeziku. Ali oni koji su došli kopnom, dojašili iz
istočnih prostranstava, ti jednako tako naravno Trogiranima preko zida dovikuju hrvatski, ili
možda i kojim drugim slavenskim jezikom. A Trogirani, posve naravno, razumiju oboje. Sve
stoji do toga s koje strane tko dolazi i viče.
U obojima tim zgodama vrlo jasno razabiremo kako je utemeljena hrvatska povijest. A Toma,
splitski arhiĎakon, taj oštroumni promatrač i pouzdani zapisivač, kao da je to nevjerojatne
godine 1242. postavljen upravo u njezin stožer. On sam, zbunjen i potresen tim zbivanjem,
zabrinut za svoj mali svijet, nije to, dakako, mogao razabrati. Bolje to razabiremo mi kad se
okrenemo svojoj prošlosti i gledamo u dubinu vremena. Premda za sebe nikada ne bi rekao
da je Hrvat, Toma se to po formatu svoje osobe i važnosti svojega iskustva, koje nam je tako
mjerodavno prenio i predao, predstavlja kao jedan od najznatnijih likova hrvatske duhovne
baštine.

g. Neskladni odnosi
Iste godine 1242, u mutnome vremenu, umro je Tomin svladani protivnik, starac nadbiskup
Guncel. Trebalo je popuniti ispraţnjenu stolicu. Tu se jasno pokazalo kako se poloţaj
promijenio i Toma izgubio velik utjecaj koji je u gradu dotle imao. Skupština splitskoga
kaptola i klera izabrala je na navalnu ţelju svjetovnjaka, kojima se, dakako protiv Tome,
oprezno pridruţio i naĉelnik Gargan, za splitskoga nadbiskupa zagrebaĉkog biskupa
Stjepana,(67) koji je bio došao u grad u pratnji kralja
Bele kad se taj pred Tatarima sklonio u Split. Bio je bogat i utjecajan, svima pristupaĉan i
prema svima blagohotan. Splitski su graĊani oĉito smatrali da bi im mogao pribaviti mnoge
pogodnosti. On je pak nastojao ujediniti svoju zagrebaĉku crkvu sa splitskom, ĉime bi se
obnovilo jedinstvo dalmatinsko-hrvatske crkve i njezina primata na cijelom podruĉju
Zvonimirove baštine. Podupirao ga je u tome mlaĊi brat kralja Bele IV, Koloman Arpadović,
herceg sve Slavonije, koji se nazivao i kraljem i tako htio uĉvrstiti svoj poloţaj. No herceg i
kralj Koloman smrtno je ranjen u bitki s Mongolima na rijeci Sajo pa je biskup Stjepan
izgubio njegovu politiĉku podršku. A zbog sedisvakancije u Rimu taj splitski izbor nije bio
potvrĊen. Na kraju se cijeli naum skršio o otporu ugarske crkve koja se ţilavo protivila
remećenju svoje uspostavljene metropolitanske hijerarhije. A i papa nije htio odobriti
zagrebaĉkomu biskupu Stjepanu sve ono što je traţio pri preuzimanju splitske nadbiskupije,
pa se on 1243. napokon odrekao i samoga splitskog izbora.(68)
U svem se tome pokazalo da je napuknuo savez izmeĊu splitske crkve, a dok je bila
ispraţnjena nadbiskupska stolica na ĉelu joj je i dalje stajao sam ArhiĊakon, i općine pod
naĉelnikom Garganom, koji je do tada bespogovorno podupirao crkvene teţnje. Mongolski je
nasrtaj poremetio one silnice po kojima je Garganova vladavina u prvim svojim godinama
bila tako uspješna. Kralj, kraljica i njihov dvor, koji su do tada, slabo zainteresirani za Split,
boravili u dalekom podunavlju, sada su se na dulje vrijeme našli u neposrednoj blizini grada.
Uza sve nastojanje, Gargan nije uspio uspostaviti dobre odnose s njima. Neprijatelji njegova
vladanja bili su osobito uspješni u tome da kraljicu oneraspoloţe prema Splitu. Vladari su se
okrenuli Trogiru. Bela mu je podijelio vaţne privilegije,(69) a potpuno je zaobišao Split.
Štoviše, privilegirao je Hvar i tom mu je prilikom predao otok Braĉ, koji je Gargan u ratu s
Omišanima bio stekao za Split.
Kada se pak kralj vratio u Ugarsku, kraljica je sa svojim dvorom ostala u Klisu i odande se
nemilostivo odnosila prema Splitu. U privilegiju koji je kralj Bela navodno dao Hvaranima,
izriĉito stoji da knez kojega sebi biraju uvijek mora biti iz ugarskoga kraljevstva.(70) Ta
vijest, meĊutim, nije pouzdana jer se dalo uvjerljivo pokazati da je isprava u kojoj je sadrţana
najvjerojatnije krivotvorina i sadrţajno sasvim nepouzdana.(71) Tu bi se oĉito pokazivalo da
je kralj predao Braĉ Hvaranima kako bi kaznio Split za to što je sebi za naĉelnika postavio
Jakinjanina, koji kao takav nije bio podanik ugarskoga kralja.(72) Trogirani su pak, valja
pretpostaviti, uspješno
odrţavali, pa ĉak i potpirivali, to vladarsko neraspoloţenje prema Splitu. Tako je
ArhiĊakonova politika doţivjela ozbiljan neuspjeh jer je kralja otuĊio od Splita, a u samome
se gradu odvojio od naĉelnika. Nije dakle ĉudno što je kod graĊana izgubio onaj utjecaj koji
je bio izgradio kad se vratio iz Italije poslije trijumfa nad nadbiskupom Guncelom u papinskoj
kuriji.
Godine 1242. Garganu se okončala služba kao načelniku. Nije bio ponovno izabran, nego se
vratio kući. Splitska je općina, ne dirajući u ureĎenje koje je on bio ustrojio, postavila sebi za
načelnika nekoga Ivana, mladića iz kuće krčkih knezova. Tu se vidi kako se potiho stalo
odstupati od toga da načelnik mora biti potpun stranac u Dalmaciji i meĎu hrvatskim
velikašima. On je nastavio vladati onako kako je Gargan bio započeo, ali, mlad i neiskusan,
nije bio osoba u sebi čvrsta, nego se često pokazivao povodljivim. A u Splitu je novi načelnik
bio okružen sve Tominim protivnicima, koji su ga vjerojatno i doveli na taj položaj.(73)

h. Sukob na Sustipanu
Napokon je došlo i do otvorena loma. Negdje pod kraj 1242. ili na početku 1243. ostalo je
mjesto sustipanskoga opata ispražnjeno. Pravo izbora pripadalo je redovnicima, a potvrditi
ga je imao splitski nadbiskup. Redovnici su se okupili na izbornu skupštinu, a kako Split tada
nije imao nadbiskupa, došli su svi kanonici na čelu sa svojim ArhiĎakonom u samostan da
kaptol, zamjenjujući zakonito nadbiskupa, potvrdi izbor. Benediktinci su proveli uredan
izborni postupak i izabrali jednoga izmeĎu sebe za novog opata. ArhiĎakon je pak, okružen
svojim kanonicima, pratio taj izbor, utvrdio da je uredno izvršen i pristupio njegovu
potvrĎivanju. Tomu se potvrĎivanju, meĎutim, žestoko usprotivila protucrkvena stranka u
gradu. Nije taj čin htjela prepustiti kaptolu i crkvi, nego je podigla na noge načelnika i
pozvala ga kako bi spriječio da ArhiĎakon s nekim klericima sam odlučuje o tako važnoj
stvari. Svijet je nahrupio u sustipanski samostan, pogrdio, pa čak i tvorno napao ArhiĎakona,
prisilio izabranoga opata da se odrekne toga izbora. A načelnik je javno pohvalio taj
nasilnički čin pobješnjele gomile. I u kleru se našlo takvih koji su u toj prilici stali uz
svjetovnjake protiv ArhiĎakona i kaptola. Crkvena je strana, suočena s tako bjesomučnim
neprijateljstvom općine, morala popustiti. Izopćeno je tek nešto malo najgorih izgrednika,
prihvaćeno je odreknuće izabranoga opata i dopušteno je da jedan Splićanin svjetovnjak u
pratnji sustipanskih redovnika poĎe u Apuliju i odande dovede redovnika stranca
koji je onda izabran i postavljen za novoga opata.(74) Poloţaj koji je Toma bio svojoj struji
izgradio u splitskoj općini potpuno se urušio. Razdrt u sebi, Split se odmah pokazao i teško
ugroţenim s kopnene strane. Dao se zaplesti u sukob s kliškim kaštelanom koji je zbog
neopreza mladoga naĉelnika prerastao u teţak sukob s ugarskim i hrvatskim ĉetama, u kojem
su Splićani pretrpjeli velike štete i gubitke. Toma je u tome vidio boţju kaznu za postupak
splitske općine prema crkvi.(75) Svakako se pak pokazalo kako su se nepovoljno za njega bile
promijenile prilike prema onomu kakve su bile prije samo ĉetiri godine, kada je Toma stojeći
za gradskim kormilom onako nadmoćno upravljao plovidbom.
A smrknulo se obzorje i s jadranske strane. Još 1242. pokušali su se Zadrani izviti ispod
mletaĉke vlasti i uspostaviti svoju teško pritisnutu autonomiju opirući se o vrhovništvo kralja
Bele i privilegije što su im dali kraljevi Ugarske, Dalmacije i Hrvatske. Bili su naime iskusili
da je mletaĉki pritisak na autonomiju dalmatinskih gradova kud i kamo teţi. Toma nije baš
imao razumijevanja za njih. Njegova su iskustva bila drukĉija, njega su zaokupljala trvenja
njegova Splita s ugarskim kraljevima i hrvatskim velikašima. Tamo se još nije bilo pravo
osjetilo kako pritišće mletaĉka vlast. Kada onda pripovijeda o tome kako su Mletci, još iste
godine, ponovno pokorili Zadrane, jasno pokazuje da misli kako im se to pravo zgodilo.(76)
A novi splitski naĉelnik, Bernard Trkanin, pošto je 1243. izabran na godinu dana, dao se oko
privilegija što ih je kralj Bela podijelio Trogiranima i u njima im priznao neke posjede koje su
Splićani smatrali svojima uvući u opasan rat s Trogirom. Samo teško i samo privremeno
smirili su to franjevci svojim mirotvornim posredovanjem.(77) Dobrobit autonomne splitske
općina bila je doista nagrizena sa svih strana.

h. Toma izabran za nadbiskupa


Godine 1243. zagrebaĉki je biskup Stjepan konaĉno uvidio da će morati odustati od svojih
namjera da ujedini zagrebaĉku biskupiju sa splitskom nadbiskupijom i tako obnovi
dalmatinsko-hrvatsku metropoliju izvan okvira ugarske crkvene hijerarhije, pa se odrekao i
svojega izbora za splitskog nadbiskupa, koji mu u Rimu nikada nije bio potvrĊen. Splitska je
crkva stoga morala izabrati novoga nadbiskupa. U sjeni zategnutih odnosa izmedu crkve i
općine sastao se kod biskupskoga stana katedralni kaptol i gradski kler. Pozvani su na taj zbor
i splitski franjevci i domini-
kanci i zapoĉeo je izborni postupak. Našao se tamo i naĉelnik sa crkvenim pukom. Oni
nisu bili pozvani, ali su mislili da se taj vaţan posao bez njihove nazoĉnosti ne moţe
valjano obaviti. Odmah je došlo do razmimoilaţenja o tome kako se ima obaviti izbor, pa
da bude doista u skladu s odredbama kanonskoga prava. UtvrĊen je strogo propisan
postupak koji je imao potpuno iskljuĉiti svaku samovolju. Kanonici, njih dvadeset na
broju, pojedinaĉno su dali svoj glas. Onda je utvrĊeno i proglašeno da su oni svi, sloţno i
jednodušno, izabrali za nadbiskupa svojega ArhiĊakona Tomu, tek je jedan od njih dao
svoj glas ne samo arhiĊakonu nego i trogirskomu biskupu Treguanu, a još trojica nisu
htjela dati svoj glas nikomu. Toma se zahvalio na ĉasnome izboru i rekao da u tome ĉasu
taj izbor niti prihvaća niti odbija. MeĊu svjetovnjacima je nastala uzbuna. Neki su odmah
spopali naĉelnika i govorili da će se, ako doista dobiju Tomu za nadbiskupa, u gradu
podići buna, pa će se tako naći u velikoj pogibli. Naĉelnik je na to sazvao veliko mnoštvo
svjetovnjaka i predloţio da se, ako kler ne odustane od svojega izbora ili ArhiĊakon bude
traţio da se taj izbor provede, klerici iskljuĉe iz graĊanskoga ophoĊenja, od svake
kupoprodaje, od svih prijateljstava i bliskosti.
Toma se ponašao vrlo suzdrţano, ali grad se nije smirivao. Ljudi su obilazili ulicama i
trgovima, govorili protiv svećenstva, osporavali valjanost izbora jer pri utvrĊivanju
glasova nisu sudjelovali i svjetovnjaci. Ĉak su otvoreno traţili od ArhiĊakona da se
odrekne izbora, pa su i tvorno napadali njegovu kuću i imanje, prijeteći mu nasiljem ako
ne odustane. On je, pritisnut od razularene gomile, ne krijući pri tome porugu, govorio da
odustaje, ali je i dalje nepopustljivo radio na tome da se svjetovnjacima ne daju nikakva
prava miješati se u izbor nadbiskupa, kako god je vidio da su se već i neki klerici od
straha podeli kolebati. Radio je na tome da i nov izbor provedu upravo klerici i da se tako
poštuju crkveni propisi.
Pod takvim pritiskom došlo je do rascjepa u splitskom svećenstvu. MeĊu kanonicima bila
je skupina vrlo uglednih koja se nije dala zastrašiti od svjetovnjaka i gomile, nego je bila
pripravna pod svaku cijenu nepokolebivo ustrajati na strogoj primjeni crkvenih propisa.
Na drugoj su se strani Tomini protivnici pod vodstvom jednoga svećenika kojemu se
ArhiĊakon bio osobito zamjerio vrlo djelotvorno prikljuĉili pritisku svjetovnjaka.
Podbadali su njihovo ogorĉenje i poticali uzbunu duhova, ne dopuštajući tako da se stanje
u gradu smiri, a onda su spopali katedralu i kaptol, sprjeĉavali su da se redovito obavlja
sluţba boţja, uz to su uporno zahtijevali i izvikivali da se odmah to s njima izvrši izbor
drugoga nadbiskupa. Tu se ArhiĊakon pobojao da ne doĊe do najteţih posljedica i kao,
kraj ispraţnjene nadbiskupske stolice, zakoniti poglavar splitske crkve popustio je i
pristao da se izbornici sloţe oko izbora trogirskoga biskupa Treguana za splitskoga
nadbiskupa. Odnosi sa susjednim gradom
bili su tada vrlo loši, Splićanima su bili nemili svi Trogirani skupa s njihovim uglednim
biskupom, ali je u svjetovnjaka i dijela klera bila pala na Tomu tolika omraza da je Treguanov
izbor, premda ga nitko nije shvaćao doista ozbiljno, u onaj ĉas primirio duhove i omogućio da
ţivot u gradu opet potekne svojim tijekom.
Sukob oko Tomina izbora za nadbiskupa bio je vrlo dubok i naĉelan. Rimska crkva je u
ono doba poĉela odluĉno iskljuĉivati svjetovnjake od toga da izabiru biskupe. U
dalmatinskim gradovima to je pak bilo duboko ukorijenjeno u prastaroj tradiciji gradske
autonomije kojoj su korijeni sezali u antiku. Biskupa po antiĉkoj tradiciji biraju kler i
narod biskupskoga grada. Toma je zastupao naĉela, propise i ureĊenje onodobne rimske
crkve i bio je u tome strog i nepopustljiv. Splitska je općina nasuprot tomu ustrajala na
svojem starom pravu i nije ni pod koju cijenu htjela popustiti. Tako je Toma tu doveden
do toga da je na kraju morao popustiti on, to više što se radilo upravo o njegovoj osobi.
Ĉak ni sve splitsko svećenstvo nije poduprlo njegovo, a to će tu reći rimsko, gledište.
Zato i jesu ArhiĊakona osobito podupirali franjevci i dominikanci, a splitski svjetovnjaci
opet bili izrazito protiv tih redovnika. On je, hoteći nepopustljivo provoditi rimsko
gledište, pretrpio poraz, ublaţen jedino time što je pro forma proglašen izbor Treguanov
zasnovan na kanonskopravno valjano utemeljenom izbornom postupku, u kojem je
sudjelovanje biĉo dopušteno samo svećenstvu, a pravo su glasa imali samo kanonici
katedralnoga kaptola.
Toma je sada tek ostao ogorĉen, uskraćen u svojim naĉelnim i osobnim ambicijama.
Zadovoljštinu je našao samo u tome što mu se uĉinilo da je nevjerni i tvrdokorni grad za
svoju zloću odmah osjetio i Boţju kaznu.(789

i. Gorcĉine
Splitski naĉelnik Bernard Tršćanin, onaj isti koji je onako bez ograde podupro pobunu
svjetovnjaka protiv izbora ArhiĊakona za nadbiskupa, ratoboran i neotesan kakav je po
naravi bio, odmah je poĉeo pripremati sredstva da povede nov napadaj na Trogirane jer
Splićani nikako nisu bili zadovoljni mirom koji su bili svojim posredovanjem uspostavili
franjevci. Tako je odmah postalo i bespredmetno da na splitsku nadbiskupsku stolicu
doista sjedne trogirski biskup Treguan, koji je bio onako od nevolje izabran na nju.
Potrajala je stoga sedisvakancija i ArhiĊakon je Toma, ogorĉen i uvrijeĊen, ostao u
skladu sa svojim zakonitim ovlastima do daljnjega na ĉelu splitske crkve.
A rat je s Trogiranima Toma, koji ga je ne bez razloga smatrao pogubnim za Split,
upravo protuprirodnim, ratom meĊu najbliţim roĊacima, doţivljavao kao Boţju kaznu
kojom je grad bio udaren za svoju zloću. Splićani su bili jaĉi, to je svak znao, pa su i
udarili olako. Ali iza Trogirana je stajao kralj, što im je na dulji rok davalo nadmoćan
poloţaj. Postignuli su da kralj Bela poništi sve ustupke Splićanima koje su franjevci
ishodili od njih da primire opasne razmirice sa Splitom. Splićani pak nisu mogli prihvatiti
to izmirenje i naĉelnik se odlućio što iznenadnije navaliti na Trogir. Sukob je poĉeo na
moru. Sasvim neoĉekivano, trogirski su brodovi nadjaĉali splitske ĉak je zarobljen jedan
splitski brod i na njem gotovo šezdeset graĊana, i to od najuglednijih, koji su dopali
trogirske tamnice. I dalje je taj rat potekao vrlo nepovoljno za Splićane. Gubitci su im bili
veliki, a Trogirani su sklopili savez sa susjedima Hrvatima i ti su napadali splitski
teritorij, nadmoćno pljaĉkali i ubijali. Na kraju je naĉelnik, predajući sluţbu i vraćajudi se
u domovinu, pristupio crkvi, priznao se krivim što je dopustio ono nasilje nad njom i
zamolio oproštenje. U javnoj je skupštini rekao da je kaptol pri izboru nadbiskupa
postupao zakonito, a nepriliĉno ponašanje svjetovnjaka da je bilo naopako i zlo.(79)
Sve je to Tomi bila velika zadovoliština, alii gorka, jer se Split našao u vrlo teškom
poloţaju. Ne videći drugoga izlaza, graĊani su se utekli bosanskomu banu Ninoslavu i
izabrali ga 1244. za gradskoga kneza. Time su odustali od odluke da općinom vladaju
stranci kao profesionalni naĉelnici izabrani na strogo odreĊen rok i postavili opet nad
sobom moćnika iz zaleĊa. A taj je izbor još više opteretio njihove odnose s kraljem
Belom, kojega je Ninoslav, doduše, priznavao za svojega kralja, ali mu je zadavao i
ozbiljnih neprilika. Ban je došao s jakom vojskom i skupa sa Splićanima dva tjedna
pustošio trogirsko polje, sjekao voćnjake i vinograde, a onda otišao i ostavio zamjenika i
jednoga svojeg sina s jakom ĉetom konjanika. To je, dakako, bitno promijenilo odnos
snaga.
No Trogirani, znajući gdje im je prava nadmoć, i dalje nisu htjeli osloboditi zarobljenike,
nego su sve što se dogodilo javili kralju. Taj se strahovito razljutio i smjesta naredio
Dioniziju, banu sve Slavonije i Dalmacije, da s velikom vojskom poĊe u Dalmaciju i koliko je
to god moguće strogo kazni Splićane. Drugu je vojsku poslao da se osveti bosanskomu
banu.(80) Splićani su odmah osjetili da su se našli u velikoj nevolji, pa su poslali kralju
izaslanstvo da pokušaju sve izgladiti i umilostiviti ga. On je pak prikrio svoju ljutnju, govorio
tek o ispraţnjenoj splitskoj nadbiskupskoj stolici i preporuĉio im Hugrina, prepošta
ĉazmanskog kaptola, da ga izaberu za nadbiskupa jer će od toga biti velika korist i crkvi i
gradu. Napismeno im pak o tome nije dao ništa. Misleći da im je kralj to postavio kao
uvjet, da će tim izborom njemu ući u volju i odvratiti od sebe njegovu ljutnju, graĊani su
stali zahtijevati da se taj Hugrin bez oklijevanja izabere za nadbiskupa i da oni,
svjetovnjaci, sudjeluju u tome. Toma se, dakako, suprotstavio. Imao je ĉak obrazloţenje
koje nije bilo previše izazovno. Do njega je bio dopro glas da je Hugrin drzak ĉovjek, pa
se protivio naglom izboru istiĉući da treba dobro razmotriti i promisliti. No svjetovnjaci
su i opet navalili da to od crkve iznude silom. Ĉak je kneţev zamjenik raspustio zbor, te
sa sucem i nekim uglednim vijećnicima otišao u crkvenu komoru i tamo na silu uzeo
kaptolski peĉat, pri ĉemu su im pomogli i neki svećenici protivni ArhiĊakonu. Odnijeli su
peĉat, napisali pismo u ime kaptola, bespravno ga providili njegovim peĉatom i poslali
dva plemića koji su se predstavljali kao kaptolski opunomoćenici i toboţe izvršili izbor,
sasvim onako kako je kralju bilo po volji. Kralj je tada upravo boravio u Slavoniji, pa su
se brzo vratili i javili da je Hugrinov izbor izvršen, da je kralj pomiren s gradom i da će
graĊani osjetiti njegovu veliku milost.
Kralj pak nije ni pomišljao na to da odustane od kaţnjavanja. Već za dva tjedna stigao je
ban Dionizije s velikom vojskom i utaborio se s njom u Solinu. Splićani su doduše na sve
moguće naĉine pokušavali uspostaviti s njim miroljubive odnose da izbjegnu sukob s tom
nadmoćnom silom, ali ban se drţao kraljeve zapovijedi. Postavio je Splićanima vrlo teške
uvjete, traţio od njih taoce i jako veliku svotu novaca. Splićani su shvatili da time gube
slobodu i pozivali su se na privilegije, ali ban ih nije priznao nego je i dalje svojim
uvjetima nesmiljeno pritiskao graĊane. Tada su se Splićani u oĉaju osovili i odbili sve
uvjete. Ban je na to napao Split. Na dan 12. srpnja 1244. došlo je u splitskom predgraĊu
do velike bitke. Vojska je udarila na grad sa sjeverozapadne strane, gdje je bio najslabije
utvrĊen. Pri tome su mnogo pomogli Trogirani jer su oni dobro poznavali zemljište.
Splićani su se našli u bezizlaznom poloţaju i jedva su odoljeli strašnoj navali. Neki su
već ozbiljno pomišljali da napuste grad i bjeţe na more. Moglo se uĉiniti da je ponosni
Split potpuno svladan.
Drugoga je dana, meĊutim, ban Dionizije ipak morao uvidjeti da neće biti lako potpuno
skršiti otpor graĊana. Poĉeo je tada, iz poloţaja sasvim neupitne nadmoći, pregovarati sa
Splićanima o miru. Ovi pak, tijesno pritisnuti vojskom sa svih strana i s dvjesta svojih
graĊana utamniĉenih u Trogiru, postali su sada sasvim popustljivi. Pristali su uplatiti u
kraljevsku blagajnu šeststo maraka srebra i dati šest plemiĉkih sinova kao taoce svoje
vjernosti kralju. Za uzvrat im je zajamĉeno da će svi utamniĉeni u Trogiru
biti pušteni na slobodu. Tada se ban s vojskom udaljio od Splita. Grad je samo za dlaku
izbjegao potpunu propast.(81)
U velikoj nevolji Splitu je ostajao samo Hugrinov izbor za nadbiskupa da time moţda
ipak popravi svoj poloţaj. Tako je razvoj dogaĊaja i opet izravno zahvatio ArhiĊakona.
GraĊani su se obratili Tomi i kaptolu, te uporno traţili da pristanu uz onaj krivotvoreni
izbor i da ţurno pošalju po izabranoga nadbiskupa. Ali ArhiĊakon i drugi kanonici nisu
pristajali na to jer su znali da takav izbor nema nikakve valjanosti, nego samo sramoti
crkvu. Tada su njihovi protivnici poĉeli opet buniti puk i vršiti pritisak na ArhiĊakona da
on sam poĊe i dovede izabranoga. Htjeli su time, vjerojatno, onemogućiti jednom za
svagda da se on ikada pozove na to da je zakonito izabran za nadbiskupa. Toma pak,
premda mu se nije dopadala osoba toboţe izabranoga nadbiskupa, a još manje naĉin kako
je izbor proveden, da bi izbjegao svako zloĉudno podmetanje, pristao je na to da poĊe po
Hugrina, ali je zatraţio da prije nego poĊe oni koji su ga poĉinili sami priznaju svoje
krivotvorstvo.
Tako je Toma napokon pošao da izvrši taj nalog gradske općine. prisiljen na to, a ne od
svoje volje. S jednim splitskim svjetovnjakom otišao je u Ugarsku i tamo je u nazoĉnosti
kralja Bele ponovno izabrao Hugrina. A kralj mu je tom prilikom povjerio i gradsko
kneštvo, kao da su ga izabrali graĊani, te je Hugrin bio odreĊen za nadbiskupa i kneza u
jednoj osobi. Postavio ga je i za poglavara otoka Hvara i Braĉa. Toma je tako, koliko god
nevoljko i bez traĉka radosti, bitno pridonio da se prilike u Splitu srede, kako god je to
bilo na tešku štetu autonomije, te je grad sada bio potpuno podvrgnut kraljevskoj vlasti.
A kada se vratio kući, bili su umrli glavni protivnici njegovih shvaćanja i nastojanja, koji
su dosljedno gazili prava splitske crkve. Tako su se i u gradu prilike oko njega nešto
smirile. Ostala mu je briga s Hugrinom, kojega je sad morao podnositi na ĉelu splitske
nadbiskupije.
0 uskrsnim blagdanima, u travnju 1245, kralj Bela je stolovao u Vrani. Tamo je od
Splićana primio pet tisuća libara i naredio da se oslobode svi zarobljenici. A izabrani
nadbiskup Hugrin došao je s velikom pratnjom u Split i naselio se u nadbiskupskom
stanu. Toma tako više nije stajao sam na ĉelu splitske crkve. Kralj je Hugrina bio
postavio na poloţaj duhovnoga i svjetovnog poglavara grada Splita. Tomi ni po ĉem nije
bio blizak. Bio je pravi velikaški lik, ponosan na podrijetlo i pojavu, sav okrenut
svjetovnomu ţivotu. Teţeći za raskoši i bogatstvom, sve je crkveno smatrao suvišnim i
sporednim. Tako ga crta Toma, ne krijući kako ne odobrava njegovu osobu. Ţivotom se,
kaţe Toma, povodio za ugarskim
prelatima pa je teško opterećivao sve od kojih je ubirao prihode. Tako je sebi pokušao
prisvojiti i onaj dio desetine koji je po staroj uredbi pripadao kaptolu. Tomu se
ArhiĐakon, kako mu je i bila duţnost, uspješno suprotstavio. Ne bez zluradosti biljeţi
Toma, da su se splitski graĊani, oni svjetovnjaci koji su toliko oĉekivali od Hugrina, u
njem gorko razoĉarali. Bio je, naime, mek i prijazan s onima koji su gradu bili protivnici,
a svu je strogost pokazivao graĊanima, tvrd i neugodan dobrima, ljubezan i dareţljiv
nevaljalima. Tako veli Toma. Vjerojatno se odatle razabire da je Hugrin kao nadbiskup i
knez dosljedno zastupao tuĊe, vladarske, interese, a ne gradske. Zna se, uostalom, tko ga
je i kako postavio. Tomi baš nikako nije bio mio. Ipak ne govori o njem bez poštovanja.
S njim nije imao teškoća koje ne bi iz svojega poloţaja mogao svladavati bez pretjerana
nastojanja i napora. I jedno mu priznaje bez pridrţaja: visoku naobrazbu i knjţievne
interese. Lik toga sinovca istoimenoga kaloĉkog nadbiskupa, a samoga prepošta
ĉazmanskoga kaptola i splitskoga nadbiskupa, vlasnika dragocjene knjiţnice, vaţan je
izloţak u kulturnopovijesnoj galeriji i zagrebaĉke i splitske crkve, sasvim u smislu
biskupa i izabranog nadbiskupa Stjepana. A Stjepan je kao zagrebaĉki biskup i osnovao
ĉazmanski kaptol, kao drugi u svojoj biskupiji, i stvorio tamo vaţno ţarište knjiţevne i
pravne naobrazbe. Na ĉelu splitske crkve ostao je samo ĉetiri godine (1244-1248). Tek tri
godine poslije ustoliĉenja posvetili su ga njegovi sufragani po papinu nalogu za
nadbiskupa, a palij mu je stigao iz Rima baš na vrijeme da bude pokopan s njime.(82)
Kao Hugrinov nasljednik izabran je već 1248. jednoglasno neki dominikanac Ivan,
podrijetlom Ugrin, koji se stjecajem okolnosti baš tada nalazio u Splitu da bude posvećen za
skradinskog biskupa. Takav je izbor, dakako, bio kralju po volji. Teško je bilo naći poslanike
koji će poći do Lyona, gdje je tada boravio papa Inocencije IV, da zatraţe potvrdu toga
izbora. Put je bio teţak i jako opasan zbog sukoba koji se. tada bio rasplamsao izmedu pape i
cara Fridrika. Kad su se napokon našla dva Splićanina koji su bili pripravni upustiti se u taj
pothvat, jedan kanonik i jedan svjetovnjak, trebala im je gotovo ĉitava godina dana da obave
taj posao. U takvim je prilikama bilo sasvim plauzibilno u pismenoj molbi dodati neka papa,
ako bude smatrao da taj izbor ne valja odobriti, po svojoj volji i prosudbi pošgalje drugoga da
stane na ĉelo splitskoj crkvi jer je bilo preopasno i preskupo u onim prilikama slati radi iste
stvari još i drugo poslanstvo. S tim su se sloţili i to su potpisali svi izbornici. Nije teško to
prepoznati dobro promišljen potez onih, na prvome mjestu samoga Tome, koji su se pri
popunjavanju nadbiskupske stolice htjeli izviti pritisku
ugarskoga kralja. To je i uspjelo. Papa je odbio potvrditi izbor dominikanca Ivana i
poslao za splitskoga nadbiskupa nekog Apulca po imenu Rogerija, rodom iz jednog
mjesta kod Beneventa.
Rogerije je kao izaslanik nekoga kardinala ĉešće boravio u Ugarskoj. Tamo se našao kad
su navalili Tatari, pa je pao u njihovo zarobljeništvo. Pritajivši se kao da je kakav bijedan
sluga i siromašak, na jedvite je jade izbjegao smrt. A kad se napokon vratio kući , isti je
kardinal, njegov zaštitnik, bdio nad njim i uveo ga je u krug papinske kurije. Tamo je
Rogerije odmah i posvećen za splitskoga nadbiskupa i dobio je metropolitanski palij, pa
je tako, već od prvoga ĉasa proviĊen svim metropolitanskim ovlastima, krenuo da
preuzme splitsku nadbiskupiju. Ali nije krenuo u Split. Iz papinske kurije on je preko
Lombardije došao u Mletke. Tamo je nakupovao svega što je smatrao da će mu biti
potrebno. Dvadeset je godina, kaţe nam Toma, boravio u rimskoj kuriji i za to se vrijeme
dobro potkoţio. Nastavio je putovanje preko Koruške, a u Oglaju ga je lijepo primio
patrijarh i dao mu pratnju preko svojega podruĉja sve do meĊa ugarskoga kraljevstva.
Tako je došao do dvora kralja Bele i predao mu papino preporuĉno pismo. Objasnio je
kako je imenovan da stane na ĉelo splitske crkve. Kralju se to nije dopalo. Nije se mogao
pomiriti s tim da je do toga postavljenja došlo bez njegova znanja i pristanka. Ali je
prikrio svoju ljutnju i dopustio nadbiskupu da mirno poĊe do svojega sjedišta. U Splitu su
ga kler i puk radosno doĉekali. Brinuo se jako da poboljša opremu svoje nadbiskupije.
Popravio je i ukrasio nadbiskupski dvor i opremio nadbiskupske posjede poljoprivrednim
oruĊem i napravama te ih opskrbio stokom. Toma s njim nije imao sukoba. tek je kritiĉki
promatrao njegovu zahtjevnu rastrošnost i biljeţi kako je zbog nje opterećivao
podavanjima mnoge crkve i samostane.(83)
Poĉetkom godine 1252. njemaĉki kralj Konrad, sin papina protivnika cara Fridrika II, koji je
1250. naslijedio svojega oca kao kralj u Njemaĉkoj i Italiji, stigao je na putu prema jugu
Italije, gdje je trebao zaposjesti sicilsko kraljevstvo, prešavši preko Jadranskoga mora, i u
Split.(84) Njegova oca Fridrika II. papa je bio izopćioo iz crkve i lišio carske ĉasti, ne samo
njega samoga nego i sve njegovo potomstvo. Ipak su ga gradovi uz obalu, gdje god bi
Konradovo brodovlje pristajalo, primali sveĉano i iskazivali mu veliko poštovanje, kako ga je
prilicilo iskazivati kralju. Ali kada je
kralj Konrad pristao u splitskoj luci i nadbiskup Rogerije razabrao da hoće ući u grad, dao je
pred kraljem zatvoriti sve crkve, pa je s ArhiĊakonom Tomom i nekojim višim pripadnicima
splitskoga svećenstva napustio grad i otišao na ladanjske posjede, te su ondje ostali dokle je
god kralj boravio u gradu. Kralj je to osobito teško zamjerio nadbiskupu jer je kao Apulac bio
njegov podanik. Splićani su ga pak radosno primili i smjestili u nadbiskupskome dvoru. U
tome je jasno došao do izraţaja trajni sukob izmedu splitske općine i crkve. Lako je zamisliti
da su graĊani bili jako protivni nadbiskupu kojega nisu imali prilike niti birati. Njima je
autonomija gradske crkve bila vaţnija od papinskog autoriteta. Toma je pak tom gestom, u
kojoj je bio potpuno solidaran s nadbiskupom, potvrdio dosljednu crkvenu politiku koja je
poslušnost papinstvu stavljala iznad tradicionalne autonomije gradske crkve.(85)
Iste je godine i kralj Bela pohodio Split. On se još 1251. bio spustio preko Hrvatske do
dalmatinskih gradova i utaborio kod crkve sv. Petra izmedu Solina i Trogira. Onamo su sa
svih strana dolazili k njemu kao svojemu vrhovnomu gospodaru da dobiju njegovu presudu u
raznim predmetima. Ukrcao se i na galiju, te je na njoj došao u Split, noseći na sebi sve
veliĉanstvene kraljevske insignije. Splićani su ga lijepo doĉekali i on je prenoćio u gradu.
GraĊani su mu revno dolazili, a kralj ih je primao blagohotno i prijazno je razgovarao s njima.
Tada im je, ne ljutito nego govoreći umjereno, prigovorio što su htjeli za nadbiskupa nekoga
tko je stranac i nepoznat, koji nije iz njegova kraljevstva, i još k tomu bez njegova znanja i
pristanka. Oni su mu se na sve naĉine ispriĉavali, a kralj je smireno prihvatio ono što se
dogodilo i samo zatraţio od njih da mu se zakunu kako takvo što neće opet ĉiniti. A sa samim
se nadbiskupom, i dok je boravio u Dalmaciji, i kad je taj dolazio u Ugarsku, uvijek ophodio
prijazno i s duţnim poštovanjem. Iz toga se zbivanja razabire kako je splitski kaptol, a to na
prvom mjestu znaĉi ArhiĊakon, bio suprotstavljen ne samo gradskoj općini nego i vladaru.
Toma nam inaće ne kazuje ništa o tome kako se sam drţao za kraljeva posjeta Splitu. Inaće, u
to su doba opet gradsko kneštvo drţali hrvatski velikaši koji su kralju bili po volji. Radilo se
još samo o vladarskoj kontroli nad crkvom.(86)
Iz pedesetih godina 13. stoljeća malo je vijesti o javnome djelovanju Tome ArhiĊakona. Ĉini
se da se u to doba vrlo ozbiljno dao na povjesniĉarski i knjiţevni rad. Pod kraj toga razdoblja
na Tomin je poticaj nadbiskup Rogerije dao skupiti i srediti sve isprave koje su se ĉuvale u
sustipanskom samostanu. Taj je samostan bio locus credibilis, pa ih se tamo nalazilo
mnogo pohranjenih.(87)
Još 1254. posredovao je splitski ArhiĊakon u sporu izmeĊu trogirskoga biskupa Treguana
i Stanimira Šibenskog arhiprezbitera, koji se htio odvojiti od trogirske biskupije i
osnovati vlastitu, a papa Inocencije IV. odobrio je nagodbu kojom je urodilo Tomino
posredovanje. On je već 1240. i 1252. svjedoĉio i primao izjave u tom predmetu, koji je
bio u nadleţnosti splitske metropolije.(88) Godine pak 1261. povjerio mu je papa
Aleksandar IV. provedbu presude zadarskoga nadbiskupa protiv šibenskoga klera.(89) U
tim je godinama, ĉini se, u javnom djelovanju splitskoga ArhiĊakona nastupilo zatišje.
Iste godine 1261. još se jednom oko njega sve uzburkalo. Kao graĊaninu-palo mu je na
ramena teško breme. Te se godine kraljica Marija, ţena kralja Bele i majka njegovih
kraljevića Stjepana i Bele, Grkinja, kći bizantskoga cara Teodora Laskarisa, spustila iz
Ugarske preko Panonije i Hrvatske jer je htjela uĉvrstiti vjernost tih naroda svojemu mlaĊem
sinu Bell, koji je bio postavljen u tim zemljama za hercega. Kralj Bela IV. (1235-1270)
svojega je starijega sina Stjepana još 1245. dao okruniti ugarskom krunom i onda je taj, kao
»mladi kralj«, prvo dobio da kao
herceg vlada »cijelom Slavonijom«, a onda je tu vlast 1261. prepustio svojem mlaĊemu
bratu Beli, kako je to već od prije bio obiĉaj u Arpadovića.
Kraljica se tako spustila u Hrvatsku i u pratnji mnogih velikaša i vojnika sjela je u tvrdi
Knin i tamo okupila oko sebe prvake onih krajeva i poĉela s njima razgovore o vjernosti
koju su duţni svojemu novomu vladaru. Dok je ona boravila u Kninu, dogodilo se da su
od posade koja je drţala Klis neki vojnici sišli do Solina i tamo poĉeli Splićanima
pustošiti usjeve. Kad se to ĉulo u gradu, poţurili su onamo neki nerazumno smioni
mladići. Nije ih poslala općina, nego su došli od vlastite revnosti i ludoga ţara da silom
suzbiju silu. Pobili su se i tu su zaglavila dva Ugrina s Klisa. Kada je kraljica ĉula za to,
strahovito se razljutila. Odmah je ostavila kninsku tvrĊavu i krenula da se osveti
Splićanima. Ti pak, kad su osjetili što im kraljica sprema, poslali su joj poslanika i
pokušali je umiriti. Ona se, meĊutim, nije obzirala na njihove isprike, nego je odsjela u
tvrdom Klisu. Onamo je došao nadbiskup Rogerije i pokušao za sebe i za grad postići mir
i njezinu milost. Time ju je samo još više razdraţio jer je posumnjala da je sve to njegovo
maslo. Već mu je bila spremila pogibiju i samo je uz pomoć prijatelja umakao iz tvrĊave.
Splićani su svakoga dana slali što redovnike, što izaslanike, koji su kraljici donosili
darove i razne poslastice ne bi li se nekako primirila, ali je ona ostajala neumoljiva. S
njom je bila velika vojska Ugara, Slavena i Kumana i ona im je naredila da se spuste do
grada i da tamo sve pale i pustoše. Splićani su se onda poĉeli dobro ĉuvati, nisu izlazili iz
gradskih utvrda i kraljica je morala uvidjeti da im tako neće moći ozbiljno nauditi, a
kamoli baciti ih na koljena. Pribjegla je stoga lukavstvu. Hinila je da se već umirila, da se
više ne brine za ona dva ubijena vojnika s Klisa, pa je dobrohotno odgovorila splitskim
poslanicima da hoće s gradom uglaviti mir i da se više ne trebaju bojati. Kad su se
poslanici vraali u grad poslala je s njima tri ili ĉetiri ţupana i nekih trideset vojnika tek
lako oruţanih. Dala im je tajni naputak da izmame Splićane iz grada i da ih koliko više
mogu uhvate i odvuku na tvrĊavu ili pak maĉevima sasijeku. Rekli su da neće ulaziti u
grad kako ne bi izazvali kakvu pomutnju, nego su ugledniji graĊani izašli na istoĉna
vrata, prema Luĉcu i dominikanskomu samostanu, da pregovaraju o miru. Na dan znak
Ugri su ih napali i uhvatiti petoricu. Ostali su pobjegli, neki od njih ranjeni. Onu su
petoricu odvukli na Klis i tamo bacili u tamnicu. Kad je kralj Bela ĉuo za sve to, nije
odobravao kraljiĉine postupke i poslao dva franjevca da je obuzdaju i što brţe vrate u
Ugarsku. Splićani su je pak ponizno molili da milosrdno oslobodi splitske plemiće koje je
dala uhvatiti bez ikakve njihove krivnje. Ona nikako nije pristajala na to, nego im je
napokon preporuĉila da pošalju
poslanike kralju, a ona da će se kod njega zauzeti za njih. Onda je zarobljene Splićane dala iz
Klisa odvesti u Knin i zatvoriti u tamnicu ondašnje tvrĊave, a sama se vratila u Ugarsku. Na
to su Splićani poslali za njom onamo Tomu ArhidĊkona i jednoga plemića svjetovnjaka kao
poslanike. Kralj ih je primio i saslušao u nazoĉnosti svoje kraljice. A ona, kako god je bila
obećala da će se zauzeti za Splićane, stala ih je sada pred kraljem optuţivati za mnogo toga.
Kralj joj je pak povjerovao i zatraţio od njih dvadeset i ĉetiri talca iz najboljih obitelji u gradu
kako bi se oslobodili zarobljenici. ArhiĊakon se na to pozvao na povlasticu koju je grad Split
bio dobio od starih ugarskih kraljeva da kraljevima ne daje talce i ustrajno je odbijao kraljev
zahtjev. Tako su se poslanici vratili u Split, a da nisu postigli ono zbog ĉega su pošli na put.
Kralj je onda poslao bana Rolanda da pregovara sa splitskim graĊanima. On im je objavio
kraljevu odluku da neće moći svoje sugraĊane osloboditi tamnice, nego samo ako kralju
predaju najmanje dvanaest talaca po njegovu izboru. Splićani su sad shvatili koliko ih je kralj
pritisnuo i pokorili su se njegovoj volji. Kralj je s kraljicom 1262. došao u Hrvatsku, u Bihać
na Uni, i Splićani su mu onamo poslali dvanaest djeĉaka. On ih je primio ljubezno i
dobrohotno to obećao da će lijepo postupati s njima i da ih neće dugo zadrţati. Onda je u
Bihaću postavio bana Rolanda Splićanima za gradskoga kneza, a oni su ga po tome, htjeli ne
htjeli, i izabrali za tu sluţbu. Tako su zarobljeni Splićani osloboĊeni poslije gotovo dvije
godine teškoga tamnovanja koje baš niĉim nisu
zasluţili. Tomina javna djelatnost, koliko je nama poznata, završava u turobnom osvjetljenju,
bezuspješnim i jalovim poslanstvom na ugarski dvor. ArhiĊakon je i tu pod teškim pritiskom
branio pravo i naĉela.(90)
Pet godina poslije toga teškog sukoba s vladarskom kućom umro je 1266. nakon duge bolesti
zglobova nadbiskup Rogerije. Svoj je imetak, koji je velikim dijelom stekao kao nadbiskup od
crkvenih prihoda, ostavio roĊacima i slugama. Crkvi je ostavio samo dvije srebrne posudice i
dva zlatna prstena da joj to bude uspomena na nj. Kaptolu je dao pozlaćen srebrni vrĉ i
metalne plitice, a nešto je novaca dao razdijeliti za svoju dušu. Ţito, vino, konje i što je
preostalo u kući odredio je da se proda i time namire neki njegovi dugovi. Kako je nadbiskup
svoju oporuku sastavljao pred uglednim predstavnicima kaptola i gradske općine, usprotivio
joj se ArhiĊakon prigovorom da crkveni dostojanstvenik ne moţe sastavljati valjanu oporuku
nego samo o onoj imovini koju nije stekao na raĉun crkve. Ali graĊani svjetovnjaci raţalili su
se nad starim i bolesnim nadbiskupom
na umoru i dopustili mu da sastavi oporuku po svojoj volji. I tu je Toma ostao dosljedan sebi,
ali je i tu pretrpio neuspjeh.(91)
Toma je umro samo dvije godine poslije nadbiskupa Rogerija. Kroz to je vrijeme splitska
nadbiskupska stolica bila ispraţnjena, pa je on, sada već pod starost, opet morao upravljati
crkvom i voditi brigu oko izbora Rogerijeva nasljednika. Splićani su, bojeći se kralja i
sjećajući se prisege koju su mu dali, htjeli da se bira ugarski podanik, a Toma ih je, bit će,
ustrajno podsjećao na to da to mora biti dostojan svećenik. Svakako, izbor je pao na franjevca
Ivana, Ugrina od knezova Buzad, koji je onda doista i sjeo na splitsku nadbiskupsku stolicu i
ostao na njoj dugo godina (12661294) (92)

j. Osvrt
Osvrnemo li se na javnu djelatnost Tome ArhiĊakona, bar koliko ona danas moţe biti
poznata, pokazuje se impresivna slika. Kraj sve raznolikosti i prigoda i zbivanja ona je pred
našim oĉima cjelovita. Odmah se vidi da je kraj sve širine Tomino obzorje potpuno
usredotoĉeno na Split. Toma ArhiĊakon za neke je Toma Splićanin. Doista ima osnove za to.
I ne radi se tu niti o podrijetlu, niti o graĊanstvu, niti o crkvi i kaptolu, iako je sve to za njegov
lik presudno vaţno. Radi se o tome da je Split Tomino mjesto u svijetu, stoţer oko kojega se
za njega beš sve što se u svijetu zbiva, mjerilo kojim se sve na svijetu mjeri. Toma je doista
Splićanin, ali kao Splićanin nipošto nije niti tipiĉan niti prosjećan. Za razliku od svojih
sugraĊana on je sav okrenut temeljnim naĉelima i univerzalnim vrijednostima. Stoga bi se
opet i opet našao u sukobu sa Splićanima. Samo iznimno ih je uspio okupiti oko sebe i povesti
u smjeru koji je sam zacrtao. Većinom je koracao svojim putem sam i smrknut, vodeći doduše
raĉuna o premoćnim zahtjevima poloţaja u kojem bi se nalazio grad i on sam, ali u bitnome
uvijek nepopustljiv.
»Tri ideje: prevlast crkve nad svjetovnom vlasti, privrţenost Rimu i potpuna autonomija
Splita u odnosu prema ugarsko-hrvatskim kraljevima, vodile su Tomu cijelog ţivota«, kako je
saţeto utvrdio povjesniĉar Splita Grga Novak.(93) Ako se Toma, sasvim u smislu
onodobnoga papinstva, dosljedno zauzimao za bitan utjecaj crkvenih gledišta na postupke
svjetovne vlasti, tipiĉan Splićanin njegova vremena upravo se tomu opirao
i od Crkve oĉekivao da ostane ono što je od starine bila: organska sastavnica, dakako ugledna,
gradske općine i graĊanskoga zajedništva.
Ako je Toma kao crkven ĉovjek zastupao potpuno i bezuvjetno podvrgavanje rimskomu
autoritetu, kako je to onodobno papinstvo sve naglašenije traţilo, tipiĉan Splićanin njegova
vremena smatrao je crkvenu zajednicu svojega grada, uza sve naĉelno priznavanje rimske
jurisdikcije i primata, samostalnom i neodvojivo povezanom s tradicionalnom gradskom
autonomijom, a posebno se opirao iskljuĉivanju laika od donošenja crkvenih odluka, osobito
od izbora biskupa i opata, kakvo je sudjelovanje od starine bilo uobiĉajeno, drţeći se
nepopustljivo formule clerus et populus, što je Rim sve dosljednije potiskivao. Toma je,
napokon, u politiĉkom ţivotu upravo radikalno zastupao splitsku autonomiju. Nju su krnjili i
pritiskali vladari od roda Arpadova, kraljevi Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, i hrvatski
velikaši iz splitskoga zaleĊa, kneţevi Kaĉići, Subići, i uz njih Humski, sve više ili manje
vjerni kraljevski podanici. Njima se Toma dosljedno suprotstavljao. Nije pri tome, kako se
ĉini, pravo razabirao opasnost koja je toj autonomiji prijetila od Mletaka ili joj barem nije
znao pravo odmjeriti teţinu. Ticalo se to tada drugih. Tipiĉni pak Splićanin njegova doba,
koliko god je i njemu splitska autonomija bila temeljna i sama sobom razumljiva pretpostavka
svega ţivota, opet je bio spreman na pragmatiĉke kompromise s tim premoćnim vanjskim
silama, pa je i sklapao savezništva s njima ako su mu obećavala dobitak i prednosti za vlastiti
rod ili pak interesnu grupaciju unutar graĊanstva. Osjećao se za nuţdu dovoljno zaštićenim
iza gradskih zidina, a višeslojna igra u kojoj su se isprepletale autonomija i zavisnost bila mu
je pravi ţivotni element.
Toma tako jest Splićanin, svim svojim bićem, ali kao takav nije tipićan, nego je cijeloga
ţivota uvelike ostao sam svoj samotnjak. Uz njega su stajali samo osobiti i izabrani. Tek
jednom mu je na kratko, kad je uspostavio "latinsku vladavinu", pošlo za rukom usmjeriti
ţivot svojega grada po vlastitim shvaćanjima. Pokazalo se ubrzo da je to u splitskoj zbilji
onoga vremena bilo neodrţivo. Upravo tu, u tome što jest svim svojim bićem Splićanin, ali ne
i prosjeĉni Splićanin svojega vremena, njegova je osobna veliĉina, koja dojmljivo zraĉi od
njegova lika, od monumentalnih slova njegove nadgrobne plĉ6e kad stupimo u splitsku crkvu
svetoga Frane. Iz to njegove osobnosti, ali isto tako i iz kulturnoga potencijala splitske sredine
njegova doba poteklo je njegovo jedinstveno povijesno djelo, po kojem je postao i ostat će
jedan od najznatnijih likova u svoj kulturnoj povijesti hrvatskoga prostora: Toma ArhiĊakon.
Dakako, i Toma Splićanin.(94)
7. Tomino povjesniĉko djelo

a. Trinaesto stoljeće kao doba kulturnoga procvata u dalmatinskim gradovima

Toma ArhiĊakon prvi je pisac u hrvatskom kulturnom prostoru koji nam je poznat kao osoba i
od kojega je do nas došlo autorsko djelo. Već samim time njegovo je znaĉenje veliko. No k
tomu dolazi još i to da je njegovo djelo historiografski spis doista znatne vrijednosti. Ta pak
vrijednost ne leţi samo u tome što nam kao vrelo donosi mnogo dragocjenih vijesti kojih ni
od kuda druguda ne bismo mogli imati, nego je ono po svojoj zamisli i izvedbi vrlo znatno jer
svjedoĉi o visokoj intelektualnoj razini pisca i ĉitateljstva kojemu se obraća. Po tome ono
predstavlja visoko kulturno dostignuće. Vaţno je stoga utvrditi da se ono ne javlja usamljeno.
Trinaesto se stoljeće pokazuje u više pogleda kao doba kulturnoga procvata u dalmatinskim
gradovima. Na splitskoj su katedrali još 1214. postavljene Buvinine vratnice, remek-djelo
ranoromaniĉkoga rezbarstva iz ruku domaćega majstora, koje zadivljuje svojom
veliĉanstvenom zamisli, bogato razradenom kompozicijom i nepokolebivo dosljednom
izvedbom. U Trogiru je pak 1240. Radovan, i on domaći majstor, uklesanim natpisom
signirao svoj zapadni portal tamošnje katedrale. Ukrasili su ga što on sam, a što njegovi
suradnici i uĉenici. U njihovu djelu romaniĉka skulptura na hrvatskoj obali Jadrana doseţe
vrhunac, a svojim umjetniĉkim dometom zadivljuje i u europskim razmjerima. U 13. st.
poĉela je i izgradnja zvonika splitske katedrale i dovršena su dva kata. To je dojmljiv uzorak
romaniĉke arhitekture. Na vratima zvonika postavljena su dva kamena lava isklesana od
majstora Radovanove škole. Prvoj polovici stoljeća pripada naslon drvenoga kora u splitskoj
katedrali. On
je raĊen finije od Buvininih vratnica i pod utjecajima iz Lombardije pokazuje daljnji razvoj
romaniĉke rezbarije u Splitu. Prva polovica 13. st. nazvana je po tome "zlatnim vijekom"
srednjovjekovne umjetnosti u Splitu i Trogiru.
0 utjecaju što su ga europska sveuĉiligta dobivala u splitskoj intelektualnoj sredini svjedoĉi
niz istaknutih osoba. Toma u tome nije tamo bio jedini. Bolonjski je student bio i Toskanac
Bernard, nadbiskup splitski 1192-1217, pisac protiv patarena i rjeĉit propovjednik, a
vjerojatno je to bio i drugi Toskanac, Treguan, klerik splitski i poslije biskup trogirski (prva
polovica i sredina 13. st.), i on pisac i sjajni stilizator domaće hagiografske predaje. Pariški je
pak student bio Hugrin, prepošt ĉazmanski
i poslije nadbiskup splitski (1244-1248). Bio je poznat ne samo po raskošnu ţivotu i sasvim
svjetovnu nastupu, nego i po svojoj uĉenosti, ljubavi za knjige i velikoj osobnoj knjiţnici.
Dolaskom dominikanaca i franjevaca uklapa se tada i Split u duhovni i intelektualni procvat
onodobne latinske Europe. Razvila se nova filozofija, nova teologija, a i u umjetnosti se tada
stao najavljivati stil koji je otvarao novu epohu — gotiku.(95) Iz toga svijeta potekao je i
Toma svojim duhovnim likom.

b. Tekstovna predaja Tomina povijesnoga djela


Povijesni spis Tome ArhiĊakona, u kojem on prikazuje povijest salonitanske crkve i splitske
kao njezine nasljednice od prvih njezinih poĉetaka pa do vremena svoje starosti došao je do
nas u više rukopisa.(96) Na njima se temelji njegova tekstovna predaja. Najpriruĉnije i
najizvornije moţe se sada svatko obavijestiti o tome u uvodu kritĉkom aparatu ovoga izdanja
Tomina djela i u samome tom kritiĉkom aparatu.
Glavni i najvaţniji svjedok to predaje nedvojbeno je splitski kodeks, koji se ĉuva u arhivu
Splitskoga kaptola (KAS 623), pisan beneventanskim pismom na pergameni još u 13.
stoljeću, u posljednjoj njegovoj trećini, ili na samom poĉetku 14. Pomišljalo se stoga na to da
je to moţda Tomin autograf, pa se ĉak mislilo da je to i dokazano,(97) ali se usporedbom s
njegovim autentiĉnim rukopisom kakav je oĉuvan u jednoj ispravi moglo pokazati da to nije
tako.(98) Po tome kako Tomina povijest završava razabire se da ju on i nije smatrao
dovršenom, nego je ĉekao da pridoda još ponešto o dogaĊajima koji su se upravo spremali, pa
ga je pri tome vjerojatno i
zatekla smrt. Nekako u to vrijeme, moţda ĉak i nešto prije, bit će da je prema njegovu
rukopisu, po njegovoj ţelji ili iz njegove ostavštine, u skriptoriju splitske crkve izraĊen taj
codex Spalatinus.

Drugi je stari rukopis Tomina povijesnog djela došao do nas skupa s prijepisima drugih
sastavaka kao jedna od sastavnica Papalićeva kolektaneja, pisanoga negdje u drugoj polovici
14. stoljeća, kako se ĉini upravo 1387-1388.(99) U tom su kolektaneju skupljeni povijesni
spisi vezani za Split, a Tomino djelo uvršteno je u nj na prvom i ĉelnom mjestu. Taj se
rukopis u literaturi nazivao trogirskim jer se neko vrijeme ĉuvao u Trogiru. Tamo je u 19. st.
otkriven za povijesnu znanost, te je tako poĉelo njegovo prouĉavanje. Danas se ĉuva u
Budimpešti, donedavno u Narodnom muzeju (Codices Latini medii aevi 440), a sada skupa sa
svim latinskim rukopisima iz vremena prije mohaĉke bitke (M. 0. D. L. 38822).

Treći je stari rukopis vatikanski (Vat. Lat. 7019, prije nr. 6525). I on, ĉini se, potjeće iz druge
polovice 14. st., ali ga smatraju nešto mlaĊim od prijepisa u Papalićevu zborniku.
Osim tih, ima još niz mladih rukopisa. Ovamo ide rukopis što se ĉuva u Veneciji u Knjiţnici
sv. Marka (Cl. IX, cod. LXXV, MSS Latini 3290), to se stoga naziva codex Marcianus. On
potjeće iz 15. stoljeća. U Nacionalnoj i sveuĉilišnoj knjiţnici u Zagrebu ĉuva se prijepis
takoĊer iz 15. stoljeća (R 3311), a vjerojatno je iz 16. stoljeća drugi (R 5720), koji se nalazio
u posjedu obitelji Draganić-Vranĉić u Prvić Šepurinama do 1948. godine kada je otkupljen. U
Vatikanskoj se knjţnici nalazi još jedan rukopis Tomina djela (Vat. Lat. 6958), a potjeće
takoder iz 16. stoljeća i prepisan je iz Cindrova kodeksa. To je, kako je na njem zapisano, dar
Ivana Luĉića, koji je pred smrt ţivio, pa 1679. i umro, u Zboru sv. Jeronima u Rimu. Ivan
Luĉić je 1630. i sam zgotovio rukopis Tomine povijesti, prijepis Cindrova kodeksa. Taj se
ĉuva u Kaptolskom arhivu u Splitu (KAS 534). Jedan prijepis Tomina povijesnoga djela iz
1747. ĉuva se u knjiţnici Arheološkog muzeja u Splitu (50 b 21), a dva daljnja prijepisa
nalaze se u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, jedan iz 16. (I d 22) i
drugi iz 18. stoljeća (II b 155). Vatikanska knjţnica u Rimu posjeduje još jedan mlaĊi rukopis
Tomine povijesti poznat kao codex Vaticanus Urbinas (Vat. Lat. 6958), a potjeće iz 17./18.
(?) stoljeća. Još jedan rukopis toga teksta, vjerojatno iz 18. stoljeća, ĉuva se u Kaptolskome
arhivu u Splitu (KAS 672). To je vjerojatno prijepis Luĉićeva rukopisa. U arhivu porodice
Arneri iz Korĉule, sada pohranjenom u Povijesnom arhivu u Dubrovniku, ĉuvao se i došao do
nas i rukopis Tomina djela iz 18. st.(100)
U tim nam se rukopisima ĉuva tekst one verzije Povijesti salonitanskih i splitskih biskupa
za koju se sa sigurnošću moţe pretpostaviti da takva kakva je u svemu bitnome došla do
nas potjeće iz pera samoga ArhiĊakona.(101) Upravo ona je predoĉena i u ovom izdanju
s podatcima o svim vaţnijim tekstovnim varijantama što se javljaju u rukopisima, a
pregledno su prikazane u njegovu kritiĉkom aparatu.
Druga jedna verzija Tomina povijesnoga djela obuhvaćaa samo njezin poĉetak, prva 22
poglavlja. U njoj su tim poglavljima dodana neka vrela, ispisana od rijeĉi do rijeĉi, kojih
u rukopisima što sadrţe potpun tekst nema. Tekstovna predaja to verzije jako je
razgranata i bilo je teško steći pregled nad njom. Do sada je identificirano i ubicirano šest
rukopisa. Danas je utvrĊeno da su oni svi potekli od samo jednog, i to oĉuvanog
predloška. To je najstariji od tih rukopisa, pisan ranim humanistiĉkim pismom, a potjeće
iz prve polovice 16. stoljeća i ĉuva se u arhivu rimske Congregatio de propaganda fide
(Sign 264). Ostalih pet rukopisa izravni su ili neizravni prijepisi iz njega. Pri tome treba
razlikovati dva predajna tijeka, jedan rimski i drugi koji je povezan sa Splitom.
Rimski tijek dokumentiraju dva rukopisa iz fonda Barberini, koji se ĉuva u Vatikanskoj
knjiţnici. Signatura je tih rukopisa 828 (prije 3481) i 3218 (prije 3636). Prvi od njih
potjeĉe iz sredine 16. stoljeća i ĉini se da je naprosto prijepis Propagandina. Drugi je iz
prve polovice 17. stoljeća i moţe se smatrati prijepisom prvoga barberinskog rukopisa.
Crkveni povjesniĉar Ughelli upotrijebio ga je za peti svezak svojega djela Italia
sacra (1653), a poslije ga je stavio na raspolaganje utemeljitelju kritiĉke hrvatske
historiografije Ivanu Luĉiću Trogiraninu, kad je taj 1561. zapoĉeo rad na svojem djelu De
regno Dalmatiae et Croatiae.

Predajni tijek koji je povezan sa Splitom potjeće od prijepisa koji je napravio Rafael
Levaković (t 1649) iz Collectanea Benii, zbirke vrela koju je skupio humanist Simun Koţiĉić
Benja (11536). Predloţak mu je Propagandin rukopis, o kojem se odatle moţe zakljuĉiti da je
pripadao Begninim Collectanea. Ona se po tome nisu sasvim izgubila. Sam taj Levakovićev
prijepis nije se još mogao naći. Za sada postoji samo prijepis toga prijepisa koji je datiran
godinom 1719. i ĉuva se u arhivu splitskoga katedralnog kaptola (KAS 76). Daljnji jedan
rukopis, koji se nalazi u tom istom arhivu (KAS 485) proviĊen je zapisima iz kojih proizlazi
da ga je 1749. pod patronatom makarskoga biskupa Stjepana Blaškovića prepisao njegov
vicekancelar Josip Valenti iz predloška koji je 1739. u Padovi zgotovio notar Lodovico
Donato, a taj predloţak je opet prepisan iz rukopisa koji je u svojem posjedu imao crkveni
povjesnik Filippo Riceputi (11742). Riceputijev rukopis imao je pak kao predloţak
Levakovićev prijepis. Još jedan rukopis nalazi se u austrijskoj Nacionalnoj

(Codex Vindobonensis Latinus 12.670). Prepisan je iz Blaškovićeva rukopisa i po vremenu


svojega postanka jako mu je blizak. U arhivu splitskoga katedralnog kaptola nalaze se i
ekscerpti koje je Ivan Luĉić ispisao iz barberinskih rukopisa. U njima su ispisani svi oni
dijelovi teksta kojih nema u rukopisima što sadrţe ĉitavo Tomino povijesno djelo.(102)

c. Naslov Tomina djela i knjiţevna vrsta kojoj pripada


Splitski kodeks, najstariji i glavni svjedok tekstovne predaje Tomina djela, izgubio je prvi list.
Tako ne znamo kakav je ono u njem nosilo naslov. U najstarijem njegovu prijepisu, koji je
ušao u Papalićev kolektanej, a bilo se uobiĉajilo nazivati ga trogirskim kodeksom, stoji pred
poĉetkom Tomina teksta: Incipit ystoria seu Chronica Salonitanorum atque Spalatinorum
pontificum. Glagolskim oblikom incipit 'zapoĉinje' najavljuje se u srednjovjekovnim
latinskim rukopisima poĉetak teksta. Tomu se onda dodaju ime autora i naslov djela.
Završetak prijepisa oznaĉuje se glagolskim oblikom explicit 'završava' , pa se i njemu dodaje
ime autora i naslov djela.(103) Naslov bi dakle prema rukopisu u Papalićevu
kolektaneju bio Historia seu chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum. Takav
se naslov susreće još samo u rukopisu obitelji Arneri iz 18. st. Tamo stoji: Incipit Historia seu
chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum.(104) U ostalim rukopisima
potpunoga djela stoji: Incipit historia Salonitanorum pontificum atque Spalatensium, tek je do
nas došla vijest da je zadarski notar Sorari (1773-1847) posjedovao rukopisnu knjigu pod
naslovom Chronica Salonitanorum et Spalatinorum pontificum auctore Thoma Archidiacono.
U rukopisima druge verzije prva 22 poglavlja Tomina djela javlja se kao naslov samo Incipit
historia Salonitanorum pontificum. Ne navodi se ĉije je to djelo. Tek je u prvom
barberinskom rukopisu Ivan Luĉić svojom rukom dodao Thomae Archidiaconi Spalatensis.
Tako ne znamo je li u prvotnom naslovu stajalo Spalatinorum ili Spalatensium i, što je
ozbiljnije, je li se to povijesno djelo izvorno predstavljalo kao historia seu chronica ili samo
kao historia ili samo kao chronica.(105) To pak nije sasvim beznaĉajno.
Na kraju Tomina djela stoji u rukopisu koji je ušao u Papalićev kolektanej: Explicit
memoriale bone memorie domini Thomae quondam archidiaconi ecclesiae maioris et
metropolitane Spalatensis, cuius anima requiescat in ede summi Jovis . Amen — »Završava
memorijalni spis gospodina Tome, pokojnoga arhiĊakona velike i metropolitanske splitske
crkve, kojega duša neka poĉiva u stanu najvišega Jupitera. Amen.« Tu se dakle navodi i pisac
i naslov, ali drukĉiji nego na poĉetku. U splitskome kodeksu tekst završava svojim zadnjim
rijeĉima i za njima nema nikakav explicit. Za to je druga ali ne mnogo mlaĊa ruka dodala:
Memoriale bone memorie domini Thom quondam archidiaconi Spalatensis. Na kraju djela
naknadno su tako pripisani naslov i autor. Tako završava Tomin tekst i u vatikanskom
kodeksu, koji je, kako se upravo po tome vidi, prepisan iz
splitskoga tek pošto mu je na kraju bio dodan naslov.(106) U većini mlaĊih rukopisa na kraju
teksta takoĊer je naveden naslov kao memoriale.(107)
Za podrobnije i potpunije podatke o naslovima ispred i iza teksta (incipit i explicit) kako se
javljaju u rukopisnoj predaji valja uputiti na kritiĉki aparat ovoga izdanja. Kada je pak Ivan
Luĉić u svojem De regno prvi put tiskom objavio Tomino djelo prema vatikanskomu
rukopisu, stavio mu je naslov Thomae archidiaconi Spalatensis Historia Salonitanorum
pontificum atque Spalatensium, dakle onako kako je i u rukopisu po kojem je Tomino
povijesno djelo priredio za tisak. Ali je dalje na vrhu stranica zbog skuĉenog prostora stavljao
na lijevoj stranici gore: Thomae Archidiaconi, a na desnoj gore: Historia Salonitana. To je
bilo tek usputno rješenje za nevolju. Ali je Farlati stao upotrebljavati taj kud i kamo spretniji
naslov kad god bi spominjao djelo. Pod njim je ono i danas poznato. Nema smisla zazirati od
njega samo zato što je zasnovano tek u povijesti prouĉavanja toga djela, a ne i u njegovoj
tekstovnoj predaji. I
De administrando imperio Konstantina Porfirogeneta poznato nam je jedino po latinskome
naslovu koji su mu dali humanisti. Farlati je osim toga za drugu verziju prvoga dijela uveo
naslov Historia Salonitana maior (HSM). Istina, to je verzija mnogo kraća od cijeloga Tomina
djela, sadrţi samo njegov manji dio, ali je znatno obilnija, pa je, ĉini se, po tome dobila ime.
Kako bilo, ono je u literaturi dobro prihvaćeno. Nasuprot tomu Farlati je potpunu verziju
Tomina djela nazvao Historia Salonitana minor. To ime nije prihvaćeno. Potpuno Tomino
djelo naziva se naprosto Historia Salonitana (HS).(108)
Rukopisna predaja naslova opisuje Tomino djelo i kao historia, i kao chronica, i kao
memoriale. Treba dakle razmotriti što nam ti nazivi kazuju u koordinatama
srednjovjekovnoga shvaćanja o knjţievnim vrstama i o tome kako se piše o prošlim
zbivanjima.
Rijeĉ historia dolazi iz antike i to iz njezinih ranijih razdoblja, zametak joj je negdje na
prijelazu iz arhajskoga u klasiĉno razdoblje i povezana je s prvim buĊenjem znanstvenoga
mišljenja u Helena, do kojega je došlo u gradovima grĉkih naseljenika na egejskoj obali Male
Azije i na otocima pred njom. Svojim izvornim znaĉenjem ona upravo izriĉe postupak koji
vodi znanstvenoj spoznaji. Od indoeuropskoga korijena wid'znati' izvedena je sufiksom -tor-
imenica koja znaĉi vršitelja radnje i ona je od najdublje davnine prisutna u grĉkom jeziku kao
istop, što će reći 'onaj koji zna', osobito 'koji zna zakon i ono što je pravo', pa odatle i 'sudac' i
'svjedok' , a dakako i 'znalac' , 'vještak' , 'uĉen ĉovjek'. Od to je imenice izveden glagol
istoreo, kojemu je temeljno znaĉenje 'ĉiniti ono što je potrebno da bi se postalo znalcem' , tj.
'pitati' , 'raspitivati se' , 'istraţivati', pa onda 'promatrati', ali i 'prikazivati što se raspitivanjem,
istraţivanjem ili promatranjem saznalo' , pa 'prikazivati' , 'biljeţiti' , 'zapisivati'. Uz taj glagol
izvedena je i imenica istoria. Ona izriĉe sadrţaj ili rezultat radnje toga glagola, znaĉi dakle
'ispitivanje' , 'raspitivanje' , 'sustavno promatranje' , pa onda 'znanje steĉeno ispitivanjem,
raspitivanjem ili sustavnim promatranjem' i napokon 'pismeno izvješćivanje o vlastitom
istraţiivanju' Odatle onda i 'pripovijedanje' , te napokon 'povijest' U tom je znaĉenju to grĉka
rijeĉ kao posuĊenica historia ušla u latinski jezik, pa je i mi rabimo u tom znaĉenju kao
internacionalizam latinskoga podrijetla. U antiki je
kao naziv za uglednu knjţievnu vrstu, intelektualno i estetski zahtjevno pripovijedanje o
prošlosti u dotjeranoj prozi. Kako god je opseg znaĉenja rijeĉi historia u takvoj porabi
naprama prvobitnomu bitno suţen, ostala mu je visoka razina znanstvenoga postupka i
mišljenja bitnom znaĉajkom.
Kada je Izidor Seviljski (oko 560-636), pisac kojega je poznavao i kojim se sluţio i naš Toma,
na poĉetku 7. st. gigantskim enciklopedijskim obuhvatom na antiĉkoj baštini polagao temelje
latinskoj srednjovjekovnoj naobrazbi, odredio je historia kao narratio rei gestae, per quam ea,
quae in praeterito facta sunt, dinoscuntur — »pripovijedanje prošloga zbivanja po kojem se
razaznaje ono što je uĉinjeno u prošlosti«.(109) Nema dvojbe da se historia tu uzima kao
povijest, upravo povijesno pripovijedanje, dakle onako kako i mi tu rijeĉ danas razumijemo.
Pripovijedanje je bitna sastavnica te definicije, pa je tako historija u nas i postala povijest,
neodvojivo povezana s pripovijest. Ali se po njoj iz toga pripovijedanja ne saznaje samo nešto
o prošlim ĉinima (to bi bilo cognoscuntur), nego se oni upravo razabiru (dignoscuntur), dakle
razumiju, a tu je prisutno i ono Horacijevo curvo dignoscere rectum — "razlikovati pravo od
kriva."(110) Tako historia ima zadatak da nas uvede u prosuĊivanje, pa i u ocjenjivanje
prošlih ĉina o kojima pripovijeda i uloga što su ih pojedine osobe igrale u njima. Disciplinu
koja se zove historia Izidor pak najuţe povezuje s gramatikom i retorikom, pa u tome dolaze
do izraţaja stilistiĉki i estetski zahtjevi koji joj se postavljaju uz intelektualne.
Historia je trebala izvještavati istinito, tako da se u njezinu pripovijedanju doista razabire što
se dogaĊalo u prošlosti. Za to je trebalo utvrĊivati , skupljati i sreĊivati sve pouzdane podatke
o res gestae, o prošlim ĉinima, što su sadrţane u povijesnoj predaji. A kako pripovijedanje
zasnovano na takvim podatcima omogućuje da se ti ĉini raspoznaju po svojim osobinama, da
se u njima razlikuje pravo od kriva, takva će povijest biti ohrabrenjem valjanima i opomenom
nevaljalima. Dakako, iz tako shvaćene historia ne moţe se u ono doba iskljuĉiti biblijska
povijest spasenja, pa će ona imati i svoju svetopisamsku hermeneutiĉku dimenziju. U
»raspoznavanje prošlih ĉina« ulazi i to da se u njima prepoznaju slike biblijskih motiva kao
obrazaca što opominju o vjerskim istinama. Kao biblijska povijest, tako i svjetovna u svojoj
mnogolikoj promjenljivosti nosi nepromjenljiv sadrţaj vjeĉne istine i treba ga u njoj
prepoznavati. Lijep je primjer ranosrednjovjekovnoga djela takve vrste Historia
Langobardorum Pavla Đakona, napisana izmeĊu 787. i 799. u benediktinskom samostanu
Montecassino. U njoj se vrlo temeljito i zahtjevno pripovijeda povijest jedne gentilno
legitimirane vlasti na sjeveru Italije u ranome srednjem vijeku, sliĉno kao što Toma
pripovijeda povijest salonitanske i splitske crkve. Obojim djelima tako s pravom pripada
naziv historia.
I kronika kao knjţevna vrsta vuĉe podrijetlo iz antike, ali ona iz kasne. I njezino je ime grĉko.
Izvedeno je od imenice xpovos 'vrijeme' i pridjeva izvedenog od nje xpovikos 'vremenski' Za
oznaĉivanje povijesnoga spisa javlja se taj pridjev u izrazima kao: ai xpovikai (gypsai)
'vremenskim slijedom ureĊeni spisi',(11) xpovike suntaksis 'vremenskim slijedom ureĊen
sastavak' ,(112) ta xpovika; (Biblia) 'vremenskim slijedom ureĊene knjige'.(113) 'Poslije se u
istom tom znaĉenju ustalio naziv to xpovikov ili, u mnoţini, ali bez mnoţinskoga sadrţaja, ta
xpovika. Ta je rijeĉ kao chronicum ili chronica posuĊena u latinski, a to posljednje moţe biti i
ţenskoga roda.
Ta se knjiţevna vrsta stala oblikovati tek kad su se pojavili sveopći sustavi brojenja godina,
na primjer po olimpijadama ili po svećenicama Here u Argosu. No u pravom smislu joj je
utemeljitelj kršćanski pisac Euzebije Cezarejski, koji je u 4. stoljeću u Palestini sastavio
kroniku svega svijeta, dakako oslonjenu na povijest spasenja i usredotoĉenu na Kristovu smrt
i uskrsnuće, a tu je kroniku u istome stoljeću naš Jeronim preveo na latinski i u poneĉem
nadopunio. Ona je legla u temelje toj knjiţevnoj vrsti u latinskom srednjovjekovlju. Na to se
temelje oslanja i već spomenuti Izidor Seviljski kada oblikujući obzorje srednjovjekovne
naobrazbe odreduje tu knjiţevnu vrstu: chronica Graece dicitur quae Latine temporum series
appellatur, qualem apud Graecos Eusebius Caesariensis episcopus edidit, et Hieronymus
presbyeter in Latinam linguam convertit — »Kronika se kaţe grĉki ono što se latinski zove
slijed vremena, kakva je ona koju je u Grka izdao Euzebije, cezarejski biskup, a Jeronim
svećenik preveo ju je na latinski.«(114)
To da je ureĊena po vremenskom slijedu, po tome je najvaţnija znaĉajka kronike. Zato za nju,
oslanjajući se na slavensku knjiţevnojeziĉnu tradiciju, kaţemo i ljetopis, što je zapravo
prevedenica od latinskoga (libri) annales, spis dakle koji uz popis godina biljeţi što se u
svakoj od njih znatnijega dogodilo. To je najtemeljniji oblik kronike. Ipak će biti da
crkvenoslavensko letopisbcb nije odatle, nego od grĉkoga xpovogpafos, što znaći upravo
'ljetopisac' . A Kasiodor Senator, obraĊujući i on na pragu srednjega vijeka antiĉku knjiţevnu
baštinu za nova i drukĉija vremena, još je u 6. st. spomenuo drugu. On je chronica odredio
kao imagines historiarum brevissimaeque commemorationes temporum — »slike povijesnoga
pripovijedanja i sasvim kratak spomen prošlih vremena."(115) Kronika, dakle, donosi ulomke
povijesnoga
kazivanja, kratke i nezahtjevne, iznesene u vremenskom slijedu. Kronike su po tome u svojoj
biti nešto opširniji i slobodniji anali, jer ti se ograniĉuju samo na škrte zabilješke o
dogaĊajima kojima su popraćeni nanizani brojevi godina.
Takvo shvaćanje kronike vrijedilo je još i u Tomino doba. Njegov stariji suvremenik
Gervazije Kanterberijski (t oko 1210) kazuje to vrlo izriĉito i razgovijetno: Cronicus autem
annos Incarnationis Domini annorumque menses computat et calendas, actus etiam regum et
principum quae in ipsis eveniunt breviter edocet, eventus etiam, portents vel miracula
commemorat. Sunt autem plurimi, qui cronicas vel annales scribentes limites suos excedunt
...Dum enim cronicam compilare cupiunt, historici more incedunt, et quod breviter
sermoneque humili de modo scribendi dicere debuerant, verbis ampullosis aggravare conantur
— »Onaj pak koji piše kroniku izraĉunava godine od Utjelovljenja Gospodnjega i mjesece u
godinama, to prve dane u tim mjesecima, pouĉava ukratko o djelima kraljeva i kneţeva što se
dogaĊaju u njima, spominje takoĊer sudbonosne dogadaje, strašna znamenja i ĉudesa. No ima
ih vrlo mnogo koji, premda pišu kronike ili anale, prelaze granice koje su im time povuĉene
Dok, naime, ţele sastaviti kroniku, postupaju kao da pišu historiju, i što su trebali izricati
kratko i skromnim naĉinom pisanja, tomu pokušavaju dati veću teţinu porabom kiĉenih
rijeĉi.«(116)
Tu se kronika skupa s analima suprotstavlja historiji kao jednostavno i saţeto povijesno
pripovijedanje intelektualno i estetski, upravo zahtjevnomu. Anali (annales) najĉišći su oblik
kronike. U njima se uz godine poredane vremenskim slijedom zapisuju najvaţniji dogaĊaji što
su se u svakoj od njih zbivali. I analistika se nadovezuje na antiĉku tradiciju, i to rimsku. U
starome su Rimu svećenici bili obvezani da pišu anale. Tako su annales maximi bili oni koje
je pisao pontifex maximus. U Franaĉkom Carstvu 9. stoljeća razvili su se anali u novu i vrlo
znatnu knjiţevnu vrstu (Annales regni Francorum). Tu su oni bili sluţbeni dokumenti i
vidokrug im se više nije ograniĉavao na pojedine samostane, kako je to prvotno bilo, nego je
obuhvaćao cijelo carstvo. U analima je naĉelo vremenskoga slijeda provedeno tako dosljedno
da se mogu citirati prema brojevima godina kao da su to brojevi poglavlja. U njihovu
prvotnom obliku niţu se sasvim priprosti zapisi o meteorološkim, vojnim i biografskim
dogadajima, koji se tiĉu pojedinoga samostana i time su omogućivali da se zapamte zbivanja
iz nedavne prošlosti. Isprva su to, ĉini se, bili tek letimidni zapisi na rubu ploĉa na kojima su
bile nanizane godine s datumom na koji u njima pada Uskrs. Bitno je obiljeţje pravih anala da
se zbivanja u njima zapisuju iz
godine u godinu, autori tih zapisa ostaju anonimni. Za razliku od kronika oni nisu djelo
jednoga pisca niti imaju, osim slijeda godina, ikakve cjelovite koncepcije.

Baš u tome se anali razlikuju od kronika. Kronika, naime, koliko god bila oslonjena na
vremenski slijed, ima autorsku koncepciju. To nam vrlo izriĉito kaţe Sikard Kremonjanin
(umro 1215), i on stariji suvremenik Tomin. U njega se ĉita ovo: cronicam id est temporalem
narracionem ab exordio mundi de temporibus et personis et gestis earum, non omnibus, sed
que nobis et nunc ad exempli et cautele memoriam scripturarumque noticiam expedire
videntur — " kroniku, to jest pripovijedanje vremenskim slijedom od poĉetka svijeta o
vremenima i osobama i o njihovim djelima, ali ne svima, nego o onima za koje se ĉini da nam
i sada pomaţu sjećati se primjera i upozorenja, to u razumijevanju Svetoga pisma."(117)
Kronika, dakle, ţeli pouĉavati odabranim povijesnim primjerima. Po tome se razlikuje od
anala, ali i od historije. Doduše, i historija vodi ocjeni prošlih ĉina i zbivanja, ali ona to ocjenu
samo priprema, a ocjenjuje umni ĉitatelj. Kronika, naprotiv, izravno pouĉava, a prosudio je i
ocijenio već njezin pisac. Tu vrlo jasno dolazi do izraţaja razlika u razini intelektualne i
etiĉke zahtjevnosti jednoga i drugog štiva.(118)

Gervazije Kanterburijski nam izriĉito kaţe da su se historija i kronika u njegovo vrijeme


naĉelno još vrlo jasno razlikovale, i to onako kako su nastale razliĉite, prva na poĉetku
klasiĉne antike, a druga u kasnoj. Ali nam kaţe i to da se u njegovo doba, dakle u ono u
kojem je roĊen naš Toma, vrlo mnogi pisci toga nisu drzali. Proglašavali su, veli on, da pišu
kroniku, a zapravo su pisali historiju. Tako su i anali s vremenom gubili svoju izvornu
strogost, objektivnost, pa ĉak i anonimnost. Primjena tih naziva pokazuje se u srednjem vijeku
kao elastiĉna, i kako je vrijeme prolazilo postajala je to sve više. Ipak se pojedine vrste
historiografske knjiţevnosti pod odreĊenim uvjetima i obnavljaju u svojoj izvornoj ĉistoći.
Moţe se, dakle, reći da na tom podruĉju vlada velika ţivost. U kasnijem srednjem vijeku pisci
kada je rijeĉ o historiografiji gotovo proizvoljno rabe naizmjence historia i chronica.
Ostaje joć treći naziv što ga tekstovna predaja nudi za Tomino djelo. To je memoriale. U
temeljnom je svojem znaĉenju to 'spomenik', 'spomen-zdanje' , 'spomen-ĉin' i 'spomen-zapis' .
Du Cange u svojem rjeĉniku srednjovjekovne latinštine natuknicu memoriale prevodi kao
`diploma' , 'charta' , 'notitia'. Tako je temeljno znaĉenje 'vijest' , 'zabilješka' u njega spomenuto
posljednje, a od njega izvedena, suţena i
usmjerena prema sadrţaju 'isprava' , navode se prije toga temeljnoga. Takve su zapise i
spomen-zabilješke sastavljale katedralne crkve i samostani. Do dana današnjega duţna ih je
sastavljati svaka ţupa. Ţupnik vodi knjigu koja se zove liber memorialis ili memoriale. U tim
je knjigama mnogo zanimljivoga i u povijesnom istraţivanju većinom posve zanemarenoga
materijala. Takvi su zapisi ulazili u samostanske anale, kataloge biskupa ili opata, pa su se od
tako obogaćenih kataloga razvile pontifikalne kronike. Anali i kronike sastoje se dakle iz
materijala memorijalnih zapisa, zapravo su njihove redigirane zbirke. A i historija, u smislu
posebne vrste kako je odreĊena gore, zasnovana je na kraju krajeva, neposredno ili posredno,
na memorijalnim zapisima, pa se tako o svakom povijesnom spisu moţe reći da je, makar i
samo u najširem smislu, memoriale. Inge memoriale u srednjovjekovnoj latinštini znaĉi
'zapamćenja', 'memoari', a isto takvo znaĉenje ima i u talijanskom jeziku.(119) U tom se
znaĉenju javlja u naslovu memoarskih zapisa zadarskoga plemića Pavla Pavlovića Memoriale
Pauli de Paulo patritii Jadrensis.(120) U njem su uz brojeve godina zabiljeţeni dogaĊaji koje
je pisac sam doţivljavao.(121)
Na pitanje što zapravo predstavlja Historia Salonitana maior (HSM)
i kako je nastala nitko još nije dao doista uvjerljiv odgovor. Isprva se u historiografiji s nekim
kolebanjima uĉvrstilo mišljenje Franje Raĉkoga da je HSM kompilacija, nastala na poĉetku
16. st.(122) Pri tome se rasprava primirila, ĉemu je vjerojatno pridonio velik autoritet
Raĉkoga, sve dok Barada nije iznio pretpostavku da je HSM starija od HS i kao vrelo
pouzdanija od nje u onom dijelu koji je podudaran s njom.(123) Uskoro zatim poĉeo je
Stjepan Gunjaĉa zastupati mišljenje da je HSM Tomin koncept za HS.(124) Nada Klaić je
došla do zakljuĉka da je HSM preradba i kompilacija nastala najvjerojatnije u 15/16. stoljeću.
U tome je poduprla shvaćanje Raĉkoga. Upozorava i na to da mnogo toga upućuje,na Šimuna
Koţiĉića Benju (oko 1460-1536) kao na osobu koja je naruĉila prijepis i skupijanje dodatne
graĊe, te napokon i sastavila kompilaciju.(125) Napokon se Antoljak pridruţio Baradi u
mišljenju da je prvi dio Tomina spisa djelo starijega autora i da je ono ušlo u HSM kao njezin
glavni sastojak, a s Nadom Klaić u tome da je tu kompilaciju izradio i marljivo skupljao
dokumente za nju upravo Šimun Koţiĉić Benja.(126) No njegovi argumenti nisu takvi da bi s
njima rasprava bila zakljuĉena. Istraţivaćima je tu ostalo još mnogo posla.
Prije nego se poĊe dalje, moţda je već tu na mjestu stati na ĉas i upitati se koliko svaki od ona
tri naziva: historia, chronica i memoriale pristaju u svojim pravim znaĉenjima povijesnomu
djelu Tome ArhiĊakona kako ga drţimo u rukama bez obzira na srednjovjekovnu elastiĉnost
njihove uporabe, koja i jest omogućila da se sva tri naĊu u tekstovnoj predaji njegovih
naslova. Nema dvojbe da tom djelu potpuno pristaje naziv historia. To je opseţan povijesni
spis, zahtjevan intelektualno i estetski, gramatiĉki, leksiĉki i retoriĉki vrlo dotjeran, zasnovan
na ozbiljnom istraţivanju i prouĉavanju, sve prije nego olaka kompilacija. Kako god mu je
pisac ne samo usredotoĉen, nego i bitno ograniĉen na crkvenu i splitsku povijest, opet je to
djelo, kad drugoga nema, svojim povijesnim sadrţajem dosta izdašno da ponese istraţivanje
sve hrvatske povijesti od kasne antike do razvijenoga srednjeg vijeka. Ne moţe, dakle, biti
nikakve dvojbe da je to historia. No ĉim je to reĉeno, valja odmah dodati da se u tom djelu
razabiru znaĉajke koje dopuštaju, pa upravo i zahtijevaju, da se ono opiše nazivom chronica.
Vremenski slijed zbivanja u njem je ne samo jasno prikazan, to mora na kraju krajeva biti i u
historiji, nego mu upravo nosi kompoziciju, njezino je naĉelo. Ako se i prikazuje sve što pisac
razabire o svojem predmetu, pa nema oĉitijega izbora, kakav je karakteristiĉan za kronike,
opet je pouka o onom što je u prošlom zbivanju pravo i hvale vrijedno, a što naprotiv krivo te
zavreĊuje pokudu, što valja gledati kao primjer, a što kao upozorenje i opomenu, u Tominu
djelu tako izriĉito istaknuto i stilistiĉki podcrtano da mu, kao da je kronika, daje narav
pouĉnoga spisa. Ipak taj pouĉni spis nigdje nije tako priprost da bi se doista mogao
doţivljavati kao kronika. lako je on u svojoj cjelini nedvojbeno historia, u nekim se
dijelovima jako osjeća chronica, pa ona ponegdje ĉak i prevlada. Nije stoga trebalo velike
elastiĉnosti u uporabi, pa da se to povijesno djelo pod kraj 13. ili na poĉetku 14. st. tako i
nazove. U svojoj jezgri ono je zasnovano upravo kao pontifikalna kronika, okosnica joj je
katalog nadbiskupa. Sve pak što je u njoj pribiljeţeno uz njihova imena već po tome su
memorijalni zapisi, pa i onda kad njihovo sadrţajno bogatstvo i stilistiĉka dotjeranost uĉine da
ĉitatelj to posve zaboravi. A u većem dijelu svojega spisa Toma pripovijeda dogaĊaje i
zbivanja koja je sam ţivio kao suvremenik, o kojima nije ĉitao, nego je svakodnevno o njima
ponešto saznavao, pa je to memoriale u temeljnom znaĉenju spomen-spisa, memoara. Ĉak i
pored toga što se o svakom povijesnom spisu moţe na kraju krajeva reći da je memoriale, kad
se pogleda Tomin, na mnogo se mjesta pokaţe da je upravo to i u uţem smislu.
Tako sva tri naziva što se javljaju u tekstovnoj predaji toga djela imaju smisla i opravdanja,
prihvatljiva su kako se u njoj upotrebljavaju. Na prvom je mjestu ono ipak historia. Koliko
god da je bilo prvotno zamišljeno, izraslo je u to. Taj se naziv, uostalom, u tekstovnoj predaji
naslova javlja najĉešće. U svjetlu svega što je izneseno blijedi vaţnost pitanja je li to bio
prvotni naziv, onaj koji je u naslov kao jedini stavio sam Toma. I bez pouzdana odgovora na
nj, sve je ipak jasno.

d. Tomino djelo u kontekstu latinske knjiţevnosti njegova vremena


Osobito je vaţno utvrditi kako se Tomino djelo smješta u povijesti latinske knjiţevnosti
njegova doba, posebice historiografije. Na to je pitanje teško odgovoriti jer je to povijest slabo
istraţena i nedostaju još potrebne sinteze i priruĉnici.(127) Ovdje se stoga neće moći uĉiniti
više nego tek nabaciti nešto od svega toga. Najvaţnije je tu, dakako, talijansko ozraĉje. I zbog
snaţnih kulturnih veza Splita sa suprotnom obalom Jadrana, koje se nikada nisu prekidale, a u
Tomino su doba bile vrlo snaţne, i zbog njegova studija u Bologni, na kojem je, valja
pretpostaviti, osobito dobro upoznao vaţnija i utjecajnija talijanska historiografska djela
onoga vremena. U 13. st. obzorje historiografije jako se proširilo, materijal je povijesnih
vijesti nabujao, pa je to povjesniĉkom kazivanju upravo nametnulo da sebi uzme veći prostor
slobode u oblikovanju i da se manje pomno drţi tradicionalno zadanih oblika. Sve se to vrlo
izrazito osjeća i kod Tome. Njegova povijest, zasnovana kao salonitansko-splitska
pontifikalna kronika, ima mjerodavan predloţak u glasovitome rimskom Liber pontificalis.
Najstariji mu slojevi potjeću još iz kršćanske antike. Njega je Toma, kako sigurno znamo,
poznavao, pa je ĉak kao povjesniĉar radio s njime kao vrelom.(128) Iste je naravi i
pontifikalna kronika ravenske crkve Liber pontificalis ecclesiae Ravennatis, koja pokazuje
razgovijetnu teţnju da gradivo svojih nadbiskupskih biografija oblikuje prema povijesnim
gledištima. Napisao ju je Agnello, odvjetak ugledne ravenske obitelji, još u prvoj polovici 9.
stoljeća. Povijesno su pripovijedanje zasnovano na pontifikalnoj kronici i Gesta episcoporum
Neapolitanorum. Nastala su takoĊer u 9. st. i stoje pod izravnim utjecajem rimskoga Liber
pontificalis.
Od samoga poĉetka, meĊutim, crkvena povijest daje Tomi povoda da uvodi u svoje djelo i
povijest zemlje i grada, koja je s crkvenom usko povezana, pa da tako prikaţe i neka kljuĉna
svjetovna zbivanja, kao što je pad Salone i osnivanje Splita, ili, poslije, odnosi sa susjednim
silama, osobito pak s hrvatskim vladarima. Kako se Tomino povijesno pripovijedanje
pribliţuje njegovu vremenu, sve više ga uz crkvena zaokupljaju i municipalna zbivanja, pa to
tako postaje i povijest splitske gradske općine, nevolja kroz koje je prolazila i ugroza kojima
je bila izloţena. Isto je takva Arnolfova milanska crkvena povijest Gesta archiepiscoporum
Mediolanensium u pet knjiga. Ona pripada 11. st. i pripovijeda dogaĊaje od 925. do 1077. Mi
bismo bili skloni reći: od Tomislavova do Zvonimirova vremena. Pisac je pripadao uglednom
milanskomu rodu i odigrao je znatnu ulogu u sreĊivanju odnosa milanske crkve s papom
Grgurom VII. i crkvenom reformom koju je on provodio. I Tomino se povijesno djelo po
bitnim svojim znaĉajkama uvrštava meĊu gesta (archi)episcoporum).(129) A narratio rei
gestae, kako uĉi Izidor, upravo je historia.

U Italiji se već od 12. st. poĉinju uĉestalo pisati djela o povijesti rodnoga grada, jer se sve jaĉe
oĉituje osjećaj ponosa na podrijetlo i domovinu. Tomin drug na studiju u Bologni bio je
Padovanac Rolandino, koji je poslije napisao povijest Treviške Marke, kraja izmeĊu
Gardskoga jezera i Mletaka, i u njoj opisao vrijeme kojemu je udario svoj peĉat Ezzelino da
Romano, veliĉinu i propast toga tiranina.(130) Svojim je pripovijedanjem obuhvatio vrijeme
od kraja 12. st. do 1262. I po svojem djelu on je doista Tomin suvremenik. Isto je povijesno
zbivanje, u vremenskom rasponu od 1183. do 1237, ispripovijedao Gerardo Maurisio, stariji
Tomin suvremenik (prije 1173-poslije 1237), tek s gledišta svoje rodne Vicenze, suprotne
sukobljene strane. To je prvo zaokruţeno povijesno djelo s podruĉja pokrajine Venecije. Taj i
takvi spisi mogli su vrlo odluĉno utjecati na Tomu. Osobitu pozornost zasluţuje u tom sklopu
franjevac Salimbene de Adam iz Parme, mlaĊi Tomin suvremenik (1221-1289). U
povijesnom djelu koje nema poĉetka ni naslova, a ostalo je i nedovršeno, opisuje, u
osamdesetim godinama svojega stoljeća, javna zbivanja onoga vremena. Bio je izvanredan
promatraĉ ljudi, zbivanja i prilika i njegovo je djelo vrlo znatna paralela onomu dijelu Tomina
spisa u kojem pripovijeda o povijesti svojega vremena. Nije, dakako, mogao utjecati na nj,
nego svjedoĉi o duhu istoga vremena i o poticajima koje su obojica primili. 0 istome svjedoĉi
i znatno mlaĊi Galvano Fiamma (1283poslije 1344), dominikanac rodom iz Milana, koji je
napisao veliku
kroniku rodnoga grada i u njoj pokrio razdoblje od osnutka Milana do 1338, a 1344. dovršio
je i prvu kroniku dominikanskoga reda. Firentinske pak kronike s kraja 12. i iz 13. st.
pokazuju sve izrazitiju teţnju da legendama o osnutku svojega i drugih gradova oplemene
njihovu povijest isticanjem antiĉkoga korijenja. Takva se teţnja javlja vrlo uoĉljivo i u Tome.

e. Raspored historiografske graĊe u Tominu djelu i njegova vrela


Bez obzira na sva moţebitna razmišljanja o postanku Tomine Historije
i o autorstvu njezinih prvih poglavlja, oĉito je da se ona po samoj naravi predmeta i njegove
obradbe dijeli na dva glavna dijela.(131) U prvome se pripovijeda o razdoblju koje sam Toma
nije doţivio, pa se taj povijesni prikaz temelji na skupljanju, prouĉavanju i prosudbi vrela, a u
drugome su predmet povijesnomu kazivanju zbivanja kojima je Toma bio suvremenikom, pa
se njihov prikaz u prvome redu temelji na njegovim sjećanjima, na onome što je doznavao jer
su mu o tome govorili, ili pak vlastitim raspitivanjem jer se za to posebno zanimao, ili je opet
to doznavao vršeći javne duţnosti i obavljajući poslove, crkvene i općinske, nešto iz
sluţbenih pregovora, a osobito iz isprava i zabiljeţaka koje su mu pri tome bile pristupaĉne.
Prvomu dijelu Tomina povijesnoga spina pripadaju poglavlja 1-24, s time da posljednja dva
prikazuju zbivanja kojima je Toma već bio suvremenik, ali još kao dijete koje ih nije moglo
svjesno doţivljavati i pratiti, tako da bi po tim sjećanjima poslije mogao pisati povijest. Drugi
dio, od 25. do 49. poglavlja, poĉinje s vremenom kad mu je bilo 17 godina. Svemu tom
razdoblju bio je svjestan i ţivo zainteresiran suvremenik.(132)
Prvi dio Historije Salonitane i sam se prirodno razdvaja u dva dijela. Tu je prvo povijest
davnih vremena o kojima je Toma sve morao saznavati na temelju napregnutoga studija
rijetkih vrela. To su poglavlja 1-14.(133) U poglavljima pak 15-24(134) prikazuje se bliţa
prošlost, koja je još bila prisutna, pa i ţiva u sjećanju splitskih graĊana, osobito onih svjesnijih
i upućenijih, a u Splitu su vrela što su je osvjetljavala bila razmjerno obilna
i Tomi lako pristupaĉna. Uz predmet posljednjih dvaju od tih poglavlja bila su vezana i neka
osobna Tomina sjećanja iz djetinjstva. U prvome od to dva dijela jasno se razabire više
tematskih krugova. U prvome Toma uvodi ĉitatelja u antiĉku povijest Dalmacije i Salone. To
su poglavlja 1-2.(135) Zatim se prikazuje povijest starokršćanske Salone. To su poglavlja 3-
6.(136)
Iza toga slijedi kao velika tematska cjelina pad Salone i osnutak Splita. To su poglavlja 7-
12.(137) Napokon se prikazuju prva stoljeća splitske povijesti i odnosi s gentilno
legitimiranim vlastima, hrvatskom u neposrednom zaleĊu, a poslije i ugarskom u podunavskoj
ravnici. To su poglavlja 13-14.(138) Svaki od tih dijelova Tomine povijesti valjat će
razmotriti za se, slijedeći pri tome niz njegovih poglavlja.

Prvo i uvodno poglavlje upoznaje ĉitatelja s Dalmacijom, prvotnim njezinim opsegom, kakav
je bio u starini. Nekada joj je opseg bio veći, kaţe, jer je s Hrvatskom tvorila jednu pokrajinu.
Sada je to primorska zemlja koja se proteţe od Draĉa do Kvarnera. Bavi se i pitanjem antiĉke
topografije i nastoji odrediti poloţaj staroga grada Delmis, po kojem je, kako veli, dobila ime.
Zove se još i Liburnija, po nekoj vrsti gusarskoga broda koji je tamo bio u uporabi. Mnogo su,
naime, gusarili jer im je obala vrlo prikladna za to. A zove se još i Ilirida, po nekoj Amazonki
kraljici koja je tamo vladala i postala rodonaĉelnicom tamošnjih naroda. To je oĉito odjek
povijesne predaje o kraljici Teuti i ratovima koje su Rimljani vodili s njezinim Ilirima. Toma
uvodi u svoje kazivanje i povijesnu predaju o ratovanju cara Augusta, a i cara Tiberija, iako
njega ne spominje, s Panoncima i Dalmatima. Time što se kraljica, koja je, iako ţena, ratovala
s Rimom, uvodi u krug mitološke predaje o Amazonkama, ulazi Toma u krug mitoloških
predaja vezanih uz Dalmaciju. On spominje dalje priĉu o Antenorovu putovanju iz Troje na
ušće Pada i osnivanju grada Patavija, pa priĉu o Kadmu i njegovoj pretvorbi u zmiju. To
povezuje s gradom Epidaurom blizu Dubrovnika i tamo još ţivom predajom o ubijenom
zmaju. Dalmacija se zove još i Adrija, veli dalje Toma, a to je po Arijadni, kćeri kralja
Minosa, koju je Tezej odveo brodom i onda ostavio na nekom otoku. Drugi pak kaţu da se
Adrija zove po Adriju, bratu Italovu, koji je ondje vladao. Neki opet vele da se tako zove po
rijeĉi adra, što će reći kamen, jer je to pokrajina, kako kaţe, velikim dijelom kamenjar.(139)

To nas Tomino starinoznanstvo iznenaĊuje svojim bogatstvom. Od starih autora to spominje


na prvom mjestu Izidora Seviljskoga, koji Dalmaciju pribraja Grĉkoj u širem smislu, pa
pjesnike Vergilija, Lukana i Ovidija. Horacija citira, ali ga ne spominje poimence. Crpeći
samo podatke iz njih, ali ne navodeći ni njima imena, oslanja se na jezgroviti saţetak rimske
povijesti Epitome rerum Romanarum Lucija Aneja Fiore(140) i na spise Sofronija Euzebija
Hijeronima, našega svetog Jeronima. Njegova se antiĉka naĉitanost, meĊutim, u tom
uvodnom poglavlju pokazuje i mnogo širom. Zanimljivo bi bilo znati koliko je od toga stekao
u Splitu, a koliko
na studiju u Bologni. Osobite je pozornosti vrijedno to da je Toma raspolagao podatcima o
rodnom mjestu Jeronimovu koji nigdje drugdje u latinskoj knjiţevnosti nisu ostavili
traga.(141) Tu valja istaknuti da se ĉini kako se Toma sluţio antiĉkim piscima sa sholijama,
osobito pak Servijevim komentarom uz Vergilija. Ima razloga pomišljati i na to da je u svoje
djelo to u poneĉem ugradio i ţivu usmenu predaju o mitološkoj povijesti dalmatinskoj i
salonitanskoj kakva se do njegova vremena odrţala u Splitu.
Jedna je misao u toj gustoj sintezi sasvim izvorna i pretpostaviti je da je Tomina. Kako
mitološka predaja o pretvorbi Kadma u zmiju nije kršćanski vjerski sadrţaj, on joj daje
racionalno tumaĉenje. Povijesna je istina, veli, da je Kadmo, pošto je morao napustiti svoje
kraljevstvo u Grĉkoj, došao u Dalmaciju i tamo je nemilo gusario, te je kao sluzava zmija stao
vijugavo ploviti po moru ovamo i onamo, postavljao zasjede brodovima i gnjeo slabije. Takvo
je tumaĉenje to zanimljivije što u antiĉkoj knjiţevnosti Kadmu gusaru nema nikakva traga. To
je izmišljeno da bi se predaja o njegovoj pretvorbi u zmiju mogla protumaĉiti kao metafora
koja se poslije poĉela uzimati doslovno. Tu se javlja motiv gusara, koji se već prije javio u
istom poglavlju u vezi s tumaĉenjem imena Liburnije od naziva gusarskoga broda. Taj se
motiv poslije u Tominu djelu javlja vrlo izrazito u vezi s ratom što ga je Split vodio s omiškim
gusarima. Nevolje s gusarima i taj rat, sve se to jako dojmilo Tome. Na vrhuncu svojega opisa
tih ratnih zbivanja u dramatskoj sceni usporeĊuje gusarskog neprijatelja sa sluzavom jeguljom
koja se izvija iz ruku koje ju hvataju.(142) Tu to, meĊutim, ostaje usporedba, ne postaje priĉa
o pretvorbi. Gusari su Tomi, sliĉno kao i patareni heretici, postali simbol zla. Zlo se opet i u
antiĉkome kršćanskom, a i u srednjovjekovnom poimanju svijeta utjelovljivalo u zmiji, što je
najautoritativnije potvrĊivala starozavjetna knjiga Postanja. Zmija je tako Tomi sasvim
prirodno znaĉila gusarstvo, pa se i pogansko bezumlje o kralju koji se pretvorio u zmiju tako
moglo razumno protumaĉiti. Time se od pjesniĉkih matarija (poetarum fabulae) dobila istinita
povijest (historia). Tu se zorno pokazuje kako je Toma srastao s predodţbama i simbolikom
svojega vremena.(143)
I drugo je poglavlje posvećeno antiĉkim poĉetcima, ali je obzorje tu suţeno na grad Salonu,
metropolu rimske provincije Dalmacije. Istiće se kako je to velik i vaţan grad bio. U središtu
su toga pripovijedanja borbe koje su se oko njega vodile za graĊanskoga rata u kojem su se
sukobili Cezar i Pompej. I tu Toma pokazuje znatnu naĉitanost. Glavno su mu vrelo Pharsalia,
ep Marka Aneja Lukana o tom graĊanskom ratu, iz kojega navodi i citat. Na njegovu je tekstu
i zasnovan opis tih ratnih dogaĊaja, koji su nama poznati i iz Cezarova spisa 0 graĊanskom
ratu, te iz spisa njegova legata Aula Hircija 0 Aleksandrinskom ratu, a nešto i iz grĉki pisane
Rimske povijesti Diona Kasija. Tomino je pripovijedanje o tim dogaĊajima zasnovano na
valjanu znanju. No on pri tome pokazuje upravo strastvenu pristranost za Pompeja i republiku
(res publica), a odbija Cezara i samovladu (monarchia), kako on to vidi. U tom je smislu
znatno iskrivio svoj prikaz povijesnoga zbivanja. Salona je, naime, kao i druge rimske
kolonije u Dalmaciji, u graĊanskom ratu drţala Cezarovu stranu pa su je Pompejeve snage i
opsjedale. Ali Toma, koji se kao svjesni Splićanin identificira sa starom Salonom, ponosno i
dramatiĉno istiće da Cezar, kad je već izvojevao pobjedu nad cijelim svijetom, još uvijek nije
imao vlasti nad Salonom, toliko je ona bila vjerna republici! Odakle ta emotivna pristranost u
davnome rimskom graĊanskom ratu? Tu oĉito dolazi do izraţaja duboko usaĊen stav koji u
ime gradske općine , svojevrsne republike, odbija svaku monarhijsku samovlast. Tomina je
emocionalnost tu nadahnuta zbivanjima u njemu suvremenom svijetu, otporom koji je splitska
gradska općina pruţala presezanjima kraljeva Arpadovića i dinasta iz hrvatskih velikaških
rodova. To je na neki naĉin intonacija koja najavljuje osjećajnu pozadinu svega daljnjega
Tomina povijesnog pripovijedanja. A dok je pri tome bila rijeĉ o rimskom graĊanskom ratu,
Cezaru i Pompeju, bilo je to manje izazovno suvremenicima.
Na kraju poglavlja Toma govori još o tome kako je rimski vojskovoĊa Azinije Polion za cara
Augusta konaĉno osvojio Salonu i kako mu se tamo
rodio sin kojemu je po tome nadjenuo ime Salonin. Pri tome citira Horacijevu odu Aziniju
Polionu, a vrelo su mu ranosrednjovjekovne sholije uz Vergilijeve Ekloge. Toma spominje i
pjesniĉka djela Azinija Poliona i time pokazuje iznenaĊujuću upuĉenost u rimsku knjiţevnu
povijest. U ranom je srednjem vijeku, kako pokazuju Vergilijevi komentatori, postojala
predaja o tome da je Azinije Polion osvojio Salonu. U novije doba povijesna su istraţivanja
dovela u pitanje istinitost te predaje. Salona je uvijek pristajala uz Cezara, a poslije njegove
smrti uz njegova politiĉkog nasljednika Oktavijana, pa ju za nj nije trebalo osvajati. A Azinije
Polion slavio je trijumf nad Partinima, susjedima Dalmata prema sjeveroistoku, u brdovitom
zaleĊu. Moguće je jedino da su Dalmati, boreći se ţilavo protiv Rima, bili zauzeli Salonu i da
ju je Polion vratio.(144) Trijumfalnoga opsjedanja i podĉinjavanja nepokorne republikanske
Salone Oktavijanovu Rimu, kako to prikazuje Toma, sigurno nikada nije bilo, a ĉini se da ni
Polionov sin Salonin nije dobio ime po tom gradu.(145)
Posebno je znatno što Toma, kad nabraja domorodaĉke narode koji su podupirali Pompejeve
zapovjednike, spominje Kurete, Dalmate i Histre (Isti coegerant magnas populorum
adiacentium cateruas, videlicet Curetum, Dalmatinorum et Ystrorum — "Oni su od susjednih
naroda skupili velike gomile Kureta, Dalmatinaca i Histra"). Svi ti domorodaĉki narodi
potjeću iz antiĉke knjiţevne predaje. Kurete je u vezi sa zbivanjima oko rimskoga gradanskog
rata preuzeo od Lukana. Jedino se u njega oni javljaju u tom kontekstu. To što ih ovdje
spominje vaţno je stoga jer on taj narod identificira s Hrvatima.(146) Time što ih ovdje
spominje, i to kao sudionike slobodoljubivoga protumonarhijskoga otpora kojim je po
njegovu pripovijedanju bila proţeta Salona i sva provincija, ukljuĉuje i Hrvate u širu cjelinu
Dalmacije, one rimske, prikazuje ih kao dionike njezinih vrijednosti i priznaje im u njoj
naĉelni legitimitet. Nazire se to pribliţavanje i usklaĊivanje dalmatinske s hrvatskom svijesti i
povijesnom tradicijom.(147)

U trećem poglavlju Toma prikazuje kršćanske poĉetke u Saloni. Pri tome je obuhvatio vijesti
o apostolu Pavlu koji je kršćansku propovijed pronio sve do Ilirika i o njegovu uĉeniku Titu
kojega je poslao u Dalmaciju da tamo navješćuje radosnu vijest. Toma se pri tom ne oslanja
samo na Pavlovu poslanicu Timoteju, nego i na predaju apokrifnih djela apostolskih u kojima
je našao više podataka o tome kako se Tit u Rimu pridruţio Pavlu,
a ovaj ga onda poslao da naviješta radosnu vijest na Kreti. Na njegovo je mjesto apostol Petar,
priĉa dalje Toma, poslao u Dalmaciju nekog svojega uĉenika, Sirijca Domnija, da ondje
nastavi što je Tit zapoĉeo. Predodţba o tome da je Domnije, sveti Dujam, prvi biskup u
Saloni, bio neposredni uĉenik apostola Petra bila je jako uporište splitskoj crkvi da za sebe
traţi prvenstvo meĊu svim dalmatinskim crkvama. 0 Domniju kao uĉeniku apostola Petra, te
o njegovu ţivotu i muĉenigtvu postojala je u srednjovjekovnom Splitu razgranata tekstovna
predaja. Toma se oslanja na nju.(148) Ipak se u njegovo vrijeme još znalo da je biskup
Domnije, sveti Dujam, postao muĉenikom Dioklecijanovih progona na samom poĉetku 4. st.,
te nije nikako mogao biti Petrov uĉenik, pa salonitanska crkva, kojoj je on bio prvi biskup,
nije potjecala iz apostolskih vremena.

Legenda o muĉeniku Domnionu, tek što ne imenjaku svetoga Dujma, koji je doista pretrpio
muĉeništvo za Dioklecijanovih progona, a zbog njihove ĉudotvornosti i sliĉnosti imena
Salonitanci su ugrabili njegove moći i prenijeli ih u svoju crkvu, oĉito je pokušaj da se
uspomena na povijesnu istinu uskladi s legendom o tome da je prvi biskup salonitanske crkve
pripadao krugu oko apostola. Toma tu vjerojatno slijedi neku splitsku tradiciju. I njega je
uznemirivalo to proturjeĉje. 0 drugom velikom salonitanskom muĉeniku, Anastaziju iz
Akvileje, svetome Stašu, koji se takošer jako štovao u Splitu i tamo se u katedrali ĉuvaju
njegove moći, Toma je napisao samo jednu reĉenicu na kraju poglavlja, premda je
i o njegovu ţivotu i muĉeništvu u srednjem vijeku u Splitu takoĊer postojala razgranata
tekstovna predaja.(149)

Antiĉki temelji srednjovjekovnomu Splitu polagali su se, ĉak i u doslovnom smislu, gradnjom
Dioklecijanove palaĉe. Tomu je dogaĊaju Toma, vrlo smisleno, posvetio posebno, ĉetvrto
poglavlje. U njem govori o strašnim progonima kršćana koje je taj car pokrenuo, o njegovim
brojnim graditeljskim pothvatima na raznim stranama velikoga carstva, i napokon o gradnji
palaĉe blizu Salone u kojoj će poslije nastati grad Split. A grad je, kaţe, i prozvan tako po
velikoj palaĉi. Na kraju poglavlja spominje i papu Gaja (283-296), rodom iz Salone, kojega
predstavlja i kao Dioklecijanova roĊaka, te veli kako taj uza sve to nije uspio cara umilostiviti
prema kršćanima. To je sveti Kajo koji se i danas osobito štuje u Solinu. Od utvrdivih
ĉinjenica odstupa Toma tu u tome što kaţe da je Dioklecijan bio otac Maksimijanov, da grad
Duklja, koji je, po Tominu pripovijedanju, takoĊer izgradio Dioklecijan, leţi u zemlji starih
Geta, kako se ĉita u splitskom kodeksu, i napokon da je palaĉu uĉinio rezidencijom za svoju
majku. U tom se pripovijedanju oslanja na legendu
o Ĉetvorici ovjenĉanih i na hagiografsku predaju o papi muĉeniku, svetome Gaju. Uvodeći u
topografsko objašnjavanje nazive Rutenija i Raška ravna se prema danostima svojega
vremena. Pitanje o njegovim vrelima nije tu, ipak, razriješeno onako dobro kao za prethodna
dva poglavlia.(150)
U sliedeća dva poglavlja, petom i šestom, pripovijeda Toma povijest salonitanske crkve u
drugoj polovici 5. i u 6. st. Bila su to burna zbivanja
i teški prijepori pod nadbiskupima Glicerijem (474-480), Natalom (582-592) i Maksimom
(598-610). 0 tome piše malo opširnije jer je o njima, kaţe, uspio nešto pobliţe saznati.
Pripovijedajući o Gliceriju, kako se bio nezakonito postavio za rimskoga cara i kako je onda
bio maknut i prognan u Salonu da tamo bude biskup nad svom Dalmacijom, ne spominje
Toma nikoja vrela. 0 spletkama koje su do toga dovele piše drukĉije nego Jordan u svojoj
Rimskoj povijesti. Leona MlaĊega pomijeĊao je pri tome s posljednjim zapadnim carem,
Julijem Nepotom, sinom Nepocijanovim, koji je prisilio Glicerija da se odrekne carstva.
Pobrkao je i imena Antemije
i Antonin.(151) Ali po nekim elementima jeziĉnoga izraza moţe se ĉiniti da pripovijedajući o
tome slijedi upravo Jordana.(152)
U istoj glavi, petoj, pripovijeda Toma mnogo opširnije o salonitanskome nadbiskupu Natalu.
Pri tome se drţi pisama koja je njemu ili o njegovu sluĉaju pisao papa Grgur Veliki (590-
604). Pokazuje da ih dobro poznaje i oĉito je da su mu bila pri ruci. Osobito je bogato oslikao
sukob toga nevaljalog nadbiskupa sa svojim arhiĊakonom Honoratom. Vidio je tu sliku,
upravo prefiguraciju, nešto kao idealan tip, svojega sukoba s nadbiskupom Guncelom. Pa i
pripovijeda tako da, drţeći se uglavnom savjesno papinskih pisama, sliĉnost bude što
uoĉljivija i dojmljivija. Tako piše da je papa opravdao i uspostavio u sluţbi arhiĊakona
Honorata još za ţiva Natala, premda se iz pisama vidi da je to bilo tek poslije nadbiskupove
smrti. No Tomu je papa opravdao i uspostavio u arhiĊakonatu za ţiva Guncela, a i sama scena
je tako efektnija. Po svemu se tome vidi kako je jako priĉa o Natalu i Honoratu bila zaokupila
Tomu. U šestoj glavi pak pripovijeda o tome kako je nadbiskup Maksim papi uporno
uskraćivao poslušnost sve dok mu se napokon, došavši na njegov poziv u Ravenu, ipak nije
pokorio, a Grgur je Veliki onda vrlo blago postupao s njime. U svojem se pripovijedanju
Toma i tu drţi podataka što ih sadrţe papinska pisma Maksimu ili o Maksimu i ni u ĉem
bitnije ne odstupa od njih.(153)
Pad i propast Salone za Tomino je povijesno pripovijedanje zaista stoţerni dogaĊaj. To je
konac i kraj antiĉke veliĉine, ali se iz te propasti, kao ptica feniks iz pepela, digao Grad
obnovljen, i tek to je Tomin Split. On je tomu zbivanju posvetio cijelo opseţno sedmo
poglavlje svojega spisa. U njem nam se predstavlja kao istraţivaĉ.(154) Jer kako je upravo
Salona konaĉno razvaljena, to se, veli Toma, ne razabire dosta jasno. A on će, kao i u onome
što je već napisao, i dalje slijediti dijelom pisana vrela, dijelom ono što se pripovijeda,
dijelom pak ono to se njemu ĉini kako je moglo biti.(155) Tu Toma doista nije kroniĉar.
Prikazujući pak moralno rasulo koje je prethodilo fiziĉkoj propasti grada, pa onda i sam pad,
stilistiĉki se razmahao i svoje je kazivanje bogato iskitio. Spominje brojne pojedinosti i oĉito
je da u tome slijedi, kako kaţe, ono za što se domišlja da je bilo. IzmeĊu toga dvoga, u sredini
sedmoga poglavlja, daje stvarna povijesna objašnjenja. Nameće se pretpostavka da se tu drţi
pisanih vrela. A njima se moţe uĉi i u trag.(156)

Pripovijedanje o padu Salone Toma zapoĉinje tako da se poziva na vrela, a ujedno izraţava
rezervu prema njihovim vijestima. Po njima je Salona razorena kada su Goti pod Totilinim
vodstvom na putu u Italiju provalili u Dalmaciju.(157) Toma je tu, ĉini se, imao pred sobom
neko pisano vrelo, nastalo vjerojatno u drugoj polovici 11. st., u kojem se
anakronistiĉki povezuju tri zbivanja, svako od njih nedvojbeno povijesno, ali nisu bila
istovremena. To su ova tri: 1) Pohod istoĉnih Gota godine 493. pod Teoderikom u Italiju, gdje
su osnovali svoje kraljevstvo, 2) Rat koji je bizantski car Justinijan 535-552. vodio s Totilom,
kraljem Gota u Italiji, pri ĉem je Salona prelazila iz ruku jednih u ruke drugih i stradavala od
pljaĉke i razaranja, 3) Zauzeće Dalmacije i razaranje Salone od Avara i Slavena u prvoj
polovici 7. st., što znaĉi potpun i trajan gubitak njezina antiĉkog urbaniteta i slom antiĉkoga
ţivota u svoj provinciji osim u gradovima koji su ostali carski. Toma je time što o padu
Salone piše pošto je već prikazao sukob salonitanskoga nadbiskupa Maksima s papom
Grgurom Velikim na samome kraju 6. st. dolazak Gota pod Totilom implicitno datirao prvom
polovicom 7, što nije povijesno vrijeme gotskih osvajaĉkih pohoda, nego avarskih i
slavenskih.(158) Tu se jasno ocrtava anakronizam sadrţan u pretpostavljenu Tominu vrelu.
Ima razloga pomišljati da se istim tim vrelom sluţio i Pop Dukljanin.(159)
No Toma je o padu Salone imao još jedno vrelo. Po njem su Salonu osvojili i razorili
slavenski rodovi koji su došli sa sjevera. I osvojili su je, kako proizlazi iz njegova
pripovijedanja, znatno poslije Totilina vremena. Ta je predaja, nedvojbeno vrlo stara, već o
polovici 10. st. uvrštena u djelo Konstantina Porfirogeneta. Njemu je najvjerojatnije bila
poznata iz
bizantskoga Splita, svakako pak treba pretpostaviti da je tamo bila zabiljeţena jer ju je Toma
teško mogao drugdje naći. Valjalo mu je dakle uskladiti te dvije predaje. Uĉinio je to s
poštovanja vrijednim povijesnim domišljajem. Po njem su Totila i Goti samo poharali i nešto
rušili Salonu, ali su tada s njima, kao dijelovi njihove vojske došli iz Poljske i Ĉeške oni
slavenski rodovi. Njima se u Dalmaciji dopala Kurecija, zemlja divljih Kureta, koji su u
rimskom graĊanskom ratu pomagali republikancima u Saloni protiv Cezarovih pristaša. Totila
im je dao tu zemlju i dopustio im da ostanu tamo kad je s ostalom gotskom vojskom nastavio
pohod u Italiju. Oni su zauzeli Kureciju, uspostavili svoju vlast nad Kuretima i ţiveći tako
pod vlastitim kneţevima stopili se s njima u jedan narod istoga jezika. Ali su od njih, upravo
od njihove zemlje, preuzeli ime, dakako malo preobliĉeno , pa su sada, veli Toma, poznati
kao Chroate , a Kurecija, njihova zemlja, kao Chroatia. To je brdovit predio, veli dalje, u
sjevernom zaleĊu priljubljen primorskoj Dalmaciji. Te Hrvate veĉinom zovu Gotima, veli
dalje Toma, ali ne manje i Slavenima, jer su se tako zvali oni što su došli sa sjevera. Tako je
smionom konstrukcijom uskladio vijesti koje su potekle iz dvaju vrela, a Hrvatima dao status
autohtonosti koji je legitimirao njihovu trajnu prisutnost u prostoru rimske Dalmacije.(160)
Tomino je pripovijedanje cjelovito, ali je ipak u njem nesigurnost izazvana proturjeĉnim
podatcima vrela ostavila prepoznatljiv trag.(161) A za tim povjesniĉkim
sazivanjem zasnovanim na razrokim vijestima vrela i njihovome misaonom usklaĊivanju
potanko se i stilistiĉki bujno prikazuju zamišljena zbivanja pri opsadi i osvajanju slavne
Salone.
U osmome poglavlju pripovijeda Toma kako su Salonitanci koji su se spasili iz propasti
grada izbjegli na otoke, i nabraja to otoke redom, kako leţe od Salone: Šolta, Braĉ, Hvar, Vis,
Korĉula. To je pripovijedanje jednako opširno i stilistiĉki bujno kako je opisivao propast
grada. 0 Tominu vrelu koje tu slijedi nije se do sada još otkrilo ništa. Trag tih izbjeglica na
Braĉu moţe se moţda utvrditi na jednom natpisu iz Škripa.(162) Dalje Toma, sve u istom
poglavlju, pripovijeda kako je papa Ivan IV (640642), sam rodom Dalmatinac, poslao nekog
opata Martina da u Dalmaciji otkupi od pogana zarobljenike i da odande i iz Istre prenese u
Rim moći mnogih muĉenika. Papa im je posvetio kapelu u lateranskoj krstionici i ukrasio je
mozaicima na kojima su bile slike svetoga Dujma, svetoga Staša
i drugih svetih muĉenika. Tomino pripovijedanje o toj misiji opata Martina saţeto je i
trijezno, bez ikakve stilisticke bujnosti i time jasno odudara od prethodnoga. Ono se do u
pojedinosti podudara s onim što se o papi Ivanu IV. ĉita u papinskoj kronici Liber pontificalis.
Taj njezin dio sastavljen je po nalogu pape Konona (686-687). Toma se dakle sluţio tim
vrelom. To, dakako, nije splitski nego rimski zapis. Ne moţe se, meĊutim, odrediti je li se
Toma sluţio upravo izvornom papinskom kronikom ili kakvom njezinom splitskom
preradbom. U 12. st. postojala je dalmatinsko-hrvatska redakcija rimskoga Liber pontificalis
pa je moguće da se i Toma tu sluţio takvom.(163)
Na kraju poglavlja pripovijeda Toma o osnutku Dubrovnika. U potvrdu postojanja antiĉke
biskupije u Epidauru poziva se na pismo pape Grgura Velikoga salonitanskomu nadbiskupu
Natalu od godine 592. To je ĉvrsta povijesna ĉinjenica. 0 propasti Epidaura i osnutku
Dubrovnika pripovijeda kako se ne nalazi ni u kojem drugom izvoru, ali po elementima
njegova teksta moţe se pouzdano utvrditi da mu je temeljno vrelo memorijalni zapis
dubrovaĉke crkve, vjerojatno iz 8. st., kojega se tekst prelama još i u pripovijedanju
Konstantina Porfirogeneta, Popa Dukljanina

i dubrovaĉkoga ljetopisca Milecija, pa se odande moţe ĉak i dosta pouzdano


rekonstruirati.(164)
Osmo poglavlje sadrţi dakle vrlo raznorodno pripovijedanje. U cjelinu ga povezuje samo to
što se u njem radi o posljedicama propasti dvaju dalmatinskih gradova, Salone i Epidaura.
Jednako je takvo i deveto poglavlje. Toma to pripovijeda kako su izbjegli Salonitanci teško)
ţivjeli na otocima i ĉeznuli za rodnim gradom, ali je taj bio opustošen i nesiguran, pa nisu niti
pomišljali da se vrate u nj, iako ga neprijatelji nisu zaposjeli, nego su ga ostavili da leţi pust.
Izbjeglice su bili posve obeshrabreni. To je pripovijedanje zasnovano na stanju kakvo je bilo
u Tomino vrijeme, njemu, dakako, dobro poznatu. Salona se razvaljena i pusta protezala u
ruševinama, a u njoj se nisu naselili Hrvati nego je pred istoĉnim vratima staroga grada nastao
hrvatski Solin. U drugom se pak dijelu toga poglavlja pripovijeda kako su neki od izbjeglica
obilazeći jadranskom obalom da sebi naĊu prikladno prebivalište osnovali Zadar. Toj predaji
nema inaće traga u srednjovjekovnoj knjiţevnosti.(165) Valja pretpostaviti da je ona
splitskoga podrijetla jer to da su Zadar osnovali salonitanski izbjeglice dodatno potvrĊuje
prvenstvo splitske crkve pred zadarskom, što, kako se zna, nije bilo nesporno. Poslije
dramatiĉnoga klimaksa u pripovijedanju o propasti Salone u to dva poglavlja, osmom i
devetom, nastupa
antiklimaks.(166)
Pripovijedanje se zatim opet zgušnjava i kreće prema drugom vrhuncu. To je osnutak Splita.
MeĊu Salonitancima koji su izbjegli na obliţnje otoke, priĉa Toma u desetom poglavlju, bio
je jedan osobito utjecajan i ugledan. Zvao se Sever, a zbog njegove snaţne osobnosti prozvali
su ga Veliki Sever. On je stao nagovarati svoje sugraĊane da se vrate u domovinu, ali ne u
Salonu iz koje su izbjegli jer tamo nije bilo sigurno stanovati, nego u Dioklecijanovu palaĉu,
koja je mogla posluţiti kao jaka utvrda. Tamo bi ostali sve dok u povoljnijim prilikama ne
uzmognu obnoviti samu Salonu. Tako su, pripovijeda Toma, i uĉinili, to se smjestili u palaĉu.
To svoje naselje nazvali su Split (Spalatum) jer je ono bilo prostrana palaĉa (spatiosum
palatium). No da bi mogli tamo ţivjeti, morali su urediti svoje odnose s Hrvatima, koji im
isprva nisu dali da izvire iz utvrĊenoga zdanja. To su postigli uz pomoć carevu. Tako je
nastao mir, a onda su se Splićani poĉeli pomalo ophoditi sa Slavenima u svojem susjedstvu, a
to su bili Hrvati, koji su se zvali i Goti, sklapati trgovaĉke poslove i brakove, te ţivjeti s njima
prisno i u miru.
Tako su salonitanski izbjeglice osnovali nov grad, koji je ipak bio nastavak staroga. Do toga
je Tomi i bilo najviše stao da se njegov Split, nedvojbeno nov grad, predstavi i potvrdi kao
nastavak stare Salone i zakonit baštinik njezine metropolitanske veliĉine. To je doista kljuĉna
prekretnica u Tominu pripovijedanju. A oslanjao se pri tome na stare memorijalne zapise
splitske crkve, kojima su se neki ulomci dali ĉak i pribliţno rekonstruirati. Tako se jasno
razabiru zapis o carskom reskriptu Splićanima i zapovijedi kneţevima Hrvata na temelju kojih
su ureĊeni odnosi izmedu salonitanskih izbjeglica u Dioklecijanovoj palaĉi i slavenske
rodovske vlasti na solinskom polju. U taj su zapis bili preuzeti bitni elementi protokolarne i
diplomatiĉke terminologije i frazeologije izvornih isprava onoga vremena iz kojega potjeću.
Razaznaje se i zapis o tome kako je neki Veliki Sever, kad je Ivan Ravenjanin postao prvi
nadbiskup u Splitu, poklonio crkvi svoju kuću u Dioklecijanovoj palaĉi da posluţi kao
biskupski stan. U tom je zapisu stajala i primjedba o tome da je upravo taj Veliki Sever
potaknuo svoje sugraĊane da se nasele u palaĉi. Taj je zapis vjerojatno stajao meĊu podatcima
o Ivanu Ravenjaninu u kakvoj pontifikalnoj kronici. Podatke tih vrela Toma je još nešto
nadopunio, a mi ne umijemo niti nazrijeti odakle upravo, i oblikovao u cjelinu u kojoj se, kad
je danas ĉitamo, podjednako osjeća dah starine i duhovna ţivost njegove osobe i njegova
vremena.(167)
Osnivanjem grada nisu još do kraja položeni temelji daljnjemu Tominu povijesnomu
pripovijedanju. Potrebno je još prikazati kako je u novonastalom gradu Splitu osnovana
biskupija. Tomu je posvećeno jedanaesto poglavlje. Salonitanska crkva od propasti grada nije
imala poglavara. Papa je poslao u predjele Dalmacije i Hrvatske svojega legata Ivana,
rodom Ravenjanina, da tamo obnovi crkveni nauk vjere i poradi na ureĎivanju, obnavljanju i
učvršćivanju crkvene organizacije. On je stao poticati kler i puk da izmeĎu sebe obnove
nadbiskupiju staroga grada. Oni su pak izabrali toga legata Ivana za svojega nadbiskupa. Taj
se savjesno i neumorno prihvatio ureĎivanja svoje crkvene pokrajine. Uredio je biskupski
stan u kući koju je crkvi poklonio Veliki Sever, a Jupiterov hram u palači preobratio je u
crkvu i posvetio ga Djevici Mariji. Podatci o Ivanu Ravenjaninu, prvom glavaru salonitanske
crkve u Splitu, potjeću u Tome iz memorijalnih zapisa splitske crkve, izravno ili posredstvom
kakve pontifikalne kronike. Toma pak o tome pripovijeda tako da nadbiskupa ustoličenog u
Splitu prikazuje kao nedvojbeno legitimnog nasljednika salonitanskih nadbiskupa i
metropolita, kojega je kao takvog priznavao papa, pa je čak i potaknuo njegov izbor i
posvećivanje. Dalmatinska metropolija obnovljena je tako, prema Tominu kazivanju, već
negdje u 7. st. iz Rima i dobila je jurisdikciju nad svom Dalmacijom i Hrvatskom. A upravo
do toga je Tomi i bilo osobito stalo. Tu se on, meĎutim, nalazi u suprotnosti sa svim drugim
oskudnim vrelima što nam osvjetljuju to pitanje jer se iz njih razabire da je dalmatinska
metropolija obnovljena tek na splitskim saborima 925. i 928. Sve je to, čini se, Toma
nadogradio na stare zapise o Ivanu Ravenjaninu, prvome splitskom (nad)biskupu, ali ne i
metropolitu, poistovjetivši ga s nadbiskupom Ivanom iz prve polovice 10. st.(168)
Na prikaz osnutka splitske crkve nadovezuje se u dvanaestom poglavlju kao dio iste cjeline
legenda o prijenosu moći solinskih muĉenika Dujma i Staša, kako su hrvatski nazvani
Domnije i Anastazije, iz razvaljene Salone u splitsku katedralu. Tek time je potpuno
utemeljena legitimnost splitske crkve kao nasljednice metropolitanskoga prava nad
nekadašnjom provincijom Dalmacijom. Godine 925. kad se to metropolija doista uspostavila,
bio je to najodluĉniji argument, koji se u sinodalnim zakljuĉcima spominje na prvom mjestu.
Pripovijedajući o tome prijenosu Toma se, dakako, oslanja na stariju splitsku
hagiografiju.(169)
Tu završava bogato pripovijedanje o propasti Salone i poĉetcima Splita. Prikaz vremena koje
slijedi prava je suprotnost tomu pripovijedanju. Razdoblje od koja tri stoljeća obuhvaćeno je
samo jednim, trinaestim poglavljem. A i naslov mu je rjeĉit: Cathalogus archiepiscoporum de
quibus extat memoria — »Katalog nadbiskupa na koje postoji sjećanje«. Ipak to nije baš samo
katalog. Već u prvoj reĉenici veli Toma da su od vremena njezina osnutka slavenski vladari
pokazivali osobito poštovanje prema splitskoj crkvi i obilno je darivali.(170) Zapravo je to
poglavlje o sve prisnijim vezama što su se uspostavljale izmeĊu Splita i Hrvatske. Govori
zatim o sufraganskim biskupijama splitske metropolije, svim biskupijama Gornje i Donje
Dalmacije, i pošto su prvi salonitanski nadbiskup sa sjedištem u Splitu, Ivan Ravenjanin, i
njegovi nasljednici oĉistili knezove Gota i Hrvata (duces Gothorum et Chroatorum), kako
kaţe Toma, od arijanskoga krivovjerja, imao je splitski nadbiskup i u zemlji Slavena
sufraganske biskupije, tako na istoku duvanjsku, a na zapadu sisaĉku. 0 vrelima iz kojih je
Toma pocrpio podatke za to svoje povijesno kazivanje ne zna se ništa.
Tek poslije toga poĉinje katalog nadbiskupa, a i on nije pravi. U njem se navode ĉetiri
nadbiskupa s podatcima o godini ili o vladarima uz koje su zabiljeţeni.(171) Toma to
prikazuje kao rezultat svojega istraţivanja. Razabire se da su ti podatci uzeti iz isprava i
zapisa u kronikama u kojima se splitski nadbiskupi spominju skupa s navodima o godinama i
o suvremenim vladarima.(172) Na kraju poglavlja kazuje se da su se Drţislav i njegovi
nasljednici stali nazivati kraljevima Dalmacije i Hrvatske (reges Dalmatie et Chroatie).
Znakove su svojega kraljevskog dostojanstva dobivali od careva u Carigradu i s njima
poĉasne naslove bizantskih dostojanstvenika. Kraljevina im se pak prostirala od Duvna na
istoku do Koruške na zapadu, sa sjevera pak od obale Dunava sve do Dalmatinskoga mora, sa
zemljom Morjana (Maronia) i humskim kneţevstvom (Chelmie ducatus) na jugu. Do sada
nije uspjelo uĉi u trag vrelu kojim se tu Toma sluţi niti sigurno odrediti vrijeme iz kojega
potjeće. Pomišlja se da se tu opisuje teritorijalna cjelina kakva se uspostavila pod vladom
Arpadovića i projicira u doba starih hrvatskih kraljeva.(173) Govoreći o zapadnim podruĉjima
jurisdikcije splitske metropolije, onima do Koruške i prema moru, Toma pokazuje da o tome
gdje je leţao Stridon, rodno mjesto svetoga Jeronima na granici izmeĊu Dalmacije i Panonije,
raspolaţe nekakvim vrelom koje je inaće u latinskoj knjiţevnosti ostalo sasvim
nepoznato.(174)
U ĉetrnaestom poglavlju Toma pripovijeda kako su poganski MaĊari uspostavili svoju vlast u
Panoniji, s obje strane Dunava. Podatke je o tome crpio iz ugarskih povijesnih djela, a najviše
iz sluţbene povjesnice, kraljevskoga svoda ugarskih kronika Gesta Hungarorum.(175) Slika
koju crta
o o njima izrazito je neprijazna. Zatim se nastavlja katalog splitskih
o nadbiskupa sastavljen na isti naĉin. Prije zabilješke o posljednjem od tih nadbiskupa
uvrstio je Toma vijest o pokrštenju Gejze, ĉetvrtoga po redu ugarskoga kneza, i prvim
poĉetcima maĊarskoga kršćanstva. Do toga je došlo 974. Toma se pri tome posluţio Ţićem
sv. Stjepana, prvoga ugarskog kralja (Legenda s. Stephani).176 Tako je Toma bitne vijesti o
najstarijoj ugarskoj povijesti uvrstio u svoj katalog splitskih nadbiskupa.
Na poĉetku petnaestoga poglavlja Toma potpuno napušta dikciju kataloga i pripovijeda, ţivo i
opširno, kako su biskupi Gornje Dalmacije, kotorski, barski, ulcinjski i svaĉki, ploveći za
nadbiskupa Dobralja (1030-1050) na pokrajinsku sinodu u Split kod morjanskih otoka
izgubili ţivote
u brodolomu. Tada su graĊani tih gradova zatraţili od pape da izuzme njihove biskupije od
vlasti splitske metropolije kako im se biskupi ne bi izlagali tako opasnomu putovanju. Papa je
to i uĉinio i za njihove je biskupije osnovao novu metropoliju u Baru. Na to se nadovezuje
potanki opis biskupija donjodalmatinske crkve, koje su ostale pod splitskim metropolitom, a
pripadaju hrvatskomu kraljevstvu. Tu se vrlo saţeto, ali ipak podrobno, opisuje kuda se
prostirala izravna jurisdikcija splitskoga nadbiskupa. Taj opis je zasnovan na aktima
provincijalnih sinoda odrţanih
u 11. i 12. st., osobito one odrţane 1185. Podatke iz raznih takvih vrela sklopio je Toma u
cjelovitu sliku, smjestio ju je u tijek svojega pripovijedanja kao da se odnosi na sredinu 11. st.
Pri tome, dakako, nije izbjegao i poneki anakronizam. Povijesno se pripovijedanje tako
preobraća
u svojevrstan crkveni shematizam. Na nj se nadovezuje pripovijedanje o nadbiskupu
Dobralju i o tome kako ga je na pokrajinskoj sinodi papinski legat uklonio s poloţaja jer se
nije htio pokoriti zahtjevima rimske crkvene discipline. Slijedi zapis o krunidbi prvoga
ugarskog kralja Stjepana i o tome kako je on od Ugarske uĉinio uzornu kršćansku kraljevinu.
Tomu je dodana još samo zabilješka o Dobraljevu nasljedniku nadbiskupu Ivanu (umro
1059), roĊenom Splićaninu. U svemu se tome Toma drţi splitskih vrela koja su nam
izgubljena. 0 krunidbi prvoga ugarskog kralja sv. Stjepana izvješćuje i opet prema njegovoj
legendi.(177)
Šesnaesto poglavlje posvećeno je vremenu nadbiskupa Lovrjenca,(1'78) najznatnijega
metropolita dalmatinsko-hrvatske crkve u ranome srednjem
vijeku i najistaknutijega dalmatinskog djelatnika crkvene reforme u 11. stoljeću . To se
pripovijedanje upravo stoga opet i opet vraća na pokrajinske sinode koje su u to doba sazivali
papinski legati što su dolazili u Split radi poticanja i pojaĉvanja reformnih napora u
dalmatinskoj crkvi. 0 Lovrjencu kazuje Toma kako je bio zasluţan za umjetniĉki i knjiţevni
procvat svoje crkve. U svem tome slijedi njezinu povijesnu predaju. U opširnijem zapisu
spominje kako je Lovrjenac posvetio za trogirskog biskupa Rimljanina Ivana, koji je takoĊer
bio revan djelatnik crkvene reforme i proglašen svetim. Pri tome slijedi ţivotopis toga sveca
koji je napisao trogirski biskup Treguan, Tomin suvremenik.
Onda opširno piše o raskolu oko slavenskoga bogosluţja i glagoljskoga pisma koji je tada
potresao dalmatinsko-hrvatsku crkvu. Tomino je kazivanje o tom pripovijest koja sadrţi
prepoznatljive elemente povijesnoga prikaza, ali je inaĉe, već po svojem opsegu, zaseban
knjiţevni proizvod s debelo natrpanim crtama groteske, koji se mora shvatiti kao pamflet
protiv glagoljaša. To je literatura, a ne ozbiljna historiografija. Ta novela, u našem
renesansnom smislu te rijeĉi, nastala je vjerojatno u prvoj polovici 12. st. i ĉitala se u Splitu,
te njegovala kao rugalica u krugovima klerika protivnih glagoljašima, meĊu koje, kako se to
pokazuje, valja ubrojiti i Tomu ArhiĊakona. Ta je odbojnost prema liturgiji na pomjesnome
jeziku bila u skladu s papinskim reformskim teţnjama u rimskoj crkvi 11. st. i ĉini se da je za
nadbiskupa Lovrjenca i poslije njega snaţno prevladala u splitskoj crkvi. Ipak, valja zadrţati
pred oĉima da je 1250, dakle upravo u Tomino doba, splitskomu kaptolu pripadao i kanonik
Ivan, izvrsno izobraţen u slavenskoj pismenosti.(179)
Toma izvješćuje i o pokrajinskoj sinodi u Solinu na kojoj je obnovljena Ninska biskupija.
Dalje je rijeĉ o dobrim odnosima nadbiskupa Lovrjenca s hrvatskim kraljevima Stjepanom I
(1030-1058), odnosno Stjepanom II (1089-1090), njih dvojicu Toma nije razlikovao, pa s
Petrom Krešimirom IV. (oko 1055. ili 1058-1074) i s Demetrijem Zvonimirom (1075-1089),
te o tome kako je taj nadbiskup osnovao ţenski samostan sv. Benedikta u Splitu i kako je kralj
Zvonimir na pokrajinskoj sinodi u Ninu predao splitskoj nadbiskupiji crkve koje joj je bila
poklonila još kraljica Jelena. Pri tome se spominju kralj Mihovil Krešimir (949-969) i njegova
ţena kraljica Jelena (t 976), te mnogi drugi kraljevi i kraljice, iako ti ne poimence. U svem se
tome Toma oslanja na splitski diplomatiĉki materijal, koji se dijelom moţe u tom poglavlju i
prepoznati kao u nekom
saţetku. To su, dakako, izvanredno vaţni podatci za stariju hrvatsku povijest. Kada je
Lovrjenac umro, Splićani se nisu mogli sloţiti oko izbora njegova nasljednika nego su
zatraţili od pape da se on pobrine za prikladna pastira. Poslao im je Rimljanina Krescencija.
U svemu tome Toma slijedi splitska vrela koja su nam tek malim dijelom ĉuvana ili im se
mogu bar razabrati neki tragovi. Većinom su izgubljena bez traga osim u ArhiĊakonovu
djelu.(180)
U sedamnaestom poglavlju piše Toma o tome kako je ugarska dinastija zadobila kraljevsku
vlast nad Dalmacijom i Hrvatskom. Pri tome pokazuje da pozna ugarsku Legendu o svetome
kralju Ladislavu (1077-1095), a i inaĉe mu prikaz zbivanja ne odudara od onoga što o tome
biljeţi ugarska srednjovjekovna historiografija, iako se u cjelini ne podudara ni s kojim
drugim vrelom. On u tome slijedi hrvatsku povijesnu tradiciju. Ne spominje nasljedno pravo
Ladislavljevo po svojoj sestri, udovici kralja Zvonimira, što istiĉu ugarska vrela, nego rjeĉito
opisuje hrvatsku neslogu i nesposobnost da se urede prilike u kraljevini, što je dovelo do
uspostave tuĊinske vladavine. To je isto ono shvaćanje što nalazi svoj najrjeĉitiji izraz u
povijesnoj predaji o Zvonimirovoj kletvi i bitno je utjecalo na oblikovanje hrvatske povijesne
svijesti u 13. i 14. stoljeću, a ostavilo je tragova i do današnjega dana. Ta je predaja
najizrazitija u "Hrvatskoj kronici", hrvatskoj verziji Ljetopisa Popa Dukljanina. Toma u
svojem pripovijedanju ne zna za nju, ostavlja dojam kao da je posljednji hrvatski kralj umro
prirodnom smrću. Zato se u Historia Salonitana maior nalazi vrlo dojmljiva verzija to predaje,
no baš u njoj se, bar kako se ĉini, raspoznaje biljeg mlaĊega postanja, po kojem to redakcija
pripada vremenu barem kojih dvije stotine godina mlaĊem od Tomina.(181) U toj se verziji
spominje i kraljiĉino nasljedno pravo, koje joj je pomogao ostvariti njezin brat, kralj Ladislav.
U Tominu se pak prikazu, dakako, osobito istiće potvrda splitske gradske autonomije od
strane kralja Kolomana (10951116). Zanimljivo je da Toma uopće ne spominje kako je kralj
Ladislav oko 1094. na štetu splitske metropolije osnovao zagrebaĉku biskupiju, premda ju je
pri odreĊivanju granica splitske nadbiskupije (HS c. 15, p. 64) već bio uzeo u obzir. 0 tome
kako su tada bili ureĊeni odnosi izmeĊu hrvatskoga kraljevstva i nove vladarske kuće Toma
ne kaţe ništa. U rukopisima njegova povijesnoga djela nalazi se kao dodatak, jasno odvojen
od cjeline teksta, a u najstarijem, splitskom rukopisu pripisan tek naknadno, opširniji zapis o
tome pod kojim su uvjetima predstavnici
dvanaest hrvatskih plemena priznali kraljevsku vlast Kolomanovu.(182) Taj je dodatak,
dakako, pobuĊivao veliku pozornost, što je mnogo pridonijelo tomu da se rašĉiste temeljna
pitanja oko tekstovne predaje ArhiĊakonova povijesnog djela.(183) Taj pripis, meĊutim, sam
po sebi, kao samostalan tekst, vjerojatno nešto mlaĊega postanja, nije predmet prouĉavanja
kada se, kao u ovoj studiji, radi upravo o Tomi.
U osamnaestom poglavlju pripovijeda Toma kako je Ugrin Manase, pouzdanik kralja
Kolomana, koji je na uporno zahtijevanje splitskih laika, kako naglašava Toma, izabran za
nadbiskupa, bio spreman pomoći zapovjedniku posade koja je bila smještena u istoĉnoj kuli
Dioklecijanove palaĉe kako bi se odande po Hrvatskoj ubirali kraljevski porezi i podavanja,
da zauzme i opljaĉka grad i kako se taj pokušaj izjalovio jer je njihove zaplotnjaĉke planove
Splićanima odao njihov knez, Talijan iz Trevisa. Gradska se autonomija pod Arpadovićima
odmah našla na teškoj kušnji. Sliĉno je bilo i u Zadru.(184) Tomino je pripovijedanje tu ţivo,
ali saţeto, bez opisa pojedinosti toga uzbudljiva zbivanja. Pri tome se, dakako, drţi splitske
predaje koja nam nije ostavila drugoga traga.(185)
Devetnaesto poglavlje poĉinje pripovijedanjem o tome kako je zadarska crkva izuzeta iz
jurisdikcije splitske metropolije. Toma tu piše o zbivanju koje mu je moralo biti bolno, to više
što nije bilo baš jako davno. Zadarski se biskup još 928. preko volje pokorio splitskoj
metropolitanskoj vlasti. U tome se tijekom stoljeća ništa nije promijenilo. Toma pripovijeda
kako je u tridesetim godinama 12. st. zadarski biskup uskratio poslušnost splitskoj
metropoliji, a za njim se poveo i njegov nasljednik. On to pripovijeda nekako usput i
prikazuje kao da se radi samo o osobnoj sujeti. I ništa ne govori o konzekvencijama koje je
takva samovolja trebala povući za sobom. Niĉim ne napominje politiĉku pozadinu toga
izdvajanja iz dalmatinsko-hrvatske crkve, teţnju Mletaka da njihovi posjedi na istoĉnom
Jadranu dobiju vlastito crkveno središte i njihov utjecaj kod rimske kurije. Već 1154. Zadar je
dobio vlastitoga nadbiskupa metropolita. Rim je tako opravdao neposluh zadarskih
biskupa, a poloţaj splitske crkve ostao je ozbiljno okrnjen. Dalje pripovijeda o neumnom i
samouvjerenom nadbiskupu Gaudiju (11361158). roćenom Splićaninu i njegovu ţalosnom
svršetku.(1869 Iza toga Toma piše o Ugrinu nadbiskupu Absalomu (1159-1161) i
Lombardijcu Petru 1161-1165). Pri svem tome osjeća se potpun prijelom u naĉinu Tomina
povjesniĉkoga pripovijedanja. Opis zbivanja nije tu samo opširniji i ţivlji, kakav je dok se
radilo o starijim razdobljima bio samo iznimno, a inaĉe saţet i suh, nego je i pun pojedinosti,
opet se i opet pripovijedaju anegdote, spominju se i karakteriziraju osobe. U dva se navrata
pripovijeda što se i kako zbivalo u splitskoj katedrali. Takvo pripovijedanje nosi prepoznatljiv
peĉat osobnoga sjećanja, usmene predaje, upravo crkvenoga ogovaranja koje se nije
zaboravljalo. Toma se dakako i tu oslanjao na splitska pisana vrela, kojima većinom ne
moţemo naslutiti drugoga traga.(187= Uz to se njegovo pripovijedanje osniva i na usmenoj
predaji u krugovima splitske crkve. Radi se o vremenu kojega su se najstariji Tomini
suvremenici u splitskom kleru još dobro mogli sjećati. Njegovo pripovijedanje tako upravo tu
dobiva drugi ton i u njem prevladava drukĉija dikcija, koju će zadrţati sve do kraja svoje
povjesnice.
Tek u dvadesetom poglavlju pripovijeda onda Toma, sasvim na isti naĉin, kako je zadarska
biskupija uzvišena na metropoliju i kakve je to daljnje posljedice imalo za splitsku crkvu.
Osnovana je hvarska biskupija i odnos joj je prema jurisdikciji splitske i zadarske metropolije
isprva bio neodreĊen. Na to se nadovezuje ţivo i anegdotalno pripovijedanje o uzbuni i
sukobu splitskih laika, koji su ustrajali na svojem mjerodavnom udjelu u izboru nadbiskupa, s
klerom, koji je u smislu tadašnjega razvoja u rimskoj crkvi taj izbor htio pridrţati iskljuĉivo
za se. To će u daljnjem pripovijedanju biti jedan od glavnih motiva Tomine suvremene
povijesti splitske crkve. Tada je na zamolbu splitskih klerika papa poslao Splićanima Girarda
iz Verone za nadbiskupa (1167-1175). Kada je Split sa svom Dalmacijom i velikim dijelom
Hrvatske za cara Emanuela Komnena u razdoblju 1164-1180. došao pod bizantsku vlast, to je
car Split uĉinio središtem uprave za hrvatske zemlje pod svojim ţezlom, graĊani su to dobro
primili jer je sada vladar podredio zaleĊe gradu, a ne grad zaleĊu, kako je bilo za Arpadovića.
Zatraţili su od nadbiskupa da poĊe u Carigrad, izrazi caru njihovu poslušnu vjernost i izradi
za njih što je moguće više pogodnosti. Ali Girard, kao vjerni biskup rimske crkve nije se htio
ići pokloniti caru raskolniku. Odatle su nastale u splitskoj crkvi
napetosti i poremetio se red u njoj i u gradu, a Girard je napustio Split i našao utoĉište kod
pape. Nadovezuje se na to ţivo i do u pojedinosti ispripovijedana predaja o hrvatskome knezu
Relji koji je napadao Split jer je htio zavladati njime. 0ĉito je on kao podanik Arpadovića
trebao povratiti Hrvatsku i Dalmaciju pod njihovu vlast. Pripovijest o tome kako su Splićani
suzbili njegove smrtno opasne nasrtaje ţiva je i razraĊena do u pojedinosti. To je literatura. U
cijelom tom poglavlju Toma slijedi splitska vrela, većinom danas izgubljena, moţda i usmenu
predaju u krugovima splitske crkve.
Kad Toma priĉa o knezu Relji i borbi Splićana s njime, pred njim je oĉito bila pisana predaja
jako izraţena knjiţevnog karaktera, koju je on, dakako, zahtjevno stilistiĉki obradio. Da se
doista radi o posebnom vrelu, pokazuje se u tome što samo tu, i nigdje drugdje u svojem
povijesnom djelu, Toma Splićane zove Latinima, onako kako je zvao stanovnike Salone
opisujući propast toga grada, a kao motiv njihova otpora Relji istiĉe to što je on slavenskoga
roda (uir Sclavigena). Jedino tu se sukob Splićana s Hrvatima u njihovu zaleĊu objašnjava
etniĉkom suprotstavljenosti. Dakako, znajući kako je snaţna u to doba već bila hrvatska
etniĉka tradicija u Splitu, razabire se da se latinstvo i slavenstvo tu odnose više na kulturni
ambijent i s njime povezan mentalitet, negoli na etniĉku pripadnost, kako smo danas skloni
razumijevati te pojmove.(188)
U dvadeset i prvom poglavlju Toma pripovijeda, sve na onaj isti novi naĉin, o nadbiskupu
Arniru, kako je u splitsku predaju ušlo njegovo ime Rajnerije (1176-1180), i osobnim
podrobnostima njegova dolaska u Split. Prikazuje dalje, takoĊer s dosta osobnih podrobnosti,
zaplete oko hvarskoga biskupa Martina, u kojima se oĉituje trvenje izmeĊu splitske i zadarske
crkve oko jurisdikcije nad otokom. Dalje izvješćuje o Arnirovu uspješnom poslanstvu u
Carigrad. On se, naime, nije sustezao da poĊe i pokloni se caru Emanuelu. Pišući o tome,
Toma se vrlo pohvalno izraţava o caru. Oĉito je njegovo vladanje u Splitu, i osobito u
krugovima splitskoga klera, ostavilo takvu uspomenu. Interesi bizantske vlasti u mnogome su
se poklapali s interesima splitske crkve. Napokon pripovijeda o tome kako je nadbiskup Arnir
pomno pazio na prava svoje crkve. To ga je dovelo u sukob s Kaĉićima kad je na Mosoru
obilazio polja i utvrĊivao meĊaše te za splitsku crkvu kao njezino vlasništvo traţio zemlju
koju su oni smatrali svojom didinom. Kad nije ustuknuo pred njima, kamenovali su ga i
mrtvoga zatrpali gomilom kamenja. Od tada se on u Splitu štuje kao sveti Arnir muĉenik. U
svem tome Toma slijedi
splitska vrela, pismena, većinom za nas izgubljena, ali i usmenu predaju. Onim što piše o
Arnirovoj smrti uklapa se u splitsku hagiografiju.(189)
U poglavlju dvadeset i drugom piše Toma o tome kako se poslije smrti cara Emanuela 1180.
Split vratio pod vlast ugarskoga kralja, te je poslije Arnira za nadbiskupa izabran ugarski
plemić Petar Hitilen (1185-1187). 0 njem Toma ne pripovijeda mnogo nego samo kazuje kako
je odmah pošto je stupio na sluţbu sazvao pokrajinsku sinodu. Na njoj su ponovno utvrĊene
granice dijeceza u sastavu splitske metropolije, a od nadbiskupije je odvojena Krbava te je
tamo uspostavljena nova biskupija.(190) Pripovijeda još, takoĊer dosta škrto i saţeto, kako je
izmeĊu nadbiskupa Petra i splitskih kanonika došlo do spora, pa je to razriješeno tek
nagodbom pred papinskom kurijom. Petar je onda otišao u Ugarsku i tamo je postao kaloĉkim
nadbiskupom, a u Splitu ga je naslijedio drugi Petar (1188-1194), takoĊer Ugrin, opat Sv.
Martina u Pannonhalmi. U njegovo je vrijeme opet došlo do spora oko nasljednika na stolici
hvarskoga biskupa. Tu je bilo ozbiljnih peripetija sa zadarskim kandidatom, koji je već bio
uspio da bude posvećen za hvarskoga biskupa, ali je poslije nezakonito zasjeo na zadarsku
nadbiskupsku stolicu, pa je zbog toga svrgnut i s nje i s hvarske. Izborom jednoga splitskog
kanonika za njegova nasljednika na hvarskoj stolici spor oko jurisdikcije nad hvarskom
biskupijom konaĉno je riješen u korist splitske metropolije, kojoj je jurisdikcija nad tom
biskupijom pripadala od samoga njezina osnutka. U tome svojem pripovijedanju Toma se drţi
splitskih pisanih vrela. Ona su nam većim dijelom ĉak i ĉuvana.(191)
U dvadeset i trećem poglavlju pripovijeda Toma o splitskom nadbiskupu Bernardu (1192-
1217), Toskancu iz prastaroga etrurskog grada Kluzija (Chiusi). Time stupa na prag svojega
vremena. Iz djetinjstva i mladosti morao se sjećati toga nadbiskupa, pa je njegovo vrijeme
jednim dijelom već i svjesno doţivljavao. A uspomena na nj bila je sasvim ţiva u splitskim
razgovorima Tominih ranijih godina. Dok je Bernard bio splitski nadbiskup, javilo se u gradu
krivovjerje. On je vrlo energiĉno poradio na njegovu suzbijanju, pod pritiskom naveo njegove
glavne uĉitelje i
propovjednike da ga se javno odreknu, a onda ih je opet primio u crkvu i ukinuo sve oštre
mjere koje je protiv njih bio odredio. Tada su se, veli Toma, i njihovi sljedbenici vratili
pravovjerju. To je jedina epizoda u njegovoj povjesnici u kojoj se govori o borbi s hereticima
u samome Splitu.
Nadbiskup je Bernard imao uske veze s ugarskim dvorom. Neko je vrijeme bio uĉitelj i
odgojitelj budućega kralja Emerika. Kada je taj stupio na prijestolje, ĉesto je boravio na
dvoru. To daje Tomi povoda da opširno pripovijeda o sukobima toga kralja sa svojim mlaĊim
bratom, hercegom Andrijom, koji ga je i naslijedio na prijestolju. 0 tim dinastiĉkim
peripetijama Toma pripovijeda pojedinosti koje nam ni iz kojega drugog zapisa nisu poznate.
Oslanja se, dakako, na splitska vrela, koja su znatnim dijelom i nama poznata.(192) Dobrim
se pak dijelom oslanja i na usmenu predaju što potjeće iz kruga splitskoga nadbiskupa
Bernarda.
Dvadeset i ĉetvrto poglavlje poĉinje opširnim i stilistiĉki dosta razvedenim pripovijedanjem o
tome kako su 1202. kriţari zauzeli Zadar. Sam Toma je u to vrijeme bio malo dijete. U
njegovu se prikazu miješaju dvije povijesne predaje. Jedna je neprijateljska prema Zadru i
sklona Mletcima. Slijedeći ju Toma crta poraznu sliku tadašnjih prilika u Zadru, zloĉu,
navalnost, raskalašenost i nadasve krivovjerje, koje se bilo raširilo u gradu i uhvatilo u njem
duboko korijenje. Druga je pak tradicija sklona Zadranima, pa se ĉak moţe pomišljati da je
upravo zadarska. Opisujući ratovanje oko Zadra, Toma se drţi vrela koje je blisko »Kronici
Giustiniani« (Venetiarum historia vulgo Petro lustiniano Iustiniani filio adiudicata) i jednoga
drugog, zadarskoga ili bar Zadru sklonoga. Zanimljivo je da Toma niti jednom rijeĉju ne
spominje sukob Mletaka s ugarskim kraljem oko vlasti nad Zadrom, premda je to, dakako, u
svem tome zbivanju bilo glavno. Njemu je do toga da svu krivicu za to što je duţd upravio
kriţare na Zadar pripiše samim Zadranima. Nesklad dviju povijesnih predaja suprotnih
tendencija dovodi do toga da Tomino pripovijedanje u jednome ostaje nesklapno. Opisuje
kako su Zadrani, koji niti izbjegavši i prognani iz razorenoga grada nisu odustali od otpora,
teško porazili mletaĉku posadu na Ugljanu i vratili se u Zadar, a prešućuje da su ubrzo zatim
ustuknuli pred jakim mletaĉkim brodovljem i da su se zato, a ne dragovoljno, kako proizlazi
iz Tomina pripovijedanja, podvrgnuli mletaĉkoj vlasti, od koje su bili otpali još 1183. i
sklonili se tada pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja. Nadbiskup Bernard pomogao je
Zadranima novcem kojim im je unajmio plaĉenike, pa su mu Mleĉani za osvetu spalili kuću i
palaĉu u Vranjicu. Time se mijenja perspektiva, od makroplana
suzuje se na mikroplan. Na to se, naime, nadovezuje prikaz zapleta u splitskoj crkvi kao da se
radi o zbivanju na istoj razini kao što je kriţarski pohod i ratovanje oko Zadra. Prvo se opisuje
nastavak spora nadbiskupa s kanonicima koji je bio zapoĉeo još za nadbiskupa Petra Hitilena,
pa je opet u Rimu riješen u korist kanonika a nadbiskup je morao popustiti. Vjerojatno zato
Toma pridaje tomu toliko vaţnosti. Piše zatim o tome kako je Bernard bio uĉen ĉovjek, bivši
profesor u Bologni, koji se mnogo bavio knjigama i sam bio pisac protiv krivovjerja, pa o
tome kako je bilo osporeno što je mimo kanonskih uvjeta posvetio ninskog i skradinskog
biskupa, o tome kako je dao u splitskom kaptolu izabrati dva svoja ĉovjeka za arhiĊakona i
arhiprezbitera, što je za Tomu bio zazoran zahvat u kaptolsku autonomiju. Opširnije
pripovijeda kako je nadbiskup Bernard svojega zemljaka, Treguana Firentinca, posvetio za
trogirskoga biskupa. Bilo je to nešto prije 1213. Razlaţe zatim kako je došlo do spora izmeĊu
nadbiskupa i kanonika oko potvrde i posvećivanja novog ninskoga biskupa. I na kraju Toma
još pripovijeda o starosti i teškoj bolesti nadbiskupa Bernarda, koji je bio već sasvim iznuren i
gotovo potpuno uzet, ali je ipak posljednjim silama otputovao u Rim na koncil koji je kao 12.
lateranski 1215. sazvao papa Inocencije III. 0 tada još nedavnim zbivanjima u splitskoj crkvi
znao je mnogo iz spisa u kaptolskom arhivu, a i iz tada još vrlo ţive usmene predaje u
krugovima splitskoga katedralnog
Od sljedećega, dvadeset i petog, poglavlja, pa do kraja svojega povijesnoga djela, što će reći
do poglavlja ĉetrdeset i devetoga, Toma pripovijeda o zbivanjima koja je sam svjesno
doţivljavao, o kojima je slušao od suvremenika ili se kod njih o njima raspitivao, te kao
glavar splitskoga katedralnog kaptola imao uvida u spise povezane s njima. Pri tome je
obuhvatio povijest splitske crkve za nadbiskupa Guncela (12201242), Hugrina (1244-1248) i
Rogerija (1249-1266). Tu se pitanje vrela postavlja sasvim drukĉije nego u prethodnim
poglavljima. Toma u tom pripovijedanju ne slijedi nikoga nego sam oblikuje prikaz dogadaja.
To vrijedi, dakako, i za pripovijedanje o onome što se zbivalo u Splitu i njegovoj okolici kad
su do Klisa i Solinskoga polja, te do gradskih utvrda trogirskih i splitskih, prodrle prethodnice
Batukanova vojskovoĊe Kajdana, pa se mali i domaći Tomin svijet našao na udaru mongolske
najezde (1240-1242). Toj je najezdi Toma posvetio ĉetiri poglavlja svojega djela, trideset i
šesto do trideset i devetoga. Ona ga se silno dojmila. Kako god je to najezda tek na rubu i bez
većih posljedica okrznula njegov Split, on je bio potpuno svjestan eurazijskih razmjera toga
zbivanja koje
je daleko prelazilo splitsko povijesno obzorje. Stoga je pomno prouĉavao literaturu o
tatarskom nasrtaju na istoĉnu i srednju Europu, koliko je mogao doći do nje, i na temelju toga
studija napisao poglavlja u kojima dosta potanko opisuje ratna zbivanja na širokom prostoru
od Dnjepra do Jadrana. Pri tome se oslanja na izvještaj koji je 1247. papi Inocenciju IV.
podastro lohannes de Plano Carpini, koji je 1244-1245. kao poslanik boravio kod Mongola.
Njegova Historia Mongolorum donosi prvorazredne podatke o Mongolima koji potjeću iz
vlastita oĉevida. Već 1248. postao je Carpini barski nadbiskup, pa se tada i splitski ArhiĊakon
lakše mogao upoznati s njegovim spisom. Drugo je vaţno djelo o tatarskoj najezdi na
ugarskoga kralja Carmen miserabile super destructione regni Hungarie temporibus Bele IV.
regis per Tartaros facts — »Ţalosna pjesma o tome kako su Tatari u vrijeme kralja Bele IV.
opustošili ugarsko kraljevstvo« varadinskoga kanonika Rogerija. On je sam doţivio strahovit
poraz ugarske vojske i proveo neko vrijeme u mongolskom zarobljeništvu. Za ĉudo se iz
njega izbavio i onda, kao jedan od rijetkih preţivjelih, opisao to zbivanja u spomenutom
proznom djelu, podastro ga 1244. kao poslanicu istomu papi. IzmeĊu njegova i Tomina
pripovijedanja nema tekstualnih podudarnosti, ali ima dosta sadrţajnih. Moţda ga Toma
prepriĉava po sjećanju, no vjerojatnije je da se drţi njegova usmenoga kazivanja jer je
Rogerije poslije postao splitski nadbiskup (1250-1266).(194) Osobito je zanimljivo i znatno
ono što Toma u trideset i sedmom poglavlju piše o naravi, naĉinu ţivota i obiĉajima Tatara.
Glavno mu je vrelo pri tome Carpini, koji je boravio u njihovim jezgrenim zemljama. Time
Toma dobiva jednu neoĉekivanu dimenziju. Predstavlja se kao jedan od najranijih zaĉetnika
hrvatske etnologije.(195)

f. Nešto o naĉinu Tomina povjesniĉkog pripovijedanja


Glavninu Tomina djela ĉini povijest splitske crkve i, u najuţoj vezi s njome, gradske općine,
povijest kako ju je on sam svjesno doţivljavao, a to će reći od boravka kralja Andrije II.
Arpadovića 1217. u Splitu dok mu je kriţarska vojska na prolazu u Svetu zemlju ostala
utaborena pred gradom, pa do smrti nadbiskupa Rogerija, autora Ţalosne pjesme o najezdi
Tatara, 1266, samo dvije godine prije nego je umro i sam ArhiĊakon. To je pripovijedanje
sasvim sliĉno onomu o zbivanjima u razmjerno nedavnoj prošlosti što na nov i zivahniji naĉin
poĉinje s dogaĊajima od druge trećine dvanaestoga stoljeća (19. pogl.). U svem je tome jako
prisutna usmena
predaja, upravo anegdotalno i vrlo osobno pripovijedanje, osobito kada Toma prikazuje kako
se vuku niti iza kulisa katedralne pozornice. Pri nekim temama razmahuje se kao stilist i
povlaći bogate registre rjeĉitosti. To su vrhunci dramatiĉnoga zbivanja, kada se osobito
dojmljivo sukobljuju naĉela dobra i zla kako ih on doţivljava.
Osobito karakteristiĉan primjer takve Tomine rjeĉitosti jest prikaz i opis motivacija koje su
dovele do sukoba izmeĊu njega i dijela kaptola što je stao na stranu nadbiskupa Guncela. Za
sebe tu, zaoštrivši do krajnosti antitezu u paralelizmu, veli da je amator iustitie, nequitie
detestator — "ljubitelj pravde, mrzitelj nevaljalstva" (HS c. 31, p. 172). U tom je smislu vrlo
dojmljiv opis vrzinoga kola graĊanske nesloge pod upravom splitskoga kneza Grgura Šubića
(HS c. 32, p. 182, 184).(196) Svojom pak pregnantnom saţetosti nije manje dojmljiv ni prikaz
bezizlaznog stanja u gradu što je odatle nastalo (HS c. 32, p. 188).(197) Još jedan vrhunac
doseiţ Tomina retorika kada opisuje narav naĉelnika Gargana i njegovu upravu Splitom (HS
c. 34, p. 198).(198) Znatan je uzorak Tomine rjeĉitosti i jadikovka, kao neki ţalobni govor,
nad Ugrima hametice poraţenima u dalekim sjevernim prostranstvima, u potiskoj nizini na
rijeci Sajo (HS c. 36, p. 228, 230). Izraţajna mu se snaga sjajno pokazuje kada iskazujući svoj
pogled na svijet utvrĊuje da pobjedu u ratu ne daje vojna nadmoć nego Bog s neba svojom
odredbom (HS c. 45, p. 286).(199)
Vrlo je uoĉljiva Tomina sklonost da ţivo i do u slikovite pojedinosti pripovijeda o ratnim
zbivanjima svojega vremena. Moglo bi se ĉak reći da u njegovu povjesniĉkom kazivanju
prosijava duh i motivika junaĉkoga epa. Karakteristiĉno je u tom smislu njegovo
pripovijedanje o pobjedi Splićana nad Hrvatima Cetinjanima (HS 27, p. 156, 158, 160), pa o
tome kako su Splićani osvojili Ostrog na podruĉju Kaštela i odande izbacili Hrvate (HS c. 29,
p. 164, 166) i o njihovu ratovanju s knezom Domaldom (HS c. 30, p. 168, 170). Jednako ţivo,
iako bez oduševljenja, pripovijeda o oruţanom sukobu meĊu splitskim graĊanima (HS 32, p.
186, 188). Vrhunac tu predstavlja, dakako, rat koji su Splićani pod vodstvom svojega
naĉelnika Gargana vodili protiv knezova Kaĉića i njihovih omiških gusara (BS c. 35, p. 208,
210, 212). Toma susljedno pripovijeda sav tijek borbenih djelatnosti, a nekoliko osobito
dramatiĉnih ratnih scena prikazuje do u pojedinosti.(200) Daljnja su takva pripovijedanja o
ratnim podvizima Splićana opis borbe Splićana s Ugrima i Hrvatima koji su ih napali (HS c.
41, p. 262, 264), pa o pomorskom boju splitskoga i trogirskoga brodovlja, koji je svršio
strašnim porazom Splićana, a Toma ga opisuje trijumfalno jer u njem vidi Boţju kaznu za to
kako su se Spliţani ponijeli prema njemu kad ga je kaptol izabrao za nadbiskupa (HS c. 45, p.
282, 284, 286). Upravo suspregnuta daha prikazuje pak obranu grada od nadmoćne vojske
bana Dionizija, kojega je poslao kralj Bela IV. da nemilosrdno kazni Split (HS c. 45, p. 292,
294).
Tim je ratniĉkim prizorima sasvim sliĉan i opis obrane Splita od navalnoga hrvatskog kneza
Relje (HS c. 20, p. 104, 106). Tek se pri pripovijedanju o tom ratu koji se vodio prije Tomina
vremena razabiru i tragovi pisanoga vrela, to tako to pripovijedanje u nazivima nešto odudara
od Tomina pisanja o vlastitu vremenu.(201) Znatno se više razlikuje pripovijedanje o velikim
bitkama što su se dogaĊale daleko, u dubini davnoga vremena: zauzeće Salone i bijeda
njezinih graĊana (HS 7, p. 34, 36), ili u daljini prostranstava: bitka Ugara s Tatarima u
potkarpatskom potisju i njihov ĉemerni poraz (HS 36, p. 220, 222, 224, 226, 228). Ti ratniĉki
prizori karakteristiĉno obiljeţuju Tomino djelo i ĉine da mu povijest doista nije samo crkvena.
Pri tome valja uoĉiti da takva »junaĉka retorika« nije u njega nuţno prisutna kada pripovijeda
o ratovima. Tako kad izvješćuje o ratu što su ga Splićani 1243. zbog nekih zemljišnih posjeda
vodili s Trogiranima toga uopće nema (HS c. 43, p. 270, 272). Iz onoga što o tome piše
razabire se da to ratovanje svojih sugraĊana s njima najbliţim i najsrodnijim gradom nije
odobravao i smatrao ga je nepotrebnim. Odatle se vidi da je ţivo pripovijedanje o borbama i
isticanje ratnih pothvata bitna knjoţevna karakteristika Tomina djela i da ne stoji naprosto u
funkciji njegova povijesnog pripovijedanja.
Latinski jezik Tomin vrlo je dotjeran i njegovan. Svjedoĉi o izvrsnoj naobrazbi, u smislu
njegova vremena doista vrhunskoj. Nije to, dakako, klasiĉni latinski, nego u dosta uoĉljivih
pojedinosti odstupa od njega. Pravi je to srednjovjekovni latinski u kojem su se slili
kasnoantiĉki, starokršćanski i vulgarnolatinski sloj u skladnu cjelinu.(202) Sva odstupanja od
klasiĉne norme ostaju, meĊutim, u okvirima zahtjevne stilistike njegova vremena i utjecaj
romanskih jeziĉnih navika nije u njima ostavio nikakva traga, kako se ĉesto opaţa u
ispravama i drugim zapisima s prostora na kojima je talijanski jezik bio prisutan. Potanja
analiza Tominih
postupaka, njegovih figura i gradnje reĉenica nije još provedena, pa nije, dakako, ni stavljena
u kontekst latinske stilistike u prvoj polovici 13. st.(203)
To zahtijeva opseţno i pomno istraţivanje, pa zato nije moguće tu sada o tome išta više reći.
Ĉitajući Tominu povijest već se na prvi pogled u njezinu jeziku razabire mnogo oĉitoga i
zanimljivoga, no da bi se o tome moglo govoriti utemeljeno, potreban je pregled nad cjelinom
kakav se ne moţe steći samo usputnim i sluĉajnim zapaanjima.

g. Gdje stoji i kamo pripada Toma?


Tomino je djelo kao izvor podataka jedan od nosivih stupova povijesti hrvatskoga
srednjovjekovlja. Svi koji su se u novovjeko doba njome kritiĉki bavili, tamo još od Ivana
Luĉića, ozbiljno su ga i potanko prouĉavali.(204) No u doba kad se konstituirala i integrirala
današnja hrvatska nacija, pa se utemeljivala i hrvatska nacionalna povijest u pravom smislu to
rijeĉi, javile su se i teškoće s Tomom. U Tome se ne mogu naći citati, klasiĉna mjesta, koji bi
potkrepljivali hrvatske domoljubne osjećaje, potvrdivali nacionalna uvjerenja. Naprotiv, u
njega ima mjesta koja ĉitatelju s takvim osjećajnim nabojem zvuĉe odbojno i upravo
neprijateljski. Osobito se to osjećalo u vrijeme kada se moderna hrvatska nacija tek
postavljala na noge i pri tome vodila borbu s ekspanzivnim teţnjama talijanske za
dominacijom nad ĉitavim jadranskim prostorom.(205) Hrvatski nacionalni pokret nije se u
kontekstu onoga vremena mogao diĉiti Tomom. I koliko god su upućeniji povjesniĉari širih
vidika dobro vidjeli o ĉem se zapravo radi,(206) bilo je nezamislivo da se Tomina povjesnica
deklarativno pribroji hrvatskoj kulturnoj baštini i ukljuĉi u utemeljivanje hrvatske kulturne
samosvijesti. Tako je Toma sve negdje od sredine 19, pa do u poĉetke 20. stoljeća opet i opet
dovodio u nepriliku hrvatske povjesniĉare: politiĉke, kulturne i knjiţevne.
K tomu je dolazio još i neraĉišćen odnos prema latinskomu pisanju na hrvatskome kulturnom
prostoru, prema latinskomu kao knjiţevnom jeziku Hrvata. A taj odnos nije bilo lako
rašĉišćivati jer su protivnici hrvatske nacionalne integracije to latinsko pisanje rabili kao
argument protiv nje, ili bar protiv priznavanja njezina punoga dostojanstva i samobitnosti.
Pozivanje pak na to latinsko pisanje kao na bitnu sastavnicu hrvatske duhovne baštine ĉinilo
se da krnji uvjerljivost i izglednost tada vrlo ţivih projekata za razvoj u juţnoslavenskim
okvirima, a osim toga postavljalo je zahtjeve na razinu naobrazbe kakvi su, u doba kad je
valjalo školovanjem što brţe obuhvatiti što šire društvene slojeve, bitnim dijelovima
hrvatskoga društva bili teško prihvatljivi. Sve se to ublaţivalo
kako je hrvatska nacija duhovno dozrijevala. Ali se poloţaj ipak mijenjao, samo vrlo sporo, i
to ne samo po inerciji, nego i zato što su ti uzroci i dalje postojali i djelovali, iako je sve to
postajalo manje dramatiĉno nego je isprva bilo. Nije malo onih kojima još i danas teško ide u
glavu da je latinski vrlo vaţan, a po vremenu ĉak i prvi knjiţevni jezik u Hrvata, da je na svoj
naĉin »materinski jezik« hrvatske knjiţevnosti, te se ne moţe otklanjati kao nekakva
tuĊinština.
Ipak je postajalo sve jasnije da se tako ne moţe dalje. Novo je gledanje prvi najavio Vladimir
Rismondo. Bilo je to još 1960. u vremenu i prilikama koje nisu olakšavale takav nastup.
Pritisak uobiĉajenih i stoga općeprihvaćenih shvaćanja bio je tada vrlo jak. Javnost, pa i
znanstvena, Tomu je gotovo iskljuĉivo tumaĉila i doţivljavala kao Latina, mrzitelja Hrvata i
Hrvatske, koji za hrvatsku kulturnu baštinu predstavlja strano tijelo. To je shvaćanje bilo
osobito zgusnuto u uvjetima totalitaristiĉki nametane ideologije, koja je bila sklona
kanonizirati ga jer joj je ono u više nego samo jednom pogledu odgovaralo. Rismondo je pak
upravo tada preveo Tomino djelo prvi put na hrvatski, uspio ga izdati i popratio ogledom o
Tomi.(207) U njem je kao nikoji autor do tada ukljuĉio ArhiĊakona u ozraĉje njegova
vremena, u okvir mentaliteta kakav je prevladavao u prvoj polovici 13. stoljeća. Gledajući
unatrag, razabiremo da je taj Rismondov prijevod s uvodnim tekstom oznaĉio preokret u
gledanju na velikoga splitskog povjesniĉara.(208) Poduprla ga je i ugledna povjesniĉarka
Nada Klaić. Valja joj biti zahvalan što je u svojoj sintezi ranosrednjovjekovne hrvatske
povijesti, objavljenoj 1971, jasno i razgovijetno napisala: »Sasvim je pogrešno tvrditi da je
Toma ArhiĊakon koji je napisao najbolje djelo naše srednjovjekovne historiografije 'Latin'
samo zato što je ponekad osuĊivao politiku hrvatskih knezova. Onda bismo morali zabaciti i
trogirskog biskupa Treguana, Firentinca, i tolike druge pisce. Svi su oni naši, kao što je naš i
zadarski nadbiskup Nikola Matafar za kojega pretpostavljamo da je napisao 'Opsadu
zadarsku'. Ne moţemo se odreći ni jednog 'kulturnog radnika' koji je ţivio i radio u nas, pa
makar je u svojem djelu ili u svom radu iznosio mišljenja s kojima se mi danas ne bi sloţili.
Oni su djeca svog vremena i svoje sredine i na nama je da shvatimo i protumaĉimo njihove
radove, a ne da ih osuĊujemo.«(209)
Kako se gledište o Tomi mrzitelju Hrvata sve jasnije pokazivalo neodrţivim, vrlo je sadrţajno
izrazio Tomislav Raukar: »Nije se najlakše
oduprijeti prividno neprijepornoj, pa zato i odviše jednostavnoj tezi o romansko-hrvatskom
antagonizmu kao osnovici u Tominoj i Mihinoj (Mihe Madijeva de Barbazanis iz 14. st.,
opaska R.K.) kronici. Splitski kroniĉari, naravno, u svoja gledišta ugraĊuju etnokulturne
razlike izmeĊu komune i zaleĊa, ali ta razlika nije pokretna snaga njihova ideološkog sustava.
Oni su vatreni protivnici svake politiĉke ili društvene moći koja bi mogla ugroziti njihov
komunalni svijet. Na ljestvici njihovih animoziteta prema vanjskom svijetu drugi su
dalmatinski gradovi gotovo izjednaĉeni s feudalcima zaleĊa. Toma, primjerice, ne iskazuje
nikakvu sućut, pa ni razumijevanje za tegobe Zadra 1202, dapaće, Zadranima pripisuje
'gomilu opaĉina' i utjecaj 'heretiĉkog gnoja'. Zadar je u Tominu obzoru samo tuĊa, a u isti mah
od Splita moćnija, konkurentska zajednica. To je mentalno ustrojstvo srednjovjekovnog
društva, a ne plod etnokulturnih animoziteta.«(210) Tu se vrlo temeljito objašnjavaju neki
bitni odnosi. U Tome naprosto nema ništa što bi se opravdano moglo shvaćati kao etniĉki
utemeljena nacionalna ideologija ili bi joj bilo makar i samo sliĉno. Njegove su pripadnosti i
suĉeljenosti drukĉije naravi. Vaţno je stoga nešto pomnije razmotriti kakva je upravo Tomina
pripadnost u svjetlu onoga što je sam izrekao i ostavio nam zapisano.(211)
Nigdje u svojem djelu Toma nije o sebi izriĉito kazao što je. Ali to što on po svojoj
pripadnosti jest razabire se sasvim nedvojbeno iz ĉitava njegova djela. Toma je Splićanin. To
je sigurno najvaţnije, najbitnije i najtemeljnije odreĊenje.(212) I nije kakav god Splićanin,
nego postavljen u sam crkveni vrh svojega grada. On je nadalje strogo vjerni pripadnik rimske
crkve koji se pomno pridrţava svega što od njega traţi njezino kanonsko pravo i rimski
biskup, papa, kao najviši vjerski autoritet. To se u njegovu djelu oĉituje opet i opet. Kao
Splićanin, pak, on je Dalmatinac i kao takav ukorijenjen u latinskoj starini. Legitimira ga
Salona, velebna metropola rimske pokrajine. U tom je smislu on, dakako, Latin i blizak
svakomu tko se kao on, Splićanin, identificira s kontinuitetom ţivljenja
od rimske starine. Sam naziva salonitanske graĊane Latinima, a Splićani su, kako on istiĉe i
sve to opširno opisuje, potekli od njih.
Ipak Toma, kad govori o Splićanima, njih nikada ne zove Latinima, osim pripovijedajući o
jednoj zgodi, vjerojatno pod utjecajem vrela koje pri tome slijedi.(213) Dalmatinska ga
pripadnost ne prijeći da neprijazno govori o Zadranima i njihovoj teţnji da se oslobode
mletaĉke vlasti. Ne pokazuje tu nikakvu dalmatinsku solidarnost. Kada pak, negodujući nad
oruţanim sukobom koji je bez ozbiljnijeg povoda izbio meĊu Splićanima
i Trogiranima, govori o unutrašnjem ratu (bellum intestinum) koji se vodi meĊu roĊacima i
susjedima (inter consanguineos et uicinos),(214) onda, ĉini se, misli na susjedske odnose i
brojne rodbinske veze, za koje se moţe pokazati da su izmeĊu ta dva grada postojale već od
najranijega srednjovjekovnog doba,(215) a ne na isto narodnosno podrijetlo.
Toma je sklon Mletcima. Pritisak njihove vlasti Split, za razliku od Zadra, nije još bio
ozbiljnije iskusio. Njemu su, kad govori o drugom osvajanju Zadra 1242, Veneti, kako ih
hvali, circumspecti et solertes uiri - »umješni i razboriti ljudi«, što je izjava koja će zasmetati
svakomu tko ga ĉita s protumletaĉkim osjećajnim nabojem jer se izriĉe kao suprotnost
obijesnom i nimalo razboritom ponašanju Zadrana, koji su se borili, kako Toma tu veli, protiv
»mletaĉkoga jarma«.(216) Ali privid tu donekle vara. Toma se doduše divi Mletcima i ne
odobrava politiku Zadrana, ali ga to ne smeta da i na ovom mjestu kao i kad je pripovijedao o
kriţarskom osvajanju Zadra 1202. u svoje kazivanje uklopi i povijesnu tradiciju koja je Zadru
sklona ili ĉak moida upravo zadarsku.(217)
Hrvati su Tomi tuĊi i neugodni. Zove ih još Slavenima i Gotima. Oni su napokon, kako Toma
pripovijeda, razorili Salonu i osvojili najveći dio njezina agera, teritorija na kojem su se
prostirali bogati zemljišni posjedi njezinih graĊana. Zadavali su poslije Splićanima u mnogo
prilika ozbiljnih nevolja, pa tako i za Tomina ţivota.(218) Arijanska kuga je u njih, kako
pripovijeda Toma, bila doduše već rano iskorijenjena, ali su ipak ostali obiljeţeni njome, na
što osobito podsjeća ime Goti, kojim ih takoĊer zove,
a i u novije vrijeme njihovo pravovjerje nije pouzdano, što osobito jasno pokazuju njihovi
svećenici, zarasli u brade, svojim liturgijskim jezikom i glagoljaškim, "gotskim" knjigama. To
osobito dolazi do izraţaja kada Toma u svoje pripovijedanje ugraĊuje satiru o tome kako se
nedotupavni glagoljaš proveo u Rimu kad nije razumio što mu papa tamo latinski govori.
Opet i opet naglašuje da se tu radi o Hrvatima i Hrvatskoj.(219) A
pripovijeda Toma, kad su pod gradskim zidinama prvi put ugledali konjanike iz Kajdanove
prethodnice, nisu se nimalo uzbunili jer su u prvi mah pomislili da su to Hrvati.(220) Tako su
im pravi Tatari bili sliĉni! Nema dvojbe, Toma nije Hrvat u znaĉenju koje je to narodnosno
ime imalo u njegovo doba. On se ĉak tuĊi od Hrvata i nije baš prijazan prema njima.
Ĉitatelj s hrvatskim osjećajnim nabojem u prvi mah uoĉava samo to. No koliko god je istinito,
nije to sve. Kada se rasuĊuje o Tominu odnosu prema Hrvatima, valja uoĉiti i to da on njima,
ako i ne njihovoj vojnoj i politiĉkoj vlasti, pripovijedajući o poĉetcima, priznaje bar
djelomiĉni status dalmatinskih starosjedilaca.(221) Oni po tome nisu tek barbarski došljaci,
privremeni i nevaţni, nego su u svojem temeljnom sloju tu prisutni od davnine. Na samom
poĉetku svoje povijesti, u prvoj njezinoj reĉenici, istiĉe da je Dalmacija s Hrvatskom bila
iskonski jedna provincija. A Salona, kamo je apostol Petar poslao svojega navodnog uĉenika
Dujma, Tomi je glavni grad Dalmacije i Hrvatske (caput Dalmatie et Chroatie).(222) Kada
pak u svoje pripovijedanje prvi put uvodi Hrvatsku kao subjekt, predstavlja je u njezinoj
povezanosti s Dalmacijom u prirodnu cjelinu. Hrvatska je planinski predio, sa sjevera
priljubljen Dalmaciji.(223) Govoreći o osnivanju splitske nadbiskupije kao nasljednice
salonitanske, odmah na poĉetku veli da je prvi nadbiskup Ivan Ravenjanin svojim
djelovanjem obuhvatio Dalmaciju i Hrvatsku.(224) Splitska je crkva, dakle, od prvoga svojeg
poĉetka po Tominu pripovijedanju obuhvatila i Hrvatsku, koja tako na osobit naĉin s
Dalmacijom tvori cjelinu. U ovom kontekstu Tomine rijeĉi da su od Drţislava dalje hrvatski
vladari nosili naslov kraljeva Dalmacije i Hrvatske (reges Dalmatie et Chroatie), a baština
koju su imali od djedova i pradjedova da je bila vlast nad kraljevstvom Dalmacije i
Hrvatske (dominium regni Dalmatie et Chroatie) dobivaju novu teţinu.(225) Tu se jasno
razabire i to koje je upravo podruĉje Toma po svojem shvaćanju obuhvaćao tim nazivom.
Ono se prostiralo od Duvna do Koruške, od Dunava do Dalmatinskoga mora. Toma je
nazivom regnum Dalmatiae et Croatiae nedvojbeno obuhvaćao i dalmatinske gradove, te,
štogod inaĉe mislio o Hrvatima, na svoju je Dalmaciju tek skupa s Hrvatskom gledao kao na
potpunu i valjano legitimiranu politiĉku cjelinu. Dalmacija u njegovim oĉima nikako nije bila
odvojena od Hrvatske. On je, napokon, onaj naslov Dalmatiae ac totius Croatiae primas što ga
je nosio splitski nadbiskup shvaćao doista ozbiljno.
To ide dotle da, opisujući odnose crkvene jurisdikcije pred kraj prve polovice 12. stoljeća,
Toma izrijekom kaţe da biskupije donje Dalmacije, sve s korijenom u rimskoj starini:
osorska, krĉka, rapska i trogirska, pripadaju hrvatskomu kraljevstvu.(226) On se dakle uopće
ne libi da nazivom hrvatskoga kraljevstva obuhvati i svoju Dalmaciju. I kad pripovijeda o
raskolu koji su izazivali glagoljaši, spominje Hrvatsku kao zemlju u kojoj je krĉka
biskupija.(227) Tako valja shvatiti i kad Toma pripovijeda kako je jedan hrvatski velikaš
poticao Ladislava Arpadovića da zauzme hrvatsko kraljevstvo (ad capiendum Chroatie
regnum).(228) Ladislavu to nije do kraja pošlo za rukom, a kad je njegov nasljednik Koloman
krenuo da zauzme ono što je bilo preostalo, zahvatio je i Dalmaciju. Hrvatsko kraljevstvo,
dakle, i to za Tomu obuhvaća i Dalmaciju. To kraljevstvo pak seţe do Drave.(229)
Drugo je, dakako, kada je rijeĉ o Hrvatskoj kao zemlji, upravo kao o pokrajini posebnoga
zemljopisnoga i upravnog poloţaja, posebnoga rodovskog ustrojstva (gentes Chroatie),po
kojoj se na istoj pravnoj osnovi ubiru kraljevski porezi, kroz koju se putuje iz Ugarske u
Dalmaciju. No tada Toma i ne govori o kraljevstvu.(230)
Što se pak dalmatinsko-hrvatskoga kraljevstva (regnum Dalmatiae et Chroatiae) tiĉe, kako ga
Toma najĉešće zove, to u splitskoj povijesnoj predaji koju nam on prenosi u svojem djelu
nema nikakvih uspomena na kakve sukobe izmeĊu njegovih kraljeva i Splita. Naprotiv, kakvi
god ti
odnosi u svoje vrijeme doista bili, Toma pripovijeda samo o tome kako su hrvatski vladari
duboko poštovali i bogato darivali splitsku crkvu. Drukĉije je bilo tek s Arpadovićima. Takva
je splitska povijesna svijest koja je našla svoj izraz u Tominu djelu. Takva je dakle i Tomina
povijesna svijest. Koliko je u njoj nesklonosti prema Arpadovićima i hrvatskim kneţevima
pod njihovom kraljevskom vlasti, toliko je sklonosti prema starim hrvatskim kneţevima i
kraljevima, pa ako se ona i izriĉe malo s visoka.(231) Split je tako ĉuvao predaju o hrvatskim
vladarima, dakako sa svojega gledišta, a Toma ju, srastao s njome, potvrĊuje i ĉuva za nas. To
da se on neprijateljski odnosi prema Hrvatima doista nije sva istina.
Dalmacija s Hrvatskom kao cjelina nije u Tome samo povijesna uspomena. Nije tek
sastavnica splitske i po tome njegove povijesne svijesti. Ona je kao predodţba prisutna i u
njegovoj aktualnoj sadašnjosti. Kada pripovijeda kako se papinski legat Akoncije pripravljao
za pohod protiv krivovjernika i gusara, veli da je sazvao sebi na pomoć svu Dalmaciju i
Hrvatsku.(232) Tek skupa su one potpuna cjelina. Upravo tako onda valja shvatiti i
pripovijedanje kako su Tatari boravili u predjelima Hrvatske i Dalmacije.(233) Tu je
orijentacija od kopna prema moru, s gledišta Tatara, a ne Splićana. Toma je tako svjedok
povijesne cjelovitosti hrvatskoga prostora od Jadranskoga mora do Drave i Dunava, svjedok
to vjerodostojniji što nije volio Hrvate. I on sam pripada toj cjelini jer je Splićanin i po tome
Dalmatinac. Kada se valjano uoĉi što o njegovoj pripadnosti govori njegovo djelo, on nam se,
premda nije Hrvat u smislu svojega vremena, pokazuje hrvatskijim nego je, kraj shvaćanja
koja su o tome potpuno prevladavala, itko mogao slutiti.
Nije dakle sluĉajno što se Tominim djelom bave uglavnom samo hrvatski uĉenjaci, od Ivana
Luĉića, koji je ono Tomino Dalmatia et Croatia stavio i u naslov svojega velikoga djela i time
zasnovao novovjekovnu kritiĉku hrvatsku nacionalnu povijest, pa sve do istraţivaĉa naših
suvremenika.(234) I kad se razmotri tko je sve i gdje prepisivao i ĉuvao
njegovu povjesnicu, pokazuje se isto. Oĉuvani prijepisi Tomina djela priipadaju svi
hrvatskomu krugu. Njegova historia seu chronica legla je zapravo jedino u hrvatski globus
intellectualis. A taj podatak ima osobitu teţinu jer se, napokon, radi o djelu univerzalne
latinske srednjovjekovne knjiţevnosti. Bilo bi oĉekivati da će Tomu, »Latina«, najzauzetije
prihvatiti upravo Latini. Već odatle se vidi da on i nije toliko »Latin« koliko se pri površnu
gledanju ĉini.
Da je zanimanje za Tomu ograniĉeno uglavnom na hrvatsku znanost, izrekao je Alessandro
Selem i to mu je krivo.(235) Trebao se zamisliti nad tim jer nije sluĉajno tako. No on je to
htio promijeniti, upravo to mu je bio poticaj da napiše svoju izvrsnu monografiju, ali je ostao
bez vidljiva uspjeha. A i Selem je vjerodostojan svjedok jer pišući o Tomi govori bez
prestanka da je Dalmacija cijelim svojim povijesnim bićem nepomirljivo suprotstavljena
Hrvatskoj, a ArhiĊakon da je tomu najizrazitiji svjedok. Ali Toma svjedoĉi drukĉije. Treba
pomnije i strpljivije ĉitati što on doista govori o bitnom odnosu Dalmacije s Hrvatskom. A u
hrvatskom povijesnom zoru valja da nestane i posljednji talog nelagode koju znamo još uvijek
osjećati oko jednog od najvećih povjesniĉara u svoj svojoj knjiţevnoj predaji.
LITERATURA
AKHMOBa, OIbra A., >>AIITIVIHbIe HCTOIIHHKH `14CTOpHH apxHern4cicorioa
CaJI0HbI H CILTIHTa'o, CoeemcKoe c.rwesuweedenue, Mocha 1981, N2 3,65-73.
AKHMOBa, OJIbra A., »K. xapaicTepHcTmce HaeRHO-110JIHTHIleCKHX H
HCTOpifileCKHX B033peHHA 430MbI CIUIHTCKOTO<<, CoeemcKoe caaesmosedenue,
Mocha 1983, N2 3,66-78.
AicHmoBa 1997 vidi: (Doma Crumnicriti, HcTopHsi
Anĉić, Mladen, »Knin u razvijenom i kasnom srednjem vijeku«, Radovi Zavoda za povijesne
znanosti HAZU u Zadru 38, Zadar 1996,53-95.
Anĉić, Mladen, »Ljetopis kraljeva Hrvatske i Dalmacije (Vrijeme i autorstvo Hrvatske
redakcije Ljetopisa popa Dukljanina)«,Zvonimir kralj hrvatski, zbornik radova, Zagreb
1997,273-304.
Anĉić, Mladen, »Desetljeće od godine 1091. do 1102. u zrcalu vrela«, Povijesni prilozi 17,
Zagreb 1998,233-259.
Anĉić, Mladen, »Kraljevska vlast u oĉima Tome ArhiĊakona«, Referat odrţan na
meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna
2000, sada u tisku.
Antoljak, Stjepan, »Belina darovnica Hvaranima je falsifikat«, foirnmeH 36OpHHK Ha
(13Hrio3octocicHoT itaKyJITCT Ha YIIHBep3HTeTOT BO CKonje, HcmopucKo-
OunonoulKu odder: 9, Ciconje 1956,39-66.
Antoljak, Stjepan, Pacta iii concordia od 1102. godine, Zagreb 1980. Barada, Miho, »Skup
splitskih povjesnih izvora«, Nastavni vjesnik 19401941, Zagreb 1941,81-92.
Barada, Miho, »Postanak hrvatskog plemstva«, Ĉasopis za hrvatsku poviest 3, Zagreb
1943,193-218.
Barada, Miho, »Dalmatia superior«, Rad JAZU 270, Zagreb 1949,5-25. Barbiani, A. — G.
Cadorin, 1843 vidi: Tommaso Arcidiacono della chiesa di Spalato: notizie di Salona
Belamarić, Joško, »Zvonik splitske katedrale«, Referat odrţan na meĊunarodnom
znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000, sada u
tisku.
Bezić-Boţanić, Nevenka, »Splitska sredina u doba Tome ArhiĊakona«,
Referat odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma
ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000, sada u tisku. Budak, Neven, Prva
stoljeća Hrvatske, Zagreb 1994.
Budak, Neven, »Zagrebaĉki biskup Stjepan II, Tomin suvremenik«, Referat odrţan na
medunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna
2000, sada u tisku.
Buţanĉić, Radoslav, »Neki primjeri graditeljske baštine otoka Braĉa iz doba Tome
ArhiĊakona«, Referat odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i
njegovo doba« u Splitu 2527. rujna 2000, sada u tisku.
Cocci, Alfredo, »Venezia e it medio-adriatico nella »Historia Salonitanorum pontificum atque
Spalatensium« (1245-1251) di Tommaso da Spalato Arcidiacono«, Clio 34, n. 3 (luglio-
settembre 1998), 365-375.
Cvitanić, Antun, Pravno ureĊenje splitske komune po Statutu iz 1312. godine, Split 1964.
Cvitanić,1987,1998 vidi: Statut grada Splita.
Ex Thomae Historia pontificum Salonitanorum et Spalatinorum, ed. L. de Heinemann,
Monumenta Germaniae Historica, Scriptores, tomus 29, Hannoverae 1892,568-598.
Farlati, Daniele, Illyricum sacrum 1, Venetiis 1751; 2, Venetiis 1753; 3, Venetiis 1765; 4,
Venetiis 1769.
(Dep.myra, Ja,apaH, Bu3anmucKa ynpaea y ,aa.a.mauuju. lloce6Ha 143,galba Cpncice
axaaemllje Hapca, ICISHra CCXCI, BH3aHTOJIMILKH HHCTHTyT, tabwra 6, Beorpa,4
1957.
Ferluga, Jadran, L'amministratione bizantina in Dalmazia, Venezia 1978.
Filippi, A., »Recenzija knjige: Alessandro Selem, Tommaso Arcidiacono e la storia
medioevale di Spalato, Zara 1926 (Estratto della Rivista dalmatica, anno VIII, f. III-IV)«,Atti
e memorie della Societa dalmata di storia patria, volume I, Zara 1926,211-214.
Floramo, Angelo, »Istis vero temporibus sicut ab antiquo: Le categorie dello spazio e del
tempo nell' opera dell' Arcidiacono Tommaso«, Referat odrţan na medunarodnom
znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000, sada u
tisku.
ortooma CHJIHTCKHR, 14CTOpH51 ApnleHHCKOHOB CaJIOHM H CIUIHTaq.
OTpbIBKH, nepeso,g M. B. BepgoHocoBa — A. E. MOCKaJleHKO. BO3HEKHOBBHHe
H pa31314THe C4e0,aaJ1111131X OTHOffieHHil y IO)KHbIX

BAH. Yne6no-memodunecKoe noco6ue, MocKBa 1978,49-58.


(Puma CnRumcKuti, HcmopuR ApxuenucKonoe Cafionbi u Cnnuma, BCTylIHTelli,HaS1
CTaTb51, nepeBoA, KommeErrapHil 0. A. AxlimoBoti (peAaKrop RaTHHCKOTO Teiccra
A. H. Canonos), MOCKBa 1997.

Fontana, 1939-40 vidi: Tommaso Arcidiacono di Spalato. Storia


Goldstein, Ivo, Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija I, Zagreb 1992.
Goldstein, Ivo, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995.
Gruber, Dane, »Primjedbe na Karacsonyevu kritiku Tomašićeva djela«, Vjesnik kraljevskoga
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva 13/1 i 2, Zagreb 1911,76-85.
Grundmann, Herbert, Geschichtsschreibung im Mittelalter, 1965.
Gulin, Ante, »Uloga i ĉast Tome ArhiĊakona u splitskom kaptolu«, Referat
odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i
njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000, sada u tisku.
Gunjaĉa, Stjepan, »Historia Salonitana maior«, Rad JAZU 293, Zagreb 1951, 175-243.
Gunjaĉa, Stjepan, »Uz rukopise djela Incipit historia Salonitanorum pontificum atque
Spalatensium Tome arcidakona splitskog«, Hauptmannov zbornik, Razprave SAZU 5,
Ljubljana 1966.
Gunjaĉa, Stjepan, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, knjiga 1: Izvori (Analiza i
kritika), Zagreb 1973; knjiga 2: Rasprave, Zagreb 1973; knjiga 3; Rasprave, Zagreb 1975;
knjiga 4, Zagreb 1978.
Hofmann, Heinz, »Artikulationsformen historischen Wissens in der leteinischen
Historiographie des hohen and spaten Mittelalters«, Grundrifss der romanischen Literaturen
des Mittelalters 11: La litterature historiographique des origines a 1500, Heidelberg 1987,
367-687.
Ivanišević, Milan, »Pax franciscana. Uz 800. obljetnicu roĊenja Tome ArhiĊakona«, Hrvatska
obzorja, Split 2001 (1), br. 1, str. 113-124; (2) br. 2, str. 331-352; (3) br. 3, str. 617-632; (4)
br. 4, str. 927-938.
Ivanišević, Milan, »ArhiĊakon Toma«, Solinska kronika, Kultura, (1) 15. prosinca 2000, str.
14; (2) 15. sijeĉnja 2001, str. 14; (3) 15. veljaĉe 2001, str. 16; (4) 15. oţujka 2001, str. 16; (5)
15. travnja 2001, str. 16; (6) 15. svibnja 2001, str. 16; (7) 15. lipnja 2001, str. 16; (8) 15.
srpnja 2001, str. 16.
Ivić, Nenad, Domišljanje prošlosti. Kako je trinaestostoljetni splitski arhiĊakon Toma
napravio svoju salonitansku historiju, Zagreb 1992.
Ivić, Nenad, »Postskript Domišljanju prošlosti«, Referat odrţan na meĊunarodnom
znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000, sada u
tisku.
Jakić-Cestarić, Vesna, »0 imenu oca splitskog nadbiskupa Ivana u natpisu na sarkofagu«,
Onomastica Jugoslavica 7, Zagreb 1978, 133-137.
Jakić-Cestarić, Vesna, »0 donatorima crkve sv. Nikole u Velom Varošu u Splitu i o crkvama
toga sveca u splitskim izvorima XI i XII stoljeća«, Fiskovićev zbornik 1, Prilozi povijesti
umjetnosti 21, Split 1979, 174189.
Jakić-Cestarić, Vesna, »Nastajanje hrvatskoga (ĉakavskog) Splita i Trogira u svjetlu
antroponima XI. stoljeća«, Hrvatski dijalektološki zbornik 5, Zagreb 1981, 93-112.
Jireĉek, Constantin, »Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters«,
Denkschriften der Kaiserlichen Akademie der
Wissenschaften in Wien, Philosophisch-historische Klasse , Bd. 48, Wien 1901,1-104; Bd. 49,
Wien 1903,1-80; Bd. 49, Wien 1904,1-78.
Jovanović, Nenad, »Nulti stupanj Tomina pisma: glava 29. Salonitanske historije«, Referat
odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu
25-27. rujna 2000, sada u tisku.
Karacsonyi, Janos, "Tomašićevo djelo o drţavnom pravu kraljevstva hrvatskoga" (preveo s
madarskoga Gj. Szabo), Vjesnik kraljevskoga hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog
arkiva, 13/1 i 2, Zagreb 1911,66-75.
Karaman, Ljubo, »Buvinove vratnice i drveni kor splitske katedrale«, Rad HAZU 275, Zagreb
1942,1-96 = Odabrana djela, Split 1986,313- 478.
Karbić, Damir, »Split i bribirski knezovi u doba Tome ArhiĊakona«,
Referat odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma
ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000, sada u tisku. Katiĉić, Radoslav, Uz
poĉetke hrvatskih poĉetaka, Split 1993.
Katiĉić, Radoslav, Illyricum mythologicum, Zagreb 1995.
Katiĉić, Radoslav, Litterarum studia. Knjiţevnost i naobrazba ranoga hrvatskog
srednjovjekovlja, Zagreb 1998.
Katiĉić, Radoslav, »Toma ArhiĊakon i hrvatska povijest«, Referat odrţan na meĊunarodnom
znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000, sada u
tisku.
Kersken, Norbert, Geschichtsschreibung im Europa der "nationes", Nationalgeschichtliche
Gesamtdarstellungen im Mittelalter, , Koln 1995.
Historia Salonitana Maior, loce6Ha H3,aam.a CpricKe axaaemxje Hayxa x ymemom
399,0,ae.rbeibe ,apyLumemut Hayica 55, Beorpag 1967.
Klaić, Nada, »Ivan Ravenjanin i osnutak splitske metropolije«, Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinsku 65-67 (1963-1965), Split 1971, 209-249.
Klaić, Nada, »Još jednom o tzv. privilegijima trogirskog tipa«, HcmopujcKu itaconuc 20,
Beorpag 1973,15-87.
Klaić, Nada, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, II izdanje, Zagreb 1975.
K1aić, Nada, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976. Klaić, Nada,
»Naĉin na koji je nastajalo djelo Historia Salonitana Maior«,
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 72-73, Split 1979,171-
198
Klaić, Nada, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb 1990.
Klaić, Vjekoslav, Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347, Zagreb 1897.
Klaić, Vjekoslav, »Regnum Croatiae et Dalmatiae (1059-1359)«, Vjesnik kraljevskoga
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva, 13, Zagreb 1911, 114-127 =
Sveslavenski zbornik o tisućgodišnjici hrvatskog kraljevstva, Zagreb 1930, 79-89.
Klaić, Vjekoslav, »Prilozi hrvatskoj historiji za narodnih vladara«, Zbornik kralja Tomislava,
Zagreb 1925, 212-218.
Kovaĉić, Slavko, »Splitska crkva u vrijeme Tome ArhiĊakona«, Referat odrţan na
meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna
2000, sada u tisku.
Kolić, Maja, »'Kronika' Tome ArhiĊakona i zameci etnološke misli u Hrvata«, Etnološfka
tribina 11, Zagreb 1988, 25-32.
Krasić, Stjepan, »Tr. Paulus Hungarus seu, ut alii volunt, Dalmata 0. P.' Jedna zanimljiva
liĉnost iz XIII. st.«, Prilozi za istraţivanje hrvatske filozofske baštine 4, 7-8, Zagreb 1978,
131-156.
Krasić, Stjepan, Generalno uĉilište dominikanskoga reda u Zadru ili Universitas Jadertina
1396-1807, Zadar 1996.
KpacoscKffil, A., 14CT0p1451 CaJlOHCKHX H CHIIHTCICHX e1114CK0110B tOMbI
apxHitHalcoxa ClUIHTCK0r0 (flepesoa H OMIT HCTOpHKOKininrgecicoro
liccaeAosaHHA), Tpyttm Kmesocoil AyxosHoti axa,gemkm, Knes 1876, cewrsc6pb, T. 3, c.
557-622; ox-rA6ph, T. 4, c. 73-117; ttexa6p1), T. 4, c. 703-747; 1877, T. 1, c. 504-549.
Kršnjavi, Isidor, Zur Historia Salonitana des Thomas Archidiaconus von Spalato, Agram
1900.
Kršnjavi, Izidor, »Prilozi Historiji salonitanskoj Tome arciĊakona spljetskoga«, Vjestnik
kraljevskoga hrvatsko-slavonskodalmatinskoga zemaljskog arkiva 2, Zagreb 1900, 159-166.
Kršnjavi, Izidor, »Ein Nachwort zu den Studien fiber die Historia Salonitana«,Vjestnik
kraljevskoga hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arhiva 4, Zagreb 1902, 101-111.
Kuntić Makvić, Bruna, »Ivan Luĉić i Toma ArhiĊakon«, Referat odrţan na meĊunarodnom
znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000 (a.), sada u
tisku.
Kuntić Makvić, Bruna, »Antićki izvori u djelu Tome ArhiĊakona«, Referat
odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i
njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000 (b.), sada u tisku. Legende i kronike, uredili Vedran
Gligo i Hrvoje Morović, Split 1977. Lexikon des Mittelalters 1-9 + Registerband, Munchen
— Zurich, 1980-
1999.
Luĉić, Ivan, Povijesna svjedoĉanstva o Trogiru 1-2, preveo i uredio Jakov Stipišić, Split 1979.
Lucio, Giovanni, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau, in Venetia 1673.
Majstor Radovan i njegovo doba, Zbornik radova meĊunarodnog znanstvenog skupa
odrţanog u Trogiru 26-30. rujna 1990. godine, Trogir 1994.
Marczali, Heinrich, Ungarns Geschichtsquellen im Zeitalter der Arpaden, Berlin 1882.
Margetić, Lujo, »Le cause della spedizione veneziana in Dalmazia nel 1000«, Historica et
adriatica, Trieste 1983.
Margetić, Lujo, »Historia Salonitana i Historia Salonitana Maior — neka pitanja«, Historijski
zbornik 47 (1), Zagreb 1994,1-36.
Margetić, Lujo, »Politiĉka poruka Tomine Historia Salonitana«, Referat odrţan na
meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna
2000, sada u tisku.
Matijević Sokol, Mirjana, »Toma ArhiĊakon i crkvena organizacija u Saloni«, Zbornik
Zavoda za povijesne znanosti Istraţivaĉkog centra JAZU 15, Zagreb 1988,11-26.
Matijević Sokol, Mirjana, »Starohrvatski Solin u Kronici Tome ArhiĊakona«, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku 85, Split 1993,83-90.
Matijević Sokol, Mirjana, »Toma ArhiĊakon Splićanin (1200-1268), Nacrt
za jedan portret«, Povijesni prilozi 14, Zagreb 1995,117-135.
Matijević Sokol, Mirjana, »Neka pitanja o splitskom Ċakonu Dobri (kraj XI — poĉetak XII.
stoljeća)«, Spomenica Ljube Bobana, Zagreb 1996, 61-71.
Matijević-Sokol, Mirjana, »Regimen Latinorum ArhiĊakona Tome u teoriji i praksi«,
Historijski zbornik 52, Zagreb 1999,17-32.
Matijević-Sokol, Mirjana, »Recenzija knjige: Foma Splitskij, Istoria arhiepiskopov Saloni i
Splita (prijevod i komentar 0. A. Akimova), Moskva 1997«, Historijski zbornik 52, Zagreb
1999,211- 213.
Matijević Sokol, Mirjana, »Razdoblje hrvatskih narodnih vladara u Salonitanskoj povijesti«,
Referat odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u
Splitu 2527. rujna 2000 (a.), sada u tisku.
Matijević Sokol, Mirjana, »Regimen Latinorum u teoriji i praksi«, Referat odrţan na
meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna
2000 (b.), sada u tisku.
Matijević Sokol, Mirjana, Toma ArhiĊakon i njegovo djelo, Jastrebarsko 2002.
MocKanemco, A. E., 0,EkaHHble XpOHHICH (1)0M131 CIIIIIITCKOTO 0 KTIaCCOBOR
6op6e B CILTIliTe B KOHUe XII — nepsok 110J10BHHe XIII B.<<,
Caaesuicicuii c6opiwc, BopoHex 1958.39-40.
Nikšić, Goran, »Obnova prezbiterija katedrale sv. Dujma u doba Tome ArhiĊakona«, Referat
odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu
25-27. rujna 2000, sada u tisku.
Nodilo, Natko, Historija srednjega vijeka za narod hrvatski i srpski 1, Zagreb 1899; 2, Zagreb
1900; 3, Zagreb 1905.
Novak, Grga, »Autonomija dalmatinskih gradova i njihov unutrašnji razvoj od XII. st. do
pada pod Veneciju«, Historija naroda Jugoslavije, Zagreb 1953,729-739.
Novak, Grga, Povijest Splita 1, Split 1957.
Ostojić, Ivan, Metropolitanski kaptol u Splitu, Zagreb 1975.
Perić, Olja, »Sloţeni pasivni oblici u djelu Salonitana«, ţiva
antika 30, Skopje 1980,113-118.
Perić, Olja, »O morfosintaksi srednjovjekovnog latinskog u djelu Tome arhiĊakona
splitskog«, Suvremena lingvistika 21-22, Zagreb 1980-81, 3-18.
Perić, Olja, »Neke jeziĉne osobitosti djela `Historia Salonitana'«, ţiva antika 32, Skopje
1982,93-103.
Perić, Olga, Jezik i stilske osobitosti u djelu Tome ArhiĊakona, doktorska disertacija
(umnoţena strojopisom), Zagreb 1989.
Perić, Olga, »Parataksa i hipotaksa u Tominoj Historia Salonitana«, Referat odrţan na
meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna
2000, sada u tisku.
Raĉki, Franjo, »Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku poviest srednjega vieka«,
Knjiţevnik 1, Zagreb 1864,3582388.
RaĉkiFranjo, »Iztraţivanja u pismarah i knjiţnicah dalmatinskih«, Rad JAZU 26, Zagreb
1874,153-188.
Raĉki, Franjo, »'Scriptores rerum chroaticarum' pred XII. stoljećem«, Rad JAZU 51, Zagreb
1880,140-207.
Raĉki, Franjo, 1894 v. Thomas Archidiaconus 1894.
Raukar, Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje, prostor, ljudi, ideje , Zagreb 1997.
Raukar, Tomislav, »Splitsko društvo u 'Salonitanskoj povijesti'« Tome ArhiĊakona, Zbornik
Pravnog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci, Suppl. br. 1, Rijeka 2001,243-273.
Pa3eumue 3171HUileCK020 CaMOCO3HCIHUR c.ftaesutocux napodoe a 3noxy epeitoeo
Oeodaeuema, MocKsa 1989.
Rismondo, Vladimir, »Toma ArhiĊakon (Profil)«, Oblici i slova, Split, 1979,148-156.
Sardelić, Mirko, »Toma ArhiĊakon u Illyricum sacrum Danijela Farlatija«, Referat odrţian na
meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna
2000, sada u tisku.
Selem, Alessandro, »Tommaso Arcidiacono e la storia medioevale di Spalato«, Rivista
Dalmatica VIII, fasc., Zara 1926; II edizione ampliata e corretta, con un appendice, Zara
1933.
Statut grada Splita 1312. godine (Srednjovjekovno pravo Splita) — Statutum civitatis Spalati
(lus Spalatense medii aevi), preveo i priredio Antun Cvitanić, Split 1975; II: dotjerano
izdanje, Split 1987; III. znatno prošireno i temeljito izmijenjeno izdanje, Split 1998.
Statuta et leges civitatis Spalati (ed. J. Hanel), Monumenta historico-- juridica Slavorum
meridionalium, Statuta et leges 2, Zagrabiae 1878.
Stipĉević, Aleksandar, Iliri. Povijest, ţivot, kultura, Zagreb 1974.
Strohal, Ivan, Pravna povijest dalmatinskih gradova 1, Zagreb 1913.
Strohal, Ivan, "Romanstvo starih Spljećana i Toma ArciĊakon", Ljetopis Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti 31,1, Zagreb 1916, 115-128.
Suić, Mate, »Hijeronim Stridonjanin — graĊanin Tarsatike (Hieronymus, domo Stridonis,
civis Tarsaticensis)«, Rad JAZU 426, Zagreb 1986, 213-278.
Sweeney, James Ross, »Thomas of Spalato and the Mongols: a Thirteenth- Century
Dalmatian view of Mongol Customs«, Florilegium 4 (1982) 156-183.
Šegvić, Cherubino, »Tommaso Arcidiacono di Spalato. Il suo tempo e la sua opera«. Saggio
storico critico, 1. Supplemento al Bulletino di archeologia e storia Dalmata, Spalato 1914,87
p., VIII tavole.
Segvić, Kerubin, Toma Splićanin, drţavnik i pisac, 1200-1268. Njegov ţivot i njegovo djelo,
Zagreb 1927.
Ferdo, »0 smrti hrvatskoga kralja Zvonimira«, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, nova
serija 8, Zagreb 1905,1-29.
Ferdo, Kralj Koloman i Hrvati, Zagreb 1907.
Ferdo, »Dalmacija i ugarsko-hrvatski kralj Koloman«, Vjesnik Hrvatskoga arheološkog
društva, n. s. 10, Zagreb 1908-9,50-106.
Ferdo (F. S.), »Dr. Nikola Tomašić, Temelji drţavnoga prava kraljevstva hrvatskoga.
Najstarije doba: Pacta conventa, Zagreb 1910«, Vjesnik hrvatskoga arheološkog društva NS
11 (1910/11), Zagreb 1911,66.
Ferdo, Priruĉnik izvora hrvatske historije, dio I, ĉest 1 (do god. 1107), Zagreb 1914.
Švab, Mladen, »Domald (Domaldus)«, Hrvatski biografski leksikon 3, Zagreb 1993,474-475.
Švob, Drţislav, »Komes Domald«, Nauĉna misao 1, Zagreb 1955,5-39.
Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, digessit Dr. Fr. Raĉki, Monumenta spectantia
historiam Slavorum meridionalium 26, Scriptores 3, Zagrabiae 1894.
Toma ArhiĊakon, Kronika. Preveo Vladimir Rismondo, Split 1960.
Toma ArhiĊakon, Kronika. Splitski rukopis — Historia Salonitana. Codex Spalatensis. Uredio
i preveo Vladimir Rismondo, 2. izdanje (s fototipskom reprodukcijom splitskoga kodeksa),
Split 1977.
Tomašić, Nikola, »Temelji dravnoga prava kraljevstva hrvatskoga (Fundamenta juris publici
regni Croatiae). Najstarije doba: Pacta conventa«, Vjesnik hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog
zemaljskog arkiva 11/3 i 4, Zagreb 1910, i posebni otisak, Zagreb 1915.
Tommaso Arcidiacono della chiesa di Spalato: notizie di Salona, antica citta della Dalmazia
(talijanski prijevod izabranih vijesti, A. Barbiani — G. Cadorin), Venezia 1843.
»Tommaso Arcidiacono di Spalato. Storia dei vescovi salonitani e spalatini (talijanski
prijevod P. Fontana), Archivio Storico per la Dalmazia, 27 / 161-162 (1939), 28 / 163-168
(1939), 29 / 169-177 (1940).
Vereš ,, Tomo , »Dominikansko opće uĉilište u Zadru (1396-1807)«. Prvo hrvatsko
sveuĉilište, Zagreb 1996.
Zelić, Danko, »Toma ArhiĊakon i Šibenik, Referat odrţan na
meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna
2000, sada u tisku.
INDEX KAZALA
INDEX PERSONARUM / KAZALO OSOBNIH IMENA
A
Absalon, archiepiscopus Spalatensis 96
Absalon, splitski nadbiskup 97, 415 Accurcius, pravnik 338
Achilles, praepositus Hungarus 246 Acontius, legatus papae 148, 150,
152, 154, 162
Adam de St. Victoire 69
Adam Parisiensis 68
Adam Pariţanin 69, 71
Adriana, filia Minois regis 6 Adrianus, comes Spalatensis 90 Adrijan, splitski
knez 91
Adrijana, kći kralja Minosa 7, 396 Adrije, Italov brat 7, 396
Adrius, Ytali frater 6
Agneza, ţena Belle III. 119
Ahilej, ugarski prepozit 247 Akimova, Olga A. 5, 382, 396, 397,
399-401, 403, 404, 406-411,
413-420, 425, 426, 431 Akoncije, papin legat 149, 151,153,
163, 350, 352, 430
Albert, izaslanik Ancone 195 Albert, kardinal, poslije papa Grgur VIII. 103, 105
Albertus, nuntius Anconitanus 194 Aleksandar, lijeĉnik 141 Aleksandar,
upravitelj kliške tvrĊave
263
Aleksandar II, papa 71, 79 Aleksandar III, papa 63, 97, 103,
105. 109, 111
Aleksandar IV, papa 317
Alexander, fisicus 140
Alexander II, papa 70, 78
Alexander III, papa 104, 108, 110
Almisani 150, 204, 206, 208, 210, 214
Amazones 2
Amazonka, Amazonke 3, 396 Anastasius, sanctus 14, 15, 38, 50, 70, 134
Anastasius IV, papa 100
Anastazije, sv. - v. Stag, sv. Anastazije IV, papa 101, 374 Anconitani 214
Anĉić, Mladen 185, 195, 289, 346,
347, 403, 425, 429
Andreas, archiepiscopus Ragusinus 102
Andreas, precentor Spalatensis 278 Andreas, primicerius Spalatensis 132
Andreas II, dux, rex Hungariae et Croatiae 124, 126, 138, 140, 142, 170, 216
Andrija, dubrovaĉki nadbiskup 103 Andrija, franjevac 271
Andrija, humski knez 195, 295 Andrija, splitski precentor 279 Andrija, splitski primicerij 133
Andrija, zadarski biskup 63
Andrija II, herceg, ugarsko-hrvatski
kralj 119, 123, 125, 127, 129,
139, 141, 143, 171, 205,211,
217, 315, 349-351, 418, 420 Angello, kroniĉar 393
Ankonitanci 215
Antemije, zapadnorimski car 21,401 Antenor 5, 396
Anthemius, imperator 20
Anthenor 4
Antichristus 242
Antikrist 243
Antiochenus 12
Antoljak, Stjepan 131, 363, 381,
383-385, 392, 414
Antonije, Cezarov roĊak 9, 11 Antonije, podĊakon, legat pape Grgura I. 25, 27,
41
Antonin, podĊakon, legat pape Grgura I. 25, 27, 41
Antonin, tiranin, zapadnorimski car 21, 401
Antoninus, subdiaconus, legatus papae Gregorii I. 25 Antoninus, tiranin 20
Antonius, cognatus Caesaris 8 Antonius, subdiaconus, legatus
papae Gregorii I. 24, 25, 40 Apije Klaudije 15
Apolinar, sv. 13, 29
Apollinaris, sanctus 12, 28, 29 Apolodor 5
Apolonije Rodanin 5
Apulus / Appulus 122, 302
Apulac 303, 372, 373
Aquilegensis, sc. civis 14
Arianus, sacerdos Alexandrinus 76 Arijadna, kći cara Lava I. 21 Arijadna, kci
kralja Minosa 7 Arije, aleksandrijski svećenik 77 Aristodije Zorobabelov, slikar i
zlatar 123
Aristodius, Zorobabel filius, pictor et aurifex 122
Arneri, obitelj 381, 384
Arnir, biskup Callija, splitski nadbiskup 109, 111, 113, 115, 416, 417, 426
Arnolfo iz Milana, kroniĉar 394 Arpad, maĊarski vojvoda 378 Arpadovići 145, 332, 347-350,
375,
398, 410, 414-416, 430 Asclepius, deus 18
Asklepije, bog 19
Asynius / Asinius Pollio, Caius 10, 11
Atila, voĊa Huna 57
Attila, dux Hunnorum 56
August, rimski car 5, 13, 396, 398 Augustin Aurelije, hiponski biskup, sv. 341
Augustus, imperator 4
Avari 361, 403
Avari (lat.) 57
Azinije Polion, Gaj 11, 398, 399

B
Babonići 362
Bachus, deus 6
Bakho, bog 7
Barada,Miho 61,65, 381, 383, 385,
391, 392, 414
Barbarić, Josip 65
Barberini, obitelj 382 Bartholomeus, episcopus Nonensis 341
Bartholomeus / B., episcopus Quin-
queecclesiensis 246, 288
Bartholomeus, Spalatensis, episco-
pus Scardonensis 256, 296, 298 Bartholomeus, Titionis nepos,
Iadrensis, episcopus Scardo-
nensis 134
Bartolomej, peĉujski biskup 247, 289
Bartul, nećak Ticionov, Zadranin, skradinski biskup 135
Bartul, ninski biskup 341
Bartul, Splićanin, skradinski biskup
257, 297, 299
Basilius, dux Romanorum 8 Basilius, episcopus Absarensis 78 Basilius II,
imperator Constanti-
nopolitanus 56
Bath, dux Tartarorum 220, 222, 238, 254
Baton 5
Batu, tatarski kan 221, 223, 239, 255,419
Bazil, rimski zapovjednik 9 Bazilije, osorski biskup 79
Bazilije, splitski arhiĊakon 346 Bazilije I, bizantski car 45
Bazilije II, bizantski car 57
Bela. filius Belae IV, dux Croatiae 310
Bela. sin Bele IV, hrvatski herceg
311. 374, 375
Bela III. rex Hungariae et Croatiae 120,122
Bela IV. rex Hungariae et Croatiae
142. 216, 230, 236, 242, 254,
270, 282, 296, 304, 308, 314,
429
Bela II, ugarsko-hrvatski kralj 97 Bela III. ugarsko-hrvatski kralj 121,
123, 125, 129
Bela IV, ugarsko-hrvatski kralj 143, 171. 217, 219, 231, 237, 243, 245. 255, 257, 267, 269,
271, 283, 287, 289, 295, 297, 305, 309. 311, 315, 360, 361, 363, 365, 368, 370, 372-375, 422,
429
Belamarić, Joško 15, 49, 255, 380 Benedictus, praepositus Albensis,
archiepiscopus Colocensis 244 Benedikt, prepozit Stolnog Bio-
grada, kaloĉki nadbiskup 245 Benedikt VIII, papa 61 Berdonosova, M. V. 382, 431
Berzamensis, sc. civis 190 Bernard. splitski nadbiskup 119,
121. 123, 125, 127, 131, 133,
135. 137, 141, 145, 257, 299,
337.351, 380, 417-419 Bernard iz Trsta, splitski naĉelnik
65. 271. 283, 285, 365, 367 Bernardus, archiepiscopus Spalatensis 120, 122, 124,
126, 130, 132, 134, 136, 140
Bernardus Tergestinus, potestas
Spalatensis 264, 282, 284 Bertold, akvilejski patrijarh 305 Bertoldus, patriarcha Aquileiensis
304
Bervaldi, Josip 13, 21
Bezić Boţanić, Nevenka 333 Biterbiensis, sc. civis 148 Bizancije, splitski opat
263 Blašković, Stjepan, makarski biskup
383
Bogović, Mile 65, 117
Bonaiuncta / Bonazunta - v. Mari-
nus, cognomento Bonaiuncta Bonaţunta - v. Marin, zvan Bona-
ţunta
Borislaus, episcopus Seniensis 256 Borislav, senjski biskup 257 Brandt, Miroslav
31
Branimir, dux Croatorum 52 Branimir, hrvatski knez 53 Bribirski, knezovi 163, 183
Budak, Neven 87, 245, 257, 363, 410 Budimir, Cetinensis 156
Budimir, Cetinjanin 157
Buisenus / Buysenus de Luca, comes Spalatensis 156, 162
Bulić, Frane 13, 19, 21, 81, 91 Buoncompagno da Signa, uĉitelj retorike 338
Buškariol, Frane 117
Butco, Croatus 164
Butko, Hrvat 165, 334
Butkovići 351, 426 Buţanĉić,Radoslav 380
Bysantius, abbas Spalatensis 262
C
Caceta, Spalatensis 168, 170
Caciti 112
Cadmus 4, 6
Caesar - v. Cesar
Caius, papa, sanctus 19 Caloprestantius, Iadrensis 94 Camasius, Iadrensis 100
Cambi, Nenad 17
Carbon, Iadrensis 341
Carochula, Spalatensis 94
Carolus III. Crassus, imperator 52 Carpophorus, martyr 17
Cassarius / Kassarius, Spalatensis 314, 315
Cassiodorus Senator 388 Castorius, martyr 17
Castorius, notarius papae 26 Cataldus, Formini filius, canonicus
et archidiaconus Spalatensis
132, 144, 154
Caualis, Spalatensis 170
Caydanus, dux Tartarorum 220, 238,
244, 250, 252, 254, 362 Cecarcanus, dux Tartarorum 238 Cededa, biskup 73, 75, 77, 79,
428 Cededa, episcopus 72, 74, 76, 78 Cegaida, Spalatensis 186
Cegaida, Splićanin 187
Cekarkan, tatarski kan 239
Celestin HI, papa 121, 133
Celestin IV, papa 257
Cernata, capellanus Spalatensis et archipresbyter 100
Cerne Carboni, Iadrensis 341 Cernecha, comes Spalatensis (12. saec.) 92, 96
Cernecha, Spalatensis (13. saec.) 312, 313
Cesar, Caius Iulius 8, 10
Cetinenses 156, 160
Cetinjani 157, 161, 332, 339, 350, 421, 426
Cezar, Gaj Julije 3, 5, 9, 11,398,404
Chrane, abbas 341
Chranislaus, Cetinensis 156, 160 Christus 12, 14, 16, 58, 378 Chroati, Chrouati, Chroata 32,
52,
56, 72, 80, 164, 248, 262, 361,
385, 404, 409
Chromatius, praefectus Romanus 18 Cicla, Spalatensis 100, 110
Cindro, Petar 381, 385
Claudius, martyr 17
Clicerius, episcopus Salonitanus 20, 21
Clisienses 292
Cocci, Alfredo 365
Colomannus, dux Slavoniae, rex Galliciae 170, 218, 222, 224, 230, 242
Colomannus, rex Hungariae et Croatiae 86, 90, 429
Columbanus, episcopus Traguriensis 317
Conradus - v. Coradus Constantinus VIII, imperator Con-
stantinopolitanus 56 Constantius, Magni Seven nepos
408
Coradus IV, rex Germaniae et Siciliae, imperator 306
Coribantes 32
Cornelius, nobilis Hungarus 144 Coruus / Corbus, Spalatensis 302, 303
Cotinus, nepos Carochule, Spalatensis 94
Crescens, discipulus sancti Pauli 12 Crescentius, archiepiscopus Spala-
tensis 82, 86, 90, 318 Cresimirus, rex Croatorum 80 Cresimirus III, rex Croatorum 56
Crisogonus, Spalatensis 170 Crnota, splitski kapelan
arhiprezbiter 101
Croati - v. Chroati
Cucilla, Iadrensis 134
Cumani 216, 240, 313
Cureti 8, 32, 399
Curictes 33
Cvitanić, Antun 347, 356, 357, 359
C
Ĉerneha, Splićanin (13. st.) 313 Ĉerneha, splitski knez (12. st.) 93, 97
Ĉikla, Splićanin 101, 111
Ĉmja Karbonov, Zadranin 341
D
Dabral, splitski nadbiskup 59, 65, 67,411
Dabralis, archiepiscopus Spalatensis 58, 64, 66
Dabro Ditii, archidiaconus Spalatensis 92
Dalmati, gens Illyrica 4, 8, 399 Dalmati, ilirsko pleme 5, 9,396, 399 Dalmatinac,
Dalmatinci 39, 69, 91,
293, 331, 335, 405, 425, 430 Dalmatini, Dalmatinus (lat.) 18, 38,
68, 90, 292
Dandolo, Andrija, kroniĉar 267, 269 Dandolo, Henrik, dud 129
Dandol us, Henricus, dux Venetorum 130
Daniel - v. Radosius
Danijel - v. Radosije
Demetrije Zvonimir - v. Zvonimir Demetrius Suinimirus - v. Suinimirus
Desa, diaconus Spalatensis 341 Desa, Spalatensis 313
Desa, Splićanin 313
Desa, splitski kanonik 341
Desa Corui / Corbi, canonicus Spalatensis 302, 303
Desa Korvov, splitski kanonik 303 Desa Macarelli, episcopus Traguriensis 96
Desa Makarelijev, trogirski biskup 97
Desa Michaelis, iudex Spalatensis 312, 313
Desa Mihaelov, splitski sudac 313 Dicije, Splićanin 93, 346
Dimitrije, mošunski ţupan, dvorski sudac 247
Dimitrius, comes Musuniensis,
iudex curiae regiae 246 Diocletianus / Dioclitianus, Caius
Aurelius Valerius 14-16,18,32,
44, 402
Diodorus Siculus 388
Dioklecijan, Gaj Aurelije Valerije 13,15,17, 19,33,45,49,131, 400, 402
Dion Kasije 398
Dionisius / Dyonisius, banus et dux
Slavoniae 246, 266, 288, 292 Dionizije, ban i herceg Slavonije
247, 267, 293, 368, 369, 402,
422, 426
Dionysius Halicamassensis 388 Dirscisclaus, rex Croatorum 54 Ditius, Spalatensis 92
Dobralj, splitski nadbiskup - v. Dabral
Dobre, splitski Ċakon 93
Dobre Dicijev, splitski arhiĊakon 93, 95, 346
Dobronia, episcopus Pharensis 316 Dobronić, Lelja 131, 141
Dobronja, hvarski biskup 317 Docleatae, gens Illyrica 17 Dokleati, ilirsko pleme
17
Domald, splitski knez 147,157,169, 171, 183, 185, 257, 350, 352, 354, 421
Domaldus, comes Spalatensis 146,
156, 168, 170, 184, 256 Domicije Vitalov, Splićanin 185, 189 Dominik Guzman,
sv. 339 Domitius, Vitalis filius, Spalatensis
184, 188
Domnije, salonitanski biskup, sv. 13, 15, 51, 400
Domnio, martyr 12, 14, 15 Domnion, muĉenik 13, 15, 400 Domnius, episcopus
Salonitanus,
sanctus 11-14, 20, 38, 50, 70,
78,210
Donat, zadarski biskup, sv. 63 Donato, Lodovico 383
Drago, nećak Sabacijev, splitski sudac 303
Drago Sabaci, iudex Spalatensis 303 Dragus, Sabaci nepos, Spalatensis 302
Drasca, Spalatensis 184, 186 Draţo, Splićanin 185, 187
Drţislav, hrvatski kralj 55, 81, 410,
427
Du Cange, Charles du Fresne 390 Duimus, Gumay nepos, Spalatensis
120
Duimus, senex, Spalatensis (13. saec.) 184
Duimus Cassari / Kassari, Spalatensis 314, 315
Duimus Cicle, Spalatensis 100, 110 Duimus Drasce, Spalatensis 184,
186, 188, 194
Duimus Formini, Spalatensis 170, 171
Dujam, nećak Gumajev, Splićanin
121
Dujam, salonitanski biskup, sv. 13, 15, 21, 39, 51, 69, 71, 79, 211, 400, 405, 409, 427
Dujam, splitski arhiĊakon (12. st.) 346
Dujam, starac, Splićanin (13. st.) 185, 187
Dujam Cikle, Splićanin 101, 111 Dujam Draţin, Splićanin 185, 187, 189, 195
Dujam Forminov, Splićanin 171 Dujam Kasarijev, Splićanin 315 Duplanĉić, Arsen 135, 209,
293 Dusciza, Spalatensis 170
Dušica, Splićanin 171


Dţngis-kan, voĊa Tatara 221, 360

E
Ecije, rimski vojskovoda 57 Emanuel I. Komnen, bizantski car
105, 111, 113, 117, 348, 415-
417
Emanuhel / Hemanuel I. Comnenus, imperator Constantinopolitanus 110, 112, 116
Emericus - v. Henricus
Emerik, ugarsko-hrvatski kralj 121,
123, 125, 127,4/8
Etrušćani 109
Eugenije II, papa 336
Eugenije III, papa 97
Eusebije, vercelski biskup 341 Eusebius Caesariensis 338
Euzebije Cezarejski 338
Ezzelino da Romano, tiranin 338, 394
F
Farlati, Daniele 19, 135, 257, 301,
333, 374, 377, 385, 386, 408 Fedra 7
Ferluga, Jadran 347
Festo rimski upravitelj 13
Festus. praeses Romanus 12
Fila. zagrebaĉki prepozit 293
Filip. senjski biskup 297
Firentinac 419, 424
Firmin, Splićanin 135
Fisković, Cvito 113
Fisković, Igor 209, 417
Flor, Publije Anej 5,396
Floramo, Angelo 395
Florencije, epidaurski biskup 41 Florentinus 134, 337
Florentius, episcopus Epidauriensis 40
Florus, Publius Annaeus 5, 11 Formin, ninski biskup 79
Formin, Splićanin 145, 171, 341, 346, 352
Forminus, episcopus Nonensis 78 Forminus, Spalatensis 144
Franci (lat.) 128
Franciscus Assisiensis, sanctus 152, 337
Francuzi 129
Franzen, August 111
Franjosv. 153,337,339,350,
356
Fredericus I. Barbarossa, imperator 110
Fredericus II. Hohenstauffensis,
imperator 242, 302, 306 Fridrik I. Barbarossa, car 111, 338 Fridrik II.
Babenberg, austrijski
herceg 231
Fridrik II. Hohenštaufovac , car 215,
243, 303, 307, 339, 371, 372
Fuscus. presbyter Spalatensis (13.
saec.) 278, 279, 290, 296
Fusko. splitski prezbiter (13. st.) 279,
297
Fuskon. splitski arhiĊakon (11. st.) 346

G
Gabriĉević, Branimir 67
Gaeĉani 131
Gagetani / Gaietani (lat.) 130 Gaius, papa, sanctus 18
Gaj, papa, sv. 19, 400, 401
Gallona, Spalatensis 184, 188 Galon, Splićanin 185, 189
Galvano Fiamma, kroniĉar 394
Gargan de Arscindis, splitski naĉelnik 193, 195, 199, 201, 203, 209, 213, 215, 217, 243, 247,
257, 259, 287, 334, 357359, 362-364, 421
Garganus de Arscindis, potestas Spalatensis 192, 194, 198, 200, 202, 208, 212, 216, 242, 246,
256, 258, 334
Gaudije, splitski klerik i nadbiskup 95, 97, 415
Gaudius, clericus et archiepiscopus Spalatensis 94, 96
Gebizon, opat, papin izaslanik 79 Gejza, ugarski knez 57, 67, 411 Gejza II,
ugarsko-hrvatski kralj 97,
111, 121,315,4/5
Geoffroy de Villehardouin, kroniĉar 129
Georgius II, comes Susdalii 216 Gerardo Maurisio, kroniĉar 394 Gerardus, archiepiscopus
Sipon-
tinus, legatus papae 78 German, kapuanski biskup 55 Germanus, episcopus
Capuanus 54 Gervasius Canterburiensis 389 Gervazije Kanterberijski 389, 390 Geti
17, 400
Geti (lat.) 16
Geyza, rex Hungarorum 56, 66 Geza - v. Gejza
Girard iz Modene, franjevac 271

Girard, sipontinski nadbiskup, papin izaslanik 79


Girard, splitski nadbiskup 105, 109, 415, 416
Girardus, archiepiscopus Spalatensis 104, 108
Glicerije, salonitanski biskup 21, 402

Glycerius - v. Clicerius Goldstein, No 111, 347, 402, 410 Golfank - v. Ulfo

Golfancus - v. Ulfus
Got, vojvoda 35

Gothi 30, 32, 44, 46, 52, 72, 74, 76,

402-405, 409

Gothus, dux 34
Goti, Got 31, 33, 35, 45, 47, 53, 71, 73, 75, 77, 401, 403, 404, 407, 409, 426
Goti, Istoĉni 31, 403

Goti, Zapadni 31

Grci, Grkinja 374, 388


Greci (lat.) 142, 310, 429
Gregorije de Crescentio, kardinal, papin legat 121
Gregorius, cardinalis, legatus papae 121
Gregorius, clericus ladrensis, electus
archiepiscopus Spalatensis 94 Gregorius, comes Berberiensis,
comes Spalatensis 162, 182,184 Gregorius, episcopus Arbensis 78 Gregorius, episcopus
Croatensis 78 Gregorius, episcopus Ioriensis 228 Gregorius, episcopus Nonensis 78
Gregorius, Gallonae filius, Spala-

tensis 188
Gregorius I, papa, sanctus 20, 22, 24, 26, 40

Gregorius VII, papa 78

Gregorius VIII, papa 104

Gregorius IX, papa 176, 256 Gregorius de Crescentio, cardinalis, legatus papae 120

Grgur, barski nadbiskup 113


Grgur, gjurski biskup 229

Grgur, hrvatski biskup 79

Grgur, ninski biskup 79


Grgur, rapski biskup 79

Grgur, zadarski klerik, izabrani splitski nadbiskup 95


Grgur I. Veliki, papa, sv. 21, 23, 25,
27, 29, 41, 401-405
Grgur VII, papa 79, 131, 394

Grgur VIII, papa 103, 105

Grgur IX, papa 177, 257, 340, 353, 354


Grgur Galonin, Splićanin 189 Grgur Krescencijev, kardinal, papin legat 121
Grgur Šubić Bribirski, splitski knez 163, 183, 185, 350, 351, 354, 402, 421, 429

Grimal, Pierre 11
Grizogon, Splićanin 171

Grube, Spalatensis 341


Grube, Splićanin 341
Gruber, Dane 414
Gruber, Joachim 391

Grubesca, comes Spalatensis 194 Grubeša, splitski knez 195 Grundmann, Herbert 391

Grupcije, nećak Firminov, splitski arhiprezbiter, ninski biskup 135, 137, 149
Grupcije Prodanov, splitski arhiĊakon 135, 145, 155, 279, 341, 346
Grupĉo Prodanov - v. Grupcije Prodanov
Gruptius, Firmae nepos, archipresbyter Spalatensis, episcopus Nonensis 134, 136, 148
Gruptius, Prodani filius, archidiaconus Spalatensis 134,144,154, 278
Gualterius, canonicus Spalatensis, magister 336
Guhal, Zupan 103
Guido Fava, uĉitelj retorike 338 Gulin, Ante 247, 341
Gumaj, Splićanin 121
Guncel, splitski nadbiskup 145, 147,
149, 151, 153, 155, 163, 173,
175, 177, 181, 257, 331, 340,
341, 351-354, 358, 362, 364,
401, 419, 421
Guncellus, archiepiscopus Spalatensis 144, 146, 148, 150, 152, 154, 162, 172, 174, 176, 180,
256, 331
Gunjaĉa, Stjepan 55, 85, 330, 340, 380, 383-385, 391, 405, 407, 409, 410, 414
Gvalterije, splitski kanonik, uĉitelj 336
Gyorffy, Gyorgy 89
Gvrardus Mutinensis, ordinis fratrum minorum 270

H
Hadrijan IV, papa 101
Hanel, Jaroslav J. 357
Heinemann, Lothar de 382
Helena, regina Croatorum 80 Heleni 386
Helmold, kroniĉar 33
Hemanuel - v. Emanuhel Henricus , rex Hungariae et Croatiae
120, 122, 124, 126
Hera, boţica 388
Herakleon, bizantski car 45 Heraklije, bizantski car 45, 407 Hezihije, salonitanski biskup 410
Hieronymus Stridonensis, sanctus 2, 3, 388
Hijeronim, Sofronije Euzebije - v. Jeronim, sv.
Hilario - v. Ylario
Hilarion, sv. 5
Hircije, Aulo 398
Histri 9, 399
Hitilen, ugarski plemić 117 Hofmann, Heinz 391, 393
Honorat, salonitanski arhiĊakon 21,
23, 25, 27, 346, 401 Honoratus, archidiaconus Saloni-
tanus 20, 22, 24, 26
Honorije, salonitanski biskup 401 Honorije II, protupapa 73
Honorije III, papa 141, 145, 149, 153, 163, 337, 350, 352 Honorius III, papa 140, 148, 152
Horacije Flak, Kvint 5, 11, 387, 396,
399
Horatius - v. Oratius
Hrane, opat 341
Hranislav, Cetinjanin 157, 161 Hromacije, rimski prefekt 19 Hrvati,Hrvat 33,53,71,73,81,105,
165, 249, 253, 263, 333-335,
350, 351, 358, 360-362, 368,
399, 403-407, 409, 416, 420, 421, 423, 424, 426-428, 430
Hugrin,ĉazmanski prepozit, splitski
nadbiskup i knez 247,291, 297, 299, 301, 368-371, 380, 419
Hugrin , kaloĉki nadbiskup 163,219,
223, 225, 229, 245, 301 Hugrinus / Ugrinus, archiepiscopus
Colocensis 218, 222, 224, 228-
300
Hugrinus, praepositus Cesmensis, archiepiscopus et comes Spalatensis 246, 290, 298, 300
Hungari, Hungarus 56, 84, 90, 96, 116, 138, 144, 216, 220, 222, 224, 226, 230, 232, 234, 238,
244, 248, 250, 254, 262, 266, 292, 294, 296, 298, 210, 312, 361
Hunger, Herbert 390

Huni 57

Hunni (lat.) 56

Hvarani 111, 257, 363


I

Iacominus, ordinis fratrum minorum 341


Iadrenses, Iadrensis 100, 122, 128,

130, 134, 266

Iadrius - v. Yadrius
Ianus, deus 181

Iliri 396
Innocentius III, papa 118, 120, 122, 128, 136

Innocentius IV, papa 176, 298, 302 Inocencije, papa - v. Inocent Inocent III, papa 119, 121, 123, 129,

133, 137, 139, 299, 336, 419 Inocent IV, papa 257, 275, 299,303,
307, 371, 374, 420
Iohannes, archiepiscopus Spala-

tensis (10. saec.) 52, 78 Iohannes, archiepiscopus Spala-


tensis (11. saec.) 66, 70 Iohannes, cardinalis, legatus papae

76, 80

Iohannes, comes Spalatensis (12. saec.) 102


Iohannes, Cucillae nepos, episcopus
Nonensis (13. saec.) 134
Iohannes, episcopus Portuensis,

legatus papae 64
Iohannes, episcopus Seniensis 256

Iohannes, Hungarus, ordinis Praedicatorum, episcopus Scardonensis, electus archiepiscopus


Spalatensis (13. saec.) 298, 300, 316
Iohannes, Toletanus, cardinalis 302 Iohannes, Vitalis filius, Spalatensis

188, 189, 296, 312

Iohannes IV, papa 38


Iohannes Cegaida, Spalatensis 186, 187
Iohannes de Plano Carpini, barski

nadbiskup 217, 253, 420 Iohannes Mesagalina, Spalatensis 94 Iohannes Ravennas, archiepiscopus

Spalatensis 48, 52, 427 Iohannes Ursinus, episcopus Tragu-

riensis 70, 78

Johannes Vegliensis, potestas Spalatensis 258, 264

Ionius, sacrista Spalatensis 108 Iouius - v. Iuppiter


Irnerije, pravnik 338

Isaias, propheta 289

Isidorus - v. Ysidorus

Israhel, gens 260, 262


Istrii - v. Ystrii

Isus Krist - v. Krist

Ital - v. Ytalus
Ital, kralj 7, 396

Italicus - v. Ytalicus

Iula - v. Yula

Iuno Sospita, dea 181


Iuppiter, deus 18, 49, 384
Iustinus, archiepiscopus Spalatensis 52
Ivan, kardinal, papin legat 77, 79, 81 Ivan, nećak Kucilin, ninski biskup 135

Ivan, ostrogonski nadbiskup 153


Ivan. portuanski biskup, papin legat 65
Ivan. senjski biskup 257
Ivan. siscijski biskup 53
Ivan. Splkanin, splitski nadbiskup (11. st.) 67, 71, 411
Ivan, splitski kanonik (13. st.) 412 Ivan. splitski knez (12. st.) 103 Ivan. splitski
nadbiskup (10. st.) 49,
53,67, 79, 408, 409
Ivan. Ugrin, dominikanac, skradinski biskup, izabrani splitski nadbiskup (13. st.) 299, 301,
317, 371, 372
Ivan, zadarski nadbiskup (13. st.) 354
Ivan IV, papa 39, 405, 409
Ivan X, papa 53, 55
Ivan I. Cimisk, bizantski car 55 Ivan iz Toleda, kardinal 303
Ivan iz Viterba, pravnik 338, 356, 357
Ivan krĉki, splitski naĉelnik 259, 265, 364
Ivan Asen H, bugarski car 143 Ivan Buzad, franjevac, splitski nadbiskup 377
Ivan Cegaida, Splićanin 187
Ivan Mezagalina, Splićanin 95
Ivan Ravenjanin, splitski nadbiskup
49, 51, 53, 407-409, 412, 427 Ivan Ursini, trogirski biskup, sv. 63,
71, 77, 79, 135
Ivan Vitalov,Splićanin 189,297,313 Ivanišević, Milan 13, 21, 23, 25, 27,
29,41,135,137,329,340,359,
365
Ivić, Nenad 391, 397, 398,402-405,
407, 408, 421, 422
Izidor Seviljski 3,387, 388, 394, 396 Izrael narod 261, 263

J
Jacobus Dusciza, Spalatensis 170 Jadrije, osnivaĉ Zadra 43 Jadrijević, Ante 135
Jaeschke, Kurt-Urlich 391 Jakinjanin 363
Jakob de Monte Regali, meštar templara 225
Jakomin, franjevac 341
Jakov Dušica, Splićanin 171
Nikola 65, 157
Jan, bog 181
Jarak, Mirja 65
Jedin, Hubert 137
Jelena, hrvatska kraljica 81, 412 Jeronim, sv. 3, 5, 388, 396, 397, 410 Jireĉek,
Konstantin 141, 406 Johi-kan, tatarski kan 239
Jonije, splitski sakristan 109 Jordan, povjesniĉar 401
Jovanović, Nenad 421
Jula, slavonski ban 145, 351
Julije Nepot, zapadnorimski car 21, 401
Junona Zaštitnica, boţica 181 Jupiter, bog 19, 33, 49, 384
Jurij II. Vsevolodoviĉ, veliki ţupan Suzdalja 217
Justin, splitski nadbiskup 53.
Justin I, bizantski car 407 Justinijan I, bizantski car 31, 346, 403, 407

K
Kaceta, Splićanin 169, 171
Kaĉići 113,197 ,332, 339, 350, 378,
416, 417, 421, 426
Kadan, tatarski kan 221, 235, 239, 245, 251, 253, 255, 360, 361, 419, 427
Kadmo 5, 7, 396, 397
Kajdan - v. Kadan
Kajo, papa, sv. 400
Kalikst III, protupapa 111 Kaloprestancije, Zadranin 95 Kamasije, Zadranin 101 Karacsonyi,
Janos 414
Karaman, Ljubo 19, 380
Karbić, Damir 351, 354
Karbon, Zadranin 341
Karlo III. Debeli, car 53
Karokula, Splićanin 95
Kasarije, Splićanin 315
Kasiodor Senator 388, 407 Kassarius - v. Cassarius Kastorije, papin notar 27
Katald Forminov, splitski kanonik i arhidakon 133, 145, 155, 173, 341, 346, 352, 353
Katarina, kći Bele IV. 255
Katiĉić, Radoslav 5, 41, 45, 51, 63, 81, 396, 400, 402, 404-410, 412, 413, 425, 426
Kaval, Splićanin 171
Keĉkemet, Duško 203
Kersken, Norbert 393
Kibela, boţica 33
Klaić, Nada 53, 63, 65, 71, 73, 87, 89, 101, 113, 123, 129, 133, 135, 141, 157, 183, 269, 289,
329, 330, 333, 335, 347-350, 361, 380, 383, 391, 392, 410, 414, 424
Klaić, Vjekoslav 183, 354, 410,428 Kledin, ban, zadarski knez 347, 348 Klement
III, protupapa 61 Kniwald, Dragutin 135
Koloman, herceg Slavonije, kralj Galicije 171, 183, 219, 223, 225, 231, 243, 257, 363
Koloman, ugarsko-hrvatski kralj 87, 89, 91, 315,347, 348, 385,413, 414, 428, 429
Kolumban, trogirski biskup 317 Konon, papa 405
Konrad IV, kralj Njemaĉke i Sicilije, car 307, 372, 373
Konstancija Aragonska, ţena kralja
Emerika 125, 127 Konstancije, unuk Velikog Severa
408
Konstantin, siscijski biskup 53 Konstantin VII. Porfirogenet, bizant-
ski car 17, 361, 386, 403, 405 Konstantin VIII, bizantski car 57 Konstantin X.
Duka, bizantski car 81 Koribanti 33
Kornelije, ugarski plemić 145 Korvo, Splićanin 303
Kostrenĉić, Marko 89
Kotin, unuk Karokulin, Splićanin 95 Kovaĉić, Slavko 63, 95, 97, 103,
117, 123, 135, 341
Koţiĉić Benja, Šimun 383, 391, 392 Koţić, Maja 239, 361, 420
Krasić, Stjepan 339, 380 Krasovskij, A 382, 431 Krescencije, splitski nadbiskup 83,
87, 91, 319, 413
Krescent, uĉenik sv. Pavla 13 Krešimir, hrvatski kralj 81
Krešimir III, hrvatski kralj 57, 59 Krist 11, 13, 15, 17, 59, 379, 388, 427
Krizomali, Urban 95
Krševan, sv. 131
Kršnjavi, Izidor 380, 384, 414 Kucil, Zadranin 135
Kuman, splitski klerik, notar 341 Kumani 85, 217, 241, 313, 375 Kuntić Makvić, Bruna 399,
423 Kureti 9, 33, 399, 404, 420
Kuten, kumanski kan 217
Kvirin, siscijski biskup, sv. 53
L

Ladislaus, episcopus Tiniensis 316 Ladislav, dvorski župan 247 Ladislav, kninski biskup 317 Ladislav
I. Sveti, ugarski kralj 85,

87, 121, 413, 428, 429 Ladislav III, ugarsko-hrvatski kralj


125, 127

Lampredije, Splićanin 207, 213 Lampredije Marihnin, zadarski


klerik i nadbiskup 101 Lampredius, Spalatensis 206, 212 Lampredius Marichne, clericus et

episcopus Iadrensis 100 Lampridije Dujmov, Splićanin 187 Lampridius, Duimi filius, Spala-

tensis 186
Lascaris (Theodorus I), imperator Graecorum 142
Latini, Latin 91,107, 225, 245, 404,
416, 424-426, 431
Latini, Latinus (lat.) 32, 90, 106,
224, 244, 404
Laurentius, episcopus Absarensis, archiepiscopus Spalatensis 68, 70, 78, 80, 82,411

Lav I, istočnorimski car 21


Lav II. MlaĊi, istoĉnorimski car 21, 401

Lav VI, papa 53

Lav IX, papa 65

Le Goff, Jacques 197


Leo I, imperator Constantinopolitanus 20
Leo II. Iunior, imperator Constantinopolitanus 20

Leon - v. Lav

Leonard, Splićanin 313

Leonard, splitski opat 259, 261, 374 Leonard Kaval, Splićanin 171 Leonardus. abbas Spalatensis 258,
260.374 Leonardus, Spalatensis 312 Leonardus Cavalis, Spalatensis 170 Levaković, Rafael
383

Liber, bog 7

Liber, deus 6

Liburni 3, 39
Liburni (lat.) 2

Lingones 32

Lingoni, keltsko pleme 33


Lisičar, Petar 5

Livije, Tit 5

Lombardus 96, 190


Lopez, Roberto 111

Lorandus - v. Rolandus Lorandus, glavni konjušar, palatin,

slavonski ban, splitski knez 247 Lovrijenac, splitski nadbiskup - v.


Lovro
Lovro, osorski biskup, splitski nadbiskup 69, 71, 79, 81, 83, 93, 115,411-413
Lucanus, Marcus Annaeus 2, 3, 8,
9, 32, 33, 42, 43
Lucarus, Duimi Cicle filius, archidiaconus Spalatensis, episcopus Pharensis 100, 110

Lucije III, papa 117, 119

Lucio, Giovanni - v. Lučić, Ivan Lucius III, papa 118

Luĉić (Lucius), Ivan 330, 340, 359,


381-385, 391, 423, 430

Lučić, Josip 103


Lučin, Bratislav 379

Lukan, Marko Anej 3, 9, 33, 43, 396, 398, 399


Lukar Dujma Ĉikle, splitski arhiĊakon, hvarski biskup 101, 111

M
Macarellius, Traguriensis 97 Madije, Splićanin 189

Madije, splitski primicerij 95


Madius, primicerius Spalatensis 94 Madius, Spalatensis 189

Madari 410

Magner, Thomas 19

Magnus Severus - v. Severus Magnus


Majnard, opat, biskup kardinal, papin izaslanik 69, 71, 75 Makarelije, Trogiranin 97

Maksim, salonitanski biskup 27, 29,

401, 403, 404


Maksimijan, Marko Aurelije 15, 17, 400

Malduč Kači

ćd, knez 205


Maldux de Almisio 204

Manas, splitski nadbiskup 91, 347, 414

Manases, archiepiscopus Spalatensis 90,91

Mangoli (lat.) 238


Manselli, Raoul 391

Manzauinus, Iadrensis 100, 118 Manzavin, Zadranin 101, 103, 111, 119

Marasović, Jerko 19, 81

Marasović, Tomislav 19, 67 Marcelijan, rimski prefekt 19 Marcellianus, prefectus Romanus 18


Marcus, evangelista, sanctus 12 Marcus, Gregorii Berberiensis filius,
comes Spalatensis 184 Marcus, praefectus Romanus 18 Marczali, Heinrich 414

Margareta, kćer Bele IV. 255 Margetić, Lujo 55, 407, 410, 423 Maria Lascaris, regina Hungariae et

Croatiae 242, 310, 429 Marianus, archiepiscopus Ravennas

28, 29

Marichna, Iadrensis 100


Marihna, Zadranin 101

Marija, žena bugarskog cara Ivana Asena II. 143

Marija Laskaris, ugarsko-hrvatska kraljica 143,243,311,374, 426, 429

Marijan, ravenatski nadbiskup 29 Marijanović, Ivana 81

Marin, splitski nadbiskup 53 Marin, zvan Bonažunta, Splićanin 315


Marinianus, archiepiscopus Ravennas 29

Marinijan, ravenatski nadbiskup 29 Marinus, archiepiscopus Spalatensis 52

Marinus, cognomento Bonaiuncta, Spalatensis 314, 315

Marinus Bonazunta - v. Marinus, cognomento Bonaiuncta Marko, evanđelist, sv. 13

Marko, rimski prefekt 19

Marko Šubić Bribirski, splitski knez 185, 354

Marola, Spalatensis 115


Mars, bog 13, 19

Marte, dens 18

Martin, opat, papin izaslanik (7. st.) 39, 405


Martin, splitski nadbiskup 55 Martin, splitski svećenik 279 Martin Manzavinov, zadarski
klerik,
hvarski biskup 101, 103, 111,
119,416
Martinus, abbas, legatus papae (7. saec.) 38

Martinus, archiepiscopus Spalatensis (10. saec.) 54

Martinus, sacerdos Spalatensis 278 Martinus Manzavini, clericus

Iadrensis, episcopus Pharensis

100, 102, 110, 118

You might also like