Professional Documents
Culture Documents
Thomae Archidiaconi
HISTORIA SALONITANORUM
ATQUE SPALATINORUM PONTIFICUM
Praefationem conscripsit, textum Latinum digessit, apparatu critico instruxit et Croatice
expressit
RADOSLAV KATIĈIĆ
Stemma codicum pokazuje da je arhetip splitski rukopis (S). Svi kasniji prijepisi dijele se u tri
grane (u zagradama su kratice svih rukopisa):
I. grana (trogirski s njegovim prijepisima i meĊusobnim grananjem)
1. trogirski — Papalićev kolektanej (T)
2. Cindrov (C) — prijepis trogirskoga s elementim vatikanskoga
3. zagrebaĉki (ZVer) — prijepis Cindrova kolektaneja
4. splitski (S4) — Zaninovićev prijepis ZVer rukopisa
5. Luĉićev prijepis Cindrova rukopisa u Arhivu Splitskoga kaptola (S2)
6. prijepis Luĉićeva prijepisa Cindrova rukopisa (S3)
7. dubrovaĉki rukopis (R) iz biblioteke Arneri — x? — trogirski, Cindrov
8. zagrebaĉki rukopis u Arhivu HAZU — Cindrov (Z4)
II. grana (prijepisi splitskoga bez daljnjeg grananja)
1. zagrebaĉki (Z)
2. venecijanski (M)
3. vatikanski (V)
4. zagrebaĉki u Arhivu HAZU — Dumaneov prijepis (Z3)
III. grana (vatikanska)
1. vatikanski (VL) prijepis vatikanskoga s elementima Cindrova rukopisa
2. vatikanski (VUrb) slobodniji prijepis V i VL
U zakljuĉku trebalo bi se vratiti na pitanje Tomina autorstva. Nedvojbena je starost kodeksa,
pripadnost regionalnom splitskom i trogirskom skriptoriju, jasno je kako je teklo njegovo
nastajanje u krugu Splitskoga kaptola, gdje je stoljećima bio skriven od oĉiju javnosti. Moţda
zbog toga što je bio skromnije opremljen, što nije bio dovršen i što se nije isticao zlatnim
inicijalima, kodeks je ostao saĉuvan do današnjega dana upravo tamo gdje ga je njegov autor
osmislio, stvarao i pisao. Zašto odbaciti pretpostavku da je pred nama Tomin autograf ako je
prema paleografskoj analizi i materijalnim karakteristikama kodeksa mogao nastati za Tomina
ţivota. Filološka analiza ispravaka u tekstu odaje autorski ĉin, koji nije mogao biti kazivan u
pero nekom drugom pisaru. Zašto ne priznati starom kodeksu njegovu istinsku vrijednost i
autentiĉnost autorove ruke, koja je poznavala i beneventanu i goticu. Kad je Toma na ispravi
napisao goticom svoj notarski znak, nije mogao pretpostaviti da će time otvoriti pitanja o
kojima će biti rijeĉi i poĉetkom XXI. stoljeća. Moţda će ovo izdanje pomoći u rješavanju
Tomine tajne.
nekima ćemo, onoliko koliko smo uspjeli doznati, izloţiti za sjećanje potomstvu.
U doba cara Lava(1) tiranin Antonin,(2) odreĊen za cara, bio je uhvaćen zbog izdaje u palaĉi.
Isti je Lav Lava mlaĊega,(3) sina Nepocijanova, odredio
u Raveni za cara umjesto Antemija, jer se oženio s nekom njegovom nećakom. Kad se
ovaj Lav zakonito domogao kraljevstva, želio je nekog Glicerija(4) oprezno svrgnuti s
vlasti, jer je bio prijeke naravi i jer si je prije toga na tiranski naĉin prigrabio vlast. Želeći
da on ostane izvan kraljevskih poslova i da postane gotovo privatna osoba, uĉini ga
biskupom Dalmacije u Saloni.
ipak nalože da ode pred lice gospodina pape. No, svjestan nezakonitoga izbora, nije
otišao do pape i nije zatražio suglasnost njegova izaslanika nego se nepromišljeno i drsko
dao na licu mjesta posvetiti za
nadbiskupa.
Kada je to papa doznao, bio je bolno potresen i odmah mu je odrješito naredio da ne obavlja
sveĉani misni obred. Maksim pak ogrezao u odmetniĉko zlodjelo tvrdoglavo je prezreo
papinu naredbu i uzdajući se
moć svojih bližnjih i ostalih svjetovnjaka, kojima je široke ruke dijelio darove ogoljevši
vlastitu crkvu, služio je mise i preuzeo sve biskupske uloge. Tada je blaženi Grgur
napisao kleru(4) i naložio salonitanskome narodu da nitko ne dolazi u dodir s tim
Maksimom koji je prigrabio svećeniĉku ĉast. No svi su se toliko bojali njega i njegovih
suuĉesnika, da
nitko nije usuđivao izbjegavati ga javno. Arhiđakon pak Honorat i biskup Paulin,(5) jer
su bili razboriti i staloženi ljudi, pridržavali su se naredbe vrhovnog svećenika i
izbjegavali toga Maksima kao odmetnika i izopćenika. Napokon su i sami carevi optužili
Maksima da se tako drsko i buntovniĉki odnosi prema Bogu i papinoj naredbi. Tada se
je bila od granice Krajine sve do Stona. U Stone je takoder bila biskupija, njezina je parohija
bila u humskoj kneţevini. Hrvatski su kraljevi ţeljeli imati svoga posebnog biskupa i zatraţili
su to od splitskoga nadbiskupa. Postavljen je biskup, koji se zvao hrvatski,(16) sa
sjedištem na polju kod crkve svete Marije pored kninske utvrde.(1'7) On je dobio mnoge
parohije, imao je imanja i posjede gotovo po cijelom hrvatskom kraljevstvu jer je bio
kraljevski biskup. Bio je u kraljevoj pratnji kao jedna od glavnih osoba na dvoru, a
jurisdikcija mu se protezala sve do rijeke Drave. Metropolitanska je crkva ipak ţeljela za sebe
zadrţati
ove parohije: parohiju cetinsku, livanjsku, klišku, mosorsku, omišku i krbavsku,(18) to preko
Ţeljeznih planina sve do granice sa Zagrebom i ĉitavu Maroniju.
Vratimo se sada biskupu Dabralu. Budući da je bio moćan i ugledan,
nitko se nije usuĊivao prekoriti ga za njegova djela. Smatrao je da mu je
dopušteno sve što mu se sviĊa. Imao je ţenu i djecu, kao da je laik, i drţao
ih je u nadbiskupskome dvoru. Ĉitava je biskupija doista odzvanjala djeĉjim krikovima i
prepirkama sluţavki. Ogrezao u svjetovne poslove malo se brinuo za duhovne stvari. Kada je
vrhovnome svećeniku bilo javljeno o tako nedoliĉnom nadbiskupovu ţivotu, odmah je poslao
nekog
izaslanika, po imenu Ivana, ĉovjeka veoma razborita i oprezna. Došavši u taj kraj, sazvao je
sinodu(19) i zapoĉeo istragu o »zaĉetniku i uĉesnicima«.
I premda je Dabralovo zlodjelo bilo oĉito, ipak se poĉeo izvlaciti besmislenim opravdanjima.
Govorio je da mu je spomenuta ţena zakonita, da ju je prema obiĉaju istoĉne crkve mogao
slobodno zadrţati. No izaslanik(20)
je Lovro primio, iskazao mu poĉast i zamolio ga da pasije blaţenih muĉenika Dujma i Staša,
koje su u davnini bile napisane neuglednim jezikom, dotjera tako da zablistaju izvrsno
sastavljene. Adam je to sa zahvalnošću prihvatio i, uzevši graĊu iz starih povijesti, obnovio je
legende o obojici muĉenika dotjeranim iskazom. Sastavio je takoder i himne i u stihu napisao
sve što se o blaţenome Dujmu uz glazbu pjeva.
U isto je vrijeme neki Ivan,(5) rodom s italskog tla, izabran na
ispraţnjenu trogirsku stolicu i predstavljen nadbiskupu Lovri koji je obavio nad njime ĉin
posvećenja. Budući da je bio knjiţevno naobraţen i
dobar ĉovjek, bio je Lovri draţi i bliţi od drugih biskupa. Iz ljubavi prema nebeskoj domovini
prezirao je sva tjelesna zadovoljstva i ţivio veoma strogo. Navode ĉak da su ga njegove vrline
uzdigle do tolike milosti da su na njemu zasjali znaci svetosti. Zbog toga su ga za ţivota i
poslije smrti njegovi gradani veoma poštovali.
U doba gospodina nadbiskupa Lovre došlo je u kraljevstvu Dalmacije
i Hrvatske do neke rasprave o proklinjanju shizme.
U doba gospodina pape Aleksandra i nadbiskupa Ivana, prethodnika
spomenutoga Lovre, gospodin Majnard, nekoć opat u Pomposi a poslije biskup kardinal,
odrţao je veoma sveĉanu sinodu svih prelata Dalmacije
i Hrvatske, na kojem su sastavljena mnoga poglavlja kapitulara. MeĊu ostalim utvrĊeno je i
odluĉeno da nitko ne uznastoji sluţbu Boţju obavljati na slavenskom jeziku, nego samo na
latinskom i grĉkom i da se nitko, tko pripada tom jeziku, ne moţe promaknuti u svete
redove.(6) Govorili su da je gotsko pismo izumio neki heretik Metodije, koji je mnogo
lazi napisao protiv normi katoliĉke vjere na istom slavenskom jeziku.(7) Priĉa se da je zbog
toga bio na osnovi boţanske presude kaţnjen prijekom smrću.
u pratnji nekog opata Potepe i svećenika Ulfa, koji je bio zaĉetnik ĉitavoga nedjela. Kad su
pristupili pred lice pape, on ih je zapitao: »Koji ste vi?« Nevaljali svedenik odgovori: »Iz
krajeva Dalmacije smo, vaše se oĉinstvo moţe prisjetiti da sam nedavno stupio pred vašu
dobrohotnost. A ovi su
ţeljeli doći pred noge vaše svetosti da im, kao svojem narodu, ukaţete milost. Ovaj je
najugledniji ĉovjek medu Gotima došao zbog toga da moţe slobodnije propovijedati kad ga vi
uputite u pravila istine.« Zatim će gospodin papa: »Koju ĉast obnaša?« Odgovoreno je da je
do nedavno bio svećenik koji obavlja sluţbu na svom vlastitom jeziku. Na to će papa: »A
zašto je odbio ostrići bradu prema obiĉaju Katoliĉke crkve?« Zao svećenik odgovori: »Upravo
je zato došao pred vas da vam iskaţe poslušnost.« Veleštovani mu je papa tada tamo vlastitom
rukom iz brade išćupao nekoliko dlaka i odmah je zapovjedio prisutnima da ga obriju prema
crkvenom obiĉaju. A svećeniku je rekao: »Zapovjedio sam ti da pozoveš
k meni biskupe a ne ove ljude.« Na te rijeĉi svećenik odgovori: »Gospodine, htjeli su doći ali
nisu mogli.« Stoga mu gospodin papa nakon odrţanoga vijećanja ovim rijeĉima odgovori:
»Znajte, sinovi, da se sjećam kako sam ĉesto slušao o tome što Goti sada nastoje od mene
traţiti ali zbog krivovjeraca arijanaca, koji su izumili ovakvu pismenost, ne usuĊujem se,
kao ni moji prethodnici, dati im dozvolu za bogosluţje na njihovom jeziku. Sada idite i
uĉinite da se taj narod pridrţava svega što je ĉasni brat naš Majnard, biskup kardinal svete
Rufine, na sinodi zakljuĉio, i to sve dok naši izaslanici tamo ne doĊu.« Na te rijeĉi brzo su se
povukli od pogleda gospodina pape i poţurili vratiti se u svoju provinciju. Tada Cededa upita
svećenika Ulfa: »Reci mi, kakvu nam je korist donio odlazak pred lice pape?« Ulfo mu
odgovori: »Ono što si ţarko ţelio, to si uz moj trud postigao.« Na to će Cededa: »Što to?«
Ulfo reĉe: »Da te je papa postavio za biskupa.« Cededa reće: »Na koji naĉin?« Ulfo odgovori:
»Toliku moć ima gospodin papa da kome god vlastitom rukom išćupa iz brade nekoliko
dlaka, postaje zauvijek biskupom.« Kad je to ĉuo, budalasti se starac ispuni veseljem. I odmah
je nabavio pastirski štap i prsten.
Kad su ušli u krajeve Hrvatske, sunarodnjaci su na vijest o njihovu
dolasku veselo išli u susret svome biskupu i s velikim su ga oduševljenjem
doĉekali. Ali, budući da nije bio pravi pastir, nego se kao grabeţljivi vuk skrivao pod ovĉjom
koţom, prepoznati ga se moglo po plodovima njegove djelatnosti. U prvom je naletu
najvećom brzinom otjerao krĉkog biskupa iz njegova sjedišta i to je stolicu prigrabio kao da
mu je dana apostolskom
ovlašću. Tada, kakve li sramote, prividni je biskup počeo oskvrnjivati bogoslužje posvećujući
crkve, zarećujudi klerike i obavljajući druge biskupske poslove.
Ali krepost Svemogućega nije dugo podnosila da vraţja zaluĊenost vara nesretne duše. Ĉim je
glas o tim bezboţnim djelima došao do ušiju
vrhovnoga svećenika, obuzela ga je velika tuga i bez oklijevanja je žurno poslao nekog svog
izaslanika kardinala Ivana da iskorijeni žar zločinačke shizme iz krajeva Sklavonije. I tako,
kad je kardinal došao u to krajeve, zapovjedio je da se sakupi mnoštvo naroda i klera, oštro je
izgrdio lažnoga biskupa pred njegovim Gotima zbog tako neodgovorna nedjela i objavio
svima da mu vrhovni svećenik nije odobrio obavljanje nikakve svete službe. Zbog toga je
Cededu i Potepu i njihove sljedbenike nožem vječnog prokletstva odsjekao iz zajednice
vjernika. Zapovjedio je zatim da se Ulfo, koji je smislio i začeo takvo zlodjelo, odvede sve do
Splita. Tamo je sazvao sinodu(9) i tog je pokvarenog svećenika lišio svakoga crkvenog reda i
dao
da ga se išiba, da mu se obrije glava, na čelo stavi užareni žig, i da ga se, prema papinoj
zapovijedi, baci u doživotnu tamnicu. No, budući da se suludi Cededa nije opametio od
počinjenoga prijestupa i zbog njega su se po cijelom kraljevstvu pojavili povodi za sablazan,
vrhovni je svećenik naložio da se na njega svečano baci prokletstvo u rimskoj crkvi, u
splitskoj
i po čitavoj provinciji. To je u Rimu učinjeno dvaput, na splitskoj sinodi tri puta. Iznenada ga
je dostigla jasna Božja kazna: nije osjećao nikakvu slabost niti tjelesnu bol i pošao je da
obavi uobičajenu prirodnu potrebu. Tamo ga je odjednom prožela bol, crijeva su mu se iz
tijela iščupala i sva se utroba prosula u nužnik. Tako je čovjeka bezbožnika, koji je oponašao
arijansko krivovjerje, Boţji sud pravde kaznio sramotnom Arijevom smrću.
kraljevstva, hrabro je napao neprijateljske ĉete i uz Boţju zaštitu veći je dio barbarskoga
naroda posvuda po poljima poubijao, a druge natjerao u bijeg preko granica kraljevstva.
Zatim, kad se Ladislav preselio ka Gospodu,(5) naslijedio ga je na
prijestolju Koloman. On je bio ĉovjek ratoborna, ţestoka duha i imao je namjeru podvrgnuti
pod svoju vlast cijelu zemlju sve do Dalmatinskoga mora. Došao je s velikom ratnom
opremom i zauzeo ostali dio Slavonije koji je Ladislav bio ostavio.
I tako je došao sve do mora da zauzme primorske gradove. Prvo se
pribliţio gradu Splitu(6) mirno zahtijevajući da se svojevoljno podvrgnu pod njegovu vlast
prije nego što dopuste da budu uništeni oni i sve njihovo. Ali su se Splićani, dobro uĉvrstivši
vrata, rasporedili s oruţjem po zidinama i nisu se htjeli predati kralju, jer su se bojali
vladavine nepoznata
i strana roda. Osim toga nisu znali što kralj namjerava s gradom i graĊanima. Kralj i njegovi
velikaši smatrali su sramotom što su ih Splićani gotovo prezreli, i poĉeli su im na mnoge
naĉine prijetiti. Vojni su logor podigli u blizini grada, pustošili su polja i pljaĉkali sve do ĉega
su stigli. Splićani su to više uporno ustrajali i odluĉili da će radije podnijeti sve opasnosti i
gubitke nego prihvatiti ugarski jaram. Nakon nekoga vremena ipak su napokon preko glasnika
posrednika shvatili da su to ljudi kršćani
i da kralj ţeli s njima dobrostivo postupati ako se u miru podvrgnu pod njegovu vlast. Splićani
tada odrţe vijeće i pošalju kralju Kolomanu nadbiskupa Krescencija traţeći od njega mir. On
ga je dobrostivo primio
i pristao na sve zahtjeve koje su Splićani postavili da bi se dogovorio mir. Sastavljen je popis
svega što je bilo utvrĊeno dogovorom i kralj je sa svojim velikašima poloţio zakletvu da će se
svega dosljedno pridrţavati. Sljedećeg su se dana zakleli Splićani, najprije stariji, zatim mlaĊi,
a naposljetku sve puĉanstvo, da će zauvijek ostati podloţni i vjerni kralju Kolomanu,
njegovim nasljednicima i Ugarskom Kraljevstvu. Kada je tada kralj ušao u grad, kler i narod
ga je primio s velikim poĉastima. I toga dana, obilato opskrbljen od komune, sastavio je i
predao isprave o imunitetu i otišao(7)
Odatle na proputovanju doĊe u Trogir, zatim u Zadar, ĉiji su ga
gradani primili na sliĉan naĉin i dade im ispravu o gradskim slobodama. I tako se godine
Gospodnje 1103.(8) vratio u Ugarsku.
XVIII. Kako je Manas htio izdati grad
na pritisak laika neki klerik s Kolomanova dvora, koji je uživao njegovu milost, po
imenu Manas.(2) Kad ga je vrhovni svećenik posvetio, boravio
iz grada u ţelji da otkriju je li istinito ono što im je u tajnosti otkrio spomenuti knez Adrijan.
Najprije su se oko trećega sata(5) vojnici u kuli poĉeli glasati trubama, podizati bojne zastave
i rasporeĊivati se po gradskim zidinama. Na to Splićani, izagavši iz skrovišta, brzim korakom
potrĉe do kule, podmetnu vatru i zbace one koji su prešli na zidine. Koliko
god ih je bilo na kuli, dijelom su se ugušili u dimu, dijelom su se u smrtonosnom skoku bacili
na zemlju. Oni koji su bili u gradu pali su od maĉa, a ako je tko hitao njima u pomoć, potresen
je i prestravljen bjeţao u meteţu. Kad je nadbiskup vidio da je razotkrivena njegova prijevara
i zlodjelo, zbunjen i postiden ode iz grada da se više nikada ne vrati.
Priĉa se da je nakon njegova bijega crkva bila ispraţnjena više godina.
U meĊuvremenu je arhiĊakon Dobre, sin Dicijev, bio na ĉelu kaptola,(6) a knez Ĉerneha(7)
upravljao gradom. Priĉaju da su obojica sporazumno trošili
crkvene prihode za svoje potrebe i zbog toga onemogućivali sitnim odugovlaĉenjima izbor
nadbiskupa.
opazio da taj još uvijek nosi na prstu biskupski prsten. Oštro ga zbog toga prekorivši, skine s
njegova prsta prsten i ode.
Bio je taj Petar najprije biskup u Narniju,(12) ĉovjek velikoga znanja i
poznat po ćudorednim djelima. Osobito je dobro znao vještinu lijeĉenja,
tako da je promatrajući lice zdravoga ĉovjeka mogao unaprijed znati od koje će se tko bolesti
i kada razboljeti i kojim bi protuotrovom mogao izbjeći opasnost bolesti.
I tako, nakon što je tijekom nekoliko godina sretno vodio salonitansku
crkvu, otišao je u Ugarsku i tamo preminuo. Pokopan je u crkvi svete
Marije u Stolnom Biogradu.(13) Njegov su grob stanovnici toga kraja veoma štovali zbog
njegova hvalevrijednoga ţivota.
0 hvarskoj biskupiji XX, 1-3
XX. 0 hvarskoj biskupiji
U meĊuvremenu su se za upraţnjenu zadarsku crkvu medusobno natjecala tri klerika iz iste
crkve, i to Lampredije Marihnin, Petar Kamasijev(1) i Martin Manzavinov. U to je vrijeme
gradski knez bio Petrana.(2) On je bio sklon Lampredijevoj strani nadajući se da će s njim
ugodnije ţivjeti jer sam po sebi nije bio bahat i nije bio potomak ohole obiteiji. Napokon je taj
Lampredije postao zadarskim biskupom.(3)
On je prvi od pape Anastazija(4) dobio palij pod gradaĉkim patrijarhom godine Gospodnje
tisuću sto ĉetrdeset pete. U to je vrijeme arhiĊakonom splitske crkve bio neki Lukar, sin
Dujma Ĉikle. On, ţaleći što su Zadrani
nastojali izuzeti se iz salonitanske metropolije, zatraţi od klera i puĉanstva da donesu odluku i
pokriju troškove i obeća da će osobno poći pred Apostolsku stolicu i osujetiti pokušaje
Zadrana, pozivajući se na prava salonitanske crkve. Ali graĊani su bili obuzeti takvom
mrţnjom prema arhiĊakonu da se nisu s njime sloţili, dapaće su mu bez ikakva stida u lice
odgovorili: »Ne ţelimo da ti bilo što dobroga uĉiniš za splitsku crkvu.« Potresen takvim
odgovorom, arhiĊakon je zašutio i nije se više u to miješao. Budući da je tada splitska crkva
bila bez nadbiskupa, Zadrani su mogli lako, bez iĉijeg suprotstavljanja, postići izuzeće svoje
crkve.
U to su vrijeme, kako je bilo od davnine, otoci Hvar i Braĉ bili
dijeceze splitske crkve. Sluţbu arhiprezbitera u njima obavljao je neki
svećenik Ĉrnota,(5) kapelan iz Splita. Prije spomenuti klerici, koji su
za biskupskom ĉašću, poĉeli su se neprijateljski ponašati prema knezu zbog njegove
naklonosti prema Lamprediju. U ţelji da ih smiri, jednome je odobrio osorsku biskupiju,(6)
koju su zajedno s drugim dvjema,
krĉkom i rapskom, izdvojili iz podloţnosti splitskoj crkvi. I dao je da
0 hvarskoj biskupiji XX, 4
Martina(7) izaberu otoĉani, pošto je otjerao arhiprezbitera splitske crkve.(8) Spomenuti je
naime knez s Mleĉanima prisvojio vlast nad istim otocima. I premda je Martin bio izabran na
osnovi ovlasti zadarskoga kneza, nije htio biti posvećen u Zadru nego je otputovao u
Dubrovnik da bi ga
posvetio Andrija,(9) dubrovaĉki nadbiskup, zajedno s ulcinjskim i svaĉkim biskupima. Ni u
ĉemu nije bio podloţan zadarskoj crkvi nego je kadikad iskazivao duţno poštovanje splitskoj
crkvi.(10)
Splitska je crkva tada bila ispraţnjena i neki kardinal, ĉovjek velika ugleda i izuzetne
ĉestitosti, po cijelom je Ugarskom Kraljevstvu obavljao
legatske poslove.(11) Budući da se dugo vremena zadrţao u Splitu, postao je svima blizak
prijatelj, a pojedinima je svim srcem bio sklon jer su odanošću zasluţili poštovanje. I upravo
se tada skupio kler splitske crkve da bi izabrao nadbiskupa. Najprije su, prema obiĉaju,
raspravljali o tome koga bi mogli izabrati za nadbiskupa i na kraju su se svi jednoglasno
odluĉili
da je kardinal to osoba. Kad je sveĉani postupak izbora obavljen, iznenada knez Ivan(12)
skupi gomilu puka i, kao što ponekad obiĉava neuka svjetina odbacivati poznate, a nepoznate
traţiti, te odbijati pouzdano, a nepouzdano cijeniti, tako oni doĊu k tome izaslaniku viĉući
dršćućih usana od bijesa. I tada okupivši se stanu govoriti da ga inaĉe cijene i da ga ţele u
svemu
poštovati, ali da ne pristaju da im on bude nadbiskup. Kardinal ih tada osmijehom i
milostivim rijeĉima smiri: "Ljudi Splićani, ne dolikuje mudrima bez ikakva uzroka dizati tako
lako bunu kao da je neko veliko nedjelo poĉinjeno. Što se tiće izbora zbog kojega ste mi
uznemirenih duša došli, budite mirni jer se moja volja slaţe više s vama koji ste protiv, nego
s glasovima klerika koji me ţele promaknuti u svojega prvosvećenika. Ipak, ne odbijam ovaj
izbor zbog vaših glasova nego iz uvjerenja da Bog u veću zaslugu upisuje poslove sveopće
Crkve koje obavljam." Obrativši
0 hvarskoj biskupiji XX, 5-7
se kleru reĉe: »Zahvaljujem vam što me iskrenim osjećajima volite ali izaberite drugu osobu.«
Nakon toga kardinal se vratio u rimsku kuriju i poslije nekoliko godina postao je vrhovni
svećenik pod imenom Grgur VIII.(13)
U vrijeme gospodina pape Aleksandra VII.(14) pošalju mu splitski klerici
glasnike s poniznom molbom da se udostoji dodijeliti im pastira. Milostivo udovoljivši
njihovu traţenju, pošalje im Girarda(15) iz Verone i kapelana kurije. Vrhovni ga je svećenik
posvetio te on ĉestito i pristojno pristupi upravljanju splitskom crkvom.
U to su se vrijeme Splićani i gotovo cijela Dalmacija stavili pod vlast
Carigrada.(16) Stoga su splitski graĊani poĉeli traţiti od nadbiskupa Girarda da otputuje u
kraljevski grad i da u svoje ime i u ime graĊana zakletvom potvrdi vjernost carskome
veliĉanstvu. Budući da na to nije htio pristati zbog papinske odredbe, a graĊani su gotovo
silom ustrajali, veleĉasni
Girard ode papi Aleksandru traţiti od njega savjet što mu je ĉiniti u takvoj situaciji. Gospodin
papa, suosjećajući s njim zbog nezasluţenih teškoća, postavi ga na ĉelo sipontinske crkve, ne
oduzevši mu upravu nad splitskom crkvom.
Gotovo u isto vrijeme ţivio je neki voĊa Hrvata, po imenu Relja,(17)
ĉovjek moćan i veoma naprasit. Budući da je silno ţelio biti na ĉelu grada Splita, na sve se
naĉine trudio da ga prihvate za upravitelja, ĉas ih mameći obećanjima, ĉas plašeći prijetnjama.
No Splićani se nisu dali skloniti jer im je bila mrska pomisao da njima vlada ĉovjek
slavenskoga podrijetla. Tada sam vojvoda poĉne otvoreno napadati grad i veoma bezobzirno
ratovati. Pribliţio se sve do zidina, a naoruţane su ĉete konjanika odvodile kao plijen mnogo
ljudi i ţivotinja. Splićani se pak nisu usuĊivali izaći protiv tolikog naoruţanog mnoštva,
zaklanjali su se unutar zidina i ponekad kradom izlazili i nanosili neprijateljima gubitke
koliko su mogli. Zatim se dogodilo da je u jednom trenutku vojvoda Relja, sakupivši veliku
vojsku, podigao logor izvan gradskoga podruĉja i poĉeo sjeći vinograde i
0 hvarskoj biskupiji XX, 7
obarati voćke. Tada Splićani, u tuzi i jadu gledajući izdaleka nanesene im štete, pošalju
vojvodi glasnike zahtijevajući mirnim rijeĉima da prekine takvo zlostavljanje Splićana i da s
njima prijateljski raspravlja o sklapanju mira. Ali on, kako je bio ĉovjek izopaĉena uma i
bahate oholosti, ovako
odgovori glasnicima: »Neću prestati sve dok vaše vinograde ne sravnim sa zemljom da se ni
toliko vina neće unijeti u grad koliko se moţe uliti u kaleţ za sluţenje jedne mise.« Glasnici
su se vratili i donijeli graĊanima vojvodine rijeĉi. A oni gledajući prema nebu rekoše:
»Svemogući Boţe, koji prezireš oholost, satri njihovu drskost i milostivo se osvrni na
tu našu patnju koju od njih bez krivnje trpimo.« Prošlo je nekoliko dana i evo sam vojvoda,
kako je obiĉavao, doĊe zveckajući oruţjem. Pribliţio
se sve do gradskih zidina dobacujući poruge i prijeteći oruţjem pozivao u bitku zabrinute i
uplašene graĊane. Ubrzo zatim u srca Latina uĊe neki duh odvaţnosti i oni iznenada zgrabe
oruţje, zbijeni provale kroz vrata
zazivajući boţansku pomoć, poredaju se u dva bojna reda. Dvojici boljih dadoše stjegove i
naloţe svim ratnicima da slijede svaki svoj stijeg. Hrabreći se meĊusobno, odjednom se
pokaţu neprijateljima. Slaveni, vidjevši da su Latini mimo svojega obiĉaja izašli iz skrovišta,
obraduju se i odmah na njih uprave svoje redove. Naši pak, kako su bili upozoreni,
jednim svojim dijelom s lica postupno su se pribliţavali neprijateljima, a drugi je dio,
zaobišavši ih s leĊa, vrebao iz zasjede. Tada su se ĉete sukobile i zapoĉela je hrabra borba.
Ubrzo su se pak pojavili i oni koji su bili u zasjedi i pojurili u pomoć svojima. A starci su
hodali amo tamo po trgu u molitvi diţući ruke k nebu, dok su ţene, djeĉaci i djevojke
promatrali sa zidina obuzeti velikim strahom. Svećenici i redovnici, niĉice leţeći u crkvama,
zazivali su Boţju pomoć. I evo, na Boţji mig sam oholi vojvoda prvi pade pogoĊen kopljem.
Odmah su se njihove ĉete raspale i razbjeţale pred maĉevima naših vojnika. Posvuda su po
poljima leţali i mnogo ih je poginulo. Tada Splićani, izvojevavši pobjedu nad svojim
neprijateljima, veseli se vrate, odsijeku glavu nevaljaloga vojvode i objese je na Pisturi.(18) I
tako se to pošast smirila.
0 nadbiskupu Arniru XXI, 1-4
XXI. 0 nadbiskupu Arniru(1)
Kad je umro nadbiskup dobre uspomene Girard,(2) ostalo se na odluci cijele splitske crkve da
nikoga ne izaberu nego da od Apostolske stolice zatraţe prikladna pastira. Pošalju tada svoje
izaslanike u rimsku kuriju, nekog svećenika sakristana Jonija i još jednog drugog. Došavši
pred noge
pape gospodina Aleksandra, ponizno izloţe molbu splitske crkve.
U to se vrijeme vodio veliki spor izmedu klerika tuscijskoga grada
i njihova biskupa zbog nekih prava tamošnje crkve. Obje su strane dugo prebivale u kuriji i
nepomirljivo se prepirale. Budući da se njihovi krajnje opreĉni stavovi nisu mogli pribliţiti,
gospodin papa ţelio je pronaći
drugi naĉin i korisno ugasiti plamen tolike mrţnje. Stoga je oslobodio Arnira od obveze
upravljanja, kojom je bio vezan za crkvu u Calliju znajući ga kao ĉovjeka veoma okretnoga u
pastirskoj sluţbi, pozvao je glasnike splitske crkve i predao ga je njima da ga vode svojoj
crkvi kao oca i pastira. A klerici Callija, premda su ga progonili mrţnjom i vrije-
Ċanjima, vratili su se kući veoma raţalošćeni što su izgubili pastira.
Arnir,(4) preuzevši palij kao znak dostojanstva, radosno i veselo krene na put s našim
glasnicima. Došli su tako do Ravene. Imao je Arnir mnogo srebrnih posuda, novac i skupu
biskupsku odjeću. Budući da su se bojali gusarskog razbojništva na moru, nisu htjeli
spomenuto blago nositi sa
sobom na brod, nego ga je nadbiskup spremio u neki sanduk i povjerio na ĉuvanje u
samostanu svete Marije u ravenskoj luci. Naloţio je da se nikome taj polog ne preda osim u
ruke jednoga njegovog sluţbenika, koji je bio prisutan i kojeg im je pokazao. Tada su se
ukrcali na brod i krenuli.
Kad su došli u grad, kler i puĉanstvo doĉekali su ih s velikom radošću.
Crkvu je poĉeo voditi veoma razborito, ispravljati ponašanje klerika, narod pouĉavati
primjerima koji donose spasenje i budnom brigom povećavati imutak crkve.
0 nadbiskupu Arniru XXI, 5-8
Ali sada se treba vratiti na otoĉnoga biskupa Martina.(5) Bio je već star
i obuzela ga je neka bolest te se ponašao kao da je bez razuma. Otoĉani,
ne podnoseći više njegovu bezumnost, otjeraju ga i doĊu u splitsku crkvu da bi izabrali
Lukara,(6) sina Dujma Ĉikle, arhiĊakona iste crkve. Bio je
predstavljen nadbiskupu Arniru i ovaj ga posveti.
Gotovo u isto to vrijeme gospodin papa Aleksandar u doba shizme
plovio je iz Apulije i došao do Visa.(7) Budući da je to Arnir doznao
unaprijed, odmah je opremio mnogo laĊa i s velikom pratnjom, u kojoj
je bio kler i ugledni graĊani, došao pred njega s hranom i mnogim
darovima. Pokušao
ga je pozvati da se udostoji skrenuti prema gradu Splitu koji je bio u blizini , ali papa nije
pristao. Ţurio je, naime, ići u Mletke da bi se dogovorio s carem Fridrikom. Otplovio je,
dakle, otamo i stigao u Zadar u pratnji nadbiskupa Arnira.
Tada otoĉni biskup Martin ozdravi, doĊe k pameti i podnese tuţbu
gospodinu papi o tome da su ga izbacili i uveli na njegovo mjesto Lukara. Vrhovni svećenik,
saslušavši i shvativši bit stvari, Lukara ukloni a Martina vrati na njegovu biskupsku sluţbu.
U to je vrijeme u Carigradu vladao Emanuel(8) ĉija se slava pamti.
Cijela je Dalmacija i gotovo ĉitava Hrvatska bila podloţna njegovoj
vlasti.
Bio je veoma milostiv prema svim svojim podanicima, nije nametao poreze nego je široke
ruke dijelio svoje bogatstvo. Svima koji su k njemu dolazili iskazivao je ĉast, svima je
podmirivao troškove iz kraljevske blagajne. Budući da je primio popis stanovništva Splita,
slao je plaće svima, dao je ĉak da se novoroĊenĉadi u kolijevci dade po jedan zlatnik.
Slao je svoje zapovjednike(9) s velikom ratnom opremom i s obilnom
0 nadbiskupu Arniru XXI, 9-11
koliĉinom novca za troškove. Oni su dolazili i drţali su primorske gradove i velik dio
Hrvatske.
I tako su Splićani zamolili nadbiskupa Arnira da se uputi u Carigrad i posjeti carski dvor.(10)
On drage volje pristane i u društvu nekoliko gradskih velikaša krene u Carigrad. Kad je došao
pred cara Emanuela, s osobitim ga je poštovanjem pozdravio u ime svojih graĊana a car ga je
uz poĉasti primio. Za sve vrijeme njegova boravka dvor je dostojno i obilno podmirivao
troškove. A kad je od vladara zatraţio odobrenje za odlazak, dobio je od dvora mnogo
najdragocjenijih darova. Tako se u svoju crkvu vratio radostan i bogat.
Bio je Arnir ĉovjek veoma postojan i neustrašiv, nije dopuštao da se narušavaju prava i
oduzima crkvena imovina. Dogodilo se da je jednom otišao na brdo Mosor traziti neka
crkvena imanja koja su Slaveni oteli i
dok je bio u ophodnji s ljudima, koji su poznavali te zemlje, obilazeći i postavljajući meĊe na
njihovim krajnjim toĉkama, neki Nikola(11) sa svojom bradom i rodbinom iz plemena Kaĉića
nikako nije mogao podnijeti što je nadbiskup ĉinio. Okupi se mnoštvo naroda i opkole Arnira
bijesno ga napadajući povicima: »Što to ti, najgori i najnepravedniji biskupe, pokušavaš
protiv nas uĉiniti? Zar smatraš da nas moţeš izbaciti iz posjeda zemlje koja je pripadala našim
oĉevima i precima? Ako se istoga trena ne povuĉeš, ovaj će dan biti posljednji dan tvoga
ţivota.« Arnir pak, budući da je bio veoma ustrajan, nije se preplašio njihovih rijeĉi, nespu-
tanim i snaţnim glasom odgovori: »Nije to vaša zemlja, kako tvrdite, nego je to posjed crkve
blaţenoga Dujma, kojom ste se vi sve do sada protuzakonito koristili.« Na te rijeĉi ĉitavo
mnoštvo Slavena zgrabi kamenje i poĉne ga kamenovati. Tako su dugo desnicama bjesnili i
divljali, dok se nisu razišli ostavljajući mrtvo tijelo pod golemom gomilom kamenja.
Ljudi, koji su bili u biskupovoj pratnji i koji su gledali kako su ga Slaveni u ţaru bijesa
usmrtili,(15) potrĉali su u grad i javili veliko zlo graĊanima. GraĊani, preplašeni iznenadnom
viješću, odmah se naoruţaju
0 nadbiskupu Arniru XXI, 12-14
te jedni morem, a drugi kopnom, brzo pohitaju na Mutogras gdje je zloĉin poĉinjen. Kad su
došli do mjesta na kojem je bijedni nadbiskup leţao pod onom gomilom kamenja, kao da je u
grob pokopan, svi se neprijatelji povuku. Tada su ga otkopali, ukrcali beţivotno tijelo na brod
i uz veliku
tugu i ţalost dovezli ga u grad. Kler je, prema obiĉaju, pripremio sveĉani sprovod, zajedno s
narodom iznijeli su nadbiskupovo tijelo i pokopali ga u crkvi svetoga Benedikta.(16)
Bijaše u to doba neki svećenik po imenu Miha. Budući da ga je spomenuti nadbiskup
prekoravao zbog njegovih ispada, izgarao je od
mrţnje prema njemu. Nije, naime, bio ĉovjek kojega bi opominjanje popravilo, nego je
postajao gori. Zato se razveselio kad je vidio da je umro progonitelj njegovih pogrešaka. I kao
da se izruguje njegovoj smrti, reĉe svojim istomišljenicima: »Dajte mi da popijem vode, da
mogu reći da sam nadţivio onog pakosnog biskupa koji mi nije davao mira.« A kad je popio
vodu, koju su mu prema njegovoj ţelji dali, dogodilo se ĉudo, kao da je umjesto te vode popio
otrov; odmah je pao u krevet iz kojega više nikada nije ustao nego je nedugo zatim preminuo.
Splićani su proveli istragu o ubojicama nadbiskupa, neke su pronašli i odmah ih objesili na
vješalima. Ali svemogući Bog nije dugo pustio da
takvo zloĉinaĉko nedjelo ostane bez kazne; koliko god ih je pruţilo bezboţne ruke da proliju
nevinu krv, poslije nekoga vremena jedne je svladala glad, druge posjekao maĉ, a ostale je
zajedno s njihovim potomstvom pokosila kuga. Otišao je ĉasni Arnir drugoga dana prije nona
u kolovozu,(17) godine Gospodnje tisuću sto osamdesete, nakon
petogodišnjeg upravljanja crkvom.
Poslije njegove smrti Splićani su traţili od njegova sluţbenika da otputuje u Ravenu i da
nadbiskupov polog prenese u splitsku crkvu. On
sam, jer je bio odan i dobar, pristane na traţenje graĊana, opremi brod i otplovi u Ravenu.
Poslali su s njim nekog klerika po imenu RaĊa Marulina.(18) Tada pokaţu ĉuvarima pologa
neke nadbiskupove dogovorene znakove i jer je on bio upravo isti onaj u ĉije je ruke
nadbiskup bio zapovjedio predati ostavljeno na ĉuvanje, povratili su mu ĉitav sanduk u
kojemu je bilo zatvoreno blago. Sve su to preuzeli i vratili se. Tim su stvarima obdarene neke
crkve, a s drugima je zajednica uĉinila što je htjela.
0 nadbiskupima Petru i drugome Petru XXII, 1-3
XXII. 0 nadbiskupima Petru i drugome Petru
Poslije smrti cara Emanuela,(1) kad su Splićani ponovno bili pod vlašću
Ugara, bio je izabran neki Petar Ugrin, sin Hitilenov, podrijetlom iz
plemićke porodice. Nakon obavljena posvećenja u prvoj godini
obnašanja svoje nadbiskupske ĉasti, sazvao je sve biskupe svoje
sufragane,(2) takoĊer opate i sve koji su imali crkvene poloţaje, s
cjelokupnim klerom. I odrţao
je provincijalnu sinodu u bazilici svetoga Andrije(3) koja se zove "oslikanom". Na toj su
sinodi donešene mnoge dobre odluke. OdreĊene su tada granice dijeceza svake biskupije.
Nadbiskup je ţelio odvojiti Krbavu,(4) jer je bila parohija splitske crkve, i uĉiniti od nje
biskupiju
podloţnu splitskoj metropoliji pa je tako i uĉinjeno. Prema ţelji klera te provincije, koji je
došao na sinodu, odreĊen je za prvoga biskupa krbavskoga Matej Maurutin, kanonik crkve
svetoga Dujma, po godinama još mladić ali ĉestita ponašanja i trijezna ţivota. Kad je sinodski
skup završio, dojavljeno je papi sve što je bilo zakljuĉeno. Gospodin papa(5) je
sve odobrio i osnaţio teţinom ugleda rimske crkve.
MeĊutim, nadbiskup Petar, djelomice prekoraĉivši mjeru biskupske
strogosti, uĊe u prepirke s kanonicima svoje crkve jer im je htio okrnjiti
neka njihova prava. Zbog toga su obje strane u velikoj ljutnji pošle u
rimsku kuriju. Kad su pred Apostolskim licem izloţili svoju stvar, jedan
od kardinala odreĊen je stranama kao sudac auditor. Ţalbe jednih i drugih bile su preispitane i
meĊu njima je došlo do pomirenja i obnovljenoga mira.(6)
Nedugo zatim, nadbiskup Petar krene u Ugarsku i bude prebaĉen na
duţnost kaloĉkoga nadbiskupa iz nepoznatoga mi razloga. Na ĉelu
splitske crkve bio je dvije godine.(7) Njega je naslijedio drugi Petar,(8)
opat
0 nadbiskupima Petru i drugome Petru XXII, 4-6
svetoga Martina iz Panonije, koji je kao nadbiskup splitske stolice proţivio pet godina.
U vrijeme kad je umro otoĉni biskup Martin, njegov je nećak Nikola Manzavinov,(9)
plamteći od ĉastohleplja, izvršio toliki pritisak na otoĉane
da su ga izabrali za biskupa. Predstavivši se splitskom nadbiskupu, traţio je od njega da ga
svojom rukom posveti. Nadbiskup pak, izbjegavajući njegove smicalice i znajući ga kao
lukava i varljiva, nije pristajao. Napokon svladan navaljivanjem graĊana obeća da će
udovoljiti njihovoj ţelji sljedećega dana, u nedjelju. Nikola, ljutito ne prihvaćajući
nadbiskupovo odgaĊanje, iste noći krene na put i stigne u Veronu. Tamo gospodina papu
Lucija(10) prevari svakojakim smicalicama te zatraţi i primi od njega posvećenje.
Budući da je i zadarska crkva bila upraţnjena, taj Nikola bude izabran za nadbiskupa.(11)
Lakoumno je prihvatio izbor i bez odobrenja Apostolske
15 stolice bestidno se upustio u upravljanje zadarskom crkvom. Zbog toga ga je papa Inocent
lišio jedne i druge ĉasti.(12)
Otoĉani tada doĊu u Split i izaberu za svoga biskupa kanonika splitske crkve Mihu,(13)
nećaka Picijeva. On u splitskoj crkvi primi posvećenje, otiĊe do vrhovnog svećenika
Apostolske stolice i primi reskript o potvrdi s naredbom da hvarska biskupija od tada za
vjeĉna vremena pripadne splitskoj metropoliji kao svojoj majci.(14)
0 nadbiskupu Bernardu XXIII, 1-2
XXIII. 0 nadbiskupu Bernardu
U to doba ugarski kralj Bela,(1) izvrstan junak, pošalje poklisare do Apostolske stolice i
zamoli gospodina papu Inocenta(2) neka zapovjedi da se relikvije blaţenoga kralja Ladislava
izvade i poloţe na dostojnije mjesto i da se donese odluka o njegovu uvrštenju u katalog
svetaca.(3) Papa udovolji
njegovu traţenju i pošalje nekog veleštovanoga kardinala Gregorija de Crescentio(4) da na
doliĉan naĉin ispuni kraljevu volju. Tada kardinal preuzme apostolsko poslanstvo, preplovi
preko mora, doĊe u krajeve Dalmacije i pristane u Trogiru. Budući da je još prijetila oštra
zima, ţelio je ondje provesti ĉitavu korizmu. U njegovoj je pratnji bio neki klerik,
njegov kapelan, po imenu Bernard, iz Perugie u Tusciji, ĉovjek knjiţevno izobraţen, rjeĉit i
visok stasom. Ĉesto je bio slan u Ugarsku i zbog toga je bio poznat kralju Beli, dapaĉe, bio je
u milosti njegovoj i mnogih ugarskih velikaša i prelata, tako da mu je sam kralj povjerio
odgoj i naobrazbu svoga sina Emerika.(5) Kad je kao izaslanik otputovao u Ugarsku,
obavio je svoj izaslaniĉki posao i vratio se natrag.
I tako, budući da je splitska crkva bila upraţnjena, izaberu za svoga nadbiskupa Bernarda.
Kako je kralju bio drag, nadali su se da će zbog njega i crkva imati velike koristi. Zatraţe toga
i lako dobiju kraljevu privolu, pošalju izaslanstvo u Rim gospodinu Inocentu Trećem s
molbom da se udostoji prihvatiti izbor Bernardov i da obavi obred njegova posvećenja te da
ga mudro uvede u upravljanje splitskom crkvom. Glasnici Splićana bili su: Ċakon Vukas(6) i
laik Dujam, nećak Gumajev. Ali vrhovni svećenik nije bio sklon toj njihovoj molbi, ĉak se
ĉinilo prema sasvim oĉitim naznakama da ih odgovara od njegovih ţelja. No, u svojim su
molbama bili tako uporni da je naposljetku pristao. Naloţio je ipak istome
Bernardu da traţi dozvolu od opata samostana svete Marije de Farneto iz
dijeceze Chiusi, kojemu se zavjetovao kao redovnik, i da ponovo stavi
0 nadbiskupu Bernardu XXIII, 3-5
redovniĉku odjeću koju je bio odbacio. Kad je tako uĉinio, Inocent mu je dao posvetu. Godine
Gospodnje tisuću dvijestote(7) doĊe u Split i veoma je revno obavljao pastirsku duţnost
prema svojim podreĊenima.
Budno je, naime, progonio heretike.(8) Ţivjeli su u to doba dva brata, sinovi Zorobabelovi, od
kojih se jedan zvao Matej,(9) drugi Aristodije. Premda im je otac bio iz Apulije, ipak su već u
djetinjstvu postali stanovnici Zadra. Kretali su se uglavnom po Bosni jer su bili izvrsni slikari
i veoma vješti u zlatarskome umijeéu. Osim toga, poznavali su dobro latinsku i slavensku
pismenost. Ali, od Ċavla zavedeni, tako su bili ogrezli u bezdan heretiĉke zaraze da su ne
samo zaslijepljena srca vjerovali u bezboţnu herezu nego su je opakim ustima i propovijedali.
Bernard otkrije da oni borave u Splitu i da su već mnoge zarazili trulim i pogubnim
nauĉavanjem. Poĉne ih, dakle, pomalo blagim rijeĉima privlaĉiti ka katoliĉkome nauku, ĉesto
ih pozivajući i ĉesto bodreći. No oni su se heretiĉkom lukavošću ĉinili nevješti, ne ţeleći se
obratiti. Zbog toga nadbiskup dade da se odmah sav njihov imutak oduzme, a da se oni
sputani lancem prokletstva istjeraju iz grada. Tada su se spomenuta braća, vidjevši da će ih
zadesiti najveće kazne i štete, vratila pod zapovijed Crkve. Nadbiskup zapovjedi da se oni
zakletvom odreknu svoje hereze dotaknuvši presveta evanĊelja. Razriješio ih je izopćenja
obveznim sveĉanim obredom i dao da im se povrate njihova dobra. Tako su i svi drugi, koje
su oni zaveli, bili oĉišćeni od heretiĉke zaraze.
U to je vrijeme, nakon smrti kralja Bele, na kraljevsko prijestolje došao njegov sin
Emerik.(10) Zbog toga je nadbiskup Bernard ĉešće putovao u Ugarsku, gdje ga je kralj
obasipao poĉastima i mnogim darovima. Kralj ga je, naime, poštovao kao oca i što god je od
njega nadbiskup
mogao je bez teškoća postići. Na njegovo je traţenje kralj darovao crkvi svetoga Dujma šest
dijelova od davanja mlinova na salonitanskoj rijeci, što je tjedno pripadalo banu.(11)
Budući da je kralj imao maloljetnoga sina i ţelio da on bude nasljednik kraljevstva, htio je da
za njegova ţivota bude pomazan. Na poziv kralja
0 nadbiskupu Bernardu XXIII, 6-7
Bernard je krenuo u Ugarsku i tamo je s ostalim prelatima crkava Ugarskog Kraljevstva, koji
su se slili na sveĉanost kraljevskoga veselja, okrunio kraljeva sina i vratio se u svoju crkvu
nagraĊen od kralja mnogim darovima.(12)
U to je doba došlo do nesuglasica izmeĊu kralja Emerika i njegova
brata hercega Andrije.(13) Andrija je dva puta bio protjeran u primorske krajeve,(14) a
Bernardov je odnos prema njemu bio veoma dobar i pun poštovanja. Kad se on poslije toga
vratio u Ugarsku, meĊu braćom se rodio još veći sukob.(15) Svi velikaši u kraljevstvu i
gotovo cijela brojna ugarska
o vojska napustila je kralja, i pristala protuzakonito uz hercega Andriju. Malo ih je ostalo uz
kralja i od straha pred tolikom pobunom nisu se usuĊivali ohrabrivati kralja u nadi nego su mu
radije savjetovali bijeg. Dogodilo se pak da su se jednoga dana obje strane pribliţile jedna
drugoj i u uzbuĊenju su se pripremale za poĉetak bitke. Budući da je kraljeva
strana u usporedbi s drugom bila gotovo nikakva, bio je do krajnosti zabrinut i svom snagom
svoga uma traţio je spasonosne odluke u takvom odluĉnom trenutku. Napokon ga je nebo
nadahnulo i domišljato je pronašao pogodan naĉin da povrati pravo na kraljevstvo i ne bude
kriv za prolijevanje krvi. Tada reĉe svojima: »Nemojte me slijediti, nego malo
o zastanite!« Odmah zatim, odloţivši oruţje, uzme samo granĉicu u ruku i uĊe mirno u
neprijateljske redove. Išao je po sredini naoruţanoga mnoštva viĉući snaţnim glasom: »Sada
ću vidjeti tko će se usuditi dići ruku da prolije kraljevsku krv!« Svi su se uklanjali gledajući
ga i ne usudujući se ni pisnuti, stvarali su mu s jedne i druge strane široki prolaz. Kad je došao
do brata, zgrabio ga je, odveo s bojnoga polja i poslao u tamnicu u nekoj tvrĊavi. I tada su svi
odloţili oruţje te prestrašeni i postiĊeni molili za oprost, bacivši se niĉice pred kraljeva
koljena. A kralj sve pomiluje jer je bio premilostiv.
Nepunu godinu dana nakon toga kralja shrva neizljećiva bolest. Kad
je, dakle, predosjetio da mu je došao kraj, pošalje svom brzinom glasnike i dade izvesti brata
iz tamnice i dovesti ga k sebi. Kad je došao preda nj,
0 nadbiskupu Bernardu XXIII, 8
kralj pred njim sastavi oporuku i povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom i upravu nad
čitavim kraljevstvom, dok siroče ne doĎe do zakonom propisanih godina. I tako je kralj
Emerik preminuo,(16) a malo dana poslije ugasio se život i njegova jedinog djeteta.(17)
primorja osvajajući utvrde i naselja i uništavajući sve prepreke. Ali je slijed sudbine iz
zavisti zaustavio sjajne pothvate vladara i nije dopustio da se i nadalje nastavljaju njegovi
uspjesi.(8) I eto, zloĉinaĉka drskost, ne znam da li njegovih ljudi ili tudih, snuje o kraljevoj
smrti, a bezboţna ruka naoruţana Ċavolskim varkama napaja ga otrovnim gutljajima. Zbog
tog se zlodjela jedva izvukao iz smrtne opasnosti.(9) Ne povrativši još potpuno zdravlje,
poĉne razmišljati o povratku bojeći se da sebe i svoje kraljevstvo ne izloţi prevelikoj
opasnosti. Vjerovao je da je u svemu ispunio zavjet Gospodu i krenuo je sa svom svojom
pratnjom prema granicama domovine. Nije se više ţelio prepustiti morskim udesima nego je
putovao kopnom. Došao je tako u Antiohiju, zatim prešao u Grĉku, gdje se povezao
rodbinskom vezom s Laskarisom, grĉkim kraljem, i krenuo dalje. Njegovu je. naime, kćer
ţenio za svoga provoroĊenoga sina Belu. Odatle, prošavši krajeve Grĉke, ušao je u Bugarsku,
gdje ga je zadrţao bugarski kralj Oksan. On ga nije pustio otići prije nego što mu ne dade
potpuno sigurna uvjeravanja da će mu svoju kćer(10) dati za ţenu. Tako se kralj Andrija,
završivši hodoašće, vratio u svoje kraljevstvo. Nakon ovog kratkog pregleda vratimo se na na
glavnu temu.
0 promaknuću Guncela XXVI, 1-3
XXVI. 0 promaknuću Guncela
U to su vrijeme u splitskom kaptolu bili starješine: arhiĊakon Grupcije,
sin Prodanov,(1) Katald,(2) sin Forminov, i još nekolicina drugih.
Budući da su oni bili ugledniji i iskusniji, ostali su ih kanonici slijedili.
No to dvojica nisu dobro pripremali izbor novog biskupa jer su ih sputavali okovi suparništva.
Ĉesto su meĊusobno govorili: »Mirnje bi se i korisnije odvijali naši poslovi kad bi crkva i
dalje ostala bez pastira. To je bolje nego da bude izabran netko tko će nam ometati naš ţivot i
vladati nad nama.« I tako kad bi se spominjalo da treba provesti izbor, oni su lukavim
mudrovanjima stišavali glasove negodovanja. Pretvarali su se da ţele izabrati i predlagali su
imena djeĉaka, sinova ugarskih plemića, koji se zbog nejake dobi nisu mogli uzdići do
pastirske ĉasti; prijetvorno su isticali razloge govoreći: »Bit će korisno za crkvu i drţavu ako
budemo imali takve istaknute prvake kao zaštitnike na kraljevu dvoru.«
Tako se pakosnim odugovlaĉenjem crkvi splitskoj podmetala noga.
Neki Ċakon Petar(3) bijaše veoma gorljiv i nestrpljiv. Budući da je bio
niskoga podrijetla, nije se usuĊivao suprotstaviti se javno strani
arhiĊakona
i njegovih ortaka, niti iznijeti na vidjelo njihove varke. Boljelo ga je i muĉilo ne samo to što je
crkva bila bez pastira nego što su njezine plodove, kako se govorilo, spomenuti starješine
brali sebi u korist. Rogoborio je ĉesto i šutio.
Bio je pak neki klerik Ugrin, po imenu Guncel, sin Kornelijev,
plemenita roda, ali sam nije vrijedio mnogo. Budući da je bio već u
poodmakloj dobi, nije mogao vršiti nikakvu visoku sluţbu u Ugarskoj,
nego je, odjenuvši halju kriţara, postao rektor neke crkve svetoga kralja
Stjepana. Splitska je crkva već dugo vremena bila bez pastira(4) i taj se
Guncel poĉeo uporno nametati da bude izabran za biskupa. Dogodilo se
pak da je neki Jula ban,(5) koji je bio njegov roĊak, poslao kleru i splitskom narodu veoma
rjeĉito pismo u kojem preporuĉuje Guncela i savjetuje da ga izaberu obećavajući svoje usluge
i naklonost. Tada spomenuti Ċakon
0 promaknuéu Guncela XXVI, 4-5
Petar, kako je bio govorljiv, iskoristi priliku, poĊe gapĉući meĊu klerike i laike i stade hvaliti
Guncelovu sposobnost, ĉestitost i naobrazbu, o ĉemu sam zapravo nije ništa znao. No u ţelji
da onemogući namjere starješina, na sve je naĉine nastojao da bude izabran Guncel.
Tada je knez grada Splita bio Domald,(6) ĉovjek veoma oprezan i
promišjen. Budući da je dobro poznavao Guncela, širio je o njemu istinu
prema kojoj on zbog svoje lakomislenosti nije sposoban vršiti takvu
svećeniĉku sluţbu. Mnogi su drugi takoĊer tako o njemu svjedoĉlli. No
Petar je svojim nepromišljenim rijeĉima sve pridobivao. I premda u
splitskoj crkvi ili drugdje nisu nedostajale osobe koje su mogle biti
uzdignute do to ĉasti sigurnijim putem i pravednijim redom, ipak je puk
u svome neznanju bio tako obuzet ispraznom taštinom da je poznate
prezreo
a za nepoznate je mislio da mogu stvarati ĉuda. Jedne je tako zarazila pogubna zavist da ono
što ne zasluţuju sami postići ne dopuštaju to doseći zasluţnima, a napredak drugih smatraju
svojom slabošću.
Kad su se dakle na pritisak laika svi klerici bili priklonili izboru, još
uvijek arhiĊakon sa svojima nikako nije htio pristati. No, kako se ĉinilo
da će doći do pobune u puku, ipak su napokon protiv volje pristali. Dva ili tri dana prije nego
što se trebao odrţati sveĉani obred izbora, netko od onih koji su s Petrom podrţavali izbor
imao je priviĊenje da je crkvena propovjedaonica razbijena i da je nadbiskupska stolica leţala
izvrnuta. Govorio je Petru: Što bi to moglo znaĉiti? On mu je odgovarao: »Sada to ne znaš,
znat ćeš poslije.« I premda to viĊenje nije pretkazivalo dobar ishod, ipak se nastavilo zaĉetom
dok nije izbor, takav kakav jest. obavljen i završen. Tada su k njemu poslali Ċakona Vukaša
javljajući mu da je jednodušno izabran i zahtijevali su da bez oklijevanja doĊe u splitsku
crkvu.
0 promaknuću Guncela XXVI, 6-8
Primivši izaslanstvo, Guncel se veoma obradovao i ubrzo je poslao glasnika vrhovnom
svećeniku(7) da potvrdi njegov izbor. Sam je pak krenuo
na put u Split. Budući da je bio slaboga znanja, to više ga je ĉastohleplje razdiralo: još tijekom
putovanja, kod templara u Vrani dade da ga ninski
biskup Grupcije,(8) koji je s njim dolazio iz Ugarske, uoĉi Duhova zaredi za Ċakona. Kad je
ušao u grad, svi su ga veoma ljubazno primili. A kad je neko vrijeme tamo proboravio, u
tolikoj je mjeri izašla na vidjelo lakoumnost njegovih rijeĉi i ponašanja, da se svima zgadio.
Potaknuti zakašnjelim kajanjem razmišljali su kako da se od njega izbave. Tako se
dogodilo da je onaj koji je nepoznat bio drag, poznat postao mrzak. Ţeljno su ga, dakle,
dovukli a da ga prije nisu vidjeli, a kad su ga vidjeli,
su ga izbaciti. Ali Guncel, primivši papinu potvrdu, uspio je postići da se obred posvećenja
obavi u Ugarskoj. Vrhovni svećenik gospodin Honorije pošalje ovlast vesprimskom biskupu
Robertu i naloţi mu da briţno ispita
kakva je osoba izabranik, kako je protekao izbor i ako nema prepreke prema kanonskim
odredbama, neka obavi nad njim ĉin posvećenja. Robert je primio apostolski nalog(9) i
premda je bio ĉovjek razborit i poboţan, ipak se nije iskazao i pomno istraţio okolnosti koje
treba ispitati u takvim postupcima. Olako mu je podijelio posvećenje naloţivši mu da po palij
doĊe pred papino lice.
DoĊe, dakle, Guncel u svoju crkvu posvećen, ali prebrzo je i prerevno poĉeo obnašati
biskupske duţnosti. Palij još nije bio dobio, a već je posvećivao crkve, obavljao crkvene
obrede i svugdje sebe nazivao nadbiskupom.
U to vrijeme pošalje vrhovni svećenik nekog svoga poklisara, po
imenu Akoncija iz Viterba, kapelana kurije, ĉovjeka veoma razborita i
dobra, pošalje ga, kaţem, da obavi neke teške poslove po cijelom
Ugarskom Kraljevstvu. Naloţio mu je da se spusti do krajeva Dalmacije i
da odvrati omiške gusare od razbojništava.(10) No, kako nije imao potpunu
ovlast, a gorio je od silne ţelje da ispravi mnoge nepravilnosti kod klera i
puka, zaustavio se u Splitu i poslao svoje glasnike u kuriju gospodina pape
sa zahtjevom da mu se dadu sve ovlasti izaslanika. Glasnici su otputovali
0 promaknuću Guncela XXVI, 9-10
a Akoncije je ostao u gradu Splitu i ĉekao na njihov povratak. Gledajući nadbiskupovu
lakoumnost i nesposobnost, suosjećao je sa splitskom crkvom što je izabrala tako nevještoga
pastira. I ĉesto ga je korio ali je on, poput divljeg magarca naviknutoga na pustinju, prezirao i
samoga Akoncija i njegove opomene. U meĊuvremenu su se glasnici vratili iz kurije i donijeli
Akonciju potpune izaslaniĉke ovlasti. Tada Akoncije, oslonivši se na punomoć Apostolske
stolice, stade mnogo toga ispravljati kod klera i naroda, obnavljati crkvu na novim naĉelima.
Zapovjedio je da kler otjera sve prileţnice, jer nadbiskup nije vodio brigu da to ispravi.
Pozvao je ĉitavu Dalmaciju i Hrvatsku da mu pomognu protiv
heretika(11) i gusara, dajući oprost svima koji su se iz ljubavi prema
Bogu trudili da ih unište sudjelujući osobno ili u troškovima. Tada je
okupio veliku ratnu mornaricu i konjicu i poĉeo ih sa svih strana
napadati. Do to
je mjere satro Omišane, goneći ih po kopnu i moru, da su im pale snage i nisu se više nadali
da će se moći dalje odupirati. Došli su, dakle, i bacili se pred noge izaslanika i ponizno molili
da im se smiluje obećavajući da će se popraviti i da će se pokoriti njegovoj volji i naredbama.
Izaslanik je to prihvatio i naredio im da spale sve gusarske lade. Svoje su obećanje potkrijepili
zakletvom da će prestati napadati kršćane.
U to je vrijeme nadbiskup Guncel poslao glasnika(12) k Rimskoj stolici
da traţi palij. Slijedom toga legat Akoncije pošalje pismo i glasnike
izvještavajući vrhovnog svećenika o ispadima nadbiskupovim. Stoga
gospodin papa pošalje palij u ruke izaslanika, povjeravajući mu da u
pitanju nadbiskupa postupi prema svome nahoĊenju i u skladu sa
zakonom. Pošto je primio papin nalog, izaslanik preda palij na ĉuvanje
nekom opatu u Rogovu, a nadbiskupu oduzme pravo vršenja svih
biskupskih duţnosti i naredi mu da poĊe pred lice pape kako bi se
ispriĉao
zbog svojih ispada. Tada nadbiskup u muci i brizi krene u kuriju. U njegovoj su pratnji bili:
Ċakon Vita, koji je poslije postao primicerij,(13) i Ċakon Petar, nećak Murgijev. Protiv njega
poslan je Vukaš. Malo je kanonika bilo sklono nadbiskupu, većina i stariji bili su protiv njega.
I tako
O promaknuću Guncela XXVI, 11-13
nadbiskup doĊe u Rim, baci se pred noge gospodina pape Honorija tuţeći se na napade
izaslanikove koji su bili vrijedni plaĉa. No gospodin je papa o svim nadbiskupovim ispadima
bio dobro obaviješten te mu je poĉeo oštro predbacivati njegovu obijest i nepromišljenost.
Nadbiskup je nastojao opravdati se, prebacujući krivnju na Roberta koji ga je posvetio, jer se
po njegovu nalogu usudio bez palija vršiti biskupsku sluţbu. Ali papa mu nije povjerovao.
Gotovo su svi kardinali bili protiv njega tako da se jedva usudio pojavljivati u njihovoj
prisutnosti. Kanonici pak koji su ga pratili, vidjevši da će nadbiskupova stvar loše završiti, jer
je nacrt odluke o njegovu uklanjanju već bio napisan, ostavili su ga sama u kuriji i vratili se
kući. Guncel je ostao i vršio snaţan pritisak moleći da se prema njegovim prijestupima
odnose milostivo. Tolika je bila upornost njegovih molbi, toliko ustrajno nastojanje da se
povuće prvotna odluka i sastavi druga blaţa, kojom bi mu ovlasti bile oduzete samo na dvije
godine, a da mu se nakon toga milostivošću Apostolske stolice vrate sva prava, da je tako i
uĉinjeno.
U isto je vrijeme legat Akoncije krenuo u Bosnu protiv heretika i tamo
je duţe vremena djelovao da popravi poloţaj katoliĉke vjere.(14)
U to se doba dogodio veliki i strašni potres(15) na sam Boţić oko tri
rata u Liguriji, Emiliji i Mletaĉkoj marki tako da su bile srušene mnoge
zgrade, a grad Brescia velikim dijelom sravnjen sa zemljom. Veliko je
mnoštvo ljudi, ponajviše heretika, stradalo i preminulo.
Iste godine na dan Bogorodiĉina uznesenja,(16) kad sam bio u Bologni
na studiju, vidio sam svetoga Franju(17) kako drţi propovijed na trgu
pred gradskom palaĉom gdje se okupio gotovo ĉitav grad. A tema
njegova govora bili su: anĊeli, ljudi i zli dusi. On je tako dobro i jasno
izlagao o ta tri duha koji imaju razum, da su se mnogi uĉeni ljudi, koji
su bili prisutni,
0 promaknuću Guncela XXVI, 14-15
uvelike divili govoru jednostavna ĉovjeka. On nije, naime, nastupao kao propovjednik nego
kao govornik u skupštini. Cijeli je sadrţaj njegovih rijeĉi bio usmjeren na to da ugasi
neprijateljstva i da uĉvrsti dogovore o
miru. Odjeća je njegova bila prljava, pojava je izazivala prezir a lice mu je bilo ruţno. Ali
Bog je njegovim rijeĉima udijelio toliku djelotvomost da su mnoge plemiĉke obitelji, meĊu
kojima je bjesnila mrţnja davnih neprijateljstava i prolijevalo se mnogo krvi, bile dovedene
do primirja. Ljudi su prema njemu osjećali toliko poštovanje i odanost da su muškarci i ţene
hrpimice hrlili k njemu nastojeći barem dotaći resu na njegovoj haljini ili odnijeti komadić s
njegovih dronjaka.
No vratimo se na glavnu temu. Kad je proteklo dvogodišnje razdoblje
njegove kazne, došao je Guncel u svoju crkvu i poslao izaslanika u
papinsku kuriju to mu je odobren palij(18) koji mu je Akoncije bio
zabranio.
I tada nadbiskup nije ravnodušnim okom gledao sve kanonike koji su se bili okrenuli protiv
njega.
U to je vrijeme umro arhiĊakon Grupcije, na njegovo su mjesto izabrali
Katalda i ustoliĉili ga u nadbiskupovoj odsutnosti. Kad se pak
nadbiskup vratio, s negodovanjem je primio Kataldovo promaknuće. I
zaista ovaj nikad nije mogao postići od njega potvrdu svoga
arhiĊakonata.
Bio je Katald već u poodmakloj dobi, nije prošo ni dvije godine i on premine.
XXVII. 0 pobjedi nad Cetinjanima
Poslije toga nastao je veliki rat izmeĊu bribirskog kneza Grgura(1) i split- skog kneza Višena.
Boravio je, naime, Višen u Zvonigradu(2) i premda je bio plemenita roda, bogat i moćan, ipak
je bio sklon hereticima. Budući da je oluja nesuglasica izmeĊu njega i Grgura bjesnila dugo
vremena i zaraĊene su se strane zbog neprestanih sukoba laćale sve gorih sredstava, ipak se
ĉinilo da
je Višenova strana nadmoĉnija. Obojica su, naime, bili istoga podrijetla.
Višen je jednom bio sa svojom vojskom rasut oko Bribira, a Grgur je bio unutar svoje utvrde
i odasvud pritisnut tako da nitko nije mogao ni izaći
niti ući. Grgur, lukav i promućuran, postavi zasjede u osvit zore. Budući da
je noćnim straţarima oslabila paţnja, on iznenada provali u Višenov logor. Prije nego što su
mogli zgrabiti oruţje, mnogi su bili posjećeni a sam Višen uhvaĉen ţiv. Kad je bio doveden
pred Grgura, stade moliti da mu se smiluju i poštede ţivot. No Grgur je bio ĉovjek neumoljiv
i surov te ga molitve zarobljenikove nisu dimule nego reĉe prisutnima: »Skinite s njega
oklop.« Kad se on sam svukao, Grgur zgrabi maĉ i probode mu utrobu govoreći: »Ovo je
milosrĊe za Višena koji me je toliko puta izazivao neprijateljskim oruţjem.«
Tada Splićani postave sebi za kneza nekoga Petra,(3) gospodara Huma. Taj je Petar bio
ĉovjek imam i ratoboran, ali okaljan heretiĉkom sramotom. Zbog toga ga kler nije prihvaćao.
Laici pak, jer su skloni brzopletosti, odluĉe napasti
i doĊu uz veliku buku do crkve, otmu kljuĉeve od ĉuvara, nasilno Petra uvedu u crkvu. Kad je
to došlo do ušiju Akoncijevih, pošalje izaslanika i ĉitav grad kazni zabranom. Sluţba Boţja
nije se gotovo godinu dana obavljala. Nadbiskup Guncel je u to doba otputovao u Ugarsku.
Vrativši se u svoju crkvu, dosta je nesmotreno ukinuo izaslanikovu zabranu.
U meĊuvremenu je izaslanik krenuo u Bosnu i dugo vremena tamo uporno radio na
iskorjenjivanju heretika. Bio je slabašna tijela, ali gorljivi borac za katoliĉku vjeru. Kad ga je
zatim obuzela potpuna nemoć, pred kraj ţivota sasvim se prepustio Bogu. Tamo je sretno
završio svoj ţivot godine tisuću dvjesto dvadeset druge.(4)
XXIX. 0 ratu koji se vodio za naselje Ostrog
U isto su vrijeme neki Hrvati, Toljen i Vuĉeta, sinovi Butka, sa svojim roĊacima napali selo
svetoga Dujma koje se zove Ostrog(1) i poĉeli su, usprkos zabrani graĊana, podizati utvrdu.
Ţeljeli su se tamo skrasiti i boraviti sa svojim obiteljima da bi mogli nekaţnjivo vršiti
uobiĉajena razbojstva. Govorili su, naime, da su oni nasljednici toga mjesta. Nadbiskup im,
kao svojim kolonima i pomoćnicima, naivna srca dade suglasnost.
Tada Splićani poĉnu pripremati rat protiv njih. Pošalju izaslanika i pozovu svoga kneza
Petra.(2) On doĊe u pratnji velikog broja konjanika i dovede morem i kopnom cjelokupnu
vojsku do utvrde. Gradska je vojska bila prebrojana i utvrĊeno je više od tri tisuće naoruţanih
vojnika. Tada su hrabro zapoĉeli bitku oko utvrde. A Hrvati rasuti po hridima snaţno su
odgovarali kamenjem, kopljima i strijelama. Splićani, videći da su zaštićeni prirodnim
poloţajem, okrenuli su se drugome naĉinu ratovanja. Nagamilavši brzo na hrpu mnogo drva i
lišća, potpale vatru pod stijenama. Plamen i dim, koji se iz toga uzdigao, zaslijepi neprijatelje,
a pleteri i daske koje su bili pripremili za svoju zaštitu, izgore. Tada naši odvaţniji mladići,
videći da su onima pale snage i ponestalo oruţje, pokušaju se do njih kroz vatru uspeti i
napasti ih maĉevima. Ali oni su s visoke hridine koturali golemo kamenje i neke su od naših
tako nesretno pogodili da su pali u vatru to slomljenih udova i spaljeni izdahnuli.
Tako se nekoliko dana na obje strane vodila borba. Ali zalihe su im bile ponestale i uzalud su
se jadnici, lišeni tjelesne snage, nadali da će moći pruţiti otpor. Namjeravali su se uskoro
predati. Prije nego što su donijeli konaĉnu odluku, iznenada jedna ĉeta najhrabrijih mladića,
dijelom uspinjući se rukama, a dijelom skrovitim puteljcima, napadne utvrdu. Tada knez Petar
i svi vojnici pogledaju uvis i ugledaju svoje kako već stoje na stijenama i bore se prsa o prsa s
neprijateljem. I odmah knez uzvikne: "Trĉite sada, junaci, jer nam je Bog dao pobjedu nad
našim neprijateljima." Na taj glas svi pojure i silom osvoje utvrdu. Ubrzo su
zarobili sve neprijatelje sa ţenama i djecom, i vezavši im ruke na leĊima, dovukli ih k
svojima. Donijeli su tada odluku i razgrabili sve što je bilo njihovo. Srušili su im do temelja
crkvu, premda su se oni hvalili da su njezini osnivaĉi. Otkrili su grobove, iskopali kosti
njihovih predaka i razbacali ih po poljima, da ne bi nikada više zahtijevali svoje pravo na to
isto naselje. Trogirani su našima pruzili pomoć ali neznatnu i slabu. Tada su zarobljenike,
svezanih ruku iza leĊa, doveli u grad i ĉuvali ih u najstroţem zatvoru. Kad su tamo tri dana
bez ikakve skrbi odleţali, mnogi su od njih tamo i izdahnuli kako shrvani glaĊu i ţeću, tako i
zagušeni u zatvorskoj prljavštini.
XXX. 0 ratu koji je voĊen s Domaldom
Poslije toga, kada je godine tisuću dvjesto tridesete mjesto arhiĊakona bilo upraţnjeno,(2)
kaptol i sav kler u najvećoj slozi izaberu kanonika Tomu za svoga arhiĊakona u tridesetoj
godini njegova ţivota. Nadbiskup Guncel je tada bio odsutan. Kad se vratio, najprije nije htio
primiti arhiĊakona da se predstavi i da traţi potvrdu, jer mu se gotovo nikad nisu sviĊali
postupci kanonika, pa makar bili ĉestiti. Poslije je vidio da se u promaknuću arhiĊakona u
svemu postupilo valjano i zakonito. Budući da nije bilo ni najmanje iskre nesloge meĊu
kanonicima, iz koje bi na kraju mogao pronaći izgovor za odbijanje, dao je svoju privolu i uz
blagoslov mu je potvrdio sluţbu arhiĊakona i vlastitom ga rukom ustoliĉio.
ArhiĊakon je bio obdaren doliĉnim znanjem, veoma revan i savjestan, koliko mu je bilo
moguće, u vršenju svoje sluţbe. Volio je pravdu, mrzio zloću, izgarao od ţelje da se ĉuvaju
odredbe svetih i da u crkvenim poslovima vrijedi Boţji zakon potpune pravednosti.
Budući da je nadbiskup u ispravljanju prijestupa podanika bio nemaran, arhiĊakon se trudio,
koliko je mogao, ispraviti nepravilnosti. No, arhiĊakon nije uvijek uspijevao zaustaviti
svojeglave graĊane i ĉesto je biskupu predbacivao nemar, poticao ga i opominjao da, kao
dobar pastir, budnije bdije nad svojim stadom. No njega je već bila obuzela staraĉka tromost i
teškim mu se ĉinilo pokušati nešto novo i neuobiĉajeno za njegovu narav. Tako je, dakle,
zabrinutost arhiĊakonova biskupa opterećivala, a ne olakšavala pastirsku sluţbu. Stoga nije
rado s njime raspravljao o crkvenim pitanjima, nego je radije u svoju blizinu puštao
one koji su se zbog taštine s njime u tome slagali.
Tako se dogodilo da su neki od klerika, a ponajviše oni koji su bili ogrezli u svojoj
prljavštini, smatrani veoma neprijateljski raspoloţenima prema arhiĊakonu. Mrţnja je tako
narasla da je nadbiskup one koje je arhiĊakon kaţnjavao za prijestupe u skladu sa svojim
sluţbenim obvezama oslobaĊao ne ispitavši uopće sluĉaj, nego samo da bi osramotio
arhiĊakona. ArhiĊakona je obuzimala tuga i bol i to ne zbog toga što je biskup nastojao
njegov ugled dovesti u pitanje, nego jer se ĉinilo da se zbog smanjenja arhiĊakonovih
sluţbenih duţnosti remeti i kvari cijeli tok crkvenoga reda. Opasnost je dušama pouzdano
prijetila, a crkvi Boţjoj oĉita sramota, kad su oni, koji su trebali biti kaţnjeni za prijestupe u
svome bez ikakva stida kaţnjavali nevine i sami još drskije nastavljali raditi sebi na ruglo.
Dogodilo se, naime, da je jednom okupljenim kanonicima nadbiskup rekao: »Ţelim da svaka
sluţba u crkvi bude popunjena.« I tada je bio postavljen za arhiprezbitera neki Petar, nećak
Murgijin.(3) Ovaj, pak, kako
je bio ĉovjek spletkar i nepostojan, stane otvoreno ugroţavati ugled arhiĊakonov i pridobivati
uvjeravanjima manje uĉene i nerazumnije ljude. Nastojao je poput njihova voĊe uskratiti
duţnu poslušnost arhiĊakonu. Traţio je od njih da ga poštuju kao starješinu. I tako je u
kaptolu nastao veoma sramotan razdor. A nadbiskup, premda se morao postaviti poput zida
nasuprot mrţnjama koje su se razgarale i obnoviti bratsku ljubav meĊu sinovima, poĉeo je
iskazivati naklonost grupi spletkara arhiprezbitera, a stranu arhiĊakonovu poniţavao je, koliko
je mogao, snagom svoga poloţaja. Ĉinilo se da mu više odgovara ako su kanonici meĊusobno
u sukobu, nego ako bi bili sloţni i ujedinjeni. Arhiprezbiter, vidjevši da će Guncel pristupiti
njegovoj strani, jer se u svojim namjerama
potpuno razlikovao od arhiĊakona, poĉne u sebi sve više i više raspaljivati plamen mrţnje
prema arhiĊakonu. On je doista, kako je bio lakovjeran i jer se iskra prezira već razgorjela u
njegovu srcu, rado slušao govorkanja. I tako su se radeći na propast arhiĊakonovu s
arhiprezbiterom sloţili za promjenu oni koji prije nikada nisu mogli biti sloţni. Tada poĉnu
javno
napadati arhiĊakona, a kada je on uloţio ţalbu, stanu prema njemu vitlati strijele zabrane i
izopţenja. Urotivši se nisu ništa drugo radili nego nastojali da ga zauvijek izbace. Kako bi
izazvali protiv njega pobunu puĉanstva, dali su da se sve crkve zatvore i prestanu sve sluţbe
Boţje. Ovaj se sukob razmahao do tolikoga zla, da su ne samo u crkvi i izvan crkve
povišenim glasovima raspravljali nego su i nepromišljeno dizali ruke jedni na druge.
Bezumnost bijesnoga naroda, koji se priklanjao ĉas jednoj, ĉas drugoj strani, izazvala je u
cijelome gradu najţešći nemir. Kanonici su gotovo redom bili protiv arhiĊakona, od gradske
vlastele najviĊe su mu bili skloni bolji i razumniji, kao i veći dio klera.
Kad se ĉinilo da je ĉitav grad zbog ovog sukoba zahvatila pobuna, arhiĊakon u strahu da
sluĉajno meĊu graĊanima ne doĊe do nekog zloĉina i smatrajući da treba odluku prepustiti
vremenu, krene pred Apostolsku stolicu. Slijedila su ga ĉetiri kanonika, njegovi pristaše.
Nadbiskup, vidjevši da je arhišakon krenuo do rimske kurije, odmah prema nagovoru svojih
istomišljenika krene poslije njega na put. Slijedila ga je gomila kanonika koji su mu u zlobi
odgovarali. Toma je bio osam dana ispred njih i nije vjerovao da će se plamen mrţnje u
njihovih srcima tako razgorjeti da će slijedeći ga podnijeti toliki napor. Premda su se prema
Guncelovu savjetu meĊusobno dogovorili da ga nitko neće nazivati arhiĊakonom, nadao se da
će, kad dobije od Apostolske stolice pismo, moći smiriti sukob po povratku kući. Ali kad je
preplašen vidio da nadolazi toliko mnoštvo, raspaljeno silnom zlobom protiv njega, poĉeo se
bojati. Što je u tome ĉudno? Ta on je bio gotovo sam, a neprijateljska je vojska bila toliko
brojna, bila su to sve ugledna imena o kojima ovisi dostojanstvo splitske metropolije. Bili su
nadbiskup, arhiprezbiter, sakristan, primicerij i mnogi drugi opskrbljeni pismima, naoruţani
svjedoĉanstvima, spremni da samo u jednom hipu progutaju arhiĊakona. A on — imao je
vjeru jedino u Boga koji presuĊuje svima koji trpe nepravdu, i uzdajući se samo u svoju
nevinost, mirna je duha oĉekivao ishod stvari.
U to je doba gospodin papa Grgur IX. bio u Perugii.(4) I tako je Toma po savjetu i
naklonošću nekih, koje nije nikada upoznao, uveden k papi, kad je bio sam u sobi samo s
vicekancelarom. Kleknuvši pred njega, briţno izloţi tijek svoje stvari. Premilostivi otac
dobrostivo ga je saslušao i tako reći uvjeren u sve, suosjećao je s njim zbog tolikih teškoda. I
upita ga ţeli li da se o svemu tome s nadbiskupom raspravi u kuriji. ArhiĊakon odgovori:
"Dakako, Sveti Oĉe." Tada papa reĉe vicekancelaru koji je stajao pokraj: »Naloţi kardinalu
Otonu da paţljivo sasluša argumente obiju strana.« Tada arhiĊakon, iskazujući zahvalnost,
poljubi njegove noge i radostan izaĊe. Kad je nadbiskup sa svojom gomilom vidio da je
arhiĊakonu tako lako odobrena audijencija i da je u postupku protiv njih odreĊen sudac
auditor, veoma se raţalostio. I ušavši kod pape pokušavali su da se sucem auditorom imenuje
kardinal Rajnerije u kojega su se veoma uzdali. Ali gospodin papa nikako na to nije pristao.
Pozvan, dakle, nadbiskup sa svojim mnoštvom pristupi pred kardinala Otona i već je bio
postao mekši jer je htio da se bez sudske buke odvija parnica i da se postupak vodi u
obliku izmirenja ĉitave svaĊe. Ali kardinal to u poĉetku nije htio prihvatiti iz opreza da se
stranke nisu prijevarno dogovorile zbog nekog zloĉina. Napokon, kad je nadbiskup vidio da
se njegove namjere neće ostvariti u skladu s njegovim ţeljama, poĉeo se silno kajati zbog
onoga što je uĉinio.
Tada napose sam doĊe do arhiĊakona, potajno od drugova, laskavim ga
je rijeĉima pokušao smekšati da ne pokrene u vezi s njime neku kaznenu
tuţbu. Ali je arhiĊakon malo vjerovao slatkim rijeĉima nadbiskupovim, znajući da on s
vremenom obiĉno mijenja rijeĉi i obraz, te je svoju stvar uporno kod kardinala zastupao. Svi
su mu drugovi otišli osim jednoga.
I tako su utvrĊenoga dana obje strane pristupile na sud. Tada arhi-
Ċakon prema napisanoj optuţnici poĉne napadati nadbiskupa optuţujući ga za neka nedjela.
Nasuprot je nadbiskup sa svojom svitom izmišljao protiv arhiĊakona neke neprikladne
postupke bez pravne podloge, govoreći da je on u vršenju svoje sluţbe prešao granice koje su
oci odredili. I ovakvo se prepiranje odvijalo više dana. Kad je kardinal, kao veoma razborit
ĉovjek, vidio da su protiv arhiĊakona ustali samo zbog svaĊalĉke zlobe i plamteće mrţnje,
stade oštro grditi nadbiskupa što je dopustio da splitska crkva postane rasadnik takve
razmahane zloće i što se nije poput dobra pastira, koji svoju dušu izlaţe za svoje ovce,
suprotstavio vuku u zasjedi, nego je radije kao zaĉetnik dopustio da mešu braćom uzmu maha
toliki sukobi. Tada zapita stranke ţele li prije donošenja presude doći do
suglasnosti o pomirenju i ljubavi. Guncel je pristao bez ikakva oklijevanja, ništa drugo nije
ţivo ţelio osim da svoju nogu oslobodi iz stupice u koju je sam upao, dok ju je drugima
pripremao. Njegovi pak istomišljenici, kako su bili ogrezli u pokvarenom naumu, poĉeli su se
buniti protiv
nadbiskupa odbijajući mu dati pristanak. Kardinal je jedva smirio njihov bunt izgrdivši ih
veoma oštrim rijeĉima. Napokon su obećali jedni drugima da u svemu prihvaćaju naloge
kardinala, koji ih je saslušavao, te se nadbiskup i njegova ĉeta, tuţnih duša i izduţenih lica,
povuku u hospicij. I ne oĉekujući kardinalovu presudu, jedan po jedan, kao nakon brodoloma,
krenu na put kući. Tada veleĉasni Oton najprije iz opreza oslobodi arhiĊakona i potpuno ga
vrati u njegovu sluţbu, zatim naloţi nadbiskupu da se prema njemu oĉinskom ljubavlju
odnosi kao prema drugu i sinu i da nikad ne dopusti da ojaĉaju tako niske spletke ljudi
neznalica. Guncel je pogleda spuštena prema zemlji odgovorio da će sve to izvršavati odano i
uspješno.
Tada se pojavi glasnik s pismima ĉasnih biskupa Treguana trogirskog, Nikole hvarskog(5) i
druge dvojice, koja su bili poslali gospodinu papi da
bi optuţili nadbiskupa i oslobodili od optuţba arhiĊakona. Kad je to Guncel ĉuo, nije se više
zadrţao, nego je otišao a da ga nisu otpustili. Budući
da su kardinali vidjeli to pisma, bili bi nadbiskupa ponovno pozvali pred sud, da je arhiĊakon
ţelio protiv njega obnoviti parnicu. Ali gospodin Oton, sastavivši dokument o pomirenju,
jasno je sve istaknuo što se zna da prema kanonskim odredbama pripada pojedinim sluţbama.
Završivši tako sve poslove, ĉasni je kardinal predao presude, jednu opunomo-
ćenicima nadbiskupa, a drugu arhiĊakonu. Njega je otpustio u domovinu s blagoslovom i
svojom milošću, potvrdivši mu ĉast arhiĊakona papinskim reskriptom. DogaĊalo se to godine
tisuću dvjesto trideset ĉetvrte za vrijeme Otona, kardinala svetoga Nikole in Carcere
(Tulliano). (6)
XXXII. 0 knezu Grguru(1)
U to je vrijeme umro knez Petar(2) i Splićani su sebi postavili za kneza uglednoga ĉovjeka
Grgura bribirskog.(3) On je bio moćan i bogat, a u upravljanju veoma razborit i ĉvrst,
osmjehnula mu se sudbina u obilju potomstva
i u posvemaš§njoj sreći. U cijeloj pokrajini Hrvatskoj nije bilo nikoga koji se toliko isticao
svojom moći, sve je neprijatelje svladao i nije bilo nikoga tko bi se usudio pruţiti ruku za
imutkom njegovim iii njegove braće.
Kad je postao knezom, Splićani su veoma mirno pod njegovom upravom obraĊivali zemlju i
napasali stada. Ali kako je to bio ĉovjek upleten u mnoge poslove, nije mogao boraviti u
Splitu, nego je tamo
ostavio svoga zamjenika koji je imao prava kneza, a sam je boravio na mjestima koja su mu
bila prikladna. Ako je kad dolazio, što je bilo veoma rijetko, nije se brinuo o stanju u gradu
nego ponajviše o svojim prihodima. Zbog toga je grad poput udovice ostajao bez vodstva
upravitelja te nuţno nazadovao umjesto da napreduje. Zarazna je oholost u njemu bila snaţna
tako da su se oni koji su se ĉinili moĉnijima, bilo upravitelji bilo visoki gradski ĉinovnici,
malo brinuli o zajedniĉkoj koristi, dapaĉe, da bi za sebe postigli neznatnu dobit prodavali su
najveći probitak zajednice. Osim toga, nekaţnjeno su se mogle poĉiniti kraĊe, ubojstva,
grabeţ i sva zlodjela. Nije, naime, bilo jednog jedinog ĉovjeka koji bi drţao kormilo
upravljanja
nad svima, nego je puk ĉitavoga grada prema svome nahoĊenju svaki za sebe birao gospodare
meĊu moĉnijima pod ĉijom su se nepriliĉnom zaštitom mogli odvaţiti na mnoga zlodjela. I
zbog toga je izmeĊu samih moĉnika dolazilo do razloga za mnogo mrţnje tako da su se
poĉinjenim nedjelima nadmetali. Smatrao se većim i boljim onaj tko se mogao pohvaliti
većom zloćom, koji je bio moĉniji u nanošenju nepravde. Grad je bio tako rascjepkan i
raskomadan da se sud nije mogao pridrţavati pravedne strogosti osim prema onima koji su
bili prezreni zbog krajnjeg siromaštva i nemoći.
Tada su graĊani, postavši neukrotivi u razuzdanoj zloci, poĉeli mijenjati vlast na opću
propast, ĉas je jedna strana postavljala ovog kneza,
a ĉas druga onog drugoga. Nisu se bojali poĉiniti krivokletstvo, nisu se plašili oskvrnuti prava
domovine pogubnim stranĉarenjem. Tada su Grguru
oduzeli kneţevsku east i postavili za kneza Domalda(4) koji im je bio smrtni neprijatelj.
Ponovno zbacivš Domalda izaberu za kneza Marka,(5) Grgurova sina. I sve su to poduzimali
pojedinaĉno, a ne zajedniĉki, jer ih je gonila uzajamna mrţnja. Zbog toga su na domovinu
navukli mnoga neprijateljstva,
štete i opasnosti.
Priĉaju da su u to vrijeme neki opasni graĊani iz mrţnje prema onima
koje je Grgur volio otišli i nagovorili nekog Toljena, koji je bio nedak kneza Petra iz Huma,
da izaĊe i krene u pljaĉku splitske i trogirske stoke. On je potajno, praĉen većom ĉetom
konjanika, dojahao do mjesta koje se naziva
Bosiljina,(6) gdje je paslo mnoštvo ovaca i oteo Splićanima gotovo osamdeset tisuća ovaca te
ih odagnao u svoju zemlju. Splićani nisu mogli ništa vratiti, ali su više puta naoruţali brodove
i opustošili velik dio njegove zemlje.
U to je doba ţivio neki starac Dujam. Premda je po godinama bio star, ćud mu je bila sirova i
neobuzdana. Budući da je smatrao da su mu sinovi
Vitalovi nanijeli nepravdu zbog toga što su bacili ruku na neku njegovu sluţavku, nije se
udostojao doći na sud i ĉekati presudu sudaca, nego je razljuĉen došao s dvojicom sinova i
najprije rijeĉima napao spomenute mlaĊe, sinove Vitalove. Oni pak, veoma skloni obijesti i
brzopletosti, nisu htjeli smiriti svaĊu, nego su bezobrazno i bahato odgovorili. Tako
nakon rijeĉi prijeĊu na batine, zatim, potaknuti Ċavlom, trgnu bodeţe i
stanu se ponašati ne kao graĊani nego kao neprijatelji. Tada se ĉitav grad pobuni, jedni su
divljali kamenjem a drugi maĉevima. Tako su toga dana leţali na trgu, prezreni poput svinja,
Dujam Draţin sa svoja dva sina. Jednako je tako jedan od Vitalovih sinova, po imenu
Domicije, bio ranjen, kao i mnogi drugi ozlijeĊeni bilo kamenom bilo maĉem. Poslije mnogo
dana ipak preţive mlaĊi sin Dujmov i sin Vitalov. Tada se zajednica okupila i presudila da se
iz grada istjeraju i ubojice i da se njihove kuće sravne sa zemljom.
Iz grada, dakle, odu sinovi Vitalovi i sinovi Galonovi sa svojim
pristašama i doĊu u Zadar. Pošto su tamo malo vremena proboravili, traţili
su naĉin kako da im se omogući povratak kući, pa makar i silom. Doveli su sebi u pomoć
neku druţinu iz Pise, u kojoj su bili dobri borci ali su se veoma brzo upuštali u zlo. Opremili
su oruţjem dvije laĊe, usred noći pristali u luku i prema savjetu svojih prijatelja i roĊaka
potajno ušli u jednu
kulu koja je iznad sjevernih vrata. Budući da nisu imali nikakvih sredstava, poĉeli su
izmišljati veoma loša rješenja. Tako su se spremali oruţjem napasti kuće bogatijih i silom
oteti njihova dobra. A dopuštali su takvu drskost zbog toga što su vidjeli da graĊanima nitko
ne vlada i ne upravlja. Kad se u gradu proĉulo da su došli sinovi Vitalovi s druţinom stranaca
i da su bez ustruĉavanja spremni upustiti se u svako nedjelo, njihovi se protivnici preplaše i
podjare protiv njih ĉitav grad. Cjelokupna se gradska zajednica okupila i pošalje im poruku da
se odmah povuku odakle su došli, inaĉe će sav narod silovito i bez oklijevanja navaliti na njih
da ih ubije. Tada su prema savjetu svojih pristaša izašli i povukli se sve do samostana svetoga
Stjepana.(7) Zatim su nekim povodom zatraţili dvodnevno primirje i postigli ga. Tijekom tog
vremena pnbliţavali su se gradu i mirno jeli i pili po vrtovima sa svojim prijateljima i
bliţnjima. A njihovi su protivnici ostali zatvoreni u Kalendinoj kuli. Dogodilo se pak da su
toga dana u sumrak vidjeli da neki od njih, kao da ih izazivaju, dolaze blizu grada. Misleći da
će im biti na veliku sramotu ako ĉitav dan ostanu zatvoreni pred oĉima neprijatelja, izaĊu iz
kule Ivan Cegaida,(8) Lampridije, sin Dujmov s ostalim svojim sukrivcima i poĊu prema brdu
ne namjeravajući se boriti nego samo prošetati. A njihovi su protivnici sjedili bez straha iza
crkve svetoga Feliksa.(9) Ugledavši svoje protivnike kako im se pribliţavaju, smjesta ustanu.
Premda ih je bilo malo, bili su odvaţni i poĉeli su ih napadati kamenjem ne dopuštajući im da
idu dalje. Suprotna je strana poĉela odgovarati kamenjem na kamenje i nastojala otjerati
protivnike s toga mjesta. Pošto su se neko vrijeme borili, strana sinova Vitalovih bila je toliko
snaţnija da je prisilila protivnike na uzmak sve do njihove utvrde. U gradu su se tada zaĉuli
ratni povici i sav je narod pojurio protiv sinova Vitalovih viĉući im u jedan glas da se povuku
ili će poginuti. Kad su pristaše Dujma Draţina vidjeli da su im iz grada pritekli u pomoć,
povratila im se snaga i okrenuli su se protiv neprijatelja. U jurišu nisu više bacali kamenje
nego su napadali strijelama
i maĉevima. Onima se pak ĉinilo sramotnim u trku bjeţati k svojima, jer su bili gotovo bez
oruţja i polaganim su se koracima povlaĉili. Iznenada njihovi neprijatelji navale na njih, prvo
napadnu Grgura, sina Galonina, i cijeloga ga izbodu kopljima i bodeţima, zatim na sliĉan
naĉin ubiju
Domicija, koji mu se ţurio u pomoć. I tako osvetivši prolivenu krv klicali su vraĉajući se pod
zaštitu svoje kule i štiteći se odasvud da ih neprijatelj ne bi s neke strane mogao napasti. A
kad je Ivan, najstariji Vitalov sin,(10)
koji je bio smješten sa svojom druţinom kod samostanskoga pristaništa, ĉuo za jadan udes
svoje braće, tuţan i zabrinut krene u grad.
Okupljena gradska zajednica tada pristane uz drugu stranu, a stranku
Dujmovu istjera u Trogir, sruši njihove kuće i sav njihov imutak dosudi Ivanu i njegovim
pristašama. Budući da su obje strane neprestano bile pod oruţjem, u blizini gradova su se
ĉesto javno i tajno meĊusobno napadale tako da su od ubojstava, grabeţi i ranjavanja stradali i
oni koji nisu prista-
jali ni uz jednu stranu.
Stanje u gradu bilo je veoma loše jer je vladao takav razdor da se obiĉno dogaĊalo da više
nije bilo baš nikoga tko bi se borio za jednu ili drugu stranu. Tada su se roditelji poĉeli bojati
za djecu, za imutak, pa i za svoj ţivot. Svi su bili tako skloni zloĉinu da se ĉinilo kako
sveopća propast
prijeti gradanima.
Taj je strah dao povoda našima da razmišljaju o latinskoj upravi. Tada su redovnici reda male
braće u svojim propovijedima poĉeli savjetovati graĊanima da pozovu naĉelnika latinskoga
roda. Toma arhiĊakon okupljao
je kler i ĉesto opominjao narod iznoseći mnoge dokaze da će se samo
latinskom upravom moći popraviti stanje u gradu. I napokon su svi pristali da se izabere
naĉelnik latinskoga roda. Na općem je vijeću postavljeno pitanje: iz kojega italskoga grada
treba pozvati naĉelnika? I tada su se svi sloţili da se po naĉelnika pošalje izaslanstvo u grad
Anconu. Tada su bila izabrana dvojica koji bi obavili zadatak izaslanstva: Toma arhiĊakon i
Miha sin Madijev.(11) Dobili su javni dokument s punom ovlašću da odu u Anconu i da po
svome nahoĊenju što bolje provedu odluku u djelo. Bili su se obvezali zakletvom da će u
svemu postupati po zakonu. Tako su arhiĊakon i njegov drug preuzeli nalog o izaslanstvu i,
premda su bili svjesni da su se neki od graĊana već pokajali, krenuli su na put i otplovili
poslije praznika Bogojavljenja.(12) Nakon mnogih i dugotrajnih neprilika tek pred
Uskršnje(13) blagdane pristanu u Anconi. I budući da je već unaprijed bio došao glas da će
doći glasnici Splićani radi izbora naĉelnika, gradski su ih uglednici primili sa svim poĉastima,
srdaĉno im pruţili gostoprimstvo i ljubazno nudili usluge. Tada su izaslanici najprije pošli k
naĉelniku Ancone, koji je bio rodom iz Lombardije, iz grada Bergama. Uruĉivši mu
pozdravno pismo Splićana, izloţili su povod svoga poslanstva s molbom da se udostoji dati
im potreban savjet. Kako je on bio pošten i dobar ĉovjek, povede ih na razgovor iza
zatvorenih vrata i poĉne ih dugo
uvjeravati da u tom tako odgovornom poslu ne uĉine ništa neoprezno, ništa na brzinu, nego da
se u provedbi toga posla posluţe savjetima redovnika i odanih ljudi. Poimence im je nabrojao
nekoliko osoba, ĉijega se savjeta trebaju pridtţavati govoreći: »Jer je ovdje toliko jaka ljudska
zloća da veĉina njih iz osobne ljubavi hvali što se ne smije hvaliti, a drugi iz osobne mrţnje
kude ono što ne treba kuditi. Savjetujući vas nemaju iskreno na umu vašu korist i uspjeh nego
svoje niske strasti.«
XXXIII. 0 naĉelniku Garganu
Tako se i dogodilo. Posjetili su nekog redovnika iz reda male braće, koji je dobro poznavao
pouzdanost i ponašanje svakoga. Nakon duţe rasprave donijeli su odluku da njihovu izboru
najviše odgovara ugledan ĉovjek Gargan de Arscindis. 0 njemu su svi samo dobro mogli
posvjedoĉiti. Tada poslanici odu do Gargana, stanu s njime razgovarati izlaţući mu što su s
njime naumili i pitajući ga ţeli li na jednu godinu doći upravljati njihovim gradom. On im
blagonaklono odgovorio da će prvo raspraviti sa svojim bliţnjima i prijateljima i da će im
tada dati odreĊen odgovor. Pošto je nekoliko dana razmišljao, došao je k njima i pristao
udovoljiti njihovoj ţelji. Ugovorili su s njime jednogodišnju plaću od 500 libara
ankonitanskoga novca, javno pred mnogima potvrde ugovor a on sam dade zakletvu nad
nekim ĉlancima dogovora. I tako je preuzeo sluţbu
naĉelnika.
Pripremivši javne dokumente, poĉne se spremati na put. Kad je Garganov izbor bio dojavljen
naĉelniku i vijeću Ancone, odobrili su postupak Splićana i sazvali narod zvonjavom zvona i
vikom glasonoše. Okupilo se mnoštvo a glasnici su s Garganom pošli u gradsku palaću i ušli
u kuriju. Tada arhišakon razjasni što su kao izaslanici uĉinili i kako su izabrali Gargana
traţedi od njegovih graĊana da ga milostivo i dobrohotno pošalju upravljati gradom Splitom.
Na to je ankonitanski gradonaĉelnik ustao i odrţao opširan govor, iskazujući mnogostruku
hvalu Splićanima što su im ukazali toliku ĉast. I dohvativši Gargana za ruku predade ga
glasnicima višestruko ga preporućujući.
A Gargan skupi najnuţniju pratnju i ukrca se na brod. Imao je jednoga vojnika i jednoga
notara,(1) dobre sluţitelje, dva snaţna konja i ne malu oruţanu opremu. Pratili su ga mnogi
njegovi ugledni roĊaci, a druge je gradska zajednica poslala kao poslanike u ĉast njegove
osobe. Nakon duge
plovidbe napokon su petnaestoga dana mjeseca svibnja veselo pristali u splitsku luku. Kad se
po gradu proširio glas da je došao naĉelnik, odmah je ĉitav grad pojurio u luku i strĉalo se
mnoštvo obaju spolova i svih dobi koje je ţeljelo vidjeti onoga kojega su dugo vremena s
nestrpljenjem
Sišavši s broda, od cjelokupnoga je mnoštva klera i naroda bio doĉekan s radošću i
poštovanjem.
Drugoga dana pošalje da se pregledaju mnoga prebivališta, gdje seĉinilo da bi mogao
prikladnije vršiti svoju sluţbu. I napokon je odabrao kuću kneza Grubeše za javnu palaĉu i
svoje prebivalište. Treĉega dana(2) dade okupiti cjelokupno puĉanstvo grada i na sastanku
kurije prvo su poslanici izvijestili o tijeku i ishodu poslanstva. Zatim su izaslanici Ancone
Matej Girardov i Albert pred narodom mnogim pohvalama istakli Garganov znaĉaj , kako su
im njihovi graĊani ovim poslanstvom bili naloţili. Poslije toga ustane Gargan i kao ĉovjek
obdaren rjeditošću odriţi sjajan govor. I poloţivši zakletvu za svoje upravljanje, obvezao je
prisegom cijelo mnoštvo, kako vlastelu tako i puk, da će se u svemu
pokoravati i slijediti njegove naredbe. Zatim je zapovjedio da se popišu
svi koji su prisegli i utvršen je broj od gotovo dvije tisuće ljudi. Tada je i
sredio kuriju postavivši suce, rizniĉare i glasnike . Cijelu je upravu ustanovio prema italskim
gradovima kojima upravlja naĉelnik.(3) Budući da u javnoj blagajni nije našao nikakav novce,
odmah ju je svojom revnom okretnošću napunio a da nikoga nije opteretio.A Bog mu je
udijelio toliku milost da su ga svi slušali i pribojavali ga se kao da je sveti ĉovjek od Boga
poslan. Štovali su ga ne samo graĊani nego su iz ĉitave provincije dolazili poslušati njegove
misli kao da su boţanske. Nastojao je, naime, svim silama sa svima sklapati mir,(4)
postignutog se mira pridrţavati, suprotstavljati se obijesnima i bdjeti nad mirnima kao da su
mu sinovi. I tako je u kratkom vremenu cijeli grad izašao na svjetlo iz prljavih mraĉnih
dubina.
Tada se smirila ona krvava i strašna nesloga koju smo prije opisali, jer su se sinovi Vitalovi
povezali ţenidbenim vezama s Dujmovom rodbinom i zauvijek uspostavili mir. I s
neumoljivim i divljim Slavenima, koji su neprestanim pljaĉkama nanosili gradu štetu, došlo se
do sloţnoga
mira.(5) Tolika je tada bila sigurnost unutra i vani, da se nije pamtilo da je ikada bila veća. To
se dogodilo zbog toga što je strah od naĉelnika ujedinio sve graĊane i svi su ĉuvali
nepovredivu snagu grada kao da zajedno jednim konopom vuku teret. Nitko se od graĊana
nije usuĊivao sklapati sa strancima vlastita prijateljstva iii neprijateljstva, nego je općeg
prijatelja volio svaki pojedinac, a ako je nekoga grad smatrao neprijateljem, svi su ga
progonili kao zajedniĉkoga neprijatelja.
I kao nekim ĉudom tada su dva neumoljiva neprijatelja Splićana doţivjela kraj svoga ţivota,
to su bili Toljen humski(6) i drugi Toljen poljiĉki,(7) koji nisu nikada mogli ţivjeti u miru sa
Splićanima.
U isto je vrijeme, godine Gospodnje tisuću dvjesto trideset devete trećega dana poĉetkom
mjeseca lipnja,(8) došlo do neobiĉne i zastrašujuće pomrĉine Sunca: cijelo se Sunce
zamraĉilo, umjesto prozraĉne vedrine nastala je tama i pojavile su se zvijezde na nebu kao da
je noć, a neka je veća zvijezda svijetlila pored Sunca sa zapadne strane. Toliki je strah sve
ljude obuzeo da su viĉući trĉali amo tamo, kao da ih je napustio razum. Mislili su da je
nastupio smak svijeta. Bio je to petak u vrijeme tridesetoga mjeseca. I premda je to pomrĉina
bila vidljiva u ĉitavoj Europi, nisu govorili da su je vidjeti u Aziji i Africi. Iste se godine
mogla vidjeti zvijezda repatica, zapravo komet, koja se pojavila na sjeveru iznad Ugarskoga
Kraljevstva i zadrţala se mnogo dana kao predznak neĉega veoma velikoga.(9) Tih je već,
naime, dana poĉeo dolaziti do ljudskih ušiju tuţan glas da je pleme Tatara, koje sije propast,
već provalilo u krajeve Rutenije.(10) A mnogi su to još uzimali kao šalu.
XXXIV. 0 Garganovu upravljanju
Druge godine svojega upravljanja(1) zapoĉeo je djelo vrijedno svake hvale. Budući da je
prezirao nevaljalstvo, poĉeo je neumorno smišljati na koji bi naĉin mogao zauzdati to tako
divlje mahnitanje gusara. Sazvao je nekoliko graĊana i s njima se poĉeo potajno dogovarati i
nagovarati ih da
se protiv Omišana krene u rat koji bi bio drag Bogu i ljudima. Premda je razabirao da se neki
dvoume po pitanju toga pothvata i da ne pristaju punim srcem, ipak je njegova duša gorjela od
ţelje da u svoje vrijeme Bogu iskaţe poslušnost time što bi pokušao uznemiriti i goniti
protivnike. Njegova ţelja da ih uništi bila je toliko jaka da je, kako se to mnogima
to ĉinilo, nepromišljeno ušao u rat, premda je u svemu bio oprezan. Naime, Splićani se još
nisu bili dostatno opremili laĊama i oruţjem kada je, uzdajući se u pomoć Boţju, pronašao
razlog za borbu.
Našavši zgodan povod protiv njih u tome što je neki Toljen,(2) nećak Malduĉev,(3) pljaĉkao
po splitskome polju, odredi da se provede javno
naoruţavanje. I kad su se bili dogovorili o iznosu novca za tu pljaĉku, a ovi su odbili platiti,
tada su Splićani imali opravdani povod da sloţno ustanu protiv njih. Tada je naĉelnik, kao
oštrouman ĉovjek, neko vrijeme djelovao potajno, traţeći mogućnost iz zasjede napasti
utvrdu. Ali je pokušaj iz zasjede bio uzaludan, jer su ih straţari na utvrdi preduhitrili. Stoga su
otvoreno zapoĉeli rat protiv njih. I tako su zaplovili naoruţanim brodovima, ne sasvim
prikladnima za bitku, i doplovili do otoka Braĉa. Izvršeno je prebrojavanje mornarice i
utvrĊeno da je gotovo tisuću dvjesto Splićana pod oruţjem. Trogirani su dali pomoć, no dosta
tromu i slabašnu.(4)
U to su vrijeme otoke Hvar i Braĉ drţali Pribislav(5) i Osor,(6) sinovi Malduĉevi iz Omiša.
Tada naĉelnik pošalje poruku otoĉanima s naredbom
da odmah stanu uz njih i da, prezrevši vlast Omišana, prihvate vladavinu Splićana. Oni su im
zahvalne duše pristupili i, zaklevši se na svaku podloţnost, predali su prema naĉelnikovu
nalogu sva dobra Omišana koja
su bila na otoku: stada, krupno blago, usjeve i sve što im je pripadalo. Sve su to Splićani
preuzeli i prebacili na kopno, jedan su dio poslali da se proda u Apuliji a drugi dali da se ĉuva
na istom otoku. Osor, koji je bio knez toga otoka, bio je tada odsutan. Omišani potajno
opreme oruţjem laĊe i krijući se doplove do otoka. Napadnu ĉetiri barkuzija(7) Splićana, koje
je vojska poslala na drugo vaţno mjesto na otoku. Ipak nisu mogli zarobiti ni jednoga
ĉovjeka. Tada naĉelnik povjeri dvojici uglednih ljudi, Lamprediju i Stjepanu, ĉuvanje otoka
ostavivši im druţinu od pedeset dobrih momaka iz redova gradskih puĉana. Sam se sa cijelom
vojskom
vrati u grad, poveća broj vojnika, ode do protivniĉkih vinograda i stade ih
posvuda pustošiti, sjeći stabla i uništavati sve što je bilo obraĊeno.
Ali jednoga dana u sumrak pojavio se Osor koji je, ne znajući za rat, plovio brodom pod
oruţjem od otoka prema Omišu. Splićani su ga ugledali, prepoznali i brzo se pripremili da ga
opkole i zarobe. A dogodilo
se tako da su Splićani, dok se Osor pribliţavao, svojim brojnim laĊama iznenada isplovili iz
luke i veslajući raspršili se da bi neprijatelja opkolili na moru i zaprijeĉili mu put da se spasi.
Osor je vidio da je opkoljen gomilama protivnika i nije mogao skrenuti, nego se, ohrabrivši
svoje, zabio meĊu sve laĊe Splićana i veslao dalje. I kad su već mislili da su ga
uhvatili i da ga drţe, on je, poput sluzave jegulje, izmakao iz ruku onih
koji su ga već bili dohvatili i pobjegao. Splićane je veoma raţalostilo što
im je umakao to su se vratili kući.
Tada se Osor, koji je bio drskiji od ostale braće, stane svom snagom pripremati za obranu i
otpor protiv pohoda Splićana. Po obiĉaju je pozvao
sve svoje roĊake i zajedno sa svojom braćom dao im plaće. Budući da su se gusarenjem dosta
obogatili, opreme oruţjem sve liburne koje su imali, tako da su im bile brojnije i bolje od
splitskih. I isplovivši iz Omiša poĉeli su ĉas skrivajući se, ĉas otvoreno i na sve moguće
naĉine udarati na Splićane.
Kad su Splićani postali svjesni da njihovi protivnici ne samo nisu pokleknuli u tvrdokornosti
svoga nevaljalstva nego su se svim silama pripremili da im nanesu štetu, poĉeli su se kajati
zbog zapoĉetoga sukoba.
Najviše su predbacivali naĉelniku da je nepromišljeno i neoprezno htio ući u rat ne osiguravši
unaprijed dosta brodova i oruţja. Tada je Gargan, optereĉen i uznemiren brigama, stao
smišljati sve moguće naĉine kako da nadvlada drske protivnike. Dade sagraditi jednu laĊu
troveslarku poput
galije, koja bi bila brţa i bolja od drugih. U samo dvadeset dana ta je laĊa nanovo sagraĊena i
opremljena. Ali najviše je naĉelnika ogorĉilo to što je vidio da se graĊani ne laćaju oruţja od
srca. Jedva ih je, naime, i veoma teško mogao prisiliti da se ukrcaju na laĊe.
I tako je knez Osor sa svojim brodovljem uoĉi dana Apostola(8) doplovio do otoka Šolte.
Neprijateljski su kroĉili po otoku i uništavali sve
što im je bilo na putu. Ĉuvari otoka s kolonima zauzeli su poloţaj za borbu
i odupirali su se koliko su god dugo mogli. Ali, budući da je njihov broj u odnosu na
neprijatelja bio neznatan, u ţelji da sami odluĉuju o svome ţivotu, prepustili su polje
neprijateljima i povukli se na sigurnija mjesta.
Kad su Omišani vidjeli da mogu neometano napredovati, poĉeli su posvuda bjesomuĉno
pljaĉkati, napadati seljake, zlostavljati ţene, paliti usjeve i ĉiniti svako zlo. Došavši do crkve
blaţenoga Stjepana,(9) raznesu sve što je bilo u kući i zapale je. Na kraju uĊu u crkvu, poput
bezboţnika slome oltare, razbacaju relikvije i neopisivom drskošću dotiĉući
zloĉinaĉkim rukama euharistiju presvetoga tijela, koja je visjela iznad oltara, bace je na
zemlju.(10) Zatim, kao da su postigli radosnu pobjedu, kliĉući vrate se kući.
Ali blagoslovljen je Bog koji nije dopustio da dugo spava kazna za takvo nedjelo. Treĉega
dana povećaju opremu svojih ĉeta, krenu iz Omiša
i zaplove da zauzmu otoke. I najprije usred noći doplove do Braĉa, iskrcaju se i dobro se
naoruţaju. Postrojivši se u cik zore krenu uzbrdo, to s istoĉne strane, dok su ljudi još spavali,
iznenada provale u naselja hvatajući ljude, grabeći plijen i paleći ognjem kuće.
I evo, glas o toj pošasti brzo je preletio ĉitavim otokom i studena drhtavica proĊe svakome
kroz udove. Tada se onih pedesetero, koji su bili
postavljeni da štite otok, hrabro pripreme za ratovanje i pošalju poziv svim otoĉanima da
priskoĉe u pomoć. I sami su polako krenuli prema njima. I evo, pojavi se neka ĉeta daleko u
udolini, koju je slijedilo ostalo mnoštvo. Naši pak gledajući s visine zastanu i poĉnu se
meĊusobno dogovarati što im je ĉiniti. Od otoĉana je, naime, samo nekolicina bila pristigla.
Neprijatelji, opazivši da je naša ĉetica nekako preplašena, nisu vjerovali da će se oni usuditi
stupiti u borbu. Zbog toga su mislili da će se oni na prvi juriš okrenuti u bijeg i, okupivši se
svi u gomilu, krenuli su protiv naših glasno viĉući. Premda su naši drţali nepromišljenim
boriti se protiv
mnoštva, jer ih je bilo malo, ipak im se ĉinilo veoma sramotnim i nedoliĉnim ako donesu
odluku da se moraju povući bez bojnog juriša, preplašeni samo onim što su vidjeli. I dok su
oni oklijevali i donosili razliĉite odluke, neprijatelji su se sve više pribliţavali. No ubrzo im je
nutrinu stao grijati neki duh prkosne upornosti. Tako iznenada voĊa t pedesetorice, po imenu
Stjepan, ohrabrivši se reĉe: »Hej, ljudi, zar ne znate da imamo opravdani povod za rat? Zar se
ne sjeĉate da su ovi, koji idu protiv nas, Bogu i ljudima mrski gusari? Zar ih nije cjelokupno
kršćanstvo proklelo i izopĉilo?(11) Nas će štititi Bog i pravda, a njih će njihova nepravednost
uništiti. Ne moţe, dakle, biti strahovanja, budite muţevni i
ne gubite nadu, jer će Bog dati da budu pobijeĊeni njegovi neprijatelji.«
Tim rijeĉima osokoljeni prepustili su se Bogu i blaţenome Dujmu, postrojili se i odvaţno
krenuli protiv neprijatelja. I dogodilo se da je Stjepan, kad su obje postrojbe bile veoma blizu
jedna drugoj, povikao: "Osveti, Gospodine, krv slugu svojih, koju su ovi psi prolili" Tada s
druge
strane krenu u napad strijelama i kopljima uz veliku viku. Kad su se već poĉeli boriti prsa o
prsa i napadati jedni druge maĉevima i bodeţima, obje su protivniĉke strane na trenutak
zastale. I evo, dio Omišana, kao da je pogoĊen gromom, odjednom bude razbijen. I premda ih
nije bilo mnogo ranjenih niti ubijenih, iznenada su krenuli u bijeg pred našima i bjeţali
amo tamo prestrašeni i ošamuĉeni.
A naša pobjedniĉka druţina, zahvaljujući Bogu, koji udara po nevjernicima i spašava one
koji se u njega uzdaju, nije prestajala s leĊa udarati po njima dok su bjeţali, vezivati
zarobljene i oduzimati oruţje.
Ali naših je bilo malo i nisu ih mogli posvuda slijediti i progoniti. Gonili
su ih sve do krme njihovih dvoveslarki. I odjednom naiĊu na kneza Osora,
kojemu su obje ruke bile ranjene, kako se guši pod oruţjem i nastoji spasiti se morem. Budući
da su ga prepoznali, smjesta ga opkole. I kad je već jedan od njih zavitlao maĉ nad njegovom
glavom, Lampredije, zakrilivši ga ĉitavim tijelom, ne dopusti da ga ubiju, nego ga zarobljena i
vezana povedu do spusta i stave pod straţu. Zarobili su mnoge uglednije, sputali ih okovima i
ĉuvali ih do odluke naĉelnika. A ostali, koji su se uspjeli izbaviti i doći do mora, u ţurbi su se
otisnuli od obale to su se puni straha i strepnje jedva, uz tek nekolicinu veslaĉa, dovukli do
kuće. Sljedećeg su dana naši izašli da potraţe i uhvate one koji su se posakrivali. I pronašli
su mnoge meĊu uglednijima kako bez rana, ali u besvijesti, leţe meĊu trnjem. Nekim se
ĉudom dogodilo da su zbog svoje podlosti leţali ubijeni a da ih ljudska ruka nije probola. I od
onih koji su bili pobjegli na laĊe, neki su izdahnuli prije nego što su pristali na kopno. Od
naših nije poginuo ni jedan. Kad su pak poslali glasnike u grad da jave o trijumfalnoj pobjedi,
Gargan od veselja nije mogao vjerovati, ĉudeći se kako se moglo dogoditi da je mala ĉeta
ljudi, bez velikog iskustva u ratovanju, mogla pobijediti mnoštvo koje se, opijeno ĉestim
pokoljima, veoma lako izlagalo smrtnoj opasnosti u oruţanom sukobu. Kad su se napokon
uvjerili u uspješan ishod bitke, ţureći se i radosno viĉući, opreme oruţjem liburne i otplove na
otok.
Pošalju poruku i dadu sve zarobljenike dovesti k moru. Kad je knez
Osor s ostalim starješinama bio priveden pred naĉelnika, Gargan mu podrugljivo reĉe:
»Kneţe Osore, gdje je sad tako naduta oholost, gdje je tako premoĉna vlast? Evo kamo si
dospio ti koji si vjerovao da ni carevi
ni kraljevi nisu dorasli tvojoj moci. Nauĉi sad da više moţe Boţja pravda
od ljudske obijesti.« Nakon tih rijeĉi zapovjedi da se svim zarobljenicima sveţu ruke iza leĊa
i ukrca ih se na brodove. I tako su došli u grad. Kada su pak ušli u grad, dao ih je sve odvesti
u tamnicu i naredio da im se kladama sputaju noge. Postavio je oko njih straţare, a kneza i
starješine ţeljezom okovane bacio je u najstroţi zatvor ispod vlastite palaĉe. U
poĉetku je s njima postupao blaţe, oĉekujući da će se moţda njihova srca smekšati i da će se
prikloniti njegovim naredbama. Ali kad je vidio da su tvrdokorni u svojoj nevaljalštini i da ih
se nikakvim dogovorom ne moţe privoljeti na dobre mirne odnose, poĉeo ih je moriti
zatvorskom prljavštinom, iscrpljivati izgladnjivanjem, a neke i šibanjima muĉiti. Tako
je od njih izvukao ne malu svotu novaca.
Tada je došlo meĊu njima do razgovora o miru.(12) Knez je obećavao da će naĉelniku
predati sve gusarske brodove i da neće više nikada sagraditi druge da bi opet gusarili. I
premda se takav dogovor Splićanima svidao, odmah su se Omišani povlaĉili, jer im se ĉinilo
preteškim sasvim odustati od uobiĉajena nevaljalstva. Ali je Gargan htio pristati na njihovo
oslobaĊanje samo u sluĉaju ako iz njihovih ruku uspije izbiti maĉ kojim
su obiĉavali napadati i pljaĉkati neduţne. Pokušavao je naĉelnik svim snagama iskorijeniti
pošast gusarskoga divljanja. Mislio je da će iskazati veliku poslušnost Bogu ako uspije uĉiniti
kraj tom bezboţništvu. Uĉio ih
je kako treba pravilno ţivjeti, ĉas ih opominjući blagim rijeĉima, ĉas im utjerujući strah u
kosti. A oni, kao ljudi pokvarena duha, lukavo su i prijetvorno odbijali savjete naĉelnikove,
jer su više voljeli sluţiti Ċavlu nego u skladu s Bogom voditi pošten i miran zivot. Koristeći se
takvim prijetvornim obeĉanjima, deset su mjeseci proleţali u tamnici. Napokon
su kneţeva braća i ostali vidjeli da će se zarobljenici moći osloboditi iz naĉelnikovih ruku
samo ako predaju brodove Splićanima i potpuno se odreknu gusarenja. Pristavši, dakle, na
sve, pošalju u Split šest većih brodova, koje su imali i neke manje, koje su bili oteli.
Dogovorili su se da nikada više neće krenuti u pljaĉku , obvezali se zakletvom i javnim
obeĉanjem da će biti duţni platiti Splićanima dvije tisuće iperpera, ako kad uĉine nešto
suprotno tome, da će se suzdrţavati i da ih neće napadati, toĉnije Splićane, Mleĉane i
Ankonitance. Caru(13) su bili dali taoce, da neće povrijediti nikoga u cijelom kraljevstvu
Apulije. Zakleli su se takoĊer da će se u odnosu na sve prijatelje i saveznike Splićana
pridrţavati istoga
sporazuma o miru. I tako su pušteni svi njihovi zarobljenici.(14)
XXXVI. 0 tatarskoj pošasti(1)
Kad je Bela, sin ugarskog kralja Andrije, vladao petu godinu, a Gargan drugu,(2) opasno se
pleme Tatara pribliţilo granicama Ugarske. Već je više godina glas i strah pred tim narodom
obilazio cijeli svijet. Dolazili su s istoka pustošeći pokrajine kroz koje su prolazili sve do
granice s Rutenima.(3) Budući da su im se Ruteni snaţno suprotstavili, nisu mogli dalje
napredovati; mnogo su se puta, naime, sukobili s rutenskim plemenima i mnogo se posvuda
krvi prolilo.(4) Napokon su ih ipak Ruteni otjerali u bijeg daleko od sebe. Stoga, skrenuvši od
njih, zaokruţili su ratujući sva podruĉja na sjeveru i tamo proboravili više od dvadeset godina.
Poslije, mnogostruko poveĉavši legije svoje vojske, osobito iz plemena Kumana(5) i mnogih
drugih pobijeĊenih naroda, vratili su se do Rutena. Najprije su veliki kršćanski grad
Suzdalj(6) opkolili i drţali pod opsadom. Opsjednuta su ga ne toliko silom koliko varkom
osvojili i razorili, a kralja Jurija(7) i veliko mnoštvo njegova naroda poubijali. Otamo su
krenuli prema Ugarskoj i pretvarali u pustoš sve što im je bilo na putu. U to doba, odnosno
godine tisuću dvjesto ĉetrdesete, dana šestoga, u nedjelju poĉetkom listopada, opet je došlo do
pomrĉine Sunca, sva se atmosfera smraĉila i sve je obuzeo velik uţas kao u vrijeme one
pomrĉine koja se bila dogodila prije tri godine, kako smo ukratko bili opisali.(8)
Kad su glasovi o dolasku tatarskog naroda koji sije smrt došli do ušiju Ugara, njima se to
uĉinilo poput igre ili nekoga ispraznoga sna zato što su takve glasine ĉesto uzalud slušali i jer
su se uzdali u brojnu vojsku svoga kraljevstva. Raspustili su se, naime, zbog dugotrajnoga
mira i oduĉili od surovoga oruţja pa su ih, obamrle od lijenosti i tromosti, privlaĉila samo
tjelesna zadovoljstva. Doista je ugarska zemlja, bogata svakojakim dobrima i plodna, pruţala
svojim sinovima moguĉnost da se zbog
blagostanja prepuste neumjerenim zadovoljstvima. Mladi nisu imali druge brige nego ĉešljati
dugu kosu, odrţavati ĉistom svoju koţu i pretvarati muško ponašanje u ţensku gizdavost.
Cijele su dane trošili na birane gozbe ili ugodne igre, a spavali su danju sve do treĉega sata.(9)
Provodeći svaki trenutak svoga ţivota u sjenovitim šumama i na ugodnim livadama sa
ţenama, nisu mogli razmišljati o zveketu oruţja jer su se neprestano bavili zabavom a ne
ozbiljnom stvarnošću. A oni, koji su bili zdravijega razuma, uznemireni strašnim vijestima,
bojali su se osvajaĉkoga prodora pogubnog naroda. Stoga su neprestano opominjali i
nagovarali kralja i ostale prvake da preduhitre toliko zlo, da kojim sluĉajem bezboţni narod
ne navali iznenada i neopreznima ne donese još veću propast.
I napokon su kralja, uznemirujući ga ovim glasinama, jedva uspjeli nagovoriti i on otiĊe u
krajnje krajeve svoga kraljevstva i doĊe do planina(10) koje se nalaze izmeĊu Rutenije i
Ugarske, sve do granice s Poljacima. Tamo obišavši i pregledavši sve slabo zaštićene ulaze u
zemlju, posijeĉe velike šume, dade sagraditi dugaĉke ograde i zagraditi oborenim stablima
sva mjesta koja su se ĉinila lakima za prijelaz. I tada, vrativši se, pošalje poruke te zapovjedi
da se skupe svi prvaci, svi baruni i velikaši njegova kraljevstva i poveţe u jedno svu najjaĉu
snagu svoje vojske. Došao je takoĊer njegov brat kralj Koloman(11) sa svom svojom moĉnom
silom. Došli su i ugarski biskupi koji se nisu mogli zadovoljiti malenom ĉetom u skladu s
crkvenom umjerenošću, nego su prema veliĉini svoga bogatstva dovodili i brojne ĉete
vojnika. Bili su to i nadbiskupi Matija ostrogonski i Hugrin kaloĉki, obojica sa svojim
sufraganima.(12) Njih je pratilo mnoštvo prelata
redovnika koji su se svi okupili kod kraljevog logora kao ovce na ţrtvovanje. Tada se poĉelo
odvijati opće vijeĊanje i višednevno raspravljanje o tome na koji bi naĉin trebalo
najpromišljenije pruţiti otpor Tatarima koji nadolaze. Budući da su stavovi bili opreĉni, nisu
htjeli sloţno donijeti nikakvu odluku. Jedni su, obuzeti prevelikim strahom, govorili
da se treba na vrijeme povući, da se ne smije ići u otvorenu borbu s njima, kao s ljudima
okrutnima od kojih nema nade u spas, jer oni ratujući jure po svijetu iz pohlepe za pljaĉkom, a
ne iz ţelje za vladanjem. Drugi su pak glupo i bezrazloţno sigurni govorili da će se dati u
bijeg ĉim ugledaju
kako smo brojni. Tako se spremala nenadana propast onima koji ne mogu sloţno donijeti
zajedniĉku odluku.
Dok su oni tako odluĉivali, oklijevali i uzalud gubili na vremenu,
neoĉekivano do kralja dotrĉi glasnik s pouzdanom viješću da je beskrajno
mnoštvo Tatara ušlo u kraljevstvo i da je već blizu. Tada, prekinuvši
vijećanje, kralj i prvaci kraljevstva stanu pripremati oruţje i postavljati zapovjednike legijama
i okupljati još veći broj ratnika. Izišavši iz okolice Ostrogona,(13) prešli su Dunav i pošli
prema Pešti(14) koja je bila najveći grad. Kada su već bili prošli dani korizme, oko
Uskrsa,(15) ĉitava mnogobrojna
tatarska vojska provali u Ugarsko Kraljevstvo. Imali su ĉetrdeset tisuća sjekironoga, koji su
išli ispred vojske i sjekli šume, ravnali putove i uklanjali sve prepreke s mjesta na kojima su
ulazili. Zbog toga su ograde, koje je kralj dao pripremiti, prešli tako lako kao da nisu bile
podignute od nagomilanih golemih jela i hrastova, nego od lagane trstike. U veoma
kratkom su vremenu sravnjene sa zemljom i spaljene da više ništa nije ometalo prolaz. Kad su
došli do prvih kolona na zemlji, nisu pokazali svu svoju bijesnu surovost nego su jureći po
naseljima pljaĉkali bez velikoga pokolja Ijudi.
Ova je vojska imala dvojicu zapovjednika, od kojih se stariji zvao
Batu, a mladi Kadan.(16) Poslali su ispred sebe neku ĉetu konjanika da se
pribliţi ugarskom logoru i da se što ĉešće pokazuje izazivajući ih na boj u ţelji da iskušaju
namjeravaju li se Ugri boriti s njima. I doista, ugarski kralj zapovjedi odabranim vojnicima da
krenu na njih. Oni naoruţanim i dobro rasporeĊenim klinastim ĉetama krenu protiv njih. Ali
ĉeta Tatara nije oĉekivala bitku prsa o prsa nego je odapinjala po svojem obiĉaju na
neprijatelja strijele i bjeţala glavom bez obzira. Tada kralj i njegova cjelokupna vojska, kao
da progone neprijatelja na bijegu, doĊu do rijeke Tise, prijeĊu je i već radosni, kao da tjeraju
neprijateljske ĉete izvan svojih granica, doĊu do neke vode koja se zove Šajo.(17) Sve se
mnoštvo Tatara
utaborilo na suprotnoj strani te vode na skrovitim mjestima u gustim šumama, gdje su ih Ugri
mogli samo djelomice vidjeti. Kad su vidjeli da
su neprijateljske horde prešle rijeku, utaborili su se s te strane. Tada kralj naredi da postave
šatore ne raštrkano nego što zbijenije. Smjestili su se, dakle, svi kao u nekom uskom toru,
okruţivši se sa svih strana kolima i štitovima kao da time štite logor. Šatori su bili tako
zbijeni, a konopi
izmeĊu njih do te mjere zapleteno i zamršeno nategnuti, da je put bio tako isprepleten da je
bilo nemoguće brzo se kretati po logoru. Ĉinilo se da su svi sapeti nekom mreţom. Ugri su to
smatrali zaštitom ali im je upravo to bilo uzrokom propasti.
Tada Batu, stariji zapovjednik tatarske vojske, s neke uzvisine
pozorno promotri sav raspored vojske i vrativši se svojima reĉe: »Drugovi, budimo hrabra
duha! Premda je ovaj narod veoma mnogobrojan, ipak neće moći pobjeći od naših ruku jer im
zapovijeda nesmotreno zapovjedništvo. Vidio sam da su oni zatvoreni u pretijesnom toru
poput stada bez pastira.« I iste noći, rasporedivši legije po svome obiĉaju, zapovjedi navaliti
na most
koji je povezivao obje rijeĉne obale nedaleko od ugarskoga logora. Neki prebjeg Ruten dotrĉi
do kralja i javi govoreći: »Ove noći Tatari kane prijeći i krenuti na vas. Budite oprezni da vas
moţda iznenada i neoĉekivano ne napadnu.« Tada je kralj Koloman sa svojim naoruţanim
ĉetama izašao iz logora, slijedio ga je sa svojom ĉetom nadbiskup Hugrin koji je bio ĉovjek
hrabar, veoma spreman za rat i odvaţan. DoĊu, dakle, usred noći do spomenutoga mosta. I
evo, već je jedan dio neprijateljske vojske bio prešao na drugu stranu. Vidjevši ih, Ugri su
odmah navalili na njih i, veoma se hrabro boreći s njima mnoge poubijali, a druge su gonili do
mosta i bacili u rijeku da se utope. Rasporedili su straţe na kraju mosta i glasno kliĉući
vrate se k svojima. Ugri su se veoma obradovali sretnom ishodu i, kao da su već sasvim
pobijedili, odbacili su oruţje i mirno spavali cijelu noć. A Tatari su na kraju mosta podigli
sedam ratnih sprava i daleko otjerali ugarsku straţu vitlajući prema njima golemim kamenjem
i obasipajući ih strijelama. Kad su natjerali straţu u bijeg, jedni su prešli slobodno i mirno
preko mosta, a drugi na plitkim mjestima rijeĉnoga korita. I evo, u praskozorje se pojavilo,
rasuto po polju, cjelokupno tatarsko mnoštvo.
Straţari pak, bjeieći u logor, vikali su svom snagom ali su svoje jedva uspjeli probuditi iz
mirnoga sna. Razbudivši se od tuţne vijesti, nisu odmah, kako je trebalo uĉiniti u krajnjoj
opasnosti, zgrabili oruţje,
na konje i pošli na neprijatelja, nego su se polako dizali s leţajeva i umjesto
da razmišljaju o borbi radije su po obiĉaju ĉešljali kosu, prišivali rukave i prali lice.
Ipak, kralj Koloman i nadbiskup Hugrin i meštar templara,(18) kao što i dolikuje odvaţnim
muţevima, nisu se poput drugih predali snu, nego su cijelu noć probdjeli pod oruţjem i, ĉim
su ĉuli viku, odmah su pojurili iz
logora. Opasani ratnieĉim oruţjem i zbijeni u postrojbu u obliku klina hrabro su napali
neprijateljske redove i neko su se vrijeme veoma srĉano borili. No, budući da su bili
malobrojni u odnosu na beskonaĉno mnoštvo Tatara, koji su poput skakavaca pomalo izvirali
iz zemlje, vratili su se u logor uz veliki gubitak svojih suboraca. Hugrin tada, kao ĉovjek
uvijek
slobodouman i odvaţan, podigne glas i stane optuţivati kralja zbog nemarnosti i grditi sve
ugarske barune zbog mlitave tromosti, jer se u takvoj opasnosti ne brinu za svoj ţivot niti su
spremni biti od pomoći ĉitavome kraljevstvu. Tada su oni, koji su bili spremni, krenuli s
njima, a drugi, ošamućeni neoĉekivanim strahom, kao da su izgubili razum i nisu
znali šzo uzeti u ruke i kamo se na sigurnije skloniti. I tako tri spomenuta zapovjednika bez
oklijevanja ponovno izaĊu i zametnu bitku s neprijateljima. Hugrin je tolikom hrabrošću
ulijetao u najgušće neprijateljske redove, da su uz veliku viku uzmicali od njega kao od
udarca aroma. Koloman i templar sliĉno su sa svojim latinskim(19) suborcima
posjekli mnogo neprijatelja. No, teško ranjeni Koloman i nadbiskup nisu više mogli
odolijevati napadu mnoštva i jedva su pobjegli do svojih. Meštar templar je poginuo sa
cijelom svojom druţinom Latina, a i mnogi su Ugri u toj bitki poginuli. I već je bio skoro
drugi sat(20) u danu i evo, cjelokupna mnogobrojna tatarska vojska, kao da pleše kolo, opkoli
sav
ugarski logor, stade napinjati lukove i sa svih strana odapinjati strijele. Drugi su pak ţurno
okolo logora podmetali vatru.
Kad su Ugri vidjeli da su sa svih strana opkoljeni neprijateljskim postrojbama, izgubili su
prisebnost i moć rasuĊivanja. Nisu više mogli razmišljati o tome kako rasporediti ĉete niti
kako zapoĉeti sveopću bitku,
nego su se prestrašeni tolikom nedaćom, kretali tamo-amo poput ovaca, koje u staji nastoje
izbjeći ugrize vukova. Neprijatelji, posvuda rasuti, nisu prestajali napadati kopljima i
strijelama. A nesretno ugarsko mnoštvo, lišeno svake pomisli o spasu, nije znalo što uciniti,
niti su jedan s drugim
razgovarali jer je svatko mislio samo na sebe i zbog toga nitko se nije mogao pobrinuti za
opći spas. Kišu kopalja i strjelica nisu doĉekivali oruţjem nego su okretali leĊa posvuda
padali pod udarcima tako gusto kao što se obiĉno prosipaju ţirevi s cera koji tresu. I kad im je
bila oduzeta svaka nada da će spasiti goli ţivot i kad se ĉinilo da smrt razjapljenih usta juri po
logoru naoĉigled sviju, kralj i prvaci ostave bojne znakove i u bijegu potraţe spas. Tada je
ostalo mnoštvo, ovdje prestrašeno brojnim mrtvima, tamo obuzeto strahom od vatre, koja sve
u krugu proţdire, svim srcem gorjelo od ţelje da pobjegne. I kad su već doista namjeravali
bijegom izbaviti se od tolikih zala, zadesilo ih je drugo njihovo vlastito domaće zlo. Budući
da su prilazi putovima bili veoma opasno zaprijeĉeni isprepletenim konopcima i zbijenim
šatorima, oni su srljali jedan na drugoga, dok su u urbi trĉali i traţili izlaz. Propast, koju si je
vojska sama tom guţvom zadala, nije bila manja od one koju su joj neprijatelji nanosili
probadajući ih strijelama.
Tatari pak, vidjevši da je ugarska vojska krenula u bijeg, otvorili su im prolaz i puštali ih da
odlaze ali ne naglo nego korak po korak. Pratili su ih s obje strane ne dopuštajući im bilo kuda
skrenuti. A leţalo je po putovima bogatstvo nesretnika, zlatne i srebrne posude, haljine
grimizne boje i skupocjeno oruţje. No neĉuveno surovi Tatari nisu se osvrtali na ratni plijen,
malo su cijenili vrijednost dragocjenih opljaĉkanih stvari, zadovoljavali su se jedino
ubijanjem ljudi. Kad su, naime, vidjeli da su neprijatelji već izmoreni napornim putovanjem,
da ne mogu pruţiti ruke za oruţjem i da ih noge više ne mogu ponijeti u bijeg, tada su ih
poĉeli s obje strane bosti kopijima, sjeći maĉevima, ne štedjeti nikoga nego sve zvjerski
ubijati. Padali su zdesna i slijeva poput zimskoga lišća, po cijelome su putu leţali izvaljeni
nauznak leševi jadnika, krv je tekla poput rijeĉne bujice. Nesretna se domovina, natopljena
krvlju svojih sinova, na daleko i naširoko crvenila. Tada je jadno mnoštvo, koje još nije bio
poţderao tatarski maĉ, bilo dotjerano do neke moĉvare. Nisu im dopustili da krenu drugim
putem, nego su Tatari natjerali veći dio Ugara da uĊu u moĉvaru i tamo ih je blato i voda
gotovo sve progutala to su tako izdahnuli.
Tamo je poginuo ĉuveni muz Ugrin, tamo Matija ostrogonski,(21) tamo Grgur gjurski
biskup,(22) tamo je palo mnogo prelata i klerika.
0 Gospodine Boţe, zašto si kaznio tako gorkim krajem i osudio na tako ruţan grob one koji
su bili obdareni crkvenim dostojanstvom i izabrani da sluţe Tebi. Doista su Tvoji sudovi kao
bezdan nedokuĉivi! Nesretni i bijedni bijahu oni koji su mnogo bolje svetim zavjetima i
usrdnim molitvama mogli pomoći sebi i svojem narodu moleći se u svetim hramovima, nego
provodeći noći u svjetovnim logorima opasani stvarnim oruţjem.
Jednako se, dakle, dogodilo i puku i svećeniku jer je svima, koje je jedna te ista vojska
povela u bitku, kazna bila jedna te ista propast. Ako
se tko uspio izbaviti iz tog vrtloga, nije imao nikakve nade da će izbjeći prijeteći maĉ, jer su
ĉitavu zemlju poput skakavaca pokrile neprijateljske ĉete, koje nisu imale milosrda da poštede
ranjene, da se smiluju
zarobljenicima, da propuste iznemogle, nego su kao divlje zvijeri leţale samo za ljudskom
krvlju. Tada si mogao vidjeti sve putove, sve staze gusto prekrivene leševima.
Prošao je već bio prvi dan opće pogibije, a slijedili su drugi pod još muĉnijim znakovima.
Kad je, naime, nastupila veĉer, Tatari su već bili
umorni i zaustavili su se, ali za one koji su ţeljeli bjeţati nije bilo slobodnoga prolaza. Kuda
god bi usred mraka krenuli, udarali su o tijela jadnika koji su još disali ili u ranama stenjali.
Veĉina je leţala nepomiĉna
i u smrtnome snu napuhana poput mješina. Straviĉno je bilo prve noći
gledati brojne ljudske leševe kako poput drvlja i kamenja leţe posvuda.
No, sljedećih su se dana privikli na zlo pa se strah pretvorio u zaštitu. Neki,
naime, ne usudujući se preko dana bjeţati, premazivali su se krvlju
ubijenih i skrivali meĊu leševima i tako su mrtvi pruţali ţivima utoĉište i
zaštitu. Što reći o groznoj surovosti koju su iz dana u dan Tatari pokazivali
u gradovima i selima? Kada su nemoĉnu gomilu ţena, staraca i nejake
djece, kruţeći okolo, tjerali da sjednu u jedan red i skidali im najprije
svima odjeću da se ne bi haljine zamrljale krvlju i da se krvnici ne bi
umorili! Tada su slali krvnike koji su, podiţući ruke svakome pojedinome,
polako zabijali oruţje u srce i ubijali ih. Osim toga tatarske su ţene, po
muškom obiĉaju opasane oruţjem, jurile hrabro u bitku kao muškarci, i prema zarobljenim
ţenama još su strašnije divljale. Ako su vidjele da su neke ljupkije u licu i da bi mogle
potaknuti ljubomoru, odmah su ih trgnutim maĉem ubijale. Ako su pak vidjele da su neke
dobre za sluţenje, odrezale bi im cijeli nos i nagrdivši im tako lice, odreĊivale im da budu
ropkinje. Zarobljenim djeĉacima su zapovijedali da doĊu k njima i ovakvu su igru s njima
najprije su zapovijedali da sjednu u nizu, zatim su zvali svoju djecu i davali im svakome po
jednu motku od zelenoga drva i tada nareĊivali da udaraju po glavama nesretnih mališana.
Sami su pak
sjedili i promatrali surovim oĉima, smijali se i meĊusobno hvalili onoga koji je najbolje
zamahnuo i koji je jednim udarcem mogao rasuti mozak i usmrtiti djeĉje tijelo. Što bi više
trebalo? Nije bilo poštovanja prema ţenskom spolu, nije bilo milosti prema djeĉjoj dobi, nije
bilo milosrĊa prema starosti, sve su ubijali istom vrstom bezboţnosti to se ĉinilo da nisu
ljudi nego zli dusi. Kad su dolazili do nastamba redovnika, izlazio im je ususret zbor klerika u
posvećenim sveĉanim haljinama pjevajući himne i pjesme da bi iskazali nuţno poštovanje
pobjednicima. Spremali su im darove i gostinjce da bi izazvali njihovo milosrĊe. Ali oni
uopće ne znajući što je poboţnost i ĉovjeĉnost, prezirući religioznu pokornost i izrugujući
se njihovoj naivnosti, isukanim su im maĉevima bez ikakve milosti odsijecali glave. Zatim
provaljujući u unutrašnjost samostana, grabili su sve, palili nastambe, oskvrnjivali crkve,
rušili oltare, bacali relikvije i od posvećenih haljina rezali vrpce za prileţnice i ţene.
Kralj je Bela pod Boţjom zaštitom izbjegao toliko zlo i s nekolicinom se povukao u
Austriju.(23) Kralj Koloman, njegov brat, doĊe do velikoga grada Pešte koji se nalazi s druge
strane Dunava iznad obale. Na to je mjesto došao zbjeg mnogobrojnih Ugara i drugih naroda
koji su
na obje obale Dunava, kad su ĉuli za nesretni ishod rata i propast ĉitave vojske. Uzdali su se,
naime, u velik broj puĉanstva koje se bilo skupilo odasvud od doseljenika i domaćeg ţivlja.
Oni su smišljali poduzimati nepromišljene pothvate i smatrali su da se mogu oduprijeti
nebeskome maĉu ali ih je kralj Koloman odvraĉao od toga. Savjetovao im je da se povuku na
druga mjesta i da tamo potraţe zaštitu i spas. Budući da nisu prihvaĉali njegov spasonosni
savjet, Koloman ih napusti i prijeĊe rijeku
Dravu, gdje je bilo njegovo boravište.
Spomenuto mnoštvo puka, kako se od takvoga i oĉekuje, poĉelo je utvrĊivati mjesto, kopati
jarak, podizati nasip, plesti brane od pruća i sve uzalud pripremati. Ali prije nego što su došli
do polovine zapoĉeta posla, pojave se iznenada Tatari te ugarsko mnoštvo padne duhom od
straha i
otupi. Tada krvoţedni zapovjednici, kao što grabeţljivi vukovi, koje razapinje proţdrljiva i
neutaţiva glad, obiĉavaju gledati obore ovaca razjapivši njuške u oĉekivanju plijena, tako su i
oni, zvjerskom bjesnoćom obuzeti, divljim pogledima prelazili po ĉitavom gradu da bi u
svojoj nesmiljenoj duši odluĉili da li će Ugre istjerati na brisani prostor iii će ih silinom maĉa
moći svladati. Bojni redovi Tatara, dakle, utvrdivši svoj logor oko ĉitavoga grada, poĉeli su
ga odasvud oštro napadati najprije strijelama a zatim kišom kopalja. Na suprotnoj strani
nesretni su Ugri pruţali otpor i nastojali obraniti se svim silama, napinjući baliste i lukove
odašiljali su po neprijateljskim redovima bezbroj kopalja i vitlali iz
strojeva mnogobrojno kamenje. No, smrtonosne tatarske strjelice nepogrešivo su pogaĊale i
donosile više nego sigurnu smrt. Nije bilo oklopa, ni štita, ni koţne zaštite koju ne bi mogao
probosti udarac zavitlan tatarskom rukom. Napokon, kada je borba već trajala dva ili tri dana i
kad je već bio izvršen velik pokolj nad jadnim pukom, nesretnicima su smalaksale desnice i
nisu se više odupirali. Budući da mjesto nije bilo dovoljno zaštićeno, u samo jednom naletu
Tatari krenu u juriš i ne naiĊu ni na kakvu borbu niti ikakav otpor.
Tada su prema bijednicima stali postupati tako bijesno i opako da se to ne moţe iskazati.
Doista se sva to pošast razlila Peštom.(24) I upravo je
tamo maĉ Boţje osvete najviše ogreznuo u krvi kršćana. Kad su Tatari ušli, što je drugo
jadnom puku preostalo nego da sklopi ruke, savije koljena i pogne šiju pred oštricom noţa? A
okrutni se barbari nisu mogli zadovoljiti krvlju koja je obilno plavila nego su bez umora i bez
prestanka ubijali. Sjekli su ih uz toliki prasak kao da pod udarcima mnogobrojnih sjekira
padaju posjeĉene na zemlju goleme hrastove šume. Do neba su se uzdizali krikovi i jauci ţena
koje su naricale, djece koja su vrištala jer su bez prestanka gledala kako im pred oĉima bjesni
smrt. Nije bilo pogrebnih
povorka, ni oplakivanja dragih pokojnika, niti sveĉanih sprovoda. Opća se propast nadvila
nad sve i tjerala svakoga da plaĉe nad svojom a ne nad tuĊom smrću. Muškarce i ţene, starce i
djecu proţdirao je smrtonosni maĉ. Tko bi mogao opisati kako je nesretna svjetlost sjala toga
dana? Tko bi mogao prebrojati koliko je nesretnoga naroda poklano, kad je okrutna smrt u
jednom danu i na ograniĉenom mjestu progutala više od sto tisuća ljudi? Jao, kako su surova
srca poganskoga naroda koji je bez ikakva osjećaja strahopoštovanja gledao kako se sva voda
Dunava crveni od ljudske krvi!
Kad se već ĉinilo da su poĉinili dosta strašnoga ubijanja, izasli su iz grada, sa svih su strana
zapalili vatru i odmah je oganj sve progutao pred oĉima neprijatelja. Jedan dio bijednoga puka
došao je do samostana redovnika propovjednika,(25) u nadi da će zatvoreni unutar zidina
izbjeći najgoru opasnost. Ali ne koristi zaštićeno mjesto onima koji nisu pod Boţjom
zaštitom! Kad su, naime, došli Tatari i snaţno napali samostan, zahvatila ih je opća propast. U
mukama je izgorjelo gotovo deset tisuća
ljudi u podmetnutoj vatri, zajedno sa samostanom i svim stvarima. 0 tako velikom i
zastrašujućem pokolju svjedoĉe bezbrojne kosti nepokopanih, koje su, skupljene u velike
gomile, promatraĉima bile dojmljiv prizor.
U meĊuvremenu se tatarska vojska, opustošivši cijelu transilvanijsku(26) pokrajinu,
poubijavši i otjeravši Ugre s obala na onoj strani Dunava, smjestila na tim mjestima da
provede tamo cijelo ljeto i zimu. Da bi utjerali
strah u kosti onima koji su bili na drugoj strani Dunava, na obalu rijeke nabacali su na brojne
hrpe gomile ubijenih. Drugi su djecu nabadali na koplja kao ribe na raţnju i raznosili ih po
obalama rijeĉnoga korita. Zarobljenoga je plijena bilo toliko da se nije mogao ni brojiti niti
izmjeriti. Tko bi procijenio neizmjerno mnoštvo konja i ostalih ţivotinja, tko bogatstva i
blaga, tko beskonaĉno obilje plijena kojim su se neprijatelji obogatili i kojem su se veselili?
Kakav je pak bio poloţaj zarobljenih muškaraca i ţena, djeĉaka i djevojĉica, koje su podvrgli
razliĉltom robovanju i drţali pod strogom straţom.
Budući da je neki redovnik veoma tugovao nad tolikim udesom kršćanskoga naroda te se
ĉudio i ţarko ţelio saznati zašto je svemogući
Bog dopustio da poganski maĉ opustoši ugarsku zemlju, iako je tamo bila snaţna katoliĉka
vjera, a crkva ugledna i snaţna, on u noći zaĉuje glas prividenja: "Ne ĉudi se, brate, neka ti se
Boţji sudovi ne ĉine nepravednima, premda je, naime, uzvišena Boţja milost podnijela
mnoga nedjela ovoga naroda, ipak nije mogla podnijeti zloĉin neopisive poţude trojice
biskupa." 0 kojima je bila rijeĉ, nije mi poznato.
Tada se kralj Bela vrati iz Austrije,(27) doĊe sa svom svojom obitelji i proboravi u okolici
Zagreba. Okupili su se oko njega svi koji su uspjeli pobjeći od tatarskog maĉa. Bili su tamo
cijelo ljeto oĉekujući ishod dogaĊaja.
XXXVII. 0 prirodi Tatara(1)
Sada ću negto ispriĉati o prirodi i izgledu ovoga naroda, onako kako sam mogao ĉuti od
drugih koji su to dublje istraţili. Njihova je zemlja smještena u onome dijelu svijeta gdje se
istok spaja sa sjeverom i ta se plemena na svome vlastitom jeziku zovu Mongoli. Priĉaju da
njihova
zemlja graniĉi s dalekom Indijom,(2) a da se njihov kralj zove Cekarkan.(3) Kad je taj ratovao
s nekim kraljem u susjedstvu, koji je obešĉastio i ubio njegovu sestru, pobijedio ga je i ubio.
Progonio je dalje njegova sina, koji je bio pobjegao k drugome kralju, sukobio se s njime i
svladao njega i onoga koji mu je u svome kraljevstvu pruţio pomoć i zaštitu. Kad je pod
oruţjem došao do treĉega kraljevstva, kao pobjednik se nakon više bitaka vratio kući. I videći
da mu je u svim ratovima sudbina bila toliko sklona, njegovo se srce uzobijestilo i postalo
oholo. Budući da je smatrao da na cijelome svijetu ne postoji narod iii kraljevstvo koje se
moţe suprotstaviti njegovoj moći, naumio je proslaviti se pobjedom nad svim narodima. Ţelio
je veliĉinu svoje moći pokazati cijelome svijetu uzdajući se u proroštva zlih duhova, kojima
se obiĉno obraćao. I tako pozvavši svoja dva sina, Batua i Kadana,(4) predade im najjaći dio
svoje vojske i naredi da moraju krenuti u osvajanje svih krajeva svijeta. Krenuli su i tijekom
gotovo trideset godina prošetali kroz sva kraljevstva u istoĉnim i sjevernim krajevima, dok
nisu došli do zemlje Rutena i na kraju se spustili u Ugarsku.
Ime Tatari ne dolazi od naroda, nego od neke vode koja protjeĉe njiho- vim krajem, iii prema
drugima »tatar« znaĉi isto što i mnoštvo. Premda
su bili veoma brojni, ipak kaţu da su u onoj bitki Ugri bili brojniji, ali nema naroda na svijetu
koji ima takvo iskustvo u ratovanju, koji tako dobro zna, osobito u srazu na ravnici, svladati
neprijatelje boreći se odvaţnošću ili oštroumljem. Osim toga ne sputava ih ni kršćanski ni
hebrejski ni
saracenski zakon, tako u njima nema istinoljubivosti i ne pridrţavaju se nikakve zakletve. I
suprotno od onoga što je kod svih naroda uobiĉajeno, ne primaju i ne šalju izaslanike ni za rat
niti za mir. Izgled lica im je zastragujući, imaju kratke golijeni, ali su krupni u prsima, lice je
široko i koţa bijela, golobradi su i zakrivljenih nosnica, oĉi su im sitne i široko
razmaknute. Oruţje su im neki oklopi saĉinjeni od komada volovske koţe u obliku ploĉica,
neprobojni su i veoma sigurni. Nose ţeljezne ili koţne kacige, zakrivljene maĉeve, a tobolce i
strijele opasuju na vojniĉki naĉin. Njihove su strijele duţe od naših za ĉetiri prsta i imaju
zašiljenu oštricu od ţeljeza, kosti ili roga. A uške strjelica su tako uske da se uopće ne mogu
uhvatiti za tetive naših lukova. Stjegovi su im kratki, crne i bijele boje, i imaju na vrhu neku
vunenu loptu. Jašu na seljaĉki naĉin na malenim ali snaţnim konjima koji mogu podnijeti
glad i napore, a po stijenama i kamenju jure bez potkova kao da su divlje koze. Izmoreni
trodnevnim neprekidnim naporom zadovoljavaju se s malo slame. Ljudi se na sliĉan naĉin
hrane samo grabeţom ne brinući se gotovo ništa o jelu. Groze se od upotrebe kruha, jedu bez
razlike meso ĉistih i prljavih ţivotinja i piju mlijeko zgusnuto konjskom krvlju. Zatim, imaju
veliko mnoštvo ratnika podrijetlom iz razliĉitih naroda što su ih u ratovima pokorili, i to
osobito Kumana(5) koje ţestoko tjeraju na borbu. Ako pak vide da netko od njih malo zadrhti
i ne juri u smrt mahnito glavom bez obzira, bez ikakva oklijevanja mu odrube glavu. Sami se
Tatari ne izlaţu rado smrti, ali ako se dogodi da tko od njih pogine u bitki, odmah ga otimaju,
odnose i ukopavaju u zemlju na skrovitom mjestu. Humak poravnavaju gazeći ga konjskim
kopitima da se izbriše i najmanji znak pokapanja. Voda brzih rijeka nije im nikakva prepreka i
prelaze je sjedeći na konjima. Ako pak doĊu do nekog neprohodnog vodenog toka, odmah
pletu iz pruća košare u obliku ĉamaca, navlaĉe preko njih sirovu ţivotinjsku koţu, ulaze u
njih s prtljagom i prelaze bez straha. Koriste se šatorima uĉinjenim od pusta i koţe. Konje
tako dobro krote da koliko ih god jedan ĉovjek posjeduje,
svi ga slijede poput pasa. I premda su tako mnogobrojni, ne puštaju glasa od sebe kao da su
nijemi, nego se šutke kreću išgutke bore.
Budući da smo to ukratko ispriĉali, vratimo se sada na glavnu temu. Kad je, dakle, ugarski
narod bio pobijeĊen i kad je glas o tolikoj nesreći brzo preletio po svim krajevima, zadrhtao je
gotovo cijeli svijet. Toliki je strah obuzeo sve pokrajine da se svakome ĉinilo da ne moţe
izbjeći njihovoj bezboţnoj ruci. Priĉa se da i Fridrik,(6) rimski car, nije razmišljao moţe li
pruţiti otpor nego kako da se sakrije. Tada su mnogi uĉeni ljudi ĉitajući stare spise dolazili do
zakljuĉka, i to najviše iz rijeĉi muĉenika
Metodija,(7) da će to biti oni narodi koji prethode dolasku Antikrista. Poĉeli su utvrĊivati
gradove i utvrde pretpostavljajući da Tatari ţele proći do Rima pretvarajući sve u pustoš.
Zatim se kralj Bela uplašio da Tatari ne prijeĊu Dunav i ne unište drugi dio kraljevstva te
pošalje izaslanika u Stolni Biograd i preuzme tijelo kralja
blaţenoga Stjepana i riznice mnogih crkava. Sve je to poslao s gospodom Marijom, svojom
suprugom i malenim dvogodišnjim sinom Stjepanom(8) u primorske krajeve moleći i nalaţući
Splićanima da to prime na ĉuvanje a da kraljici i sinu pruţe pouzdanu zaštitu. No kad je
gospoda kraljica došla, nagovorili su je neki suparnici Splićana i nije htjela uĉi u Split, nego
se sa svim kraljevskim blagom smjestila i odsjela u kliškoj tvrĊavi. Došle su s njom i mnoge
plemenitaške ţene koje su Tatari uĉinili udovicama. Naĉelnik Gargan i splitski velikaši otišli
su do gospodarice i usrdno je molili da se udostoji i ne odbije boravak u gradu, ali kraljica
nije na to pristala. Splićani su je ipak obasipali mnogim poĉastima i darovima i ĉesto
posjećivali njezin dvor.
U to je vrijeme kralj Koloman blaţeno otišao s ovoga svijeta Gospo- dinu.(9) Bio je on
ĉovjek više obdaren velikom poboţnošću i vjerom, a manje revan u upravljanju javnim
poslovima. Pokopan je u samostanu braće propovjednika kod Ĉazme(10) i ukopan u
skrovitom mauzoleju. Prokleti je, naime, narod Tatara zloĉinaĉkim rukama oskvrnjivao i
razbijao grobove kršćana, a ponajviše vladara, i prosipao njihove kosti.
XXXVIII. 0 bijegu Ugara
Kad je tako prošao sijeĉanj,(1) zimska se studen, kao i obiĉno, pooštrila i zaledila sve vodene
tokove, tako da je neprijateijima bio put slobodan. Tada krvoloĉni vojvoda Kadan s dijelom
vojske krene namjeravajući goniti kralja. Dolazio je s opasnim mnoštvom zatirući sve na
putu. Najprije
je spalio Budim i došao do Ostrogona. Poĉeo je svim snagama napadati grad i uspio ga je bez
velike muke osvojiti i zapaliti a sve njegove stanovnike pobiti maĉem. Plijen je neznatan
odnio jer su Ugri prenijeli sve svoje stvari u utvrdu na uzvisini. Odanle se spustio i ravno je
došao u Stolni Biograd i odmah spalio sve nastambe u predgraĊu. Grad je nekoliko dana
opsjedao i jurišajući pokušavao u nj provaliti, ali je mjesto bilo dosta dobro zaštieeno brojnim
moĉvarama. Grad su štitile ĉete Latina(2) koje su posvuda podigle ratne strojeve te je
bezboţni vojvoda odstupio nezadovoljan uzaludnim naporima. Ţurio se dostići kralja i zbog
toga u prolazu nije mogao pretvarati sve u pustoš, nego su poput ljetnoga grada uništavali sve
što im je bilo na prolazu.
I tako, prije nego što su prešli vrtloge rijeke Drave, kralj je napustio prebivališta u okolici
Zagreba i spustio se sa svom svojom svitom do mora
jer je predosjećao njihov dolazak. Tada je svatko traţio sebi utoĉište i tako su se raspršili na
razne strane, po svim gradovima uz more u koje im je bilo bliţe pobjeći. Kralj pak i sav cvijet
ostataka Ugarske doĊe u okolicu Splita.(3) U kraljevoj su pratnji bili mnogi crkveni prelati,
mnogi prvaci i baruni, a ostali je puk obaju spolova i dobi bilo gotovo nemoguće prebrojiti.
Kad se gospodin kralj pribliţavao ulasku u grad, cjelokupni je kler i narod izašao u povorci i
doĉekali su ga s duţnim štovanjem. Dali su mu konaĉišta unutar gradskih zidina koja je god
ţelio. S njim su došli ovi crkveni dostojanstvenici: Stjepan,(4) biskup zagrebaĉki, i drugi
Stjepan,(5) vaĉki biskup koji je bio predloţen za ostrogonskog nadbiskupa, Benedikt,(6)
prepozit(7) Stolnog Biograda, kancelar na kraljevskome dvoru i izabran za kaloĉku biskupsku
stolicu, Bartolomej,(8) peĉujski biskup, i neki drugi biskupi. Došli su takoder: Hugrin,(9)
prepozit ĉazmanski, Ahilej prepozit, Vincent prepozit, Toma prepozit i mnogi drugi prelati
koje je, po našem mišljenju, izlišno nabrajati. A dvorski su velikaši bili ovi: ban
Dionizije,(10) dvorski ţupan Ladislav,(11) glavni komornik Matej,(12) glavni konjušar
Roland,(13) Dimitrije,(14) Mauricije(15) i mnogi drugi ugledni muţevi svi sa svojim
obiteljima i sluzinĉadi. Naĉelnik Gargan, veoma revan i odan u poslušnosti kralju, usrdno se
brinuo da i graĊani spremno izvršavaju kraljeve naredbe i da se kraljeva milost zajednici
graĊana iskaţe naklonošću i ljubavlju. Splićani su sve ĉinili prema kraljevoj volji, jedino što
nisu mogli opremiti neku galiju tako brzo kako je kralj to zahtijevao, u strahu od tatarskoga
bijesa. Taj dogaĊaj kralj nije potpuno ravnodušno primio. Nije htio boraviti u Splitu nego je
otišao sa ţenom i svim svojim blagom u Trogir(16) jer je mislio da će mu blizina otoka
osigurati bolju zaštitu od neprijateljskoga napada. Smjestio se, naime, sa svim svojim dvorom
i ostao na obliţnjem otoku.
XXXIX. 0 okrutnosti Tatara
Zatim je bezboţni vojvoda ţeleći iskušati sve, zbijen u redovima svoje vojske, bjesomuĉno
bjeţao za kraljem. ŢeĊao je samo za kraljevskom krvi
i razapinjala ga je mahnita ţelja — uništiti kralja. Slavena je malo mogao poubijati jer su se
ljudi skrivali u brdima i šumama. Došao je, ali ne kao
da je išao putem, nego kao da je doletio zrakom prolazeći kroz bespuća i strme planine kuda
nikada nije prošla vojska. Jurio je gonjen ţurnom nestrpljivošću misleći da će kralja moći
napasti prije nego što se on spusti do mora. Ali kad je doznao da kralj boravi na sigurnom uz
more, poĉeo je polaganije nadirati. I kad je ĉitava vojska došla do neke vode koja se zove
Sirbij,(1) nakratko se tu zaustavio. Tada surovi krvnik zapovjedi da svi zarobljenici koje je
doveo iz Ugarske budu dovedeni na okup i dade odvesti veliko mnoštvo muškaraca i ţena,
djeĉaka i djevojĉica na neku ravnicu. Kad su svi, poput stada ovaca, bili okupljeni, pošalje
tjelesnu straţu da im svima odrube glavu. Tada se ĉuo neizmjeran jauk i plaĉ, ĉinilo se da se
cijela zemlja zatresla od glasova umirućih. Svi su leţali nauznak na toj ravnici kao što se
obiĉno snopovi klasja valjaju po poljima. I da se ne bi komu ĉinilo da je taj straviĉan pokolj
poĉinjen iz pohlepe za plijenom, nisu htjeli s njih skidati nikakvu odjeću. Cijeli je taj poguban
i mnogobrojan narod, rasporedivši se po šatorima uokrug tih poubijanih
ljudi, u veselju poĉeo jesti, plesati i u igri grohotom se smijati, kao da su uĉinili neko veoma
dobro djelo.
Odatle krenu dalje i nastave zapoĉetim putem po krajevima Hrvatske. I premda su već bili
blizu, Splićanima se to još i dalje ĉinilo nevjerojatnim.
Ali kad se jedan dio spustio s brda, iznenada se nekolicina pojavila pod
gradskim zidinama. Splićani ih u poĉetku nisu prepoznali i vjerujući da su to Hrvati, htjeli su
oruţjem krenuti na njih. Kad su pak Ugri vidjeli njihove bojne znakove, sledili su se u duši i
takav ih je strah obuzeo da su svi pobjegli u crkvu i drhtali od straha primajući sakrament
euharistije, jer su izgubili nadu da će ikada više gledati svjetlo ovoga ţivota. Jedni su
plakali i hrlili u zagrljaj ţena i djece. Govorili su strašno jadikujući: "Jao nama bijednima,
kakve nam je koristi donio tako naporan bijeg? Što nam
je pomoglo proći tolike razdaljine na zemiji, ako nismo mogli izbjeći maĉ progoniteja, ako
smo ovdje doĉekali da budemo zaklani?" Tada su, bjeţeći unutar gradskih zidina, napravili
veliku guţvu kod svih gradskih vrata. Ostavljali su konje i stoku, odjeću i oruţje, bjeţali na
sigurnije ne ĉekajući ĉak ni djecu, gonjeni strahom od smrti. A Splićani su iskazali i svoju
milostivost i ĉovjeĉnost pruţajući im gostoprimstvo i olakšavajući, koliko su mogli, njihovu
oskudicu. No bjegunci su bili toliko brojni, da se nisu svi mogli skloniti u kuće nego su ostali
na otvorenom prostoru i ulicama. Plemenite su gospoĊe leţale pod vedrim nebom oko
crkvenih ograda. Neki su se skrivali pod mraĉnim svodovima, drugi su ĉistill i praznili
hodnike i kripte, a treći su ostali pod šatorima tamo gdje su mogli.
Tatari su posmicali maĉem sve koje su mogli zateći u polju, nisu štedjeli ni ţene ni djecu, ni
starce ni nejake, pa ĉak su se poput barbara zvjerski veselili oduzeti ţivot bolesnim
gubavcima. Tada se neka njihova ĉeta pribliţila zidinama, razgledala grad sa svih strana i
istoga se dana povukla. A Splićani su poĉeli graditi bojne strojeve i podizati ih na prikladnim
mjestima. Kad je prošlo nekoliko dana, doĊe Kadan s jednim dijelom svoje vojske jer nije
bilo dosta trave za ĉitavo konjaništvo. Bio je, naime, poĉetak oţujka i vladali su oštri mrazovi.
Tatari su vjerovali da kralj boravi u kliškoj utvrdi pa su poĉeli sa svih strana napadati tvrĊavu
odapinjući strijele i bacajući koplja. Ali mjesto je bilo prirodnim poloţajem zaštićeno i mogli
su nanijeti samo neznatnu štetu. Tada su sišli s konja i poĉeli se uspinjati puţući i hvatajući se
rukama, a stanovnici tvrĊave stanu valjati veliko kamenje na njih i tako ih nekoliko ubiju. Oni
su pak slijedom dogaĊaja postali ţešći i došli su sve do velikih stijena boreći se prsa o prsa,
rasturajući kuće i odnoseći ne baš maleni plijen . Ali kad su doznali da kralj nije tamo, prestali
su napadati tvrĊavu i zajašivši konje krenuli su prema Trogiru. Samo ih je nekolicina skrenula
prema Splitu.
Tada su se graĊani pokolebali ne toliko zbog vlastitoga straha nego
zato što su vidjeli da su Ugri sapeti oĉajnim strahom. Jedni su razmišljali
o tome da napuste grad i da sa stvarima i obiteljima potraţe zaštitu na otocima. Poĉeli su širiti
isprazne glasine i izmišljati razne neutemeljene priĉe. Drugi su govorili da Tatari grade
goleme strojeve i brojne ratne sprave, kojima će pokušati razrušiti ove gradove. Drugi su pak
tvrdili da oni nasipavaju gomilu zemlje i kamenja u visini brda i da će tako nadvisiti i lako
osvojiti gradove.
Ali tatarske su ĉete s bezboţnim voĊom zasjele na trogirskoj obali. Kralj, koji je vidio da se
tatarska vojska spustila nasuprot njegovu utoĉištu, smatrao je da mu neće biti sasvim sigurno
boraviti na obliţnjim otocima. Prebacio je svoju gospoĊu s djecom i svim blagom na laĊe,
koje je uzeo u najam, a sam se ukrcao na neki brod s veslaĉima da promatra neprijateljske
redove i oĉekuje ishod dogaĊaja. U meĊuvremenu je vojvoda Kadan pregledao sva okolna
mjesta i pokušavao na konjima doći do zidina. Ali,
kad je doznao da se voda koja odvaja grad od kopna zbog dubokoga mulja
ne moţe pregaziti, povukao se odande. Vrativši se k svojima, pošalje jednoga glasnika u grad
naloţivši mu, koje rijeĉi mora izgovoriti. Kad je ovaj došao blizu mosta, glasno poviĉe
govoreći slavenskim jezikom:(2) »Ovo vam govori boţanski Kadan, zapovjednik nepobjedive
vojske. Nemojte krivca za tuĊu prolivenu krv primati k sebi, nego predajte protivnike u naše
ruke, da vas ne zadesi njihova kazna i da ne poginete uzaludno.« No straţari na zidinama nisu
se usudili ništa odgovoriti na njihove rijeĉi. Kralj im je bio naredio da im ne odgovore ni
rijeĉi. Tada se ĉitavo njihovo mnoštvo pokrene i odstupi istim putem kojim su i došli. Tako su
se tijekom cijeloga oţujka, boraveći u krajevima Hrvatske i Dalmacije, pet ili šest puta
spustili do tih gradova i ponovno vraćali u svoj logor.
Zatim, napustivši pokrajinu Hrvatsku, prošli su kroz kneţevinu bosanske provincije.
Spustivši se odatle, prošli su po srpskom kraljevstvu, koje se zove Raška i došli do primorskih
gradova Gornje Dalmacije. Prošavši preko Dubrovnika, kojemu su mogli uĉiniti samo
neznatnu štetu, došli su do grada Kotora, spalili ga i krenuli dalje. Napali su zatim gradove
Svaĉ i Drivast, opustošili ih maĉem tako da nije ostao nitko tko bi se
pomokrio uza zid. Ponovo su prošli kroz cijelu Srbiju i stigli u Bugarsku. Tamo su se oba
zapovjednika, Batu i Kadan, dogovorili da prebroje svoje ĉete. Na tom su se mjestu skupili i
odrţali vijećanje. Pretvarajući se da će pomilovati zarobijenike, dali su da glasnik po cijeloj
vojsci objavi da svi iz njihove pratnje, slobodni iii zarobljenici, koji se ţele vratiti u
domovinu, trebaju znati kako im je to sloboda milošću voda odobrena. OdreĊenoga je dana
veliko mnoštvo Ugara, Slavena i drugih naroda izašlo iz vojske ispunjeno velikim veseljem.
A kad je zbijena gomila od dvije iii tri tisuće ljudi krenula, iznenada pojure na njih poslane
ĉete konjanika, postrojene u obliku klina, odmah im odrube glave i ostave ih da leţe izvaljeni
nauznak na ravnici.
Kralj Bela pošalje izvidnike i kad je pouzdano saznao da se bezboţan narod povukao iz
ĉitavoga kraljevstva,(3) bez oklijevanja krene u Ugarsku. Kraljica je s kraljevićem ostala u
kliškoj tvrdavi i proboravila tamo sve
do rujna. Dvije su joj kćeri djevojke umrle i s poĉastima pokopane u crkvi svetoga Dujma.(4)
Premda je bijesni barbarin ĉitavo Ugarsko Kraljevstvo upropastio nezaustavljivim maĉem,
slijedila je zatim još i strašna glad koja je uništila jadan narod pogubnim gladovanjem. Dok
su, naime, prijetili bijesni Tatari, bijedni koloni nisu mogli zasijati polja i sada nisu imali što
pobrati kao plodove prošle sjetve. Budući da nije bilo zaliha hrane, padala su tijela nesretnika
shrvana i izmorena glaĊu. Po poljima, po putovima leţala su bezbrojna ljudska tjelesa tako da
se moglo vjerovati da je ova gorka pošast gladovanja uništila ugarski narod jednako kao
pogubna surovost Tatara. Nakon toga je još mnoštvo bijesnih vukova izronilo kao iz Ċavolove
špilje, ĉedajući samo za ljudskom krvlju, napadalo ne više iz zasjede nego su otvoreno upadali
u kuće i iz krila majki grabili malenu djecu. Nisu napadali samo djecu nego su u ĉoporu
napadali naoruţane muškarce i razdirali ih oštrim zubima. Tri su, dakle, spomenute pošasti —
maĉ, glad i zvijer — bez prestanka tri godine biĉevale cijelo Ugarsko Kraljevstvo te je prema
Boţjemu sudu platilo veliku kaznu za svoje grijehe.
XL. 0 Guncelovoj smrti
Dok se to dogaĊalo a kraljica još uvijek boravila u tvrĊavi, nadbiskup Guncel napusti ovaj
svijet.(1) Bio je star, mnogo je toga proţivio, a na ĉelu splitske crkve bio je dvadeset dvije
godine. Za svoga je vremena posvetio
ove biskupe, sufragane iste crkve: Nikolu skradinskog,(2)) a nakon njegove smrti posvetio je
tamo drugoga biskupa po imenu Bartula.(3) Obojica su bili iz grada Splita. Za sluţbu
hvarskoga biskupa posvetio je Nikolu koji je bio splitski kanonik.(4)) Za senjskoga je biskupa
posvetio Borislava,(5)) a nakon njegove smrti zamijenio ga je Ivan.(66)6) U ninskoj je crkvi
posvetio Samsona.(7) Ta trojica bili su po narodnosti Ugri. Za krbavskoga je biskupa postavio
nekoga mladića, po imenu Saracena,(8)) koji je bio u rodbinskoj vezi s knezom Domaldom.
Tih su se dana sastali zajedno kaptol i kler splitske crkve a raspravljalo se o izboru
nadbiskupa. Tada je iz laiĉke nepromišljenosti, ali prije svega na oprezan ali i jasan Garganov
mig, izbor za splitskoga nadbiskupa pao na gospodina Stjepana, zagrebaĉkoga biskupa,(9)
koji je tada boravio u Splitu. Bio
je, naime, taj biskup veoma bogat zlatom i srebrom i prepun drugoga bogatstva. U
svjetovnom se sjaju prema svima odnosio blagonaklono i prijazno. Sav je bio obuzet ţeljom
da ga pljeskom slave i da ga uznosi ljubav svjetine. Vrativši se u Zagreb, poslao je poruku
Rimskoj stolici traţeći pristanak o prijedlogu za svoj izbor. Ali tada je umro papa Grgur,
dobre uspomene, i došlo je do nesuglasica izmeĊu kardinala tako, da se izbor vrhovnoga
svećenika oduljio gotovo dvije godine. Stoga je pitanje izbora toga biskupa cijelo to vrijeme
ostalo neodluĉno.(10)
kuriji, stekao je veliku svotu novca. Krenuvši dalje na put, prijeĊe kroz Korušku, a kad je
prolazio akvilejskim krajevima, ugostio ga je i iskazao mu poĉast patrijarh gospodin
Bertold.(8) Ponio se prema njemu veoma
paţljivo, dao mu je propusnicu po cijeloj svojoj dijecezi i obilno podmirio
troškove sve do granica Ugarske. Zatim je ušao u krajeve Panonije, došao u Ugarsku i,
stigavši na dvor kralja Bele s pismom preporuke gospodina pape, izloţio slijed postupka
kojim je bio odreĊen za upravljanje splitskom crkvom. Kraljevskom se Veliĉanstvu nije
svidjelo što je to bilo uĉinjeno mimo njega; veoma je teško podnio da je bio promaknut bez
njegova
znanja i pristanka. Prikrivši ipak svoje nezadovoljstvo, dopusti mu da u miru otiĊe na svoju
nadbiskupsku stolicu.
Došao je s dvadesetoricom konjanika, s kapelanima i sluzinĉadi, u grad je ušao druge
korizmene nedjelje.(9) a kler i narod su ga doĉekali s velikim veseljem.
Nadbiskup Rogerije bio je veoma marljiv i ustrajan u poboljšavanju
svjetovnoga. Poĉeo je obnavljati zgrade i prostorije biskupije, promišljeno ih opremati. S
vanjske je strane dogradio gornje katove i terase koje su bile veoma vješto uĉvršćene gredama
i letvama. Ĉinilo se da su uĉinjene više zbog ljepšeg izgleda, a manje iz potrebe. Vinske je
podrume opremio
potrebnim i novim priborom. Sagradio je u Solinu na rijeci mlinove, uveo plugove, nabavio
konje i ţivotinje. Budući da zbog siromaštva nije dostajalo za sve, bio je opterećenje za
mnoge crkve i samostane. Nastojao je veoma otmjeno ţivjeti, imao je skupocjeni namještaj,
ţelio raskošna odijela i pokrivaĉe. Boravio je u kući većim dijelom godine, nerado izlazio
u javnost a i tada samo u pratnji dostojanstvene gomile klerika i štićenika. Volio je da mu stol
bude ĉist i blistav. Obiĉavao je pozivati na gozbu plemiće koji su dolazili iz raznih gradova i
nastojao ih obilno ugostiti jelom. A kada je izlazio u posjet provinciji, uvijek je ţelio imati u
svome društvu neke od klerika i graĊana.
0 uzbuni kod Svetoga Stjepana XLI, 1-4
XLI. 0 uzbuni kod Svetoga Stjepana
U meĊuvremenu se Gargan vratio kući jer je prošlo razdoblje njegove trogodišnje uprave.(1)
Splićani su izabrali za naĉelnika nekoga mladića iz kuće krĉkih knezova, po imenu Ivana.(2)
On je, koliko je već mogao znati, upravljao gradom idući stopama Garganovim, ali je zbog
mladenaĉke dobi
bio prevrtljiv i lako se prepuštao postupcima koji nisu bili utemeljeni na znanju.
U to je vrijeme samostan svetoga Stjepana bio bez vodstva i bio je zamoljen Toma arhiĊakon
i kaptol da otiĊu onamo i da se za izbor opata pobrinu zajedno s braćom redovnicima toga
samostana. ArhiĊakon pak
okupi sav kaptol i poĊe u samostan. Kad su u dobroj namjeri i duţnom ozbiljnošću raspravili
o izboru opata, redovnici su se povukli u stranu, meĊusobno su neko vrijeme raspravljali i svi
su se sloţili da to bude njihov subrat po imenu Leonard.(3) Jednoglasno su ga izabrali za
opata, predstavili ga arhiĊakonu i kaptolu i zamolili ovoga da ga umjesto nadbiskupa potvrdi.
Budući da je arhiĊakon, zajedno s kaptolom, vidio da je postupak protekao zakonito, odrţano
je vijeće i potvrdili su odobreni izbor.
Medutim, ĉim se to po gradu proĉulo, dotrĉali su k naĉelniku svi, od najstarijeg do
najmlaĊega, viĉući: »DoĊi u pomoć, gospodine naĉelniće,
jer je arhiĊakon zajedno s nekim klericima na vašu sramotu i na štetu
ĉitavome gradu dopustio potvrditi opata.« I evo, svi su se stali i u meteţu glasno vikali. Jedni
su, ne znajući za uzrok pomutnje, jednostavno slijedili naĉelnika, a drugi, koji su arhiĊakona
progonili zlobnom mrţnjom, veselili su se da su pronašli priliku kako da mu naškode. Svi su
na sve strane jurili kao da će doći snaţna postrojba razbojnika. Nisu se naoruţavali maĉevima
i kopljima, nego podlom mrţnjom i laţljivim jezicima. Nije ih zaustavljao strah od borbe, kad
su znali da ih ĉekaju nenaoruţani neprijatelji.
Kanonici su mirno sjedili u klaustru, nisu bili svjesni zla i ništa loše nisu predosjećali. I evo,
nerazuman mladić s pobješnjelim odredom nahrupi silovito kroz vrata samostana. DoĊoše
djeca, starci i mladići,
izazvani provalom mahnitosti, i digoše nesuvislu buku do neba. Pjena im je bila na ustima,
gnjev i srdţba plamtjela im u grudima. Popustivši sve uzde svome bijesu, napadnu na
kanonike neke udarajući rijeĉima, a neke šibama. Svoje su opake ruke najviše bacali na
arhiĊakona i razderali mu ĉitavu tuniku. Ubrzo zatim provalili su u redovniĉke ĉelije, rasturali
njihovu skromnu opremu, razbijali posude, premetali sve da bi ubili ili moţda smrću kaznili
Leonarda, ako ga naĊu. Bilo je ipak nekoliko graĊana kojima se nije sviĊalo tako
epromišljeno nedjelo, jer su u srcu i duši prezirali tako nerazumne postupke. No, budući da je
neizmjeran broj
glupih, treba popustiti mnoštvu i podnositi ga gledajući mu kroz prste.
Kad su se vratili iz samostana, ponosni kao da su odnijeli pobjedu nad neprijateljem, okupili
su se u gradskoj palaĉi. Mudri se naĉelnik pred skupom ovim rijeĉima poĉeo hvaliti: »Danas
smo, mudri ljudi,
djelo koje zasluţuje veliku hvalu i koje, bez sumnje, pridonosi napretku
grada i našem ĉasnom ugledu.« No, budući da je gradom upravljao djeĉak koji je donosio
djeĉaĉke odluke, nije bilo nikoga tko bi se saţalio nad pogaţenom pravdom, koji bi se za dom
Izraelov poput zida suprotstavio napadaĉima. I sami su klerici, koje li sramote, iz mrţnje
prema arhiĊakonu nastojali zlobno opravdati takvo nedjelo i umanjivali drski postupak
graĊana neutemeljenim povlaĊivanjem.
Napokon su pronašli Leonarda koji se skrivao po mnogim skrovitim mjestima ali se nisu
grubo prema njemu ponijeli, jer se vatreni bijes već malo ohladio. Odvukli su ga do gradske
palaĉe i silom ga oštrim prijetnjama prisilili da se povuće. A kaptol, jer je bio bez pastirske
zaštite,
prikrio je sramotu za nanesene nepravde kako zbog toga što oprez nalaţe
da se treba kloniti strogosti, kad mnoštvo prevrši mjeru, tako i jer su shvaćali da je nastupilo
vrijeme kad se ljudska pokvarenost krutim opominjanjem moţe promijeniti samo nagore a ne
nabolje. Optuţivši i iskljuĉivši iz Crkve neke osobe koje su prednjaĉile u poĉinjenom nedjelu,
prepustili su laicima da izaberu opata prema svome nahoĊenju.
Tada su poslali nekoga laika u Apuliju s redovnicima i naloţili im da po samostanima te
zemlje potraţe koga bi izabrali za opata. Tako je i
uĉinjeno. Doveli su nekog Bizancija iz samostana u Cavi.(4) Budući da on nije znao za
poĉinjeno nedjelo i došao je, kako se ĉinilo, u dobroj vjeri, izabran je za opata.
Ali ne spava i ne drijema onaj tko ĉuva Izrael. Ne prolazi, naime, nekaţnjeno ako tko djeluje
u suprotnosti sa zakonom Boţjim. Stoga se dogodilo ĉudo, jer se Boţja osveta ukazala, dok su
se laici veselili što su postali nadmoĉniji i uspjeli da se njihova volja provede unatoĉ Crkvi. U
isti se dan i isti sat, kad je spomenuti opat sišao s broda i stupio u samostan, upravitelj kliške
tvrdave(5) spustio sa svojima do Solina, strijelama usmrtio dvojicu mladih splitskih velikaša i
utopio ih u rijeci. Taj je zloĉin bio izvorom velikog sukoba izmedu Ugara i Splićana, nastao je
ljuti rat u kojem je grad bio teško kaţnjen gubitkom ljudi i stvari. Jednoga su se dana, naime,
Ugri u dogovoru s Hrvatima iz kninske tvrĊave spustili u oruţanim ĉetama i bez ikakve
galame dojurili sve do zidina u namjeri da pljaĉkaju. Splićani, pak, potaknuti neoĉekivanim i
naprasitim uznemirivanjima, izašli su da se oruţjem s njima sukobe. Na uzvisini je tako
zastao zbijeni bojni red Ugara i Hrvata, a na suprotnoj je strani stajao naĉelnik sa svojim
odredom i premišljajući ĉekao dok mu iz grada ne doĊe u pomoć veći broj vojnika. Ali
naĉelnikov ratnik, koji je bio njegova desna ruka, ĉovjek odviše nasilan i odvaţan, nije više
mogao podnijeti odgaĊanje okršaja, podbode konja i pojuri na neprijatelja. Nadao se da će mu
ishod biti sretan jer je više puta odnio pobjedu u borbi s njima. Pojurili su za njim i drugi
kojima je ţestoko u duši gorjela ţelja da osvete nepravde nanesene gradu. Naĉelnik je s
ostalima, koji nisu htjeli u neizvjesnim prilikama iskušavati igru sudbine, stajao podalje. Tada
su se neprijateljske ĉete izmiješale u muţevnoj borbi. No, manjina je od većine bila lako
nadvladana jer joj njezini nisu pritekli u pomoć. Naime, oni koje je Boţja osveta bila odluĉila
kazniti, nisu mogli na isti naĉin biti hrabri i biti kukavice. Budući da su meĊusobno bili
dvojeni dušom i tijelom, srĉane je pokosio maĉ, a na kukavice je sramota njihove
malodušnosti navukla prezir. Tako je spomenuti ratnik pao proboĊen maĉevima i s njim
plemeniti muţ Teodozije, koji je prvi meĊu uglednim graĊanima bio ranjen neprijateljskim
oruţjem i zbog ĉije je smrti cijeli grad pretrpio velik gubitak. Ubijeni su bili, takoĊer, mnogi
drugi i tako nam je prošao taj
nesretan, ţaloban i velikom gorĉinom ispunjen dan. No, to još nije bio kraj tog zlosretnoga
sukoba, nego smo još i poslije tugovali zbog mnogih nanesenih nam muka i šteta. Vatra tih
nesuglasica jedva se napokon smirila i utihnula.
Nakon jednogodišnjega upravljanja, naĉelnik se Ivan povukao, a naslijedio ga je Bernard iz
Trsta,(6) ĉovjek zrele dobi ali surov i nemiran,
jer je bio naviknut ratovati. Bio je on hrabra duha i slavohlepan, brz na oruţju ali spor u
upravljanju gradom.
XLII. 0 drugom zauzeću Zadra
U to su vrijeme graĊani Zadra postali bahati, ohrabreni uspjesima koji su im donosili radost.
Prezirući prošlost, kada su odliĉno ţivjeli i ni u ĉemu nisu oskudijevali, htjeli su ispitati novo i
neprovjereno. Boreći se, naime, protiv mletaĉke vlasti, ţeljeli su se sasvim osloboditi njezina
jarma. Budući da su se meĊu ostalim stanovnicima u pokrajini na kopnu i moru isticali
snagom i bogatstvom, dosadilo im je baviti se pomorskim poslovima koji donose korist i iz
taštine ţeljeli su se okušati u ratnoj vrevi. Veselili su se kad se po izgraĊenim naseljima i
utvrdama kretala vojna konjica. Zbog toga prekinu stari dogovor(1) o vrhovnoj vlasti, pogaze
zakletvu i javno potvrde da su neprijatelji Mleĉanima.(2)
Ali Mleĉani su, kao oprezni i razboriti ijudi, u poĉetku prelazili preko nanesenih nepravda i
mirno podnosili štete. Najprije su povukli sve zarobljenike i preuzeli sav novac koji su drţali
u Zadru. Zatim su pomalo poĉeli opremati snaţnu i veliku mornaricu,(3) sagradili su mnoge
strojeve i prilagodili mnogo ratnih sprava. Oko svetkovine blaţenoga Petra(4) mnogobrojno je
njihovo brodovlje uplovilo u zadarsku luku. Odmah je odasvud bilo napadnuto ratnim
spravama i balistama i nametnuta im je bila oštra borba bez predaha. Zadrani su takoĊer
sagradili ratne sprave protiv mletaĉkih sprava, imali su velike odrede Slavena i Ugara koji su
nadirali i pomoću kojih su se, koliko su mogli, odupirali neprijateljskoj sili. Kad je prošlo
osam ili deset dana, dogodilo se da je bana Dionizija pogodila i neznatno ranila strijela. Kralj
ga je bio poslao u pomoć Zadranima da bude zapovjednik i stjegonoša ratne vojske. Uplašen
ranom zapovjedio je da ga vojnici iznesu izvan grada. Kad su to vidjeli Zadrani, obuzeo ih
strah i pali su duhom jer su mislili da je ban mrtav. Nisu se, naime, nadali da bi se bez ugarske
pomoći mogli oduprijeti snazi Mleĉana. Zbog toga su odmah napustili bitku i dali se u bijeg,
trĉeći prema vratima pokupili su što su mogli iz kuća, razbili vrata i izašli van. Kako je došlo
do velike guţve u mnoštvu koje je bjeţalo, neki su se poĉeli penjati na zidine, vezivati
konopce za obrambene dijelove zida i, kao da su na natjecanju, spuštali su se niz zidine i
odlazili. A Mleĉani, vidjevši da su njihovi neprijatelji krenuli u bijeg, odmah su se pod
oruţjem iskrcali i
postupno napredovali. Dopustili su svima da odu i nisu ih ubijali. Tako je osvojen cijeli grad a
da suprotna strana nije imala gotovo nikakvih gubitaka.(5) Nakon ovih ukratko ispriĉanih
dogaĊaja vratimo se na glavnu temu.
XLIII. 0 ratu koji je izbio izmedu Splićana i Trogirana(1)
U to je vrijeme došlo do rata izmedu Splićana i Trogirana zato što su Trogirani prema nekoj
povlastici na neke kraljevske zemlje koje im je kralj Bela, boraveći u Trogiru, odobrio htjeli
pruţiti ruku za tim zemljama. Splićanima su one zakonito pripadale a nalazile su se unutar
meĊaša obuhvaćenih tom povlasticom.(2) I tako je naĉelnik Bernard s naoruţanim brodovima
isplovio iz Splita i zarobio pedeset Trogirana koje je doveo u Split i sproveo u tamnicu.
Tih je dana došao neki redovnik iz reda male braće, po imenu Girard,(3) iz grada Modene,
koji je bio veoma poznat i poštovan po velikoj svetosti. Priĉalo se da je Bog preko njega
pokazao mnoga ĉuda. On se veoma raţalostio kad je vidio da meĊu tim gradovima bjesni
surova mrţnja. U strahu da se na poticaj Ċavla ne raspali oganj bratoubilaĉkog i zloĉinaĉkog
rata i da ne doĊe meĊu roĊacima i susjedima do prolijevanja krvi, poĉeo je blagim rijeĉima
smirivati suprotne strane i na sve naĉine ih pozivati da
budu sloţni. Tako se i dogodilo — oba su grada iz poštovanja prema svetome ĉovjeku lako
pristala na slogu. Trogirani su se odrekli svega što su po pravu, koje im je davala povlastica,
svojatali od dobara Splićana i dobili su natrag svoje zarobljenike.
No, prije nego što su svi zarobljenici bili pušteni, poĉeli su se Splićani
kajati rogoboreći i mrmljajući jedan drugome da ovakvo pomirenje ide na štetu ugleda i prava
grada. Kada je to ĉuo Girard, bilo mu je veoma ţao ali ipak nije prestajao izazivati u njihovim
dušama ljubav zaklinjući, opominjući i govoreći da će ona strana koja povrijedi blagodati toga
mira izgubiti a ne dobiti. I doista, budući da je pomirenje, osnaţeno svetom zakletvom, stupilo
na snagu, svi su zarobljenici pušteni i oluja nesloge malo se pritajila.
Ali nije mirovala glupost meĊu pukom, nego su zbog obnovljenoga mira predbacivali
starješinama, a redovnike ismijavali i ogovarali. Kad je spomenuti sveti ĉovjek otišao, nakon
malo vremena oţiljak zacijeljen loše
u staru se pretvori ranu.(4) Neki su sitni povodi izazvali vrijeĊanja a
zatomljena je mrţnja u licemjernim grudima izašla na javu. Priroda je pogubne mrţnje takva
da miruje samo ako je pritisnuta pod vlastitim teretom ili ako je satrta mukama i štetama, kao
što se i more, uznemireno olujnim valovima, ne moţe smiriti prije nego što ga zaustave
nekom snagom kiše poslane s neba. Ali Splićani niţući grijeh za grijehom oteţali su još više
svoj poloţaj nedjelom koje slijedi.
XLIV. 0 pobuni laika u tijeku izbora nadbiskupa
Dok se to dogaĊalo, naĉelnik Bernard poĉne graditi ratne strojeve i opremati brojne vojne
ĉete da bi uništio Trogirane. A Trogirani su znali
da nisu jednaki snagom i ne mogu se nadati da bi se mogli oduprijeti sili susjeda te ih je poĉeo
obuzimati velik strah. Tada pošalju izaslanstvo i zatraţe mir veoma blagim i poniznim
rijeĉima obećavajudi svaku zadovoljštinu. Ali kad je naĉelnik saslušao ponizne rijeĉi, toliko
se uzoholio, jer je bio okrutne duše i jer je slušao savjete nekih mladića, te se nije htio
prepustiti blagosti nego je neumjereno prijetio.
Stoga se dogodilo da su Splićani, pripremivši pohod, isplovili na brojnim brodovima koje su
imali. Doplovili su do otoka nasuprot Trogiru,
ali ne u namjeri da se bore nego su se htjeli pokazati i preplašiti neprijatelje. No, kad su
Trogirani ugledali dio splitske vojske, pomalo su se oslobodili straha koji ih je bio obuzeo,
toplina im je ulazila u duše jer su smatrali da je ljepše umrijeti od rana nego odrţavati
sramotan ţivot. I
bez ikakve donesene odluke odmah potrĉe prema moru, popune laĊe veslaĉima i opreme
oruţjem. Bila je tamo neka velika i visoka troveslarka koju im je kralj Bela na odlasku ostavio
da je ĉuvaju. Ukrcala se u nju izabrana ĉeta plaĉenika i graĊana koji su isplovili na more.
Naoruţali su i dvije liburne, te nekoliko malih i kratkih laĊa. Od pomoći im je bio i veliki
brod s posadom dobrih mladića plaĉenika, zadarskih bjegunaca. Svi su oni isplovili iz luke i
veslali do udaljenosti od jedne milje. Ali ih obuze strah kad su vidjeli brojno brodovlje
splitske ekspedicije rasporeĊeno uz obale otoka. Okrenuli su pramce prema gradu i vraĉali su
se bjeţeći natrag. Splićani su se veoma obradovali vidjevši da su oni, suprotno oĉekivanju,
isplovili na more. Mislili su da se oni nikako neće moći spasiti, ako ih dostignu i zbog toga su
snaţnije zaveslali. Nastojali su, veslajući svom snagom, preprijeĉiti im put kopljima, prije
nego što pobjegnu natrag. Kad evo, dok su Trogirani nastojali umaknuti, njihova velika
troveslarka upadne u plićak, nasuće se na kopno i stane ĉvrsto i nepomiĉno. Uznemireni i
preplašeni, Trogirani nisu znali kuda bi mogli skrenuti. I napokon im se vratio duh upornosti,
ohrabrili su jedan drugoga i,
priĉvrstivši obje liburne s jedne i druge strane nasukane galije, stajali su spremni oĉekujući
neprijateljski napad. A Bernard ploveći na većem brodu, kako je bio ĉovjek nasilan i brz na
oruţju, nije htio ĉekati drugove, nego je odmah navalio na neprijatelje. Napinjući lukove
poĉeli su ih pritiskati strijelama i silovito prijetiti kopljima i motkama. Sa suprotne strane
Trogirani nisu prestajali iz veće visine, s pramca svoje troveslarke, kao iz neke utvrde,
zasipati neprijateljske redove kamenjem i gustom kišom kopalja. A Splićani nisu ni jedan
kamen bili uzeli u svoje brodove, nego su se snaţno odupirali doĉekujući štitovima tuĉu
kamenja i boreći se s pramaca maĉevima i kopljima. Budući da se s tolikom hrabrošću bila
bitka, padali su na obje strane neki ranama, a neki smrću pokošeni.
Jao, kako je straviĉan i proklet rat, kada je prezren prirodni zakon, kada otac uzima oruţje
protiv sina, a sin protiv oca, kad rukama zloĉinca brat srlja na brata, a prijatelj na prijatelja.
Nije to bio rat izmeĊu neprijatelja, nego domaći i graĊanski rat.
Kad je velik dio dana prošao u zveketu oruţja i protivniĉkim okršajima, pobjede još nije bilo
ni na jednoj strani. Bitka je došla do tog stupnja da su ĉete Splićana bile nadmoĉnije. Red
boraca je otjeran s pramca neprijateljske galije i potjeran prema sredini. I kad je već bilo blizu
da splitska mladeţ skoĉi na njih, pojavi se jedna od splitskih liburna na kojoj je bila jaka ĉeta
boraca. Snaţno tjerana veslima udari jednu od trogirskih libuma, vezanu uz bok velike galije,
i pramac se usijeĉe po sredini broda izmedu vesala. Tada se Trogirani sa svoga broda,
uplašeni neprijateljskim napadom, popnu na galiju da se zaštite, a brod na kojem su bili
ukrcani, podigne se. MeĊutim, pramac splitske liburne tako je ĉvrsto visio i tako snaţno stajao
kao da je priĉvršćen ţeljeznim ĉavlima. lako su ga mnogim pokušajima nastojali istrgnuti,
ništa nije koristilo i tako je ostao zarobljen ne od ĉovjeka, nego od Boga. Neprijatelji su bili
visoko iznad njih i nisu prestajali bacati na ljude kamenje, rušiti ih kopljima, sve dok nisu
uskoĉili u brod i odnijeli potpunu pobjedu nad njezinom posadom. U meĊuvremenu je more,
podiţući se plimom kao obiĉno, omogućilo plovidbu troveslarki to su Trogirani doplovili kući
uz povoljnu struju radosni zbog plijena kojemu se nisu nadali. I premda je brodovlje Splićana
htjelo obnoviti bitku s pobjednicima, zateĉeno nadolazećom noćnom tminom, u tuzi i ţalosti
napusti neprijatelja. Zarobljena je tada laĊa
Splićanima i gotovo šezdesetorica istaknutijih gradana. Svi su bili okovani
i stegnuti lancima to predani straţarima u tamnici.(1)
Evo kako se Boţjom odredbom, a ne ljudskom voljom odvija slijed sudbine, i to tako da u
ratu bivaju poraţeni oni koji se uzdaju u svoju
hrabrost, a oni koji ne polaţu nadu u svoje snage odnose pobjedu nad neprijateljima. Jer ratna
pobjeda nije u brojnoj vojsci, nego u hrabrosti koja dolazi s neba. Neka zna potomstvo kako je
teško ritati se protiv badlja. Jer oni koji su nedavno pogazili crkvene odredbe i poput
pobjednika likovali nad miroljubivim klericima, sada plaĉaju kaznu sramotnom tamnicom
pobijeĊeni od prezrenih neprijatelja. Sveto pismo, naime, kaţe da se na zemlji ništa ne dogaĊa
bez uzroka. Prema dogaĊajima koji su slijedili, ispunile su se proroĉanske rijeĉi o crkvenoj
osobi: Pošalje s neba
i oslobodi me i preda sramoti one koji su me gazili.(2) Što kazati o drugim loše voĊenim
ratnim sukobima kad je, zbog drske nepromišljenosti naĉelnika i još više zbog grijeha
graĊana, bilo toliko zarobljenih, toliko maĉem posjećenih, toliko u moru utopljenih graĊana.
Lakše je nad njima plakati nego nešto reći. A Trogirani, udruţivši se s nekim Slavenima, ĉas
su potajno, ĉas javno udarali na naše, ubijali i naveliko pljaĉkali. I kamo god su se po moru i
kopnu kretali, ispunjala ih je radost zbog uspjeha. A Splićanima je, naprotiv, sve išlo krivo i iz
dana
u dan postajalo sve gore. Dogodilo se ĉudo kada su upravo tridesetoga dana nakon što su se
usudili drsko povrijediti prava Crkve doţivjeli poraz
u onoj bitki na moru. I kako su baš u ĉetvrtak poslije Bogojavljenja(3) povrijedili povlaštena
prava klerika, tako su na Pokladni ĉetvrtak,(4) u
ĉetvrtak u tjednu poslije Uskrsa,(5) u ĉetvrtak u osmini poslije Duhova,(6) pretrpjeli porazne
ratne ishode, nesretne ljudske udese i materijalne gubitke. I oni ĉiji su preci bosonogi jednom
molili od Splićana sporazum
o miru, sluţili im i iskazivali poštovanje i pokornost kao svojim nadreĊenima, sada su,
naprotiv, naše drţali kao njihov plijen i naši su njih bili prisiljeni moliti za mir.(7) Tako su se
ostvarile rijeĉi proroka Zaharije,
kad se govori o klericima: Tko dotakne vas, dotiĉe zjenicu oka moga.(8) I poslije toga, kao da
se pita kojom kaznom takve treba kaţnjavati, dodaje govoreći: Pruţit ću svoju ruku nad njima
i bit će plijen onima koji su njima
sluţili.(9) Neka se, dakle, prestane hvalisati ljudska ispraznost, jer u ratovanju djeluje samo
boţanska krepost. Bog rijeĉima proroka kaţe ovako: Zar će se sjekira hvalisati pred onim,
koji njome sijeĉe? ltd.(10)
Zbog toga se dogaĊaji odvijaju protiv oĉekivanja onako kako odredi Bog, kao što je u borbi s
gusarima, koja se gotovo nikome nije svidjela, ishod bila radosna pobjeda, a u ovoj, koju su
svi odobravali, udes je bio tuţan.
Nakon tih dogadaja naĉelnik je, u ţelji da se vrati kući, došao u crkvu i ponizno priznao svoju
krivnju što je dopustio da u toku izbora neĉasni Ijudi izazovu pobunu te zatraţio oprost. Osim
toga, priznao je to i na općem zboru u gradskoj palaĉi izjavom da je postupak kaptola bio
zakonit
a da su laici postupali podlo, drsko i obijesno.
Tada su Splićani, izgubivši povjerenje u svoje snage, povjerovali u moć bosanskoga bana
Ninoslava.(11) Pozvali su ga i podmirili mu troškove
iz gradske blagajne te ga izabrali za gradskoga kneza. Došao je u pratnji brojnih odvaţnih
ljudi i pošao je sa Splićanima na trogirsko polje. Zadrţali su se tamo gotovo dva tjedna,
posjekli lozu, oborili stabla i uništili sve usjeve i nasade.
Kad se odanle povukao, vratio se u svoju zemlju, predavši prije toga upravljanje nekom svom
roĊaku, kao svome zamjeniku, koji se zvao Rikard i bio podrijetlom iz Kalabrije. Za zaštitu
grada ostavio je jednoga
od svojih sinova s izvrsnom ĉetom konjanika.
Trogirani, meĊutim, tvrdoglavo nisu htjeli osloboditi zarobljenike nego su poslali poslanike
kralju(12) i ispripovjedili mu sve što je ban zajedno
sa Splićanima poĉinio na njihovom polju. Kralj se, ĉuvši to, veoma naljutio, odmah je pozvao
nekog svog zapovjednika, po imenu Dionizija,(13)
moćnoga ĉovjeka, koji je bio ban cijele Slavonije i Dalmacije. Poslao je s njim peĉujskoga
biskupa Bartolomeja(14) i nekog kneza Mihaela(15) te mnoge
druge ugarske velikaše. Oštro im je zapovjedio da što stroţom kaznom kazne Splićane, kad
doĊu u Dalmaciju. Drugu je vojsku poslao da osveti drske postupke bosanskoga bana.
Splićani su takoĊer poslali poslanike kralju opravdavajući se i
uljepšavajući, koliko su mogli, svoj ĉin ljubaznim rijeĉima. Ali kralj je prikrio svoje
nezadovoljstvo lukavim odgovorom i pretvarao se da ga to mnogo ne brine te ih otpusti kući.
Budući da je crkva bila bez pastira, zatraţio je da se ĉazmanski prepozit Hugrin izabere za
nadbiskupa splitske crkve istiĉući da će zbog njegove plemenitosti i uĉenosti procvasti cijela
crkva, a da će grad, oslanjajući se na njegove savjete, bez sumnje naći utjehu u mnogim
tjeskobama.
Glasnici su se vratili i donijeli s veseljem kraljev odgovor, ali nisu o
tome donijeli od kralja ništa napismeno. Kad su to graĊani ĉuli,povjerovali su da je sve
istinito i odmah su pošli do arhiĊakona i kaptola. Više nalaţući a manje se savjetujući,
zahtijevali su da se smjesta obavi izbor uz njihovo sudjelovanje. A arhiĊakon je dobro
poznavao Hugrinovu drskost i nije popuštao pred navaljivanjima laika govoreći da se izbor ne
moţe provoditi brzopleto i s gomilom svjetovnjaka, nego na osnovi zrelog zakljuĉivanja
braće i crkvenih ljudi. Ali su laici, po svome obiĉaju obasipajući pogrdama klerike, nastojali
to od njih silom iznuditi. I doista, kad se zbor razišao, knez Rikard, sudac Murgija,(16) i ostali
vijećnici otišli su u crkvenu prostoriju i silom prisvojili peĉat kaptola uz prešutni pristanak
prezbitera Fuska i trojice ili ĉetvorice ortaka u tom nedjelu. Odnijeli su ga, napisali
pismo u ime kaptola, laţno stavili peĉat i poslali dvojicu uglednih da kao predstavnici kaptola
obave izbor prema kraljevoj ţelji Tako se i dogodilo. Otišli su zatim do kralja glasnici laţnoga
poslanstva izvršavajući povjereni im zadatak. A budući da je tada kralj boravio u krajevima
Slavonije, brzo su se vratili izjavljujući da su oni obavili izbor Hugrina, da se kralj
smekšao u odnosu na grad i da je obećao veliku naklonjenost graĊanima.
Ali narod kaţe da laţ ima kratke noge, malo moţe napredovati i brzo se otkrije. Nema sretan
ishod sve što ima loš poĉetak. Oni, koji su govorili
da se kralj smirio, trebali su bolje reći da su Boga, kralja nad kraljevima,
još više izazvali takvim drskostima. Oni pak koji su se hvalili da su graĊanima donijeli milost,
unijeli su zapravo strašan poţar i propast u gotovo cijelu domovinu.
Nisu, naime, u svemu prošla ni dva tjedna, kad se vojskovoĊa Dionizije spustio s gore
spomenutim prvacima. Okupio je brojnu vojsku Ugara, Dalmatinaca i Slavena, došao i
podigao logor u Solinu. Tada su Splićani otišli do njih nastojeći smiriti njihova srca mnogim
darovima i ljubaznim nagovaranjima. Ali oni, izvršavajući kraljevu naredbu, nisu ih milostivo
gledali nego su od njih uz oštre prijetnje zahtijevali taoce i veliku
koliĉinu novca. Budući da se graĊanima ĉinilo opasnim izgubiti svoj slobodni status, isticali
su povlastice na osnovi kojih je njihov grad bio osloboĊen i prost od takvih davanja.(17) Ali,
ne mareći za zakonite povlastice, oštro su silili graĊane da izvrše spomenuto. Kad su to
Splićani sasvim odbili, pokrene se cijela vojska i pribliţi se gradu. Godine
Gospodnje tisuću dvjesto ĉetrdeset ĉetvrte, ĉetiri dana do srpanjskih Ida(18) došlo je do velike
bitke u splitskom predgraĊu. Cijela se vojska, rasporeĊena po bojnim redovima, poĉela boriti
pored suhozida.(19) Podijelili su se Ugri po ĉetama i stali su podalje s banom, biskup sa
svojim odredom, prepozit Fila(20) sa svojim, Trogirani sa svojim, upravitelj kliške tvrĊave sa
svojim i još mnogi drugi. Pribliţavajući se zidu, traţili su pristup odakle bi mogli uĉi. Ali
Splićani su se posvuda raspršili i odbijali su duţe vremena neprijateljski napad kopljima i
kamenjem. Trogirani su poznavali teren, zaobišli su sa zapadne strane, popeli se do podnoţja
brda(19a) i poĉeli borbu na onom dijelu zida gdje je zbog konfiguracije tla bio slabije zaštićen
i
gdje je bilo manje branitelja. Stojeći nasuprot zidu bili su viši od branitelja na zidu i bacajući
gomile kamenja na njih natjerali su ih da se spuste na ravno tlo. Kako se graĊani nisu
usuĊivali napustiti druga mjesta, na koja su bili rasporeĊeni, nisu im mogli priteći u pomoć.
Ubrzo su se Trogirani popeli na zid i poĉeli oštrije pritiskati one koji su već niţe stajali i koji
im
nisu dopuštali da se spuste ili produ. Ali kad se veliko mnoštvo u napadu bez reda popelo,
odmah se pod njima suhozid srušio i sravnio se sa zemljom. Kad je ĉitava vojska vidjela da
joj je put širom otvoren, svi su
se sjatili do pristupa na tom mjestu. Provalili su u predgrae i boreći se prsa o prsa s graĊanima
došli su sve do zidanih kuća. Splićana je pobijeno desetak, a Ugara i Slavena ubijeno je
tridesetak. Budući da je zaštita toga zida bila slaba, nije mogla biti prepreka tolikome
mnoštvu. Osim toga, graĊanima je poloţaj oteţavao njihov grijeh. Tada neprijatelji uĊu i
odmah podmetnu vatru sa zapadne strane, a od jakog i šumnog vjetra sve kuće od drveta i
pruća u tren planu. Vjetar je snaţno raznosio plamene jezike i spaljeno je gotovo dvadeset
kamenih kuća. Tada je izgorjelo više od petsto kuća unutar prostora ograĊenog suhozidom.
Kad su graĊani vidjeli da silina vatre sve više jaĉa i da silan oganj guta jednu kuću za drugom,
prestravili su se bojeći se da proţdrljivi plamen ne zahvati cijeli grad nakon što budu spaljene
kuće u predgraĊu.
Mislili su da je to bio posljednji dan koji je Splitu svanuo. U neke je ušao takav strah, da je
Murgija koji je bio bogatiji i govorljiviji od drugih, odnio torbe s novcima na neki brod i
rekao da se treba predati Ugrima. Drugi su pak ohrabreni duševnom snagom, oštrim rijeĉima
osuĊivali njegov strah. Kad se već smraĉilo i neprijateljska se vatra stišala, poslali
su Splićani izaslanike Ugrima ponizno traţeći mir. Ali je ban, obradovan pobjedom ali i
ţalostan zbog svojih pobijenih ljudi, ipak i dalje odgovarao prijetnjama. Tako je prošao taj
dan prepun plaĉa i tuge. Sutradan, kad je ban s ostalim prvacima vidio da okršaj unutar zidina
ne bi bio tako siguran kao što je bio prethodnoga dana izmeĊu krhkih pregraĊa i slabih
zaštitnih zidova, pozove Splićane i poĉne s njima pregovarati o miru. A Splićani, vidjevši da
su stjerani u tjesnac, jer su ih ovdje okruţile neprijateljske ĉete, a tamo u Trogiru dvjesto je
gradana bilo zatvoreno u tamnici, pristanu na sve prisiljeni neizbjeţivim udesom. Dogovorili
su, naime, da će dati u kraljevu blagajnu šesto maraka u srebru i da će šest velikaških sinova
predati kao taoce da bi potvrdili svoju postojanu vjernost. Prvaci su pak ĉvrsto obećali da će
zarobljenici biti osloboĊeni ĉim se obnovi mir s Trogiranima. U ugovor su umetnuti još neki
ĉlanovi koje ovdje nije bilo potrebno nabrajati.(21)
I tako su se spomenuti prvaci vratili kući ne obavivši posao do kraja. Splićani, koji su se
oslanjali na Hugrinovu moć, vjerovali su da će se njihov poloţaj iz temelja popraviti. Otišli su
do arhiĊakona i kaptola i zahtijevali da dadu pristanak za izbor i ţurno pošalju po izabranoga.
No
arhiĊakon, kao i ostali, nije pristajao znajući da takav izbor ništa ne vrijedi, jer je bio poduzet
na najveću sramotu Crkve. MeĊutim, ĉir pogubne zavisti još se uvijek širio u onima koji nisu
mislili da arhiĊakona potiĉe ljubav prema pravdi nego su vjerovali da vuĉe na svoju stranu i
da mu prošli izbor još uvijek ulijeva nadu. Tada sudac Murgija, prezbiter Fusko i ostali, koje
je razapinjala bezumna i opaka nakana, buneći narod poĉeli su tjerati arhiĊakona da sam
osobno mora otputovati i dovesti izabranoga. ArhiĊakonu se osoba izabranika, a još više
postupak laţnoga izbora, nije sviĊao, ali se ipak odluĉio za put kako se ne bi povjerovalo u
njegovo zlobno izigravanje. Ali nije pristao ići prije nego što iz vlastitih usta drskih
poĉinitelja ne dobije priznanje da su se u krĊdi peĉata i u svim postupcima krivotvorenja
usudili postupati protiv Boga i svojih duša. ArhiĊakon, dakle, nije otišao svojom voljom nego
prisilom. Krenuo je u Ugarsku(22) u pratnji laika Ivana Vitalova.(23) Kako bilo da bilo, tamo
je u prisutnosti gospodina kralja Bele i njegova dvora ponovo izabrao Hugrina. Njemu je kralj
odobrio sluţbu kneza grada Splita i vlast nad otocima i još nekim drugim stvarima.
Kad se arhiĊakon vratio kući, nije našao medu ţivima Fuska i Murgiju
i neke druge, koji su se s više opakosti i drskosti od ostalih upinjali umanjiti crkvena prava.
Kralj je pak boraveći u Vrani oko Uskrsnih blagdana(24) preuzeo od Splićana pet tisuća libara
i dao osloboditi sve zarobljenike. A gospodin Hugrin, izabran za nadbiskupa, u pratnji brojnih
konjanika i štićenika doĊe i uĊe u nadbiskupsku palaĉu da tamo stanuje. Tek nakon tri godine
Hugrin je prema apostolskoj naredbi bio posvećen u crkvi blaţenoga Dujma rukama ovih
svojih sufragana biskupa: trogirskoga Treguana, hvarskoga Nikole, skradinskoga Bartula i
senjskoga Filipa,(25) godine otkupljenja tisuću dvjesto ĉetrdeset sedme, dvanaestoga dana do
listopadskih kalenda, u dobi oko ĉetrdesetak godina.(26) Premda je obnašao obje najuglednije
sluţbe: nadbiskupsku i kneţevsku,(27) nije bio time
zadovoljan, nego je neprestano svim srcem teţio za višim poloţajem i većim bogatstvom.
Diĉio se, naime, svojim plemenitim rodom i mladenaĉkim ţarom, a vitak stas i lijepo lice,
ĉime se isticao meĊu ostalima, nisu mu dopuštali da ima o sebi osrednje mišljenje. Potpuno je
bio zaokupljen svjetovnim poslovima, a crkvene je zapostavljao smatrajući ih suvišnima i
manje vaţnima. U tolikoj se mjeri predavao svjetskome slavohleplju da nije oko sebe
okupljao mudre ni odane vjeri nego je rado imao oko sebe gomile ratnika. I kad mu za
vojniĉke plaće nisu dostajala domaća sredstva, pruţao je ruku za tuĊim i nedopuštenim u ţelji
da se izjednaĉi s bogatim ugarskim biskupima po naĉinu zivota, odijevanja i po brojnoj
pratnji. Neumoljivo je utjerivao davanja i takvom vladavinom optereĉivao klerike, laike i
samostane. Pokušao je takoĊer oduzeti kanonicima sva prava i okrenuti u svoju korist cijela
ĉetiri dijela desetine,(28) ali mu to nije uspjelo jer se tome suprotstavio arhiĊakon s ostalima.
Ipak je oteo dio namijenjen siromasima, što nisu ĉinili njegovi prethodnici. Budući da u
crkvenim pitanjima nije mogao u potpunosti provesti svoju volju, nije njihova srca povezivala
nikakva zajedniĉka suglasnost, nego je pogubna nesloga ĉesto dovodila do prepirki i sukoba.
Laike je takoĊer iznevjerio u njihovoj nadi. Oni su, naime, mislili da će on prema
protivnicima grada biti odvaţan i ratoboran, a on je, naprotiv, s njima postupao blago i
pomirljivo. Htio je, meĊutim, iskaliti na graĊanima svu svoju krutu strogost. Dobrima je
razdraţljivo prijetio a loše je dareţljivo obasipao prijateljstvom. Napokon je došlo do toga da
se svima ĉinio teškim i nepodnošljivim i zbog toga se on u svim prilikama odnosio prema
graĊanima s nepovjerenjem, a oni su mu vraĉali istom mjerom. Kad je bio napokon posvećen,
kako je gore reĉeno, poslao je spomenutog senjskog biskupa na dvor pape Inocenta koji je
tada boravio u Lyonu,(29) s poniznom molbom da se udostoji poslati mu palij. Biskup ga je
dobio i vrativši se uruĉi ga prema apostolskoj naredbi skradinskom biskupu Bartulu da ga on
dalje preda nadbiskupu. Premda je isti biskup već bio napustio vanjski svijet i ušao u red male
braće, ipak je na poziv došao u Split i sveĉano zaodjenuo palijem nadbiskupa Hugrina.
Tih je dana neki brat Ivan, rodom iz Ugarske, iz reda propovjednika, bio izabran za
skradinskoga biskupa. Predstavili su ga nadbiskupu koji je
upravo u to vrijeme tamo boravio i koji ga potvrdi, a zatim odvede u metropolitansku crkvu
da zajedno sa sufraganima, kojima je bio poslao poziv, obavi sveĉani obred posvećenja.
Upravo je u tom trenutku nesretnog Hugrina obuzela teška slabost i, kako se bolest pomalo
pogoršavala, jedanaestoga dana pribliţi se kraj njegova ţivota. Tako se, naime, dogodilo da je
dan prije nego što je ţelio
prvi put ukrašen palijem obaviti posvećenje toga biskupa, u istom paliju hio prenesen u grob i
tako je palijem mogao iskazati ĉast pogrebnoj sveĉanosti a ne Boţjim sakramentima. Tih
dana, kada je leţao u bolesniĉkom krevetu i već izgubio svaku nadu u ţivot, pozvao je braću
iz kaptola i u njihovoj je prisutnosti veoma dobro i valjano sastavio oporuku. Pred njima i
pred drugim poboţnim ljudima zaĉuĊujuće se pokajao za grijehe i javno priznao neke od
svojih prijestupa. Isto tako, snaţno grcajući u suzama, pokajao se na tajnoj ispovijedi pred
svojim ispovjednikom i silno potresen obećavao da će se svakome oduţiti, ako preţivi.
Ispovijedao se tih dana ne jednom nego više puta. A bio je on ĉovjek knjţevno naobraţen,
obdaren prirodnom rjeĉitošću i veoma je dobro poznavao Sveto pismo. Studirao je gotovo
dvanaest godina na Teološkom fakultetu u Parizu, a njegov stric, kaloĉki nadbiskup
Hugrin,(30) podmirivao mu je troškove školarine. Kupio je za veliku svotu novaca cijeli
korpus Biblije s komentarima i glosama, kako obiĉno uĉitelji ĉitaju u školama.
Kad je on umro i bio s poĉastima pokopan kod crkve braće propovjed- nika, sufragani koji su
se bili skupili da posvete skradinskog biskupa, obave sveĉani pogreb nadbiskupov, a brat
Ivan,(31) koji je bio došao da ga posvete za biskupa, jednoglasnim izborom bude predloţen za
nadbiskupa.
Na nadbiskupskoj je stolici Hugrin predsjedao godinu dana, dva mjeseca
i deset dana od dana svoga posvećenja, sve do ukopa.(32)
XLVI. 0 nadbiskupu Rogeriju
Kad su u provedbi daljnjega postupka izbora traţili izaslanike za papinsku kuriju, jedva su
naĊena dvojica koji bi preuzeli to obvezu: kanonik Desa Korvov(1) i splitski graĊanin
Drago,(2) nećak Sabacijev. Svima
se ĉinilo veoma opasnim i teškim putovati sve do Galije jer je gospodin papa Inocent tada
boravio u Lyonu.(3) Zbog velikog spora koji se oštro vodio izmedu Crkve i cara Fridrika(4)
prijetila je velika opasnost onima koji su tamo putovali.
Tada su spomenuti izaslanici krenuli na put i uz mnogo opreza prošli kroz Lombardiju. Kad
su napokon tamo došli i obavili poslanstvo, kako im je bilo naloţeno, gotovo godinu dana
radili su na provedbi postupka. Budući da je predstavljalo opasnost i veliki trošak ponovno
slati izaslanstvo za istu stvar, a iz bojazni da uĉinjeno neće biti i nuţno prihvaćeno, kako se i
dogodilo, provoditelji izbora su u molbi dodali da vrhovni svećenik prema vlastitoj volji
pošalje nekoga drugog da sa svim biskupskim ovlaštenjima upravlja splitskom crkvom, ako
mu se predloţeni izbor ne svidi. Tako se dogodilo i papa je, odbivši spomenuti prijedlog,
poslao nekog Apulca iz beneventanskih krajeva, po imenu Rogerija, iz mjesta koje se zove
Turris Cepia. On je bio klerik, kapelan kardinala Ivana iz Toleda, koji ga je ĉesto slao u
Ugarsku da obavlja njegove i crkvene poslove.(5) Sam se Rogerije u doba Tatara(6) našao
tamo i pao u njihove ruke. Kod njih se gotovo dvije godine prikrivao pod krinkom bijedna i
prezrena roba i jedva je izbjegao smrtnom udesu. Kad se vratio svome kardinalu, ovaj je
ţarko nastojao promaknuti ga i potrudio se da ga gospodin papa upozna i iskaţe mu milost.
Kad je primio posvetu i palij,(7) napusti papinsku kuriju, prijeĊe Lombardiju i doĊe u
Mletke. Tamo se malo zadrţi i kupi što mu je bilo potrebno. Budući da je proboravio gotovo
dvadeset godina u rimskoj
XLVII. 0 dolasku kralja Konrada
U isto je vrijeme kralj Konrad,(1) sin pokojnog cara Fridrika, krenuo iz krajeva Germanije i ţureći se
putovao da osvoji kraljevstvo Sicilije.(2) Ploveći s većim brojem troveslarki mirno se vozio uz dalmatinsku obalu.
Gradovi su ga dostojanstveno doĉekivali i gdje god je ţelio pristati, svi
su mu iskazivali poĉasti kao moćnome kralju. Ali, budući da je njegovog oca papa Inocent na koncilu u
Lyonu osudio i lišio svakog carskog dostojanstva njega i njegovo potomstvo to ga ošinuo maĉem prokletstva, kad
je Konrad pristao u splitsku luku, nadbiskup Rogerije je dao zatvoriti sve crkve i obustavio je svako bogosluţje,
jer je mislio da kralj ţeli ući u
grad.(3) Sam je brzo izišao izvan grada s Tomom arhiĊakonom i nekim starješinama i povukao se do
zaselaka. Tamo je ostao cijelo vrijeme, dok je kralj boravio u gradu. Kralj, vidjevši da ga nadbiskup izbjegava,
smatrao je to velikom uvredom to više što je ovaj, roĊen u njegovom kraljevstvu, u ovim krajevima bio uzdignut
do nadbiskupske ĉasti. Budući da su ga
splitski graĊani ljubazno primili i ugostili u zgradama biskupije, kralj je prevrćući spise u škrinjama, koje je
tamo pronašao, briţljivo traţio ne bi li našao nešto napismeno na osnovi ĉega bi ga mogao oznaĉiti znamenjem
sramote zbog izdaje svoga kralja. I mnogim mu se drugim prijetnjama grozio. Zadrţavši se samo nekoliko dana,
uz povoljan je vjetar otplovio u Apuliju.(4) A nadbiskup se vratio u svoje sjedište.
XLVIII. 0 drugom dolasku kralja Bele
Ugarski kralj Bela, obilazeći granice svoga kraljevstva, spustio se kroz Hrvatsku do
dalmatinskih gradova. Dao je da mu se pripremi konak kod crkve svetoga Petra koja se nalazi
izmedu Solina i Trogira.(1) Tamo je boravio više dana s velikom pratnjom razliĉitih naroda.
Slijevalo se,
naime, k njemu, kao gospodaru, mnoštvo ljudi zbog razliĉitih stvari koje su se pred njim
rješavale. Zatim se ukrcao na galiju i doplovio do luke grada Splita. Ušao je u grad veoma
sveĉano, kao kralj noseći kraljevske oznake. Kler i puk veselim su ga klicanjem doĉekali.
Ostao je te noći u palaĉi Nikole Dujmova(2) a građane, koji su u velikom broju dolazili
pred
njega, primao je i slušao veoma blagonaklono postupajući s njima smireno i ljubazno.
Tada im je poĉeo bez ljutnje i odmjerenim rijeĉima predbacivati zbog promaknuća
nadbiskupa, odnosno da su ĉovjeka nepoznatog i stranca, koji nije iz njegova kraljevstva,
htjeli imati za nadbiskupa bez njegova znanja i privole. Budući da su se građani na sve
naĉine ispriĉavali,
kralj je to milostivo prihvatio naređujući im, barem laicima, i obvezujući ih zakletvom, da
ubuduće neće nikada pokušati uĉiniti takvo što. Doista, prema istom se nadbiskupu,
tijekom cijelog vremena u kojem je obavljao tu službu i svaki put kad je putovao u
Ugarsku, odnosio s dužnim poštovanjem, ĉesto ga zvao k sebi i prijateljski s njime
razgovarao.
Proboravio je kralj Bela mnogo dana kod crkve svetoga Petra. Naši su ga gradani poĉastili
darovima koji su mu pruţili veselje, a on im je uzvratio zahvalnošću i ostavljajući ih u svojoj
punoj milosti vratio se u Ugarsku.
IL. 0 dolasku kraljice
Prošlo je nekoliko godina i gospoĊa kraljica Marija, iz roda grĉkih careva,(1) spustila se iz
Ugarske putujući kroz krajeve Panonije i Hrvatske zbog toga što je od tih naroda traţila
vjernost svome sinu Beli,(2) još djeĉaku. Postavila ga je za hercega nad ovim krajevima jer
mu je to vlast pripadala po prirodnome pravu , kao drugoroĊenome kraljevu sinu. PrvoroĊeni
je Stjepan već bio okrunjen krunom Ugarskoga Kraljevstva.(3) Došla je s velikom pratnjom
prvaka i ratnika i smjestila se u kninskoj tvrĊavi. Pozvala je tamo sve velikaše iz tih krajeva i
s njima razgovarala
o spomenutoj stvari.
Dogodilo se da su se tih dana neki straţari s kliške tvrĊave spustili u
Solin baš u vrijeme ţetve i poĉeli na nekoliko mjesta krasti plodinu Splićana. Kad se to
proĉulo u gradu, dotrĉalo je nekoliko hrabrih ali nepromišljenih mladića. Oni nisu bili izašli
po naredbi grada, nego raspaljeni vatrom ludosti da suzbiju nepravdu i silu silom otjeraju.
Došavši
do njih, poĉeli su se prepirati i u toj su prepirci ubijena dvojica Ugara.
Kad je to došlo do kraljĉinih ušiju, silno se razljutila, odmah je napustila kninsku tvrĊavu
veoma uznemirena i puna prijetnji, te se svim silama ţurila osvetiti Splićanima. Budući da su
oni sami pretpostavljali
da kraljica ima opasne namjere, poslali su joj glasnike ponizno moleći i obećavajući joj
zadovoljštinu po njezinoj volji. Traţili su da ne bude obuzeta ljutnjom nego da se dobrohotno
i smireno udostoji pristupiti k svojim odanim podanicima, jer ovaj zloĉin nije poĉinjen na
osnovi zajedniĉke odluke, nego se dogodio sluĉajno. Osim toga krivnja se nije smjela pripisati
onima koji su izišli da bi zaštitili svoje, nego to treba prije
smatrati drskošću onih koji su nastojali otimati tuĊe. No ona, ostavši jednako krute duše i ne
ganuvši se razumnim opravdanjima naših, doĊe i smjesti se u kliškoj tvrĊavi. Našao se ondje
nadbiskup Rogerije koji se popeo k njoj nastojeći postići mir i milost za sebe i za grad. Ali
ona je, saslušavši ga, postala još ţešća i još se jaće u njoj raspalio oganj
Sumnjala je da je on zaĉetnik svih zala. Da se nije povukao iz tvrĊave pod zaštitom prijatelja,
zaprijetila bi mu opasnost koju mu je kraljica već bila smislila. Slali su joj svakodnevno
crkvene ljude i glasnike s ugodnim
darovima da bi je na neki naĉin uspjeli udobrovoljiti, ali je ona ustrajala na osveti i nije
okrutnost svoje duše htjela pretvoriti u milostivost. Uz nju je bila velika vojska Ugara,
Slavena i Kumana kojima je zapovjedila da uzmu oruţje, spuste se do grada, zaplijene
ţivotinje, zapale kuće, opustoše
vinograde i obraĊena polja i te do kraja unište sve što mogu.
Kad su Splićani vidjeli da im prijeti tako velika opasnost, poĉeli su poduzimati mjere za
zaštitu grada, osiguravati se oruţjem i prikladnim preprekama. Nisu više izlazili izvan grada
nego su pod oruţjem leţali uz zidine. Nakon mnogobrojnih šteta, koje su njezini vani poĉinili,
kraljica
je vidjela da silom ne može ništa postići protiv grada i okrenula se varkama. Pretvarala
se da se udobrovoljila, da se više ne osvrće na počinjeno ubojstvo i gradskim je
glasnicima milostivo rekla da odsada želi s njima živjeti u miru i slozi i da se više ne
trebaju ničega bojati. Poslala je s njima trojicu ili četvoricu župana iz pratnje i
tridesetak vojnika, kojima
je po običaju niz bok visio mač, a potajno im je naredila da ljubaznim riječima zavedu
graĎane i da ih pozovu, kako god budu znali, izvan zidina
i da ih što više zarobe, zatim dovuku u tvrĎavu i tamo bez ikakve milosti pobiju.
Glasnici su radosno došli javljajući da se gospoĎa smirila i u dobroj su vjeri graĎanima
savjetovali da iziĎu, jer su Ugri rekli da ne žele ući u grad kako ne bi došlo do neke
pobune, nego da iziĎu uglednici da s njima "utvrdimo sporazum o miru". GraĎani su
povjerovali mirnim i lukavim riječima, ne sumnjajući ni u kakvu zasjedu zbog toga što
je kraljica izgovorila uvjerljive riječi ljubaznim izrazom lica.Izišli su bez straha suci,
savjetnici i mnogi drugi te došli kroz istočna vrata do mjesta pored
1. Kritiĉko izdanje
Najbolje će moţda biti ako se u ovoj popratnoj studiji kritiĉkomu izdanju povijesnoga djela
Tome ArhiĊakona splitskog najprvo rekne što je upravo kritiĉko izdanje i koje mu je
znaĉenje. 0 kritiĉkom izdanju kojega starijeg djela što do nas nije došlo u jednom autentiĉnom
autorskom izvorniku, nego u više prijepisa, od kojih, po naravi stvari, svaki predstavlja i
zasebnu redakciju teksta, govorimo onda kad izdavaĉ temeljito upozna sve te rukopise,
pomno usporedi oblike u kojima se tekst javlja u njima, pouzdano usporedi svaki sa svakim i
tako utvrdi kakav je odnos meĊu njima, pa onda utvrdi tijek njihova nastajanja, povijest
izvornoga teksta u tim prijepisima i na tome temelju uspostavi, najbolje što moţe, taj tekst u
izvornome obliku, onako kako ga je autor ostavio, uklanjajući iz njega prepisivaĉke pogreške
i kasnije promjene, bilo da su nastale nesvjesno, pa se i one mogu smatrati prepisivaĉkim
pogreškama, ili pak svjesno, pa se radi o nepovlasnim redaktorskim zahvatima, polaţući pri
tome ĉitatelju raĉun o svem tome postupku. Svojevrstan zapisnik o njem objavljuje se koliko
je samo moguće saţeto, a da ipak bude jasno i pregledno, uz uspostavljeni tekst u takozvanom
kritiĉkom aparatu. Taj je aparat bitna sastavnica izdanja. Ĉitatelj tako saznaje i što stoji kao
zbiljska tekstovna predaja u oĉuvanim prijepisima i kako bi po mišljenju pozvanoga i
upuĉenog znalca trebalo uspostaviti prvobitni autorov tekst. Tako drţi sve u rukama.
Istraţivaĉki pak rad koji vodi do toga, i takvo mu je izdanje kruna, zove se kritika teksta.
O ţivotu Tome ArhiĊakona podatci su oskudni, ako i jesu vrlo pouzdani jer potjeĉu iz
prvorazrednih vrela. Najvaţnije je to njegovo povijesno djelo, jer opisujući zbivanja u Splitu i
splitskoj crkvi za svojega vremena nije mogao, a nije ni htio, zaobići ulogu koju je sam u
njima igrao, ali je o sebi samome i svojoj osobnoj sudbini, kako i
srednjovjekovnomu piscu kleriku, izvještavao u trećem licu i vrlo škrto, pa tako ostaje u sjeni
i onda kad najsadrţajnije izvješćuje o svojem djelovanju. Uz one u njegovu povijesnom spisu
ima podataka o Tominu javnom djelovanju i u ispravama što su se oĉuvale iz onoga vremena.
Iz njih se dobivaju vrlo pouzdani podatci o tome koje je duţnosti vršio u splitskoj općini, ali
se o njegovu osobnom ţivotu odatle, dakako, ne saznaje ništa. Tim se vrelima pridruţuje još
nadgrobni natpis, prigodan tekst kojim se odaje priznanje i izriĉe poštovanje pokojniku.
Pouzdano nam je poznat datum Tomine smrti jer je uklesan u nadgrobni natpis koji se i danas
moţe vidjeti u splitskoj crkvi sv. Frane, gdje je pokopan. Umro je na dan 8. svibnja 1268.(3) 0
datumu njegova roĊenja nemamo jednako precizan podatak. Sve što o tome moţemo znati
kazuje nam Toma sam. U njegovoj povijesti piše da ga je godine 1230. katedralni kaptol
splitski i sav kler sloţno izabrao na ispraţnjeno mjesto arhiĊakona, a on da je tada bio u
tridesetoj svojoj godini.(4) Po tome se moţe izraĉunati da je Toma roden 1200. ili 1201.
godine. Više se o tome ne zna. No svakako se moţe vrlo pouzdano ustvrditi da je Toma
ArhiĊakon ţivio od 1200/1. do 1268.
O tome od koga je potekao ne znamo ništa. Nema nikakve vijesti. Tek njegov nadgrobni
natpis nedvojbeno svjedoĉi da je roĊen u Splitu. Sam je sebe smatrao Splićaninom i po tome
Dalmatincem. Po onom što nam kazuje vidimo da se jedino sa Splitom potpuno identificirao,
iako se o njegovim graĊanima ĉesto izraţavao prijekorno.(5) Treba se stoga prisjetiti
koje je u Tomino doba upravo bilo podruĉje splitske općine, kuda se prostirao Tomin svijet u
kojem se doista i bez pridrţaja osjećao kod kuće i meĊu svojima. Jezgru je tvorio sam grad
opasan utvrdama, naselje u Dioklecijanovoj palaĉi. S njezine zapadne strane izgradilo se
proširenje, novi grad (Burgus), koji oko polovice 13. st. još nije bio sav ĉvrsto utvrĊen nego
su ga na strani prema Marjanu, dakle prema unutrašnjosti splitskoga teritorija, odakle su se
najmanje oĉekivali napadaji, ograĊivale i štitile samo nabacane hrpe neobraĊenoga kamenja i
kula s koje se motrilo da se s te strane gradu pribliţava kakva opasnost. Tu je uz more
podignuta crkva sv. Feliksa uz koju je u Tomino doba sagraĊen franjevaĉki samostan, pa se i
crkva poĉela zvati po svetome Frani. Na istoku je uz grad tada nastajalo naselje Luĉac
(Arkuz). U njem je bila podignuta crkva sv. Katarine, a uz nju je u Tomino doba sagraĊen
dominikanski samostan. Tako je s franjevcima i dominikancima duh novoga vremena došao
do pod splitske zidine.
Teritorij općine ostao je od najranijih srednjovjekovnih vremena stiješnjen uz more. Naselje u
Dioklecijanovoj palaĉi, koliko god se predstavljalo kao nasljednik Salone i pozivalo na to,
nije uspjelo i kraj sve obnove dobiti u svoj posjed ager Salonitanus, potpuno podruĉje rimske
kolonije, nego se moralo zadovoljiti samo njegovim manjim i za poljodjelstvo slabije
vrijednim dijelom. Glavninu toga teritorija tvorio je otok Šolta, a protezao se i na velik dio
otoka Ĉiova. Granica je s trogirskim teritorijem bila na njem kod Slatina. Prema kopnu je
meĊa splitske općine bila tek neznatno pomaknuta od najranijega srednjovjekovnoga poteza.
Slijedila je rijeke Jadro i Ţrnovnicu, a izmeĊu njih je bila povuĉena najdonjim obroncima
Mosora. Iza te crte prestajala je gradska jurisdikcija, a poĉinjala hrvatska, nad kojom je
vrhovništvo tada imao ugarski kralj od loze Arpadovića, a pod njim su po svojem nasljednom
pravu vršili vlast hrvatski rodovi: Subići, Cetinjani, Kaĉići ..., i velikaši što su se u njima bili
zakneţili.
Od toga gradskog teritorija valja jasno razlikovati posjede što su ih gradska općina i još više
splitska nadbiskupija imale onkraj granice, na hrvatskom teritoriju. Bile su to vladarske
nadarbine i kao takve splitsko vlasništvo, gradsko ili crkveno, ali je juridsikcija, dakle drţavna
vlast, nad njima bila kraljeva odnosno njegovih feudalaca. Gradska je općina tamo imala
sudbenu vlast samo nad splitskim gradanima.(6)
Kao i drugi znatniji gradovi na istoĉnoj jadranskoj obali, Split je predstavljao vaţno) sjecište
plovnih i kopnenih putova. To je naslijedio od antiĉke Salone. Plovni su ga putovi povezivali
na jednu stranu potezom obale i kanala meĊu otocima sa sjevernim Jadranom, Istrom,
Gradeţom,
Mletcima i Jakinom, a odatle su ceste vodile po Italiji i na prekoalpski Zapad. Na drugu su ga
stranu, i opet uz potez obale i otoke, povezivali s Otrantom, pa Barijem i Brindisijem te
juţnom Italijom na jednom, a s Draĉem, Jonskim otoĉjem te Istokom, egejskim i
levantinskim, na drugome kraju. Kopneni ga je pak put povezivao s okomicom koja se
protezala preko Knina, Bihaĉa, Zagreba, do Budima i podunavlja. Na povezanosti i napetosti
što je proizlazila iz tih prostornih odnosa i njihovih prometnih zadanosti bila je zasnovana
opstojnost Tomina Splita. Sve se to vrlo razgovijetno zrcali u njegovu povijesnom djelu.
3. Tomino podrijetlo
0 tome pak koji je u Splitu bio društveni poloţaj Tomina roda, o tome ne znamo upravo ništa.
Istina, Farlati piše da Toma potjeĉe od plemenita roda, ali ne kaţe na ĉemu zasniva tu
tvrdnju.(7) Ta vijest ima doduše neku teţinu, ali ne presijeca pitanje. To moţe i u Farlatija biti
tek nagaĊanje. NagaĊanja su sve ono što se u novije vrijeme piše o tome. I to da je Toma
morao potjecati od plemenita splitskoga roda jer inaće ne bi mogao biti tako školovan,
naobraţen i utjecajan,(8) ali i to da je zacijelo potekao od neznatna roda jer bi se inaće bio
pohvalio svojim podrijetlom.(9) On je
karijeru ostvario u crkvi, a ona je u njegovo doba bila prostor najotvoreniji društvenoj
pokretljivosti. A lako je zamisliti i to da je za Tomina etiĉka shvćanja bilo neprihvatljivo
hvaliti se rodom. Tako se o tome doista ne moţe reći ništa pouzdana.
No ako i ne znamo kakva je Toma bio roda, opet ima smisla zapitati se kakva je sve
mogao biti. Splitska je općina oko polovice 13. st. imala na cijelom svojem podruĉju nekih
20.000 stanovnika.(10) Svi naseljeni u Splitu dijelili su se u 13. stoljeću na dvije glavne
skupine. To su na jednoj strani graĊani (cives), pravi Splićani, oni koji u gradu posjeduju sva
prava i povlastice, ali su duţni ispunjavati i sve obveze u mirno i u ratno doba, a najbitnija je
bila da prebivaju u gradu sa svojim obiteljima i da ga ne napuste. Morali su mu biti trajni
stanovnici i ako bi ga napustili, gubili su ne samo graĊansko pravo, nego i imovinu koju bi u
njem stekli. Drugi su bili tek stanovnici (habitatores), koji stanuju u gradu, imaju, dakako s
toga naslova prema njemu i obveza, ali nemaju politiĉkih prava. Tako obrtnicima i trgovcima
nije trebalo graĊansko pravo da kao stanovnici u gradu razviju gospodarsku djelatnost. Njihov
je poloţaj pri tome bio povoljan. Drukĉije je stajalo s neslobodnim slugama i sluškinjama
(servi i ancillae). Oni su bili imovina, kupovali su se i prodavali, darivali, krali i ostavljali
oporuĉno, kadikad i oslobaĊali. Nije ih bilo mnogo jer su
samo u kućanstvima i obrtniĉkim radionicama, a ne izvan grada u poljodjelstvu. Inaĉe su
svi slobodni stanovnici grada, i graĊani i oni bez graĊanskoga prava, bili što se
privatnopravnoga poloţaja tiće pred sudom jednaki. To je pravna tradicija koja u
dalmatinskim općinama potjeĉe još iz rimske antike. Pravno relevantnih staleških razlika u
njih nije bilo.
Dakako, još od kasne antike i kroz sav rani srednji vijek postojao je u tim gradskim
općinama nobilitet (nobiles), ali su to bili ugledni i dokazani gradski rodovi kojih su
pripadnici po nepisanom pravu obnašali više gradske sluţbe, osobito sluţbu biskupa i
gradskoga poglavara, koji se prvotno zvao prior, a od kraja 11. st. knez (comes), pa onda
sluţbu
zapovjednika gradskih oruţanih snaga (tribunus) i ĉlana upravnoga kolegija na ĉelu gradske
općine (consul), a u Splitu osobito sluţbe sudaca. S tim društvenim poloţajem nije bio vezan
pravno utvrĊen staleški status. No postupno se, nekako baš od 13. st., to tradicijska razlika u
društvenom poloţaju graĊana poĉinje preoblikovati u pravno utemeljeno staleško ureĊenje.
Plemići se kao nobiles koji obnašaju gradsku vlast izdvajaju u vijeće i po toj se vlasti za njih
ustaljuje i hrvatski naziv vlastela. Njima nasuprot stoji puk (populares).11) S vremenom se
pod utjecajem predrenesansnih strujanja na njih primjenjuju antiĉki nazivi patriciji i plebejci.
Tako stvoren staleški antagonizam prerasta od 14. st. i u ţestoke staleške sukobe.
Plemiĉki su rodovi u svojim rukama koncentrirali i zemljišni posjed na gradskom teritoriju.
Split je takvog zemljišta imao malo jer su na salonitanskom ageru Hrvati uspostavili svoju
vlast. Na splitskim su se poljodjelskim površinama uzgajali gotovo iskljuĉlvo vinogradi,
vrtovi i voćnjaci. Za njih su vlasnici davali svoju zemlju u zakup teţacima, koji su na njoj
sadili, obraĊivali i brali, a dio uroda davali vlasnicima. Stanovali su uza sam utvrĊen grad i
smatrali su se njegovim stanovnicima. Takva su teţaĉka naselja u Splitu Veli varoš, na zapad
od Dioklecijanove palaĉe, i Luĉac, na istok od nje. Kmetova koji bi obraĊivali zemlju i
stanovali na ladanjskim posjedima u Splitu gotovo da i nije bilo, jer nije bilo poljoprivrednih
površina pogodnih za ratarstvo.(12)
Ako se razmotri sve to, razabire se da bi Toma mogao potjecati iz svake od društvenih
skupina što su ovdje naznaĉene. Jedino je teško pretpostaviti da bi potjecao od neslobodnoga
sluge. Djeca ni iz koje od tih skupina nisu bila naĉelno iskljuĉena od crkvenoga školovanja. A
kada se razmišlja o rastu i razvoju Tome ArhiĊakona, upravo je školovanje najbitnije, mnogo
vaţnije od društvenoga sloja iz kojega je potekao.
4. Tomino školovanje
0 splitskom školstvu na poĉetku 13. st. zna se doista malo. Ipak se nešto i o tome moţe
razabrati ako se uzme u obzir kakvo je u razvijenom srednjem vijeku bilo školstvo prema
odredbama i zahtjevima rimske crkve. Oĉekivati je da je i splitska, prema mjeri svojih
mogućnosti, odrţavala tako zacrtanu razinu. U latinskoj se crkvi onih vremena knjţievna
naobrazba, vjerska i svjetovna, a bila je u svojim temeljima naslijeĊe rimske antike, od
naraštaja naraštaju predavala jedino u katedralnim i samostanskim školama. Drugih nije bilo.
A rimska je crkva poklanjala veliku pozornost razvoju i odrţavanju tih škola i sustavno je
vodila brigu o tome. Razvila je i školsko zakonodavstvo. Temelje mu je poloţio papa
Eugenije II. već godine 825. na koncilu u Rimu. Nastavio ga je izgraĊivati Lav IV. (846-855)
i poslije njega Grgur VII (1073-1085), a u širem i društveno otvorenijem duhu novoga
vremena potvrdio je to zakonodavstvo i obnovio ga na lateranskom koncilu odrţanom 1215.
papa Inocencije III. Tada je odreĊeno da se u biskupskim sjedištima obvezatno urede
gramatiĉke škole, a u sjedištima metropolija i bogoslovne. Teško je zamisliti da se o svem
tome ne bi vodilo raĉuna i u Splitu, osobito ako se ima u vidu kako je vaţno bilo tamošnje
metropolitansko sjedište i kako su ga ĉesto posjećivali i dugo boravili u njem kao papinski
legati visoki dostojanstvenici rimske crkve. U vrijeme Tomine mladosti sigurno je bilo
moguće u splitskoj katedralnoj školi steći temeljitu naobrazbu, i gramatiĉku i bogoslovnu, i
sigurno je da se Toma, za ĉije se školovanje oĉito netko brinuo i u tome ga ĉvrsto podupirao,
valjano okoristio tom mogućnosti. U splitskoj mu je katedralnoj školi jamaĉno bio uĉiteljem
magistar Gvalterije, koji se spominje u jednoj ispravi,(15) a nije tu bez
znaĉenja ni vijest da je Treguan, zemljak, drug i pratilac nadbiskupa Bernarda, bivšega
bolonjskoga profesora, koji je 1192. sjeo na splitsku stolicu, — da je taj Treguan za svojega
boravka u Splitu, prije nego je pred kraj 1206. postao trogirskim biskupom, pouĉavao
gramatici splitske klerike.(16)
U takvo je doba Toma polazio splitsku školu. A za vrhunsko usavršavanje pošao je u Bolognu
na sveuĉilište. Dozvolu da kao klerik napusti svoju nadbiskupiju bit će mu dao nadbiskup
Bernard, koji je, premda već star i nemoćan, 1215. sudjelovao na lateranskom koncilu na
kojem se osobita pozornost poklonila crkvenomu školstvu. A 1219. papa Honorije III.
potaknuo je bulom "Super specula" biskupe da odabiru nadarene klerike izrazitih umnih
sposobnosti i da im daju odobrenje (licentia) da napuste biskupiju i da poĊu na usavršavanje u
bogoslovnim znanostima.(17)
Bilo kako bilo, Toma se 1222. nalazio na studiju u Bologni. To nam kazuje sam, i pripovijeda
o doţivljaju koji mu se duboko usjekao u duhovno biće i oblikovao ga. Slušao je svetoga
Franju kako propovijeda!(18)
Bile su mu tada dvadeset i dvije godine. Trajno je ostao pod njegovim utjecajem i povezan
s njegovim redom koji je skoro poslije toga došao i u Split. S franjevcima je suraĊivao kada je
u njegovu gradu trebalo miriti zavaĊene i zaustavljati krvoproliće. A i pokopati se dao u
njihovoj crkvi na obali.
Bologna je bila ugledno sveuĉilišno središte, daleko na glasu po uĉenosti svojih uĉitelja i
izvrsnome školovanju što su ga stjecali njihovi slušaći. Njih je u ono doba bilo i do deset
tisuća. Osobito je glasovit bio studij prava, za koji je tamo osnovao školu poznati Irnerije i car
Fridrik Barbarossa. Na ĉelu pravne škole stajao je tamo u ono vrijeme znameniti Accursius
(1185-1263), negdje od 1215, pa do svoje smrti. Kao glosator dao je za svoje vrijeme
mjerodavno tumaĉenje rimskoga prava i time poloţio temelje graĊanskomu pravnom poretku
novovjeke Europe. Nema dvojbe da je Toma kao pravnik izašao ispod njegovih skuta. Na
studiju u Bologni proveo je kojih 7 godina. Vrijedno je spomenuti da je tamo s njim studirao
Pier della Vigna, veliki talijanski pjesnik, koji je, koliko znamo, ispjevao prvi sonet na
talijanskom jeziku. Na bolonjskom su sveuĉilištu tada bili pravnik Ivan iz Viterba, poznat kao
pisac priruĉnika za ustrojavanje gradske vlasti, teoretiĉar gradske komune dakle, i Pavao
Dalmatinac, zvan još i Ugrin, profesor crkvenoga prava, autor knjige o pokajanju i prvi
provincijal ugarsko-hrvatskih dominikanaca. U Bologni se uĉila i ars dictandi, vještina
sastavljanja pravnih spisa, i ars notaria, biljeţniĉka vještina valjanoga ovjeravanja spisa javne
vjere (fides publica). Toj se vještini tada tamo uĉio, a poslije ju je tamo i pouĉavao, glasoviti
bolonjski notar Rolandino Passagerijev, jedan od najboljih znalaca biljeţniĉkoga umijeća u
13. st. Kako se vidi iz njegova kasnijeg djelovanja u rodnome gradu, Toma je temeljito izuĉio
obje. Veliki su uĉitelji na tom podruĉju u njegovo vrijeme tamo bili Firentinac
Buoncompagno i Guido Fava. Obojica su izašla na glas svojim traktatima o retorici. Taj
procvat retorike i stilistike nije ostao ograniĉen na pisanje dokumenata i pisama, nego je
našao primjene i u povijesnim spisima. Kad mu je Toma slušao predavanja, Bouncompagno
je vedćbio sastavio svoje povijesno djelo De obsidione Anconae — »0 opsadi Jakina«. U
njem je majstorski primijenio ars dictandi, kojom je bio vrhunski ovladao. Oĉito je i od njega
Toma primio poticaj da se uz dotjerano sastavljanje pravnih spisa pothvati i zahtjevne
historiografije. A s njim je u Bologni studirao Rolandino iz Padove, godine 1221. promoviran
u magistra i doktora gramatike i retorike, koji je poslije radio kao notar u rodnome gradu i
tamo napisao povijest Treviške marke te ţivahnim bojama oslikao veliĉinu i propast tiranina
Ezzelina i izrazio slobodarski duh svojih sugraĊana, primjenjujući i on pri tome sve propise
iste vještine. Oba to pisca bila su vrlo zauzeta za slobodu svojih gradskih općina od tuĊe
vlasti. Toma se, doţivljavajući to
iz bliza i druţeći se s intelektualcima zaokupljenima takvim prijeporima, duhom i sam našao
u vrtlogu divovskoga razdora što se bio otvorio u svim talijanskim drţavama, sukoba gvelfa i
gibelina, pristaša rimskoga pape i njemaĉkoga cara. Autonomni talijanski gradovi teško su se
nosili s feudalnom gospodom preko koje je kao svojih ljudi car Fridrik II. nastojao nametnuti
Italiji svoje gospodstvo. Splićanin je tu zasigurno bez ikakve dvojbe, upravo refleksno, stao
na stranu gradova. Feudalci su ga morali odmah podsjetiti na Kaĉiće, Šubiće iii Cetinjane,
kojima se Split znao utjecati radi zaštite, a oni ga ĉesto nemilo pritiskali.
Pored tih u biti posve politĉkih sukoba, iako su i oni imali crkvenu dimenziju, razbuktali su se
u vrijeme Tomina bolonjskog studija i izrazito vjerski prijepori, borba rimske crkve s
krivovjercima, pravim hereticima, kakvi su bili albigenzi, katari i patareni. Baš ti su se
posljednji Tome osobito ticali jer su se bili uĉvrstili u splitskom zaleĊu, u Bosni, te je
njihovim vezama s patarenskim ţarištima u sjevernoj Italiji stalno bila ugroţena vjerska
ravnoteţa u dalmatinskim gradovima, pa tako i u Splitu. Pobijanje i suzbijanje njihova
vjerskog nauka i udruţivanja oko njega bilo je tamo neprekidno vrlo aktualno, to više što su
upravo preko tih gradova kretali u Bosnu i djelatnici rimske crkve koji su nastojali sredivati
poloţaj u toj zemiji i susjednim prostorima kuda se poĉela širiti hereza.
U pobijanju i suzbijanju hereze dobila je za rimsku crkvu propovijed novu vaţnost. Osobito
istaknuti na tom polju i nositelji novoga duha bili su sveti Franjo Asiški i sveti Dominik
Guzman. Iz njihova propovjedniĉkog djelovanja proizašla su u tom ozraĉju dva nova reda,
1209. franjevci, i 1215. dominikanci. Ti su redovi u to doba otvarali svoje škole i u Bologni.
Lako je pretpostaviti da Toma nije propustio priliku da tu produbi i svoju bogoslovnu
naobrazbu. Tako je studij u Bologni, osim što je mladoga Splićanina opremio najizvrsnijom
gramatiĉkom i retoriĉkom, što ce reći knjţevnom, te pravniĉkom naobrazbom, snaţno utjecao
na oblikovanje njegove osobnosti i bitno pridonio izgradivanju cjelovita pogleda na svijet.(19)
Nije poznato kada se upravo Toma sa studija u Bologni vratio u Split. Jasno se, meĊutim,
razabire da je kvalifikacija koju je tamo stekao u rodnome gradu bila cijenjena i potrebna. Već
1227, bilo mu je tada tek dvadeset sedam godina, bolonjski se Ċak javlja u ispravama kao
klerik i
zaprisegnuti biljeţnik splitske općine.(20) On se u njima iskazuje kao izvrstan pravnik, a
uoĉljiva je pomnja kojom ispravno biljeţi hrvatska imena osoba i mjesta. U arhivu zadarskoga
samostana sv. Marije oĉuvana je i jedna isprava pisana njegovom rukom i obiljeţena
njegovim notarskim znakom. Ona je, kako se ĉini, sastavljena 1231. Toma je tada već bio
arhiĊkon splitskoga kaptola, izabran još 1230, ali je nadbiskup Guncel isprva osporavao
njegov izbor, a potvrdio ga je tek 1234. sam papa Grgur IX. Ta isprava nije pisana
beneventanom, koja se i dalje rabila u splitskom skriptoriju, iako je inaće već izlazila iz
porabe, nego karolinom goticom kakva je upravo tada ulazila u porabu u Bologni. Nudi se
tako pretpostavka da ju je Toma kao student tamo nauĉio i izvještio se u njoj, te je to
suvremenije pismo zadrţao i kao splitski notar.(21) Iz Tominih se isprava razabire da je
sastavljajući ih primjenjivao i druge novine što ih je bio usvojio na školovanju u Bologni.
Uveo je notarski znak kao neizostavan element koroboracije. Od 1232. susreće se u ispravama
drugi notar splitske
općine, neki klerik Kuman, koji je poslije postao i svećenik, a Tomi u ispravama više nema
traga, pa će biti da je posve napustio biljeţniĉku sluţbu, koja se smatrala nespojivom s
arhiĊakonskim dostojanstvom.
U ispravama iz 1227. Toma se predstavlja samo kao klerik, što znaĉi da je bio postriţen, ali
ne i zareĊen ikojim redom, pa niti subĊakonskim, te nije imao nikakve crkvene sluţbe.
Nedugo poslije toga bit će da je postao kanonikom splitskoga katedralnog kaptola. Sam je
Toma zabileţio kako je negdje na poĉetku dvadesetih godina umro splitski arhiĊakon Grupĉo,
sin Prodanov, pa su kanonici na njegovo mjesto izabrali svojega druga Katalda, sina
Forminova, u kojem su, uz pokojnoga Grupĉu, i prije toga gledali svojega prvaka, ali ga
nadbiskup nije potvrdio, nego je Kataldo, tada već jako star, umro poslije nepune dvije
godine.(22) Tako saznajemo da su se ispraznila kanonika mjesta u splitskom kaptolu, pa će
biti da je mladi i ugledni biljeţnik Toma tada izabran na jedno od njih
i tako se pridruţio kanoniĉkomu zboru.(23) Već je oko godine 1228. Toma, sada kao
subĊakon, s još tri kanonika zastupao u Zadru splitski kaptol u parnici sa splitskim
nadbiskupom Guncelom.(24) Nema dakle dvojbe da je već tada pripadao kanoniĉkomu zboru.
A 1230. splitski ga je katedralni kaptol i sav kler jednodušno izabrao za svojega proĉelnika,
arhiĊakona. Bilo mu je tada tek trideset godina. Tu je crkvenu sluţbu obnosio do svoje
smrti.(25)
Od ranih poĉetaka kršćanske crkve biskupu je u brizi oko crkvene zajednice i u liturgijskoj
sluţbi bio pridruţen prezbiterij (presbyterium), što će reći sve svećenstvo njegova stolnog
grada. Na Zapadu, gdje je rano ušao u obiĉaj celibat, već od 4. i 5. stoljeća, dakle ubrzo pošto
je carstvo priznalo crkvu, te je i ona postala javnom ustanovom, stali su biskup i prezbiterij
ţivjeti u jednoj kući, u zajedniĉkom kućanstvu s biskupom kao domaĉinom. Takav je
zajedniĉki ţivot morao biti ureĊen pravilima. Osobito su velik ugled uţivala pravila koja su
hiponski biskup Augustin i vercelski biskup Euzebije postavili za svoje prezbiterije, pa su to
pravila, s nekim prilagodbama, preuzeli i mnogi drugi biskupi. Takvo je ureĊenje
prevladalo u Italiji, Galiji, Hispaniji i Britaniji. ţiveći tako, prezbiterij je s biskupom na
ĉelu skupno vršio bogosluţje zajedniĉkom molitvom u odreĊena vremena dana i noći,
obdrţavajući liturgijske ĉasove i prikazujući sve molitve i radnje predviĊene ĉasoslovom, a
slobodno su vrijeme provodili u razmatranju svoje dušobrniţniĉke sluţbe. lako su tako
ustrojeni prezbiteriji bili vrlo sliĉni samostanima, njihovi se ĉanovi nisu smatrali redovnicima
jer nisu polagali redovniĉke zavjete. Tek u 9, a onda osobito u 10. st. svećenstvo je
biskupskoga grada stalo odustajati od takva zajedniĉkoga ţivota, a prezbiterij kakav je do tada
bio zamjenjuje kaptol (capitulum), kojemu pripada samo odreĊen broj zareĊenih svećenika.
Ċakona i podĊakona biskupskoga grada. To su kanonici (canonici),što će reći oni koji su
uneseni u matiĉni popis ili kanon crkve pri kojoj je kaptol bio ustrojen, pa nam se kaptol tako
predstavlja upravo kao kanoniĉki zbor. Nova je ustanova prozvana po dvorani u kojoj se zbor
skupljao na sastanke, a to je pak nazvana prema zbornom prostoru u samostanu u kojem se
okupljenim redovnicima svaki dan ĉitalo po jedno poglavlje (capitulum) njihove regule i
odrţavali drugi sastanci samostanske obitelji
Zbog velike sliĉnosti strogo ureĊena kanoniĉkoga ţivota s redovniĉkim katedralne su se crkve
stale nazivati samostanima (coenobium iii monasterium), Što je sve do danas ostavilo lako
prepoznatljiv trag u njemaĉkom jeziku, gdje se za mnoge katedralne crkve uvrijeţio naziv
Munster, što dolazi od monasterium 'samostan'. Isprva su i kanonici poput drevnih prezbiterija
spavali i jeli zajedno u jednoj kući (commune dormitorium et commune refectorium), a
obdrţavali su i liturgijske ĉasove u katedralnom koru. Postupno je onda popuštala prvobitna
kaptolska stega, napuštao se zajedniĉki ţivot (vita communis) i od 13. st., osim obvezatne
zajedniĉke molitve u koru, kanonici uglavnom više ne ţive drukĉije nego svjetovni svećenici,
ali im je dostojanstvo bilo više. Smatrali su se višim klerom, a sav ostali, pa i katedralni,
niţim.
Iz vrela se, meĊutim, razabire jedno: Ona imovina splitskoga kaptola koja se sastojala u
nekretninama nije se u 13. stoljeću bitno povećavala. U tom pogledu nije bilo nikakva širenja
koje bi zasluţivalo veću
pozornost. Najvrednija pokretna crkvena imovina oko koje se brinuo kaptol bila je riznica.
Njoj valja pribrojiti i knjige, koje su, znalaĉki ispisane na pergamentu i umjetniĉki ukrašene, u
srednjem vijeku predstavljale dragocjenost.(30) Poznato je da se u prvoj polovici 13. st.
splitski kaptol parbio sa svojim nadbiskupom za knjige koje je ovaj bio uzeo sebi.(31)
Kaptolu je na ĉelu stajao arhiĊakon (archidiaconus), što će reći nadĊakon. Taj naslov potjeĉe
još iz antiĉkoga kršćanstva, javlja se već u 4. stoljeću kao naziv za proĉelnika prezbiterija.
Prvobitno je, kako mu i naziv kaţe, bio prvak meĊu Ċakonima, kojih je u mnogim starim
biskupskim crkvama bilo sedam poput onih sedam izabranih da sluţe zajednici kojoj su još na
ĉelu stajali apostoli.(32) U kršćanskoj starini arhiĊakonova se sluţba sastojala u tome da se
brine oko siromaha i da nadgleda raspodjelu milostinje. Tako je onda postao upraviteljem
crkvene imovine, a kada je biskupska stolica stajala ispraţnjena (sedisvacantia), raspolagao je
i onim njezinim dijelom koji je bio odreĊen da se njime uzdrţava sam biskup, njegovim
»stolom« (mensa episcopalis). Brinuo se i za odgoj svećeniĉkoga podmlatka, stajao je dakle
na ĉelu biskupijskoga školstva, vršio je i sudbenu vlast, ili što bi ju biskup prenosio na nj, ili
kao samostalan sudac u sporovima medu niţim klerom. Takvim svojim poloţajem arhiĊakon
je stajao nad svim biskupijskim klerom i njegovo je mjesto bilo prvo do biskupa. Kad su
ustrojeni kaptoli i kao tijela dobili mjesto koje je do tada imao prezbiterij, arhiĊakoni su se
naĊli na njihovu ĉelu i dalje, bar u naĉelu, vršili istu sluţbu u nešto promijenjenim
okolnostima.
U tijeku 12. stoljeća Mletci su uspjeli ostvariti svoje nasljedno pravo nad sjevernim
gradovima, otoĉnima i nad Zadrom, a Arpadovići su ĉvrsto drţali Split i Trogir. Bizantska
vlast, koju je nad Splitom kroz šesnaest godina (1164-1180) uspostavio car Emanuel Komnen,
pa je upravo u njem stolovao bizantski namjesnik za Dalmaciju i Hrvatsku, znaĉila je, sasvim
u duhu davne tradicije, jaĉanje gradske autonomije. Stoga je splitska općina bila naklona
carevu vladanju, ali mu se opirala crkva jer je car, za razliku od starih vremena, sada, poslije
crkvenoga raskola, bio shizmatik, a splitski je nadbiskup ostajao vjeran Rimu. Bizantskoj
vlasti većinom nisu bili skloni ni hrvatski feudalci, pa je izmeĊu njih i probizantski
raspoloţenih Splićana dolazilo do ţestokih oruţanih razraĉunavanja.(41) Mletci nisu, dakako,
odustajali od ostvarivanja svojih
pretenzija i kad se povukao Bizant opet su navaljivali, Arpadovići su pak postavljajući
mlaĊega kraljeva brata da kao herceg (dux) samostalno vlada zemljama Zvonimirove krune
pojaĉali svoju prisutnost na granicama autonomnih gradskih teritorija, te njihova vlast nije do
općina dosezala više samo preko planina iz dalekoga podunavlja.
Raskorak izmeĊu splitske općine i splitske crkve što se osobito jasno oĉitovao za bizantske
vlasti oko odnosa s carem shizmatikom imao je dublje korijene. Crkva je bila skupila toliko
posjeda da se to mjerodavnim krugovima graĊanstva uĉinilo nedopustivim. Stoga je gradsko
vijeće još 1162. zakljuĉilo da graĊani ne smiju svoje nekretnine crkvi niti darivati, niti joj ih
prodavati ili ostavljati u nasljedstvo. Ta je drastiĉna odluka izazvala vrlo brzu i vrlo strogu
papinu reakciju. Pod prijetnjom izopćenja gradskih ĉasnika i izricanja interdikta nad cijelim
gradom morala je općina odustati od svoje odluke i sve je ostalo po starom. To zbivanje,
meĊutim, pokazuje da utjecaj splitske crkve nije u gradu ostajao neosporenim.(43) Uz crkvu i
njezin krug postojala je meĊu graĊanima i snaţna protucrkvena struja. Tako je ostalo, pa je i
Toma ArhiĊakon to jako osjetio u svojem javnom djelovanju. Da u općini nije bilo sklada,
pokazuje se i u tome što se, kada je kralj Andrija II. Arpadović 1217. polazeći na kriţarsku
vojnu logorovao kod Splita i sam bio lijepo primljen u grad, te mu je u taj mah bio vrlo sklon,
splitska se općina nije umjela okoristiti tom iznimno povoljnom prilikom da unaprijedi svoje
interese i ojaĉa svoj poloţaj. Zanemarila je ĉak izriĉite kraljeve ponude jer su se svi utjecajni
graĊani više zanimali za svoje osobne probitke.(44)
Za Tomina djetinjstva i mladosti prilike su se oko Splita sloţile drukĉije, iako sve proizlazi iz
stanja i razvoja kakvi se razabiru u prethodnom stoljeću. Osvojivši 1202. uz pomoć kriţara
Zadar i onda 1205.
Dubrovnik, Mletci su se ponovno i jako uĉvrstili na istoĉnoj jadranskoj obali, a vlast
Arpadovića, kraljeva i hercega, nije bila dosta jaka da obuzda hrvatske rodove i njihovu
gospodu u zaleĊu. Tako su Kaĉići s najjaĉim uporištem u tvrdom Omišu, »gusareći«, kako se
to sluţbeno zvalo u kancelarijama urednih drţava, pa tako i u splitskoj općini, postali
ozbiljnom pomorskom silom koja je obnovila tradiciju starih Morjana i Neretvana. Njih ni
Venecija u svojoj ojaĉanoj prisutnosti na istoku Jadrana nije mogla suzbiti. Njihovi brzi
brodovi plovili su i plijenili sve do Boke kotorske na jednu i do Istre i Kvarnera na drugu
stranu. Ĉak se i kralj Andrija II. pokazao nemoćnim stati tomu na kraj, i kad su Omišani
poĉeli ometati kriţare pri plovidbi prema Svetoj zemlji, pozvao je 1221. papa Honorije III. na
rat protiv njih. Zatraţio je od Splićana da ih napadnu, a tomu je pothvatu stao na ĉelo sam
papin legat Akoncije, ali kako to nije postizalo oĉekivan uspjeh, pozvao je 1222. još i
Dubrovĉane da im pomognu. Cijeli taj pohod završio je potpunim neuspjehom, a splitski je
teritorij teško stradao od pustošenja kojim su se osvećivali Kaĉići.(45)
Splićani su još 1207. izabrali za gradskoga kneza moćnoga hrvatskog velikaša Domalda od
roda Kaĉića i tako se stavili pod njegovu zaštitu. Kao da su se Kaĉiću utekli protiv Kaĉića. No
kada je Domald pao u kraljevu nemilost, zbacili su ga 1221. s toga poloţaja i izabrali za
gradskoga kneza drugoga hrvatskog velikaša, zvonigradskoga kneza Višena od roda Šubića.
Taj je pak bio heretik. Oĉito je dakle da je u Splitu pri njegovu izboru za kneza prevladala
svjetovna struja nesklona crkvi. Kada je Višena ubio njegov rodić, Grgur Šubić, knez
bribirski, koji je uz kraljevu potporu sam teţio za tim da postane gradski knez splitski,
izabrala je ista to struja 1225. na Višenovo mjesto humskoga kneza Petra, takoĊer heretika.
No crkvena struja ga je odbijala, svećenstvo je pak išlo tako daleko da su mu uskratili pristup
u katedralu. Ali su svjetovnjaci, Petrovi pristaše, silom oteli kljuĉe
i uveli svojega kneza u crkvu. Kada je to saznao papin legat koji je bio vodio Splićane u
pohod protiv Omišana, udario je Split interdiktom, pa se u njem godinu dana nije vršila sluţba
boţja.(46)
Godine 1222. napali su Hrvati Cetinjani splitski teritorij i samo su teško, uz pomoć konjanika
kneza Višena, razbijeni i potjerani. Bila je to ona godina u kojoj je Toma kao student u
Bologni slušao svetoga Franju kako propovijeda. Godine 1225. ratovali su Splićani s
Domaldom Kaĉićem, svojim svrgnutim knezom, koji im se osvećivao, a 1226. borili
su se uspješno s Hrvatima Butkovićima za selo Ostrog, koje su ovi smatrali svojom baštinom,
a splitska crkva svojim vlasništvom.(47) To je vrijeme kada je Toma već bio na povratku kući
iz Bologne. Oko Splita je tada bilo sve uzbibano i nemirno, odnosi s Hrvatima opterećeni
teškim i ĉestim sukobima. A i u samome gradu nije bilo mira. Svjetovnjaĉka, protucrkvena
stranka sukobljavala se s crkvom i njezinim privrţenicima. I feudalci koje su graĊani birali za
svoje knezove imali su svaki svoju stranku. Nije od njih samo gradska općina oĉekivala
zaštitu, nego i njihovi pristaše u gradu osobnu korist i razne usluge. Nadbiskupi su ĉesto bili
kraljevi ljudi, bliţe povezani s ugarskim dvorom nego s gradskom općinom kojoj su trebali
biti duhovni pastiri. A i velikaši, izabirani za gradske knezove, predstavljali su u neku ruku
kraljevu vlast i bili, bar u naĉelu, njegovi pouzdanici. U takav se Split vratio Toma sa studija.
I upravo tada nekako, godine 1227, kada je Toma bio već zaprisegnuti biljeţnik splitske
općine, izabran je Grgur Šubić, knez bribirski, za gradskoga kneza u Splitu.(48)
c. Sukob s nadbiskupom
Kada je splitski kaptol 1229. izabrao za arhiĊakona kanonika Katalda sina Forminova, u
odsutnosti nadbiskupa Guncela, nije ga on, kad se vratio, htio potvrditi. Tako je Kataldo, koji
je već bio zašao duboko u godine, umro kao izabrani i ustoliĉeni arhiĊakon ĉekajući
nadbiskupovu potvrdu.(51) Isti je Guncel bio uzeo sebi crkvene knjige i u parbi što se povela
oko toga morao je ĉvrsto obećati da će ih vratiti, a splitski su kaptol pri tome zastupala ĉetiri
kanonika, od kojih je najmlaĊi i po rangu najniţi bio upravo Toma, tada još samo kanonik
subĊakon.(52)
Kao nasljednik Kataldov izabran je za arhiĊakona splitskog kaptola Toma, iako je kao
tridesetogodišnjak vjerojatno bio u njem najmlaĊi. Izabrali su ga sloţno i jednodušno kaptol i
sav kler, takoĊer u odsutnosti toga i takva nadbiskupa Guncela. To vrlo jasno pokazuje kakav
je bio odnos izmeĊu nadbiskupa i kaptola te većine splitskoga svećenstva. Razumije se da on,
kad se vratio, isprva nije htio potvrditi Tomin izbor. No onda je morao uvidjeti da je proveden
uredno i po kanonskom pravu besprijekorno, a kanonici ostali oko tog izbora sloţni, pa kad se
ni za što ni je mogao uhvatiti, konaĉno je ipak popustio. Uz svoj je blagoslov ustoliĉio Tomu i
svojom ga je rukom uveo u sluţbu, prava i posjede.
Novi je arhiĊakon svoju sluţbu shvatio vrlo strogo, te je poĉeo bespoštedno uvoditi red u
splitsku crkvu, uklanjajući i kaţnjavajući zloporabe i prijestupe. Nadbiskup ga u tome nije
podupirao, nego se samo još više oneraspoloţio jer je revni arhiĊakon i njega opominjao, pa
je on svojom natpastirskom vlasti znao ukidati zabrane i kazne koje je taj izricao. A i u
gradskome je kleru arhiĊakon stjecao sve više neprijatelja, pa se stvorila i stranka koja mu je,
predvoĊena natpopom i oslanjajući se na nadbiskupa, poĉela otvoreno uskraćivati posluh.
U kaptolu je pukao teţak razdor. Nadbiskup i natpop poĉeli su podizati teške optuţbe protiv
arhiĊakona i prijetiti mu interdiktom i izopćenjem. A kako bi pobunili i narod protiv njega,
zatvorili su sve crkve i obustavili sluţbu boţju. Narod je pristajao uz jednu iii uz drugu
stranku i dolazilo je do buĉnih nemira, pa i do tvornih napadaja. Kanonici su gotovo svi bili
protiv arhiĊakona, a dio plemića i većina svećenstva za njega. ArhiĊakon je uvidio da tako ne
moţe opstati i, bojeći se da se ne dogodi kakvo veće zlo, odluĉio je 1234. poći pred
apostolsku stolicu, papi Grguru IX, koji je tada upravo boravio u Perugii. S njim su pošli
ĉetvorica kanonika koji su ga podrţavali. Odmah je za njim krenuo i nadbiskup s većom
skupinom kanonika, medu njima i najuglednijih, da uznastoje oko njegove konaĉne osude.
Toma je, meĊutim, i kod pape i u kuriji našao razumijevanje i potporu. Poslije duljega
postupka i parbe Toma je potpuno opravdan i potvrĊen u svojoj sluţbi, a nadbiskup i njegovi
pratioci strogo su ukoreni. ArhiĊakona su onda svojim pismima poduprli još trogirski i
hvarski biskup. Na to su izriĉito razgraniĉene sluţba nadbiskupova i sluţba arhiĊakonova, te
ovlasti što iz njih proizlaze. Tako su zacrtani sreĊeni odnosi u splitskoj crkvi, a Toma se
vratio kući ojaĉan, udvršćen na svojem poloţaju i ugledom jako osnaţen.(53)
O ugledu što ga je Toma stekao u Rimu svjedoĉi i to što Grgur IX. 1235. u pismu zadarskom
nadbiskupu Ivanu najavljuje da će, ako ovaj ne prestane kinjiti franjevce koji su u njegovoj
biskupiji suzbijali krivovjerje, ovlastiti splitskoga nadbiskupa i arhiĊakona, dakle Tomu, da
u njegovo, papino, ime postupaju protiv njega.(54) Taj ojaĉani poloţaj Tomi je uskoro jako
zatrebao, a i za splitsku se gradsku općinu pokazao vrlo znatnim.
f. Tatarska kuga
Kako god su se prilike za autonomiju splitske gradske općine oko 1240. bile povoljno sredile,
daljnji razvoj nije potekao niti skladno niti glatko. Kao ni od kuda, od vrata paklenih, iz
tadašnjim Splićanima nezamislivih i sasvim nestvarnih eurazijskih kopnenih daljina, nasrnula
je na njih »tatarska kuga«, mongolska konjanička vojska, koju je od Karakoruma na
sjevernom rubu pustinje Gobi bio pokrenuo Džingis-kan. pa su joj izvrsno voĎeni udarni
odredi već bili stigli do Žutoga mora, do Dnjepra, Moskve, Novgoroda, a onda i do Jadrana.
Ugarska je bila poharana, Slavonija pregažena, razoreni Orljava, Kamenica, Čazma i
Zagreb, tek se tvrdi Kalnik nekako održao. Ni planinska Hrvatska se nije uspjela othrvati
tomu do tada nezamislivu nasrtaju, opustošeni su Kninsko polje i Biskupija, tek je tvrdi Klis
nekako opstao. A napadač je u mnogo prilika već iskušana taktika bila da nemilosrdno
progone kralja, da ga ne puštaju sve dok ga ne zarobe i ubiju, to njegovu kraljevinu podvrgnu
svojoj nemilosrdnoj vlasti. U tome su se već bili dobro uvježbali u Središnjoj Aziji.
0 svem tome ni Ugri, ni Hrvati, ni Splićani nisu imali pojma. Tako su Mongoli gonili i Belu
IV. Arpadovića, po milosti Božjoj kralja Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije,
Galicije, Vladimirije i Kumanije, pošto su mu 11. travnja 1241. na sjeveroistoku Ugarske na
rijeci Sajo hametice potukli veliku, ali slabo voĎenu vojsku. Uostalom, baš nikoja onodobna
europska feudalna vojska nije bila dorasla mongolskomu konjaništvu. Gonili su kralja preko
ravnica, rijeka, gorja do pod zidove Splita i Trogira, gdje su mu more i otoci obećavali da će
ipak umaknuti konjanicima. Tako je kraljica stigla prvo u Klis, pa onda u Trogir, a kralj prvo
u Split, gdje su njega i njegovu sjajnu pratnju krasno primili, ali je on, ozlovoljen što mu
Splićani nisu izgradili brod onako brzo kako je očekivao, otišao prvo u Trogir, što je utvrĎen
ležao na otoku, pa onda na nešto dalji otok Čiovo i napokon na brod kojim se otisnuo na
more jer se samo tako osjećao donekle sigurnim od tatarskih progonitelja. Njihovu se
zapovjedniku Kajdanu pokazalo da neće biti baš lako uhvatiti kralja, njegovu obitelj i njegovu
pratnju. Nije samo izostajao odlučni vojni uspjeh, nego je, a to je odlučilo o svemu, 1242. u
dalekoj Mongoliji umro kan kanova, kakan Ugedaj, a po zakonu koji je Džingis-kan ostavio
svojim
potomcima, morali su oni svi odmah ostaviti sva osvajanja i sa svom svojom vojskom pohitati
u Karakorum na rubu pustinje Gobi da izaberu nasljednika. Kako su se iznenada pojavili,
podjednako uţasni i neobjašnjivi, isto tako su se, ništa manje neobjašnjivo, izgubili. Za njima
je ostala samo gluha tišina pohare. Na svu sreću nije im bilo povratka. Odnosi su se sila i
moći u eurazijskim prostranstvima bili promijenili. Latinska je Europa ostala trajno
pošteĊena. U kraljevstvu kralja Bele jedva da su i shvatili koliku su nevjerojatnu sreću imali.
Jer Mongoli su nad njim već bili na široko uspostavili svoju bezdušno nemilosrdnu
vladavinu.(63)
Oko Tome i njegova Splita u to se dvije nepune godine sve poremetilo. DogaĎaji su ga silno
zaokupili. Vrlo je pomno pratio i poslije suvislo opisao što se tada dogaĎalo u malom trokutu
izmeĎu Splita, Klisa i Trogira. A ozbiljno je studirao to što se tada zapravo dogaĎalo unutar
obzorja daleko širega nego je on bio naviknuo imati pred očima. U tim je njegovim studijima
došao do nas bitnih tragova ozbiljnih začetaka etnološke misli u Hrvata.(64)
U svojem opisu aktualnoga zbivanja pod zidinama Splita i Trogira pribilježio je Toma dvije
potankosti koje neobično mnogo govore o polju kulturnih silnica u kojem je uspostavljeno
hrvatsko srednjovjekovlje i s njime sami temelji hrvatske povijesti. Zapazio je tako i zapisao
da su Splićani, kada su sa zidina svojega grada prvi put ugledali kako im se približava
predstraža mongolske vojske za tu konjaničku četu mislili da su to njima već odavno poznati
Hrvati, s kojima su se opet i opet sukobljavali, pa su htjeli izaći i udariti na njih da ih suzbiju
sa svojeg teritorija. Tek su ugarski izbjeglice, koji su već bili upoznali Tatare, razabrali tko
zapravo prilazi gradu i kako je strahovita opasnost od njih.(65)
Pravi srednjoazijski nomadski konjanici učinili su se Splićanima na prvi pogled kao da su
Hrvati. Sve do polovice 13. st. bili su dakle oko nekada carskih dalmatinskih gradova
neposredno suočeni mediteranska tradicija antičkih korijena i svijet obilježen podrijetlom iz
eurazijskih prostranstava.
Sasvim je sukladno tomu da je mongolski zapovjednik, kako je zabilježio Toma, pozivajući
Trogirane da predaju kralja i tako spasu sebe, dao da im se to dovikuje hrvatski.(66) Tko god
bi preko morskih daljina sa zapadnoga kraja tadašnjeg svijeta, ili od nekuda s one strane,
brodom doplovio pod zidine grada i htio nešto doviknuti Trogiranima, vikao bi, dakako, na
talijanskom, ili na kojem drugom romanskom jeziku. Ali oni koji su došli kopnom, dojašili iz
istočnih prostranstava, ti jednako tako naravno Trogiranima preko zida dovikuju hrvatski, ili
možda i kojim drugim slavenskim jezikom. A Trogirani, posve naravno, razumiju oboje. Sve
stoji do toga s koje strane tko dolazi i viče.
U obojima tim zgodama vrlo jasno razabiremo kako je utemeljena hrvatska povijest. A Toma,
splitski arhiĎakon, taj oštroumni promatrač i pouzdani zapisivač, kao da je to nevjerojatne
godine 1242. postavljen upravo u njezin stožer. On sam, zbunjen i potresen tim zbivanjem,
zabrinut za svoj mali svijet, nije to, dakako, mogao razabrati. Bolje to razabiremo mi kad se
okrenemo svojoj prošlosti i gledamo u dubinu vremena. Premda za sebe nikada ne bi rekao
da je Hrvat, Toma se to po formatu svoje osobe i važnosti svojega iskustva, koje nam je tako
mjerodavno prenio i predao, predstavlja kao jedan od najznatnijih likova hrvatske duhovne
baštine.
g. Neskladni odnosi
Iste godine 1242, u mutnome vremenu, umro je Tomin svladani protivnik, starac nadbiskup
Guncel. Trebalo je popuniti ispraţnjenu stolicu. Tu se jasno pokazalo kako se poloţaj
promijenio i Toma izgubio velik utjecaj koji je u gradu dotle imao. Skupština splitskoga
kaptola i klera izabrala je na navalnu ţelju svjetovnjaka, kojima se, dakako protiv Tome,
oprezno pridruţio i naĉelnik Gargan, za splitskoga nadbiskupa zagrebaĉkog biskupa
Stjepana,(67) koji je bio došao u grad u pratnji kralja
Bele kad se taj pred Tatarima sklonio u Split. Bio je bogat i utjecajan, svima pristupaĉan i
prema svima blagohotan. Splitski su graĊani oĉito smatrali da bi im mogao pribaviti mnoge
pogodnosti. On je pak nastojao ujediniti svoju zagrebaĉku crkvu sa splitskom, ĉime bi se
obnovilo jedinstvo dalmatinsko-hrvatske crkve i njezina primata na cijelom podruĉju
Zvonimirove baštine. Podupirao ga je u tome mlaĊi brat kralja Bele IV, Koloman Arpadović,
herceg sve Slavonije, koji se nazivao i kraljem i tako htio uĉvrstiti svoj poloţaj. No herceg i
kralj Koloman smrtno je ranjen u bitki s Mongolima na rijeci Sajo pa je biskup Stjepan
izgubio njegovu politiĉku podršku. A zbog sedisvakancije u Rimu taj splitski izbor nije bio
potvrĊen. Na kraju se cijeli naum skršio o otporu ugarske crkve koja se ţilavo protivila
remećenju svoje uspostavljene metropolitanske hijerarhije. A i papa nije htio odobriti
zagrebaĉkomu biskupu Stjepanu sve ono što je traţio pri preuzimanju splitske nadbiskupije,
pa se on 1243. napokon odrekao i samoga splitskog izbora.(68)
U svem se tome pokazalo da je napuknuo savez izmeĊu splitske crkve, a dok je bila
ispraţnjena nadbiskupska stolica na ĉelu joj je i dalje stajao sam ArhiĊakon, i općine pod
naĉelnikom Garganom, koji je do tada bespogovorno podupirao crkvene teţnje. Mongolski je
nasrtaj poremetio one silnice po kojima je Garganova vladavina u prvim svojim godinama
bila tako uspješna. Kralj, kraljica i njihov dvor, koji su do tada, slabo zainteresirani za Split,
boravili u dalekom podunavlju, sada su se na dulje vrijeme našli u neposrednoj blizini grada.
Uza sve nastojanje, Gargan nije uspio uspostaviti dobre odnose s njima. Neprijatelji njegova
vladanja bili su osobito uspješni u tome da kraljicu oneraspoloţe prema Splitu. Vladari su se
okrenuli Trogiru. Bela mu je podijelio vaţne privilegije,(69) a potpuno je zaobišao Split.
Štoviše, privilegirao je Hvar i tom mu je prilikom predao otok Braĉ, koji je Gargan u ratu s
Omišanima bio stekao za Split.
Kada se pak kralj vratio u Ugarsku, kraljica je sa svojim dvorom ostala u Klisu i odande se
nemilostivo odnosila prema Splitu. U privilegiju koji je kralj Bela navodno dao Hvaranima,
izriĉito stoji da knez kojega sebi biraju uvijek mora biti iz ugarskoga kraljevstva.(70) Ta
vijest, meĊutim, nije pouzdana jer se dalo uvjerljivo pokazati da je isprava u kojoj je sadrţana
najvjerojatnije krivotvorina i sadrţajno sasvim nepouzdana.(71) Tu bi se oĉito pokazivalo da
je kralj predao Braĉ Hvaranima kako bi kaznio Split za to što je sebi za naĉelnika postavio
Jakinjanina, koji kao takav nije bio podanik ugarskoga kralja.(72) Trogirani su pak, valja
pretpostaviti, uspješno
odrţavali, pa ĉak i potpirivali, to vladarsko neraspoloţenje prema Splitu. Tako je
ArhiĊakonova politika doţivjela ozbiljan neuspjeh jer je kralja otuĊio od Splita, a u samome
se gradu odvojio od naĉelnika. Nije dakle ĉudno što je kod graĊana izgubio onaj utjecaj koji
je bio izgradio kad se vratio iz Italije poslije trijumfa nad nadbiskupom Guncelom u papinskoj
kuriji.
Godine 1242. Garganu se okončala služba kao načelniku. Nije bio ponovno izabran, nego se
vratio kući. Splitska je općina, ne dirajući u ureĎenje koje je on bio ustrojio, postavila sebi za
načelnika nekoga Ivana, mladića iz kuće krčkih knezova. Tu se vidi kako se potiho stalo
odstupati od toga da načelnik mora biti potpun stranac u Dalmaciji i meĎu hrvatskim
velikašima. On je nastavio vladati onako kako je Gargan bio započeo, ali, mlad i neiskusan,
nije bio osoba u sebi čvrsta, nego se često pokazivao povodljivim. A u Splitu je novi načelnik
bio okružen sve Tominim protivnicima, koji su ga vjerojatno i doveli na taj položaj.(73)
h. Sukob na Sustipanu
Napokon je došlo i do otvorena loma. Negdje pod kraj 1242. ili na početku 1243. ostalo je
mjesto sustipanskoga opata ispražnjeno. Pravo izbora pripadalo je redovnicima, a potvrditi
ga je imao splitski nadbiskup. Redovnici su se okupili na izbornu skupštinu, a kako Split tada
nije imao nadbiskupa, došli su svi kanonici na čelu sa svojim ArhiĎakonom u samostan da
kaptol, zamjenjujući zakonito nadbiskupa, potvrdi izbor. Benediktinci su proveli uredan
izborni postupak i izabrali jednoga izmeĎu sebe za novog opata. ArhiĎakon je pak, okružen
svojim kanonicima, pratio taj izbor, utvrdio da je uredno izvršen i pristupio njegovu
potvrĎivanju. Tomu se potvrĎivanju, meĎutim, žestoko usprotivila protucrkvena stranka u
gradu. Nije taj čin htjela prepustiti kaptolu i crkvi, nego je podigla na noge načelnika i
pozvala ga kako bi spriječio da ArhiĎakon s nekim klericima sam odlučuje o tako važnoj
stvari. Svijet je nahrupio u sustipanski samostan, pogrdio, pa čak i tvorno napao ArhiĎakona,
prisilio izabranoga opata da se odrekne toga izbora. A načelnik je javno pohvalio taj
nasilnički čin pobješnjele gomile. I u kleru se našlo takvih koji su u toj prilici stali uz
svjetovnjake protiv ArhiĎakona i kaptola. Crkvena je strana, suočena s tako bjesomučnim
neprijateljstvom općine, morala popustiti. Izopćeno je tek nešto malo najgorih izgrednika,
prihvaćeno je odreknuće izabranoga opata i dopušteno je da jedan Splićanin svjetovnjak u
pratnji sustipanskih redovnika poĎe u Apuliju i odande dovede redovnika stranca
koji je onda izabran i postavljen za novoga opata.(74) Poloţaj koji je Toma bio svojoj struji
izgradio u splitskoj općini potpuno se urušio. Razdrt u sebi, Split se odmah pokazao i teško
ugroţenim s kopnene strane. Dao se zaplesti u sukob s kliškim kaštelanom koji je zbog
neopreza mladoga naĉelnika prerastao u teţak sukob s ugarskim i hrvatskim ĉetama, u kojem
su Splićani pretrpjeli velike štete i gubitke. Toma je u tome vidio boţju kaznu za postupak
splitske općine prema crkvi.(75) Svakako se pak pokazalo kako su se nepovoljno za njega bile
promijenile prilike prema onomu kakve su bile prije samo ĉetiri godine, kada je Toma stojeći
za gradskim kormilom onako nadmoćno upravljao plovidbom.
A smrknulo se obzorje i s jadranske strane. Još 1242. pokušali su se Zadrani izviti ispod
mletaĉke vlasti i uspostaviti svoju teško pritisnutu autonomiju opirući se o vrhovništvo kralja
Bele i privilegije što su im dali kraljevi Ugarske, Dalmacije i Hrvatske. Bili su naime iskusili
da je mletaĉki pritisak na autonomiju dalmatinskih gradova kud i kamo teţi. Toma nije baš
imao razumijevanja za njih. Njegova su iskustva bila drukĉija, njega su zaokupljala trvenja
njegova Splita s ugarskim kraljevima i hrvatskim velikašima. Tamo se još nije bilo pravo
osjetilo kako pritišće mletaĉka vlast. Kada onda pripovijeda o tome kako su Mletci, još iste
godine, ponovno pokorili Zadrane, jasno pokazuje da misli kako im se to pravo zgodilo.(76)
A novi splitski naĉelnik, Bernard Trkanin, pošto je 1243. izabran na godinu dana, dao se oko
privilegija što ih je kralj Bela podijelio Trogiranima i u njima im priznao neke posjede koje su
Splićani smatrali svojima uvući u opasan rat s Trogirom. Samo teško i samo privremeno
smirili su to franjevci svojim mirotvornim posredovanjem.(77) Dobrobit autonomne splitske
općina bila je doista nagrizena sa svih strana.
i. Gorcĉine
Splitski naĉelnik Bernard Tršćanin, onaj isti koji je onako bez ograde podupro pobunu
svjetovnjaka protiv izbora ArhiĊakona za nadbiskupa, ratoboran i neotesan kakav je po
naravi bio, odmah je poĉeo pripremati sredstva da povede nov napadaj na Trogirane jer
Splićani nikako nisu bili zadovoljni mirom koji su bili svojim posredovanjem uspostavili
franjevci. Tako je odmah postalo i bespredmetno da na splitsku nadbiskupsku stolicu
doista sjedne trogirski biskup Treguan, koji je bio onako od nevolje izabran na nju.
Potrajala je stoga sedisvakancija i ArhiĊakon je Toma, ogorĉen i uvrijeĊen, ostao u
skladu sa svojim zakonitim ovlastima do daljnjega na ĉelu splitske crkve.
A rat je s Trogiranima Toma, koji ga je ne bez razloga smatrao pogubnim za Split,
upravo protuprirodnim, ratom meĊu najbliţim roĊacima, doţivljavao kao Boţju kaznu
kojom je grad bio udaren za svoju zloću. Splićani su bili jaĉi, to je svak znao, pa su i
udarili olako. Ali iza Trogirana je stajao kralj, što im je na dulji rok davalo nadmoćan
poloţaj. Postignuli su da kralj Bela poništi sve ustupke Splićanima koje su franjevci
ishodili od njih da primire opasne razmirice sa Splitom. Splićani pak nisu mogli prihvatiti
to izmirenje i naĉelnik se odlućio što iznenadnije navaliti na Trogir. Sukob je poĉeo na
moru. Sasvim neoĉekivano, trogirski su brodovi nadjaĉali splitske ĉak je zarobljen jedan
splitski brod i na njem gotovo šezdeset graĊana, i to od najuglednijih, koji su dopali
trogirske tamnice. I dalje je taj rat potekao vrlo nepovoljno za Splićane. Gubitci su im bili
veliki, a Trogirani su sklopili savez sa susjedima Hrvatima i ti su napadali splitski
teritorij, nadmoćno pljaĉkali i ubijali. Na kraju je naĉelnik, predajući sluţbu i vraćajudi se
u domovinu, pristupio crkvi, priznao se krivim što je dopustio ono nasilje nad njom i
zamolio oproštenje. U javnoj je skupštini rekao da je kaptol pri izboru nadbiskupa
postupao zakonito, a nepriliĉno ponašanje svjetovnjaka da je bilo naopako i zlo.(79)
Sve je to Tomi bila velika zadovoliština, alii gorka, jer se Split našao u vrlo teškom
poloţaju. Ne videći drugoga izlaza, graĊani su se utekli bosanskomu banu Ninoslavu i
izabrali ga 1244. za gradskoga kneza. Time su odustali od odluke da općinom vladaju
stranci kao profesionalni naĉelnici izabrani na strogo odreĊen rok i postavili opet nad
sobom moćnika iz zaleĊa. A taj je izbor još više opteretio njihove odnose s kraljem
Belom, kojega je Ninoslav, doduše, priznavao za svojega kralja, ali mu je zadavao i
ozbiljnih neprilika. Ban je došao s jakom vojskom i skupa sa Splićanima dva tjedna
pustošio trogirsko polje, sjekao voćnjake i vinograde, a onda otišao i ostavio zamjenika i
jednoga svojeg sina s jakom ĉetom konjanika. To je, dakako, bitno promijenilo odnos
snaga.
No Trogirani, znajući gdje im je prava nadmoć, i dalje nisu htjeli osloboditi zarobljenike,
nego su sve što se dogodilo javili kralju. Taj se strahovito razljutio i smjesta naredio
Dioniziju, banu sve Slavonije i Dalmacije, da s velikom vojskom poĊe u Dalmaciju i koliko je
to god moguće strogo kazni Splićane. Drugu je vojsku poslao da se osveti bosanskomu
banu.(80) Splićani su odmah osjetili da su se našli u velikoj nevolji, pa su poslali kralju
izaslanstvo da pokušaju sve izgladiti i umilostiviti ga. On je pak prikrio svoju ljutnju, govorio
tek o ispraţnjenoj splitskoj nadbiskupskoj stolici i preporuĉio im Hugrina, prepošta
ĉazmanskog kaptola, da ga izaberu za nadbiskupa jer će od toga biti velika korist i crkvi i
gradu. Napismeno im pak o tome nije dao ništa. Misleći da im je kralj to postavio kao
uvjet, da će tim izborom njemu ući u volju i odvratiti od sebe njegovu ljutnju, graĊani su
stali zahtijevati da se taj Hugrin bez oklijevanja izabere za nadbiskupa i da oni,
svjetovnjaci, sudjeluju u tome. Toma se, dakako, suprotstavio. Imao je ĉak obrazloţenje
koje nije bilo previše izazovno. Do njega je bio dopro glas da je Hugrin drzak ĉovjek, pa
se protivio naglom izboru istiĉući da treba dobro razmotriti i promisliti. No svjetovnjaci
su i opet navalili da to od crkve iznude silom. Ĉak je kneţev zamjenik raspustio zbor, te
sa sucem i nekim uglednim vijećnicima otišao u crkvenu komoru i tamo na silu uzeo
kaptolski peĉat, pri ĉemu su im pomogli i neki svećenici protivni ArhiĊakonu. Odnijeli su
peĉat, napisali pismo u ime kaptola, bespravno ga providili njegovim peĉatom i poslali
dva plemića koji su se predstavljali kao kaptolski opunomoćenici i toboţe izvršili izbor,
sasvim onako kako je kralju bilo po volji. Kralj je tada upravo boravio u Slavoniji, pa su
se brzo vratili i javili da je Hugrinov izbor izvršen, da je kralj pomiren s gradom i da će
graĊani osjetiti njegovu veliku milost.
Kralj pak nije ni pomišljao na to da odustane od kaţnjavanja. Već za dva tjedna stigao je
ban Dionizije s velikom vojskom i utaborio se s njom u Solinu. Splićani su doduše na sve
moguće naĉine pokušavali uspostaviti s njim miroljubive odnose da izbjegnu sukob s tom
nadmoćnom silom, ali ban se drţao kraljeve zapovijedi. Postavio je Splićanima vrlo teške
uvjete, traţio od njih taoce i jako veliku svotu novaca. Splićani su shvatili da time gube
slobodu i pozivali su se na privilegije, ali ban ih nije priznao nego je i dalje svojim
uvjetima nesmiljeno pritiskao graĊane. Tada su se Splićani u oĉaju osovili i odbili sve
uvjete. Ban je na to napao Split. Na dan 12. srpnja 1244. došlo je u splitskom predgraĊu
do velike bitke. Vojska je udarila na grad sa sjeverozapadne strane, gdje je bio najslabije
utvrĊen. Pri tome su mnogo pomogli Trogirani jer su oni dobro poznavali zemljište.
Splićani su se našli u bezizlaznom poloţaju i jedva su odoljeli strašnoj navali. Neki su
već ozbiljno pomišljali da napuste grad i bjeţe na more. Moglo se uĉiniti da je ponosni
Split potpuno svladan.
Drugoga je dana, meĊutim, ban Dionizije ipak morao uvidjeti da neće biti lako potpuno
skršiti otpor graĊana. Poĉeo je tada, iz poloţaja sasvim neupitne nadmoći, pregovarati sa
Splićanima o miru. Ovi pak, tijesno pritisnuti vojskom sa svih strana i s dvjesta svojih
graĊana utamniĉenih u Trogiru, postali su sada sasvim popustljivi. Pristali su uplatiti u
kraljevsku blagajnu šeststo maraka srebra i dati šest plemiĉkih sinova kao taoce svoje
vjernosti kralju. Za uzvrat im je zajamĉeno da će svi utamniĉeni u Trogiru
biti pušteni na slobodu. Tada se ban s vojskom udaljio od Splita. Grad je samo za dlaku
izbjegao potpunu propast.(81)
U velikoj nevolji Splitu je ostajao samo Hugrinov izbor za nadbiskupa da time moţda
ipak popravi svoj poloţaj. Tako je razvoj dogaĊaja i opet izravno zahvatio ArhiĊakona.
GraĊani su se obratili Tomi i kaptolu, te uporno traţili da pristanu uz onaj krivotvoreni
izbor i da ţurno pošalju po izabranoga nadbiskupa. Ali ArhiĊakon i drugi kanonici nisu
pristajali na to jer su znali da takav izbor nema nikakve valjanosti, nego samo sramoti
crkvu. Tada su njihovi protivnici poĉeli opet buniti puk i vršiti pritisak na ArhiĊakona da
on sam poĊe i dovede izabranoga. Htjeli su time, vjerojatno, onemogućiti jednom za
svagda da se on ikada pozove na to da je zakonito izabran za nadbiskupa. Toma pak,
premda mu se nije dopadala osoba toboţe izabranoga nadbiskupa, a još manje naĉin kako
je izbor proveden, da bi izbjegao svako zloĉudno podmetanje, pristao je na to da poĊe po
Hugrina, ali je zatraţio da prije nego poĊe oni koji su ga poĉinili sami priznaju svoje
krivotvorstvo.
Tako je Toma napokon pošao da izvrši taj nalog gradske općine. prisiljen na to, a ne od
svoje volje. S jednim splitskim svjetovnjakom otišao je u Ugarsku i tamo je u nazoĉnosti
kralja Bele ponovno izabrao Hugrina. A kralj mu je tom prilikom povjerio i gradsko
kneštvo, kao da su ga izabrali graĊani, te je Hugrin bio odreĊen za nadbiskupa i kneza u
jednoj osobi. Postavio ga je i za poglavara otoka Hvara i Braĉa. Toma je tako, koliko god
nevoljko i bez traĉka radosti, bitno pridonio da se prilike u Splitu srede, kako god je to
bilo na tešku štetu autonomije, te je grad sada bio potpuno podvrgnut kraljevskoj vlasti.
A kada se vratio kući, bili su umrli glavni protivnici njegovih shvaćanja i nastojanja, koji
su dosljedno gazili prava splitske crkve. Tako su se i u gradu prilike oko njega nešto
smirile. Ostala mu je briga s Hugrinom, kojega je sad morao podnositi na ĉelu splitske
nadbiskupije.
0 uskrsnim blagdanima, u travnju 1245, kralj Bela je stolovao u Vrani. Tamo je od
Splićana primio pet tisuća libara i naredio da se oslobode svi zarobljenici. A izabrani
nadbiskup Hugrin došao je s velikom pratnjom u Split i naselio se u nadbiskupskom
stanu. Toma tako više nije stajao sam na ĉelu splitske crkve. Kralj je Hugrina bio
postavio na poloţaj duhovnoga i svjetovnog poglavara grada Splita. Tomi ni po ĉem nije
bio blizak. Bio je pravi velikaški lik, ponosan na podrijetlo i pojavu, sav okrenut
svjetovnomu ţivotu. Teţeći za raskoši i bogatstvom, sve je crkveno smatrao suvišnim i
sporednim. Tako ga crta Toma, ne krijući kako ne odobrava njegovu osobu. Ţivotom se,
kaţe Toma, povodio za ugarskim
prelatima pa je teško opterećivao sve od kojih je ubirao prihode. Tako je sebi pokušao
prisvojiti i onaj dio desetine koji je po staroj uredbi pripadao kaptolu. Tomu se
ArhiĐakon, kako mu je i bila duţnost, uspješno suprotstavio. Ne bez zluradosti biljeţi
Toma, da su se splitski graĊani, oni svjetovnjaci koji su toliko oĉekivali od Hugrina, u
njem gorko razoĉarali. Bio je, naime, mek i prijazan s onima koji su gradu bili protivnici,
a svu je strogost pokazivao graĊanima, tvrd i neugodan dobrima, ljubezan i dareţljiv
nevaljalima. Tako veli Toma. Vjerojatno se odatle razabire da je Hugrin kao nadbiskup i
knez dosljedno zastupao tuĊe, vladarske, interese, a ne gradske. Zna se, uostalom, tko ga
je i kako postavio. Tomi baš nikako nije bio mio. Ipak ne govori o njem bez poštovanja.
S njim nije imao teškoća koje ne bi iz svojega poloţaja mogao svladavati bez pretjerana
nastojanja i napora. I jedno mu priznaje bez pridrţaja: visoku naobrazbu i knjţievne
interese. Lik toga sinovca istoimenoga kaloĉkog nadbiskupa, a samoga prepošta
ĉazmanskoga kaptola i splitskoga nadbiskupa, vlasnika dragocjene knjiţnice, vaţan je
izloţak u kulturnopovijesnoj galeriji i zagrebaĉke i splitske crkve, sasvim u smislu
biskupa i izabranog nadbiskupa Stjepana. A Stjepan je kao zagrebaĉki biskup i osnovao
ĉazmanski kaptol, kao drugi u svojoj biskupiji, i stvorio tamo vaţno ţarište knjiţevne i
pravne naobrazbe. Na ĉelu splitske crkve ostao je samo ĉetiri godine (1244-1248). Tek tri
godine poslije ustoliĉenja posvetili su ga njegovi sufragani po papinu nalogu za
nadbiskupa, a palij mu je stigao iz Rima baš na vrijeme da bude pokopan s njime.(82)
Kao Hugrinov nasljednik izabran je već 1248. jednoglasno neki dominikanac Ivan,
podrijetlom Ugrin, koji se stjecajem okolnosti baš tada nalazio u Splitu da bude posvećen za
skradinskog biskupa. Takav je izbor, dakako, bio kralju po volji. Teško je bilo naći poslanike
koji će poći do Lyona, gdje je tada boravio papa Inocencije IV, da zatraţe potvrdu toga
izbora. Put je bio teţak i jako opasan zbog sukoba koji se. tada bio rasplamsao izmedu pape i
cara Fridrika. Kad su se napokon našla dva Splićanina koji su bili pripravni upustiti se u taj
pothvat, jedan kanonik i jedan svjetovnjak, trebala im je gotovo ĉitava godina dana da obave
taj posao. U takvim je prilikama bilo sasvim plauzibilno u pismenoj molbi dodati neka papa,
ako bude smatrao da taj izbor ne valja odobriti, po svojoj volji i prosudbi pošgalje drugoga da
stane na ĉelo splitskoj crkvi jer je bilo preopasno i preskupo u onim prilikama slati radi iste
stvari još i drugo poslanstvo. S tim su se sloţili i to su potpisali svi izbornici. Nije teško to
prepoznati dobro promišljen potez onih, na prvome mjestu samoga Tome, koji su se pri
popunjavanju nadbiskupske stolice htjeli izviti pritisku
ugarskoga kralja. To je i uspjelo. Papa je odbio potvrditi izbor dominikanca Ivana i
poslao za splitskoga nadbiskupa nekog Apulca po imenu Rogerija, rodom iz jednog
mjesta kod Beneventa.
Rogerije je kao izaslanik nekoga kardinala ĉešće boravio u Ugarskoj. Tamo se našao kad
su navalili Tatari, pa je pao u njihovo zarobljeništvo. Pritajivši se kao da je kakav bijedan
sluga i siromašak, na jedvite je jade izbjegao smrt. A kad se napokon vratio kući , isti je
kardinal, njegov zaštitnik, bdio nad njim i uveo ga je u krug papinske kurije. Tamo je
Rogerije odmah i posvećen za splitskoga nadbiskupa i dobio je metropolitanski palij, pa
je tako, već od prvoga ĉasa proviĊen svim metropolitanskim ovlastima, krenuo da
preuzme splitsku nadbiskupiju. Ali nije krenuo u Split. Iz papinske kurije on je preko
Lombardije došao u Mletke. Tamo je nakupovao svega što je smatrao da će mu biti
potrebno. Dvadeset je godina, kaţe nam Toma, boravio u rimskoj kuriji i za to se vrijeme
dobro potkoţio. Nastavio je putovanje preko Koruške, a u Oglaju ga je lijepo primio
patrijarh i dao mu pratnju preko svojega podruĉja sve do meĊa ugarskoga kraljevstva.
Tako je došao do dvora kralja Bele i predao mu papino preporuĉno pismo. Objasnio je
kako je imenovan da stane na ĉelo splitske crkve. Kralju se to nije dopalo. Nije se mogao
pomiriti s tim da je do toga postavljenja došlo bez njegova znanja i pristanka. Ali je
prikrio svoju ljutnju i dopustio nadbiskupu da mirno poĊe do svojega sjedišta. U Splitu su
ga kler i puk radosno doĉekali. Brinuo se jako da poboljša opremu svoje nadbiskupije.
Popravio je i ukrasio nadbiskupski dvor i opremio nadbiskupske posjede poljoprivrednim
oruĊem i napravama te ih opskrbio stokom. Toma s njim nije imao sukoba. tek je kritiĉki
promatrao njegovu zahtjevnu rastrošnost i biljeţi kako je zbog nje opterećivao
podavanjima mnoge crkve i samostane.(83)
Poĉetkom godine 1252. njemaĉki kralj Konrad, sin papina protivnika cara Fridrika II, koji je
1250. naslijedio svojega oca kao kralj u Njemaĉkoj i Italiji, stigao je na putu prema jugu
Italije, gdje je trebao zaposjesti sicilsko kraljevstvo, prešavši preko Jadranskoga mora, i u
Split.(84) Njegova oca Fridrika II. papa je bio izopćioo iz crkve i lišio carske ĉasti, ne samo
njega samoga nego i sve njegovo potomstvo. Ipak su ga gradovi uz obalu, gdje god bi
Konradovo brodovlje pristajalo, primali sveĉano i iskazivali mu veliko poštovanje, kako ga je
prilicilo iskazivati kralju. Ali kada je
kralj Konrad pristao u splitskoj luci i nadbiskup Rogerije razabrao da hoće ući u grad, dao je
pred kraljem zatvoriti sve crkve, pa je s ArhiĊakonom Tomom i nekojim višim pripadnicima
splitskoga svećenstva napustio grad i otišao na ladanjske posjede, te su ondje ostali dokle je
god kralj boravio u gradu. Kralj je to osobito teško zamjerio nadbiskupu jer je kao Apulac bio
njegov podanik. Splićani su ga pak radosno primili i smjestili u nadbiskupskome dvoru. U
tome je jasno došao do izraţaja trajni sukob izmedu splitske općine i crkve. Lako je zamisliti
da su graĊani bili jako protivni nadbiskupu kojega nisu imali prilike niti birati. Njima je
autonomija gradske crkve bila vaţnija od papinskog autoriteta. Toma je pak tom gestom, u
kojoj je bio potpuno solidaran s nadbiskupom, potvrdio dosljednu crkvenu politiku koja je
poslušnost papinstvu stavljala iznad tradicionalne autonomije gradske crkve.(85)
Iste je godine i kralj Bela pohodio Split. On se još 1251. bio spustio preko Hrvatske do
dalmatinskih gradova i utaborio kod crkve sv. Petra izmedu Solina i Trogira. Onamo su sa
svih strana dolazili k njemu kao svojemu vrhovnomu gospodaru da dobiju njegovu presudu u
raznim predmetima. Ukrcao se i na galiju, te je na njoj došao u Split, noseći na sebi sve
veliĉanstvene kraljevske insignije. Splićani su ga lijepo doĉekali i on je prenoćio u gradu.
GraĊani su mu revno dolazili, a kralj ih je primao blagohotno i prijazno je razgovarao s njima.
Tada im je, ne ljutito nego govoreći umjereno, prigovorio što su htjeli za nadbiskupa nekoga
tko je stranac i nepoznat, koji nije iz njegova kraljevstva, i još k tomu bez njegova znanja i
pristanka. Oni su mu se na sve naĉine ispriĉavali, a kralj je smireno prihvatio ono što se
dogodilo i samo zatraţio od njih da mu se zakunu kako takvo što neće opet ĉiniti. A sa samim
se nadbiskupom, i dok je boravio u Dalmaciji, i kad je taj dolazio u Ugarsku, uvijek ophodio
prijazno i s duţnim poštovanjem. Iz toga se zbivanja razabire kako je splitski kaptol, a to na
prvom mjestu znaĉi ArhiĊakon, bio suprotstavljen ne samo gradskoj općini nego i vladaru.
Toma nam inaće ne kazuje ništa o tome kako se sam drţao za kraljeva posjeta Splitu. Inaće, u
to su doba opet gradsko kneštvo drţali hrvatski velikaši koji su kralju bili po volji. Radilo se
još samo o vladarskoj kontroli nad crkvom.(86)
Iz pedesetih godina 13. stoljeća malo je vijesti o javnome djelovanju Tome ArhiĊakona. Ĉini
se da se u to doba vrlo ozbiljno dao na povjesniĉarski i knjiţevni rad. Pod kraj toga razdoblja
na Tomin je poticaj nadbiskup Rogerije dao skupiti i srediti sve isprave koje su se ĉuvale u
sustipanskom samostanu. Taj je samostan bio locus credibilis, pa ih se tamo nalazilo
mnogo pohranjenih.(87)
Još 1254. posredovao je splitski ArhiĊakon u sporu izmeĊu trogirskoga biskupa Treguana
i Stanimira Šibenskog arhiprezbitera, koji se htio odvojiti od trogirske biskupije i
osnovati vlastitu, a papa Inocencije IV. odobrio je nagodbu kojom je urodilo Tomino
posredovanje. On je već 1240. i 1252. svjedoĉio i primao izjave u tom predmetu, koji je
bio u nadleţnosti splitske metropolije.(88) Godine pak 1261. povjerio mu je papa
Aleksandar IV. provedbu presude zadarskoga nadbiskupa protiv šibenskoga klera.(89) U
tim je godinama, ĉini se, u javnom djelovanju splitskoga ArhiĊakona nastupilo zatišje.
Iste godine 1261. još se jednom oko njega sve uzburkalo. Kao graĊaninu-palo mu je na
ramena teško breme. Te se godine kraljica Marija, ţena kralja Bele i majka njegovih
kraljevića Stjepana i Bele, Grkinja, kći bizantskoga cara Teodora Laskarisa, spustila iz
Ugarske preko Panonije i Hrvatske jer je htjela uĉvrstiti vjernost tih naroda svojemu mlaĊem
sinu Bell, koji je bio postavljen u tim zemljama za hercega. Kralj Bela IV. (1235-1270)
svojega je starijega sina Stjepana još 1245. dao okruniti ugarskom krunom i onda je taj, kao
»mladi kralj«, prvo dobio da kao
herceg vlada »cijelom Slavonijom«, a onda je tu vlast 1261. prepustio svojem mlaĊemu
bratu Beli, kako je to već od prije bio obiĉaj u Arpadovića.
Kraljica se tako spustila u Hrvatsku i u pratnji mnogih velikaša i vojnika sjela je u tvrdi
Knin i tamo okupila oko sebe prvake onih krajeva i poĉela s njima razgovore o vjernosti
koju su duţni svojemu novomu vladaru. Dok je ona boravila u Kninu, dogodilo se da su
od posade koja je drţala Klis neki vojnici sišli do Solina i tamo poĉeli Splićanima
pustošiti usjeve. Kad se to ĉulo u gradu, poţurili su onamo neki nerazumno smioni
mladići. Nije ih poslala općina, nego su došli od vlastite revnosti i ludoga ţara da silom
suzbiju silu. Pobili su se i tu su zaglavila dva Ugrina s Klisa. Kada je kraljica ĉula za to,
strahovito se razljutila. Odmah je ostavila kninsku tvrĊavu i krenula da se osveti
Splićanima. Ti pak, kad su osjetili što im kraljica sprema, poslali su joj poslanika i
pokušali je umiriti. Ona se, meĊutim, nije obzirala na njihove isprike, nego je odsjela u
tvrdom Klisu. Onamo je došao nadbiskup Rogerije i pokušao za sebe i za grad postići mir
i njezinu milost. Time ju je samo još više razdraţio jer je posumnjala da je sve to njegovo
maslo. Već mu je bila spremila pogibiju i samo je uz pomoć prijatelja umakao iz tvrĊave.
Splićani su svakoga dana slali što redovnike, što izaslanike, koji su kraljici donosili
darove i razne poslastice ne bi li se nekako primirila, ali je ona ostajala neumoljiva. S
njom je bila velika vojska Ugara, Slavena i Kumana i ona im je naredila da se spuste do
grada i da tamo sve pale i pustoše. Splićani su se onda poĉeli dobro ĉuvati, nisu izlazili iz
gradskih utvrda i kraljica je morala uvidjeti da im tako neće moći ozbiljno nauditi, a
kamoli baciti ih na koljena. Pribjegla je stoga lukavstvu. Hinila je da se već umirila, da se
više ne brine za ona dva ubijena vojnika s Klisa, pa je dobrohotno odgovorila splitskim
poslanicima da hoće s gradom uglaviti mir i da se više ne trebaju bojati. Kad su se
poslanici vraali u grad poslala je s njima tri ili ĉetiri ţupana i nekih trideset vojnika tek
lako oruţanih. Dala im je tajni naputak da izmame Splićane iz grada i da ih koliko više
mogu uhvate i odvuku na tvrĊavu ili pak maĉevima sasijeku. Rekli su da neće ulaziti u
grad kako ne bi izazvali kakvu pomutnju, nego su ugledniji graĊani izašli na istoĉna
vrata, prema Luĉcu i dominikanskomu samostanu, da pregovaraju o miru. Na dan znak
Ugri su ih napali i uhvatiti petoricu. Ostali su pobjegli, neki od njih ranjeni. Onu su
petoricu odvukli na Klis i tamo bacili u tamnicu. Kad je kralj Bela ĉuo za sve to, nije
odobravao kraljiĉine postupke i poslao dva franjevca da je obuzdaju i što brţe vrate u
Ugarsku. Splićani su je pak ponizno molili da milosrdno oslobodi splitske plemiće koje je
dala uhvatiti bez ikakve njihove krivnje. Ona nikako nije pristajala na to, nego im je
napokon preporuĉila da pošalju
poslanike kralju, a ona da će se kod njega zauzeti za njih. Onda je zarobljene Splićane dala iz
Klisa odvesti u Knin i zatvoriti u tamnicu ondašnje tvrĊave, a sama se vratila u Ugarsku. Na
to su Splićani poslali za njom onamo Tomu ArhidĊkona i jednoga plemića svjetovnjaka kao
poslanike. Kralj ih je primio i saslušao u nazoĉnosti svoje kraljice. A ona, kako god je bila
obećala da će se zauzeti za Splićane, stala ih je sada pred kraljem optuţivati za mnogo toga.
Kralj joj je pak povjerovao i zatraţio od njih dvadeset i ĉetiri talca iz najboljih obitelji u gradu
kako bi se oslobodili zarobljenici. ArhiĊakon se na to pozvao na povlasticu koju je grad Split
bio dobio od starih ugarskih kraljeva da kraljevima ne daje talce i ustrajno je odbijao kraljev
zahtjev. Tako su se poslanici vratili u Split, a da nisu postigli ono zbog ĉega su pošli na put.
Kralj je onda poslao bana Rolanda da pregovara sa splitskim graĊanima. On im je objavio
kraljevu odluku da neće moći svoje sugraĊane osloboditi tamnice, nego samo ako kralju
predaju najmanje dvanaest talaca po njegovu izboru. Splićani su sad shvatili koliko ih je kralj
pritisnuo i pokorili su se njegovoj volji. Kralj je s kraljicom 1262. došao u Hrvatsku, u Bihać
na Uni, i Splićani su mu onamo poslali dvanaest djeĉaka. On ih je primio ljubezno i
dobrohotno to obećao da će lijepo postupati s njima i da ih neće dugo zadrţati. Onda je u
Bihaću postavio bana Rolanda Splićanima za gradskoga kneza, a oni su ga po tome, htjeli ne
htjeli, i izabrali za tu sluţbu. Tako su zarobljeni Splićani osloboĊeni poslije gotovo dvije
godine teškoga tamnovanja koje baš niĉim nisu
zasluţili. Tomina javna djelatnost, koliko je nama poznata, završava u turobnom osvjetljenju,
bezuspješnim i jalovim poslanstvom na ugarski dvor. ArhiĊakon je i tu pod teškim pritiskom
branio pravo i naĉela.(90)
Pet godina poslije toga teškog sukoba s vladarskom kućom umro je 1266. nakon duge bolesti
zglobova nadbiskup Rogerije. Svoj je imetak, koji je velikim dijelom stekao kao nadbiskup od
crkvenih prihoda, ostavio roĊacima i slugama. Crkvi je ostavio samo dvije srebrne posudice i
dva zlatna prstena da joj to bude uspomena na nj. Kaptolu je dao pozlaćen srebrni vrĉ i
metalne plitice, a nešto je novaca dao razdijeliti za svoju dušu. Ţito, vino, konje i što je
preostalo u kući odredio je da se proda i time namire neki njegovi dugovi. Kako je nadbiskup
svoju oporuku sastavljao pred uglednim predstavnicima kaptola i gradske općine, usprotivio
joj se ArhiĊakon prigovorom da crkveni dostojanstvenik ne moţe sastavljati valjanu oporuku
nego samo o onoj imovini koju nije stekao na raĉun crkve. Ali graĊani svjetovnjaci raţalili su
se nad starim i bolesnim nadbiskupom
na umoru i dopustili mu da sastavi oporuku po svojoj volji. I tu je Toma ostao dosljedan sebi,
ali je i tu pretrpio neuspjeh.(91)
Toma je umro samo dvije godine poslije nadbiskupa Rogerija. Kroz to je vrijeme splitska
nadbiskupska stolica bila ispraţnjena, pa je on, sada već pod starost, opet morao upravljati
crkvom i voditi brigu oko izbora Rogerijeva nasljednika. Splićani su, bojeći se kralja i
sjećajući se prisege koju su mu dali, htjeli da se bira ugarski podanik, a Toma ih je, bit će,
ustrajno podsjećao na to da to mora biti dostojan svećenik. Svakako, izbor je pao na franjevca
Ivana, Ugrina od knezova Buzad, koji je onda doista i sjeo na splitsku nadbiskupsku stolicu i
ostao na njoj dugo godina (12661294) (92)
j. Osvrt
Osvrnemo li se na javnu djelatnost Tome ArhiĊakona, bar koliko ona danas moţe biti
poznata, pokazuje se impresivna slika. Kraj sve raznolikosti i prigoda i zbivanja ona je pred
našim oĉima cjelovita. Odmah se vidi da je kraj sve širine Tomino obzorje potpuno
usredotoĉeno na Split. Toma ArhiĊakon za neke je Toma Splićanin. Doista ima osnove za to.
I ne radi se tu niti o podrijetlu, niti o graĊanstvu, niti o crkvi i kaptolu, iako je sve to za njegov
lik presudno vaţno. Radi se o tome da je Split Tomino mjesto u svijetu, stoţer oko kojega se
za njega beš sve što se u svijetu zbiva, mjerilo kojim se sve na svijetu mjeri. Toma je doista
Splićanin, ali kao Splićanin nipošto nije niti tipiĉan niti prosjećan. Za razliku od svojih
sugraĊana on je sav okrenut temeljnim naĉelima i univerzalnim vrijednostima. Stoga bi se
opet i opet našao u sukobu sa Splićanima. Samo iznimno ih je uspio okupiti oko sebe i povesti
u smjeru koji je sam zacrtao. Većinom je koracao svojim putem sam i smrknut, vodeći doduše
raĉuna o premoćnim zahtjevima poloţaja u kojem bi se nalazio grad i on sam, ali u bitnome
uvijek nepopustljiv.
»Tri ideje: prevlast crkve nad svjetovnom vlasti, privrţenost Rimu i potpuna autonomija
Splita u odnosu prema ugarsko-hrvatskim kraljevima, vodile su Tomu cijelog ţivota«, kako je
saţeto utvrdio povjesniĉar Splita Grga Novak.(93) Ako se Toma, sasvim u smislu
onodobnoga papinstva, dosljedno zauzimao za bitan utjecaj crkvenih gledišta na postupke
svjetovne vlasti, tipiĉan Splićanin njegova vremena upravo se tomu opirao
i od Crkve oĉekivao da ostane ono što je od starine bila: organska sastavnica, dakako ugledna,
gradske općine i graĊanskoga zajedništva.
Ako je Toma kao crkven ĉovjek zastupao potpuno i bezuvjetno podvrgavanje rimskomu
autoritetu, kako je to onodobno papinstvo sve naglašenije traţilo, tipiĉan Splićanin njegova
vremena smatrao je crkvenu zajednicu svojega grada, uza sve naĉelno priznavanje rimske
jurisdikcije i primata, samostalnom i neodvojivo povezanom s tradicionalnom gradskom
autonomijom, a posebno se opirao iskljuĉivanju laika od donošenja crkvenih odluka, osobito
od izbora biskupa i opata, kakvo je sudjelovanje od starine bilo uobiĉajeno, drţeći se
nepopustljivo formule clerus et populus, što je Rim sve dosljednije potiskivao. Toma je,
napokon, u politiĉkom ţivotu upravo radikalno zastupao splitsku autonomiju. Nju su krnjili i
pritiskali vladari od roda Arpadova, kraljevi Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, i hrvatski
velikaši iz splitskoga zaleĊa, kneţevi Kaĉići, Subići, i uz njih Humski, sve više ili manje
vjerni kraljevski podanici. Njima se Toma dosljedno suprotstavljao. Nije pri tome, kako se
ĉini, pravo razabirao opasnost koja je toj autonomiji prijetila od Mletaka ili joj barem nije
znao pravo odmjeriti teţinu. Ticalo se to tada drugih. Tipiĉni pak Splićanin njegova doba,
koliko god je i njemu splitska autonomija bila temeljna i sama sobom razumljiva pretpostavka
svega ţivota, opet je bio spreman na pragmatiĉke kompromise s tim premoćnim vanjskim
silama, pa je i sklapao savezništva s njima ako su mu obećavala dobitak i prednosti za vlastiti
rod ili pak interesnu grupaciju unutar graĊanstva. Osjećao se za nuţdu dovoljno zaštićenim
iza gradskih zidina, a višeslojna igra u kojoj su se isprepletale autonomija i zavisnost bila mu
je pravi ţivotni element.
Toma tako jest Splićanin, svim svojim bićem, ali kao takav nije tipićan, nego je cijeloga
ţivota uvelike ostao sam svoj samotnjak. Uz njega su stajali samo osobiti i izabrani. Tek
jednom mu je na kratko, kad je uspostavio "latinsku vladavinu", pošlo za rukom usmjeriti
ţivot svojega grada po vlastitim shvaćanjima. Pokazalo se ubrzo da je to u splitskoj zbilji
onoga vremena bilo neodrţivo. Upravo tu, u tome što jest svim svojim bićem Splićanin, ali ne
i prosjeĉni Splićanin svojega vremena, njegova je osobna veliĉina, koja dojmljivo zraĉi od
njegova lika, od monumentalnih slova njegove nadgrobne plĉ6e kad stupimo u splitsku crkvu
svetoga Frane. Iz to njegove osobnosti, ali isto tako i iz kulturnoga potencijala splitske sredine
njegova doba poteklo je njegovo jedinstveno povijesno djelo, po kojem je postao i ostat će
jedan od najznatnijih likova u svoj kulturnoj povijesti hrvatskoga prostora: Toma ArhiĊakon.
Dakako, i Toma Splićanin.(94)
7. Tomino povjesniĉko djelo
Toma ArhiĊakon prvi je pisac u hrvatskom kulturnom prostoru koji nam je poznat kao osoba i
od kojega je do nas došlo autorsko djelo. Već samim time njegovo je znaĉenje veliko. No k
tomu dolazi još i to da je njegovo djelo historiografski spis doista znatne vrijednosti. Ta pak
vrijednost ne leţi samo u tome što nam kao vrelo donosi mnogo dragocjenih vijesti kojih ni
od kuda druguda ne bismo mogli imati, nego je ono po svojoj zamisli i izvedbi vrlo znatno jer
svjedoĉi o visokoj intelektualnoj razini pisca i ĉitateljstva kojemu se obraća. Po tome ono
predstavlja visoko kulturno dostignuće. Vaţno je stoga utvrditi da se ono ne javlja usamljeno.
Trinaesto se stoljeće pokazuje u više pogleda kao doba kulturnoga procvata u dalmatinskim
gradovima. Na splitskoj su katedrali još 1214. postavljene Buvinine vratnice, remek-djelo
ranoromaniĉkoga rezbarstva iz ruku domaćega majstora, koje zadivljuje svojom
veliĉanstvenom zamisli, bogato razradenom kompozicijom i nepokolebivo dosljednom
izvedbom. U Trogiru je pak 1240. Radovan, i on domaći majstor, uklesanim natpisom
signirao svoj zapadni portal tamošnje katedrale. Ukrasili su ga što on sam, a što njegovi
suradnici i uĉenici. U njihovu djelu romaniĉka skulptura na hrvatskoj obali Jadrana doseţe
vrhunac, a svojim umjetniĉkim dometom zadivljuje i u europskim razmjerima. U 13. st.
poĉela je i izgradnja zvonika splitske katedrale i dovršena su dva kata. To je dojmljiv uzorak
romaniĉke arhitekture. Na vratima zvonika postavljena su dva kamena lava isklesana od
majstora Radovanove škole. Prvoj polovici stoljeća pripada naslon drvenoga kora u splitskoj
katedrali. On
je raĊen finije od Buvininih vratnica i pod utjecajima iz Lombardije pokazuje daljnji razvoj
romaniĉke rezbarije u Splitu. Prva polovica 13. st. nazvana je po tome "zlatnim vijekom"
srednjovjekovne umjetnosti u Splitu i Trogiru.
0 utjecaju što su ga europska sveuĉiligta dobivala u splitskoj intelektualnoj sredini svjedoĉi
niz istaknutih osoba. Toma u tome nije tamo bio jedini. Bolonjski je student bio i Toskanac
Bernard, nadbiskup splitski 1192-1217, pisac protiv patarena i rjeĉit propovjednik, a
vjerojatno je to bio i drugi Toskanac, Treguan, klerik splitski i poslije biskup trogirski (prva
polovica i sredina 13. st.), i on pisac i sjajni stilizator domaće hagiografske predaje. Pariški je
pak student bio Hugrin, prepošt ĉazmanski
i poslije nadbiskup splitski (1244-1248). Bio je poznat ne samo po raskošnu ţivotu i sasvim
svjetovnu nastupu, nego i po svojoj uĉenosti, ljubavi za knjige i velikoj osobnoj knjiţnici.
Dolaskom dominikanaca i franjevaca uklapa se tada i Split u duhovni i intelektualni procvat
onodobne latinske Europe. Razvila se nova filozofija, nova teologija, a i u umjetnosti se tada
stao najavljivati stil koji je otvarao novu epohu — gotiku.(95) Iz toga svijeta potekao je i
Toma svojim duhovnim likom.
Drugi je stari rukopis Tomina povijesnog djela došao do nas skupa s prijepisima drugih
sastavaka kao jedna od sastavnica Papalićeva kolektaneja, pisanoga negdje u drugoj polovici
14. stoljeća, kako se ĉini upravo 1387-1388.(99) U tom su kolektaneju skupljeni povijesni
spisi vezani za Split, a Tomino djelo uvršteno je u nj na prvom i ĉelnom mjestu. Taj se
rukopis u literaturi nazivao trogirskim jer se neko vrijeme ĉuvao u Trogiru. Tamo je u 19. st.
otkriven za povijesnu znanost, te je tako poĉelo njegovo prouĉavanje. Danas se ĉuva u
Budimpešti, donedavno u Narodnom muzeju (Codices Latini medii aevi 440), a sada skupa sa
svim latinskim rukopisima iz vremena prije mohaĉke bitke (M. 0. D. L. 38822).
Treći je stari rukopis vatikanski (Vat. Lat. 7019, prije nr. 6525). I on, ĉini se, potjeće iz druge
polovice 14. st., ali ga smatraju nešto mlaĊim od prijepisa u Papalićevu zborniku.
Osim tih, ima još niz mladih rukopisa. Ovamo ide rukopis što se ĉuva u Veneciji u Knjiţnici
sv. Marka (Cl. IX, cod. LXXV, MSS Latini 3290), to se stoga naziva codex Marcianus. On
potjeće iz 15. stoljeća. U Nacionalnoj i sveuĉilišnoj knjiţnici u Zagrebu ĉuva se prijepis
takoĊer iz 15. stoljeća (R 3311), a vjerojatno je iz 16. stoljeća drugi (R 5720), koji se nalazio
u posjedu obitelji Draganić-Vranĉić u Prvić Šepurinama do 1948. godine kada je otkupljen. U
Vatikanskoj se knjţnici nalazi još jedan rukopis Tomina djela (Vat. Lat. 6958), a potjeće
takoder iz 16. stoljeća i prepisan je iz Cindrova kodeksa. To je, kako je na njem zapisano, dar
Ivana Luĉića, koji je pred smrt ţivio, pa 1679. i umro, u Zboru sv. Jeronima u Rimu. Ivan
Luĉić je 1630. i sam zgotovio rukopis Tomine povijesti, prijepis Cindrova kodeksa. Taj se
ĉuva u Kaptolskom arhivu u Splitu (KAS 534). Jedan prijepis Tomina povijesnoga djela iz
1747. ĉuva se u knjiţnici Arheološkog muzeja u Splitu (50 b 21), a dva daljnja prijepisa
nalaze se u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, jedan iz 16. (I d 22) i
drugi iz 18. stoljeća (II b 155). Vatikanska knjţnica u Rimu posjeduje još jedan mlaĊi rukopis
Tomine povijesti poznat kao codex Vaticanus Urbinas (Vat. Lat. 6958), a potjeće iz 17./18.
(?) stoljeća. Još jedan rukopis toga teksta, vjerojatno iz 18. stoljeća, ĉuva se u Kaptolskome
arhivu u Splitu (KAS 672). To je vjerojatno prijepis Luĉićeva rukopisa. U arhivu porodice
Arneri iz Korĉule, sada pohranjenom u Povijesnom arhivu u Dubrovniku, ĉuvao se i došao do
nas i rukopis Tomina djela iz 18. st.(100)
U tim nam se rukopisima ĉuva tekst one verzije Povijesti salonitanskih i splitskih biskupa
za koju se sa sigurnošću moţe pretpostaviti da takva kakva je u svemu bitnome došla do
nas potjeće iz pera samoga ArhiĊakona.(101) Upravo ona je predoĉena i u ovom izdanju
s podatcima o svim vaţnijim tekstovnim varijantama što se javljaju u rukopisima, a
pregledno su prikazane u njegovu kritiĉkom aparatu.
Druga jedna verzija Tomina povijesnoga djela obuhvaćaa samo njezin poĉetak, prva 22
poglavlja. U njoj su tim poglavljima dodana neka vrela, ispisana od rijeĉi do rijeĉi, kojih
u rukopisima što sadrţe potpun tekst nema. Tekstovna predaja to verzije jako je
razgranata i bilo je teško steći pregled nad njom. Do sada je identificirano i ubicirano šest
rukopisa. Danas je utvrĊeno da su oni svi potekli od samo jednog, i to oĉuvanog
predloška. To je najstariji od tih rukopisa, pisan ranim humanistiĉkim pismom, a potjeće
iz prve polovice 16. stoljeća i ĉuva se u arhivu rimske Congregatio de propaganda fide
(Sign 264). Ostalih pet rukopisa izravni su ili neizravni prijepisi iz njega. Pri tome treba
razlikovati dva predajna tijeka, jedan rimski i drugi koji je povezan sa Splitom.
Rimski tijek dokumentiraju dva rukopisa iz fonda Barberini, koji se ĉuva u Vatikanskoj
knjiţnici. Signatura je tih rukopisa 828 (prije 3481) i 3218 (prije 3636). Prvi od njih
potjeĉe iz sredine 16. stoljeća i ĉini se da je naprosto prijepis Propagandina. Drugi je iz
prve polovice 17. stoljeća i moţe se smatrati prijepisom prvoga barberinskog rukopisa.
Crkveni povjesniĉar Ughelli upotrijebio ga je za peti svezak svojega djela Italia
sacra (1653), a poslije ga je stavio na raspolaganje utemeljitelju kritiĉke hrvatske
historiografije Ivanu Luĉiću Trogiraninu, kad je taj 1561. zapoĉeo rad na svojem djelu De
regno Dalmatiae et Croatiae.
Predajni tijek koji je povezan sa Splitom potjeće od prijepisa koji je napravio Rafael
Levaković (t 1649) iz Collectanea Benii, zbirke vrela koju je skupio humanist Simun Koţiĉić
Benja (11536). Predloţak mu je Propagandin rukopis, o kojem se odatle moţe zakljuĉiti da je
pripadao Begninim Collectanea. Ona se po tome nisu sasvim izgubila. Sam taj Levakovićev
prijepis nije se još mogao naći. Za sada postoji samo prijepis toga prijepisa koji je datiran
godinom 1719. i ĉuva se u arhivu splitskoga katedralnog kaptola (KAS 76). Daljnji jedan
rukopis, koji se nalazi u tom istom arhivu (KAS 485) proviĊen je zapisima iz kojih proizlazi
da ga je 1749. pod patronatom makarskoga biskupa Stjepana Blaškovića prepisao njegov
vicekancelar Josip Valenti iz predloška koji je 1739. u Padovi zgotovio notar Lodovico
Donato, a taj predloţak je opet prepisan iz rukopisa koji je u svojem posjedu imao crkveni
povjesnik Filippo Riceputi (11742). Riceputijev rukopis imao je pak kao predloţak
Levakovićev prijepis. Još jedan rukopis nalazi se u austrijskoj Nacionalnoj
Baš u tome se anali razlikuju od kronika. Kronika, naime, koliko god bila oslonjena na
vremenski slijed, ima autorsku koncepciju. To nam vrlo izriĉito kaţe Sikard Kremonjanin
(umro 1215), i on stariji suvremenik Tomin. U njega se ĉita ovo: cronicam id est temporalem
narracionem ab exordio mundi de temporibus et personis et gestis earum, non omnibus, sed
que nobis et nunc ad exempli et cautele memoriam scripturarumque noticiam expedire
videntur — " kroniku, to jest pripovijedanje vremenskim slijedom od poĉetka svijeta o
vremenima i osobama i o njihovim djelima, ali ne svima, nego o onima za koje se ĉini da nam
i sada pomaţu sjećati se primjera i upozorenja, to u razumijevanju Svetoga pisma."(117)
Kronika, dakle, ţeli pouĉavati odabranim povijesnim primjerima. Po tome se razlikuje od
anala, ali i od historije. Doduše, i historija vodi ocjeni prošlih ĉina i zbivanja, ali ona to ocjenu
samo priprema, a ocjenjuje umni ĉitatelj. Kronika, naprotiv, izravno pouĉava, a prosudio je i
ocijenio već njezin pisac. Tu vrlo jasno dolazi do izraţaja razlika u razini intelektualne i
etiĉke zahtjevnosti jednoga i drugog štiva.(118)
U Italiji se već od 12. st. poĉinju uĉestalo pisati djela o povijesti rodnoga grada, jer se sve jaĉe
oĉituje osjećaj ponosa na podrijetlo i domovinu. Tomin drug na studiju u Bologni bio je
Padovanac Rolandino, koji je poslije napisao povijest Treviške Marke, kraja izmeĊu
Gardskoga jezera i Mletaka, i u njoj opisao vrijeme kojemu je udario svoj peĉat Ezzelino da
Romano, veliĉinu i propast toga tiranina.(130) Svojim je pripovijedanjem obuhvatio vrijeme
od kraja 12. st. do 1262. I po svojem djelu on je doista Tomin suvremenik. Isto je povijesno
zbivanje, u vremenskom rasponu od 1183. do 1237, ispripovijedao Gerardo Maurisio, stariji
Tomin suvremenik (prije 1173-poslije 1237), tek s gledišta svoje rodne Vicenze, suprotne
sukobljene strane. To je prvo zaokruţeno povijesno djelo s podruĉja pokrajine Venecije. Taj i
takvi spisi mogli su vrlo odluĉno utjecati na Tomu. Osobitu pozornost zasluţuje u tom sklopu
franjevac Salimbene de Adam iz Parme, mlaĊi Tomin suvremenik (1221-1289). U
povijesnom djelu koje nema poĉetka ni naslova, a ostalo je i nedovršeno, opisuje, u
osamdesetim godinama svojega stoljeća, javna zbivanja onoga vremena. Bio je izvanredan
promatraĉ ljudi, zbivanja i prilika i njegovo je djelo vrlo znatna paralela onomu dijelu Tomina
spisa u kojem pripovijeda o povijesti svojega vremena. Nije, dakako, mogao utjecati na nj,
nego svjedoĉi o duhu istoga vremena i o poticajima koje su obojica primili. 0 istome svjedoĉi
i znatno mlaĊi Galvano Fiamma (1283poslije 1344), dominikanac rodom iz Milana, koji je
napisao veliku
kroniku rodnoga grada i u njoj pokrio razdoblje od osnutka Milana do 1338, a 1344. dovršio
je i prvu kroniku dominikanskoga reda. Firentinske pak kronike s kraja 12. i iz 13. st.
pokazuju sve izrazitiju teţnju da legendama o osnutku svojega i drugih gradova oplemene
njihovu povijest isticanjem antiĉkoga korijenja. Takva se teţnja javlja vrlo uoĉljivo i u Tome.
Prvo i uvodno poglavlje upoznaje ĉitatelja s Dalmacijom, prvotnim njezinim opsegom, kakav
je bio u starini. Nekada joj je opseg bio veći, kaţe, jer je s Hrvatskom tvorila jednu pokrajinu.
Sada je to primorska zemlja koja se proteţe od Draĉa do Kvarnera. Bavi se i pitanjem antiĉke
topografije i nastoji odrediti poloţaj staroga grada Delmis, po kojem je, kako veli, dobila ime.
Zove se još i Liburnija, po nekoj vrsti gusarskoga broda koji je tamo bio u uporabi. Mnogo su,
naime, gusarili jer im je obala vrlo prikladna za to. A zove se još i Ilirida, po nekoj Amazonki
kraljici koja je tamo vladala i postala rodonaĉelnicom tamošnjih naroda. To je oĉito odjek
povijesne predaje o kraljici Teuti i ratovima koje su Rimljani vodili s njezinim Ilirima. Toma
uvodi u svoje kazivanje i povijesnu predaju o ratovanju cara Augusta, a i cara Tiberija, iako
njega ne spominje, s Panoncima i Dalmatima. Time što se kraljica, koja je, iako ţena, ratovala
s Rimom, uvodi u krug mitološke predaje o Amazonkama, ulazi Toma u krug mitoloških
predaja vezanih uz Dalmaciju. On spominje dalje priĉu o Antenorovu putovanju iz Troje na
ušće Pada i osnivanju grada Patavija, pa priĉu o Kadmu i njegovoj pretvorbi u zmiju. To
povezuje s gradom Epidaurom blizu Dubrovnika i tamo još ţivom predajom o ubijenom
zmaju. Dalmacija se zove još i Adrija, veli dalje Toma, a to je po Arijadni, kćeri kralja
Minosa, koju je Tezej odveo brodom i onda ostavio na nekom otoku. Drugi pak kaţu da se
Adrija zove po Adriju, bratu Italovu, koji je ondje vladao. Neki opet vele da se tako zove po
rijeĉi adra, što će reći kamen, jer je to pokrajina, kako kaţe, velikim dijelom kamenjar.(139)
U trećem poglavlju Toma prikazuje kršćanske poĉetke u Saloni. Pri tome je obuhvatio vijesti
o apostolu Pavlu koji je kršćansku propovijed pronio sve do Ilirika i o njegovu uĉeniku Titu
kojega je poslao u Dalmaciju da tamo navješćuje radosnu vijest. Toma se pri tom ne oslanja
samo na Pavlovu poslanicu Timoteju, nego i na predaju apokrifnih djela apostolskih u kojima
je našao više podataka o tome kako se Tit u Rimu pridruţio Pavlu,
a ovaj ga onda poslao da naviješta radosnu vijest na Kreti. Na njegovo je mjesto apostol Petar,
priĉa dalje Toma, poslao u Dalmaciju nekog svojega uĉenika, Sirijca Domnija, da ondje
nastavi što je Tit zapoĉeo. Predodţba o tome da je Domnije, sveti Dujam, prvi biskup u
Saloni, bio neposredni uĉenik apostola Petra bila je jako uporište splitskoj crkvi da za sebe
traţi prvenstvo meĊu svim dalmatinskim crkvama. 0 Domniju kao uĉeniku apostola Petra, te
o njegovu ţivotu i muĉenigtvu postojala je u srednjovjekovnom Splitu razgranata tekstovna
predaja. Toma se oslanja na nju.(148) Ipak se u njegovo vrijeme još znalo da je biskup
Domnije, sveti Dujam, postao muĉenikom Dioklecijanovih progona na samom poĉetku 4. st.,
te nije nikako mogao biti Petrov uĉenik, pa salonitanska crkva, kojoj je on bio prvi biskup,
nije potjecala iz apostolskih vremena.
Legenda o muĉeniku Domnionu, tek što ne imenjaku svetoga Dujma, koji je doista pretrpio
muĉeništvo za Dioklecijanovih progona, a zbog njihove ĉudotvornosti i sliĉnosti imena
Salonitanci su ugrabili njegove moći i prenijeli ih u svoju crkvu, oĉito je pokušaj da se
uspomena na povijesnu istinu uskladi s legendom o tome da je prvi biskup salonitanske crkve
pripadao krugu oko apostola. Toma tu vjerojatno slijedi neku splitsku tradiciju. I njega je
uznemirivalo to proturjeĉje. 0 drugom velikom salonitanskom muĉeniku, Anastaziju iz
Akvileje, svetome Stašu, koji se takošer jako štovao u Splitu i tamo se u katedrali ĉuvaju
njegove moći, Toma je napisao samo jednu reĉenicu na kraju poglavlja, premda je
i o njegovu ţivotu i muĉeništvu u srednjem vijeku u Splitu takoĊer postojala razgranata
tekstovna predaja.(149)
Antiĉki temelji srednjovjekovnomu Splitu polagali su se, ĉak i u doslovnom smislu, gradnjom
Dioklecijanove palaĉe. Tomu je dogaĊaju Toma, vrlo smisleno, posvetio posebno, ĉetvrto
poglavlje. U njem govori o strašnim progonima kršćana koje je taj car pokrenuo, o njegovim
brojnim graditeljskim pothvatima na raznim stranama velikoga carstva, i napokon o gradnji
palaĉe blizu Salone u kojoj će poslije nastati grad Split. A grad je, kaţe, i prozvan tako po
velikoj palaĉi. Na kraju poglavlja spominje i papu Gaja (283-296), rodom iz Salone, kojega
predstavlja i kao Dioklecijanova roĊaka, te veli kako taj uza sve to nije uspio cara umilostiviti
prema kršćanima. To je sveti Kajo koji se i danas osobito štuje u Solinu. Od utvrdivih
ĉinjenica odstupa Toma tu u tome što kaţe da je Dioklecijan bio otac Maksimijanov, da grad
Duklja, koji je, po Tominu pripovijedanju, takoĊer izgradio Dioklecijan, leţi u zemlji starih
Geta, kako se ĉita u splitskom kodeksu, i napokon da je palaĉu uĉinio rezidencijom za svoju
majku. U tom se pripovijedanju oslanja na legendu
o Ĉetvorici ovjenĉanih i na hagiografsku predaju o papi muĉeniku, svetome Gaju. Uvodeći u
topografsko objašnjavanje nazive Rutenija i Raška ravna se prema danostima svojega
vremena. Pitanje o njegovim vrelima nije tu, ipak, razriješeno onako dobro kao za prethodna
dva poglavlia.(150)
U sliedeća dva poglavlja, petom i šestom, pripovijeda Toma povijest salonitanske crkve u
drugoj polovici 5. i u 6. st. Bila su to burna zbivanja
i teški prijepori pod nadbiskupima Glicerijem (474-480), Natalom (582-592) i Maksimom
(598-610). 0 tome piše malo opširnije jer je o njima, kaţe, uspio nešto pobliţe saznati.
Pripovijedajući o Gliceriju, kako se bio nezakonito postavio za rimskoga cara i kako je onda
bio maknut i prognan u Salonu da tamo bude biskup nad svom Dalmacijom, ne spominje
Toma nikoja vrela. 0 spletkama koje su do toga dovele piše drukĉije nego Jordan u svojoj
Rimskoj povijesti. Leona MlaĊega pomijeĊao je pri tome s posljednjim zapadnim carem,
Julijem Nepotom, sinom Nepocijanovim, koji je prisilio Glicerija da se odrekne carstva.
Pobrkao je i imena Antemije
i Antonin.(151) Ali po nekim elementima jeziĉnoga izraza moţe se ĉiniti da pripovijedajući o
tome slijedi upravo Jordana.(152)
U istoj glavi, petoj, pripovijeda Toma mnogo opširnije o salonitanskome nadbiskupu Natalu.
Pri tome se drţi pisama koja je njemu ili o njegovu sluĉaju pisao papa Grgur Veliki (590-
604). Pokazuje da ih dobro poznaje i oĉito je da su mu bila pri ruci. Osobito je bogato oslikao
sukob toga nevaljalog nadbiskupa sa svojim arhiĊakonom Honoratom. Vidio je tu sliku,
upravo prefiguraciju, nešto kao idealan tip, svojega sukoba s nadbiskupom Guncelom. Pa i
pripovijeda tako da, drţeći se uglavnom savjesno papinskih pisama, sliĉnost bude što
uoĉljivija i dojmljivija. Tako piše da je papa opravdao i uspostavio u sluţbi arhiĊakona
Honorata još za ţiva Natala, premda se iz pisama vidi da je to bilo tek poslije nadbiskupove
smrti. No Tomu je papa opravdao i uspostavio u arhiĊakonatu za ţiva Guncela, a i sama scena
je tako efektnija. Po svemu se tome vidi kako je jako priĉa o Natalu i Honoratu bila zaokupila
Tomu. U šestoj glavi pak pripovijeda o tome kako je nadbiskup Maksim papi uporno
uskraćivao poslušnost sve dok mu se napokon, došavši na njegov poziv u Ravenu, ipak nije
pokorio, a Grgur je Veliki onda vrlo blago postupao s njime. U svojem se pripovijedanju
Toma i tu drţi podataka što ih sadrţe papinska pisma Maksimu ili o Maksimu i ni u ĉem
bitnije ne odstupa od njih.(153)
Pad i propast Salone za Tomino je povijesno pripovijedanje zaista stoţerni dogaĊaj. To je
konac i kraj antiĉke veliĉine, ali se iz te propasti, kao ptica feniks iz pepela, digao Grad
obnovljen, i tek to je Tomin Split. On je tomu zbivanju posvetio cijelo opseţno sedmo
poglavlje svojega spisa. U njem nam se predstavlja kao istraţivaĉ.(154) Jer kako je upravo
Salona konaĉno razvaljena, to se, veli Toma, ne razabire dosta jasno. A on će, kao i u onome
što je već napisao, i dalje slijediti dijelom pisana vrela, dijelom ono što se pripovijeda,
dijelom pak ono to se njemu ĉini kako je moglo biti.(155) Tu Toma doista nije kroniĉar.
Prikazujući pak moralno rasulo koje je prethodilo fiziĉkoj propasti grada, pa onda i sam pad,
stilistiĉki se razmahao i svoje je kazivanje bogato iskitio. Spominje brojne pojedinosti i oĉito
je da u tome slijedi, kako kaţe, ono za što se domišlja da je bilo. IzmeĊu toga dvoga, u sredini
sedmoga poglavlja, daje stvarna povijesna objašnjenja. Nameće se pretpostavka da se tu drţi
pisanih vrela. A njima se moţe uĉi i u trag.(156)
Pripovijedanje o padu Salone Toma zapoĉinje tako da se poziva na vrela, a ujedno izraţava
rezervu prema njihovim vijestima. Po njima je Salona razorena kada su Goti pod Totilinim
vodstvom na putu u Italiju provalili u Dalmaciju.(157) Toma je tu, ĉini se, imao pred sobom
neko pisano vrelo, nastalo vjerojatno u drugoj polovici 11. st., u kojem se
anakronistiĉki povezuju tri zbivanja, svako od njih nedvojbeno povijesno, ali nisu bila
istovremena. To su ova tri: 1) Pohod istoĉnih Gota godine 493. pod Teoderikom u Italiju, gdje
su osnovali svoje kraljevstvo, 2) Rat koji je bizantski car Justinijan 535-552. vodio s Totilom,
kraljem Gota u Italiji, pri ĉem je Salona prelazila iz ruku jednih u ruke drugih i stradavala od
pljaĉke i razaranja, 3) Zauzeće Dalmacije i razaranje Salone od Avara i Slavena u prvoj
polovici 7. st., što znaĉi potpun i trajan gubitak njezina antiĉkog urbaniteta i slom antiĉkoga
ţivota u svoj provinciji osim u gradovima koji su ostali carski. Toma je time što o padu
Salone piše pošto je već prikazao sukob salonitanskoga nadbiskupa Maksima s papom
Grgurom Velikim na samome kraju 6. st. dolazak Gota pod Totilom implicitno datirao prvom
polovicom 7, što nije povijesno vrijeme gotskih osvajaĉkih pohoda, nego avarskih i
slavenskih.(158) Tu se jasno ocrtava anakronizam sadrţan u pretpostavljenu Tominu vrelu.
Ima razloga pomišljati da se istim tim vrelom sluţio i Pop Dukljanin.(159)
No Toma je o padu Salone imao još jedno vrelo. Po njem su Salonu osvojili i razorili
slavenski rodovi koji su došli sa sjevera. I osvojili su je, kako proizlazi iz njegova
pripovijedanja, znatno poslije Totilina vremena. Ta je predaja, nedvojbeno vrlo stara, već o
polovici 10. st. uvrštena u djelo Konstantina Porfirogeneta. Njemu je najvjerojatnije bila
poznata iz
bizantskoga Splita, svakako pak treba pretpostaviti da je tamo bila zabiljeţena jer ju je Toma
teško mogao drugdje naći. Valjalo mu je dakle uskladiti te dvije predaje. Uĉinio je to s
poštovanja vrijednim povijesnim domišljajem. Po njem su Totila i Goti samo poharali i nešto
rušili Salonu, ali su tada s njima, kao dijelovi njihove vojske došli iz Poljske i Ĉeške oni
slavenski rodovi. Njima se u Dalmaciji dopala Kurecija, zemlja divljih Kureta, koji su u
rimskom graĊanskom ratu pomagali republikancima u Saloni protiv Cezarovih pristaša. Totila
im je dao tu zemlju i dopustio im da ostanu tamo kad je s ostalom gotskom vojskom nastavio
pohod u Italiju. Oni su zauzeli Kureciju, uspostavili svoju vlast nad Kuretima i ţiveći tako
pod vlastitim kneţevima stopili se s njima u jedan narod istoga jezika. Ali su od njih, upravo
od njihove zemlje, preuzeli ime, dakako malo preobliĉeno , pa su sada, veli Toma, poznati
kao Chroate , a Kurecija, njihova zemlja, kao Chroatia. To je brdovit predio, veli dalje, u
sjevernom zaleĊu priljubljen primorskoj Dalmaciji. Te Hrvate veĉinom zovu Gotima, veli
dalje Toma, ali ne manje i Slavenima, jer su se tako zvali oni što su došli sa sjevera. Tako je
smionom konstrukcijom uskladio vijesti koje su potekle iz dvaju vrela, a Hrvatima dao status
autohtonosti koji je legitimirao njihovu trajnu prisutnost u prostoru rimske Dalmacije.(160)
Tomino je pripovijedanje cjelovito, ali je ipak u njem nesigurnost izazvana proturjeĉnim
podatcima vrela ostavila prepoznatljiv trag.(161) A za tim povjesniĉkim
sazivanjem zasnovanim na razrokim vijestima vrela i njihovome misaonom usklaĊivanju
potanko se i stilistiĉki bujno prikazuju zamišljena zbivanja pri opsadi i osvajanju slavne
Salone.
U osmome poglavlju pripovijeda Toma kako su Salonitanci koji su se spasili iz propasti
grada izbjegli na otoke, i nabraja to otoke redom, kako leţe od Salone: Šolta, Braĉ, Hvar, Vis,
Korĉula. To je pripovijedanje jednako opširno i stilistiĉki bujno kako je opisivao propast
grada. 0 Tominu vrelu koje tu slijedi nije se do sada još otkrilo ništa. Trag tih izbjeglica na
Braĉu moţe se moţda utvrditi na jednom natpisu iz Škripa.(162) Dalje Toma, sve u istom
poglavlju, pripovijeda kako je papa Ivan IV (640642), sam rodom Dalmatinac, poslao nekog
opata Martina da u Dalmaciji otkupi od pogana zarobljenike i da odande i iz Istre prenese u
Rim moći mnogih muĉenika. Papa im je posvetio kapelu u lateranskoj krstionici i ukrasio je
mozaicima na kojima su bile slike svetoga Dujma, svetoga Staša
i drugih svetih muĉenika. Tomino pripovijedanje o toj misiji opata Martina saţeto je i
trijezno, bez ikakve stilisticke bujnosti i time jasno odudara od prethodnoga. Ono se do u
pojedinosti podudara s onim što se o papi Ivanu IV. ĉita u papinskoj kronici Liber pontificalis.
Taj njezin dio sastavljen je po nalogu pape Konona (686-687). Toma se dakle sluţio tim
vrelom. To, dakako, nije splitski nego rimski zapis. Ne moţe se, meĊutim, odrediti je li se
Toma sluţio upravo izvornom papinskom kronikom ili kakvom njezinom splitskom
preradbom. U 12. st. postojala je dalmatinsko-hrvatska redakcija rimskoga Liber pontificalis
pa je moguće da se i Toma tu sluţio takvom.(163)
Na kraju poglavlja pripovijeda Toma o osnutku Dubrovnika. U potvrdu postojanja antiĉke
biskupije u Epidauru poziva se na pismo pape Grgura Velikoga salonitanskomu nadbiskupu
Natalu od godine 592. To je ĉvrsta povijesna ĉinjenica. 0 propasti Epidaura i osnutku
Dubrovnika pripovijeda kako se ne nalazi ni u kojem drugom izvoru, ali po elementima
njegova teksta moţe se pouzdano utvrditi da mu je temeljno vrelo memorijalni zapis
dubrovaĉke crkve, vjerojatno iz 8. st., kojega se tekst prelama još i u pripovijedanju
Konstantina Porfirogeneta, Popa Dukljanina
B
Babonići 362
Bachus, deus 6
Bakho, bog 7
Barada,Miho 61,65, 381, 383, 385,
391, 392, 414
Barbarić, Josip 65
Barberini, obitelj 382 Bartholomeus, episcopus Nonensis 341
Bartholomeus / B., episcopus Quin-
queecclesiensis 246, 288
Bartholomeus, Spalatensis, episco-
pus Scardonensis 256, 296, 298 Bartholomeus, Titionis nepos,
Iadrensis, episcopus Scardo-
nensis 134
Bartolomej, peĉujski biskup 247, 289
Bartul, nećak Ticionov, Zadranin, skradinski biskup 135
Bartul, ninski biskup 341
Bartul, Splićanin, skradinski biskup
257, 297, 299
Basilius, dux Romanorum 8 Basilius, episcopus Absarensis 78 Basilius II,
imperator Constanti-
nopolitanus 56
Bath, dux Tartarorum 220, 222, 238, 254
Baton 5
Batu, tatarski kan 221, 223, 239, 255,419
Bazil, rimski zapovjednik 9 Bazilije, osorski biskup 79
Bazilije, splitski arhiĊakon 346 Bazilije I, bizantski car 45
Bazilije II, bizantski car 57
Bela. filius Belae IV, dux Croatiae 310
Bela. sin Bele IV, hrvatski herceg
311. 374, 375
Bela III. rex Hungariae et Croatiae 120,122
Bela IV. rex Hungariae et Croatiae
142. 216, 230, 236, 242, 254,
270, 282, 296, 304, 308, 314,
429
Bela II, ugarsko-hrvatski kralj 97 Bela III. ugarsko-hrvatski kralj 121,
123, 125, 129
Bela IV, ugarsko-hrvatski kralj 143, 171. 217, 219, 231, 237, 243, 245. 255, 257, 267, 269,
271, 283, 287, 289, 295, 297, 305, 309. 311, 315, 360, 361, 363, 365, 368, 370, 372-375, 422,
429
Belamarić, Joško 15, 49, 255, 380 Benedictus, praepositus Albensis,
archiepiscopus Colocensis 244 Benedikt, prepozit Stolnog Bio-
grada, kaloĉki nadbiskup 245 Benedikt VIII, papa 61 Berdonosova, M. V. 382, 431
Berzamensis, sc. civis 190 Bernard. splitski nadbiskup 119,
121. 123, 125, 127, 131, 133,
135. 137, 141, 145, 257, 299,
337.351, 380, 417-419 Bernard iz Trsta, splitski naĉelnik
65. 271. 283, 285, 365, 367 Bernardus, archiepiscopus Spalatensis 120, 122, 124,
126, 130, 132, 134, 136, 140
Bernardus Tergestinus, potestas
Spalatensis 264, 282, 284 Bertold, akvilejski patrijarh 305 Bertoldus, patriarcha Aquileiensis
304
Bervaldi, Josip 13, 21
Bezić Boţanić, Nevenka 333 Biterbiensis, sc. civis 148 Bizancije, splitski opat
263 Blašković, Stjepan, makarski biskup
383
Bogović, Mile 65, 117
Bonaiuncta / Bonazunta - v. Mari-
nus, cognomento Bonaiuncta Bonaţunta - v. Marin, zvan Bona-
ţunta
Borislaus, episcopus Seniensis 256 Borislav, senjski biskup 257 Brandt, Miroslav
31
Branimir, dux Croatorum 52 Branimir, hrvatski knez 53 Bribirski, knezovi 163, 183
Budak, Neven 87, 245, 257, 363, 410 Budimir, Cetinensis 156
Budimir, Cetinjanin 157
Buisenus / Buysenus de Luca, comes Spalatensis 156, 162
Bulić, Frane 13, 19, 21, 81, 91 Buoncompagno da Signa, uĉitelj retorike 338
Buškariol, Frane 117
Butco, Croatus 164
Butko, Hrvat 165, 334
Butkovići 351, 426 Buţanĉić,Radoslav 380
Bysantius, abbas Spalatensis 262
C
Caceta, Spalatensis 168, 170
Caciti 112
Cadmus 4, 6
Caesar - v. Cesar
Caius, papa, sanctus 19 Caloprestantius, Iadrensis 94 Camasius, Iadrensis 100
Cambi, Nenad 17
Carbon, Iadrensis 341
Carochula, Spalatensis 94
Carolus III. Crassus, imperator 52 Carpophorus, martyr 17
Cassarius / Kassarius, Spalatensis 314, 315
Cassiodorus Senator 388 Castorius, martyr 17
Castorius, notarius papae 26 Cataldus, Formini filius, canonicus
et archidiaconus Spalatensis
132, 144, 154
Caualis, Spalatensis 170
Caydanus, dux Tartarorum 220, 238,
244, 250, 252, 254, 362 Cecarcanus, dux Tartarorum 238 Cededa, biskup 73, 75, 77, 79,
428 Cededa, episcopus 72, 74, 76, 78 Cegaida, Spalatensis 186
Cegaida, Splićanin 187
Cekarkan, tatarski kan 239
Celestin HI, papa 121, 133
Celestin IV, papa 257
Cernata, capellanus Spalatensis et archipresbyter 100
Cerne Carboni, Iadrensis 341 Cernecha, comes Spalatensis (12. saec.) 92, 96
Cernecha, Spalatensis (13. saec.) 312, 313
Cesar, Caius Iulius 8, 10
Cetinenses 156, 160
Cetinjani 157, 161, 332, 339, 350, 421, 426
Cezar, Gaj Julije 3, 5, 9, 11,398,404
Chrane, abbas 341
Chranislaus, Cetinensis 156, 160 Christus 12, 14, 16, 58, 378 Chroati, Chrouati, Chroata 32,
52,
56, 72, 80, 164, 248, 262, 361,
385, 404, 409
Chromatius, praefectus Romanus 18 Cicla, Spalatensis 100, 110
Cindro, Petar 381, 385
Claudius, martyr 17
Clicerius, episcopus Salonitanus 20, 21
Clisienses 292
Cocci, Alfredo 365
Colomannus, dux Slavoniae, rex Galliciae 170, 218, 222, 224, 230, 242
Colomannus, rex Hungariae et Croatiae 86, 90, 429
Columbanus, episcopus Traguriensis 317
Conradus - v. Coradus Constantinus VIII, imperator Con-
stantinopolitanus 56 Constantius, Magni Seven nepos
408
Coradus IV, rex Germaniae et Siciliae, imperator 306
Coribantes 32
Cornelius, nobilis Hungarus 144 Coruus / Corbus, Spalatensis 302, 303
Cotinus, nepos Carochule, Spalatensis 94
Crescens, discipulus sancti Pauli 12 Crescentius, archiepiscopus Spala-
tensis 82, 86, 90, 318 Cresimirus, rex Croatorum 80 Cresimirus III, rex Croatorum 56
Crisogonus, Spalatensis 170 Crnota, splitski kapelan
arhiprezbiter 101
Croati - v. Chroati
Cucilla, Iadrensis 134
Cumani 216, 240, 313
Cureti 8, 32, 399
Curictes 33
Cvitanić, Antun 347, 356, 357, 359
C
Ĉerneha, Splićanin (13. st.) 313 Ĉerneha, splitski knez (12. st.) 93, 97
Ĉikla, Splićanin 101, 111
Ĉmja Karbonov, Zadranin 341
D
Dabral, splitski nadbiskup 59, 65, 67,411
Dabralis, archiepiscopus Spalatensis 58, 64, 66
Dabro Ditii, archidiaconus Spalatensis 92
Dalmati, gens Illyrica 4, 8, 399 Dalmati, ilirsko pleme 5, 9,396, 399 Dalmatinac,
Dalmatinci 39, 69, 91,
293, 331, 335, 405, 425, 430 Dalmatini, Dalmatinus (lat.) 18, 38,
68, 90, 292
Dandolo, Andrija, kroniĉar 267, 269 Dandolo, Henrik, dud 129
Dandol us, Henricus, dux Venetorum 130
Daniel - v. Radosius
Danijel - v. Radosije
Demetrije Zvonimir - v. Zvonimir Demetrius Suinimirus - v. Suinimirus
Desa, diaconus Spalatensis 341 Desa, Spalatensis 313
Desa, Splićanin 313
Desa, splitski kanonik 341
Desa Corui / Corbi, canonicus Spalatensis 302, 303
Desa Korvov, splitski kanonik 303 Desa Macarelli, episcopus Traguriensis 96
Desa Makarelijev, trogirski biskup 97
Desa Michaelis, iudex Spalatensis 312, 313
Desa Mihaelov, splitski sudac 313 Dicije, Splićanin 93, 346
Dimitrije, mošunski ţupan, dvorski sudac 247
Dimitrius, comes Musuniensis,
iudex curiae regiae 246 Diocletianus / Dioclitianus, Caius
Aurelius Valerius 14-16,18,32,
44, 402
Diodorus Siculus 388
Dioklecijan, Gaj Aurelije Valerije 13,15,17, 19,33,45,49,131, 400, 402
Dion Kasije 398
Dionisius / Dyonisius, banus et dux
Slavoniae 246, 266, 288, 292 Dionizije, ban i herceg Slavonije
247, 267, 293, 368, 369, 402,
422, 426
Dionysius Halicamassensis 388 Dirscisclaus, rex Croatorum 54 Ditius, Spalatensis 92
Dobralj, splitski nadbiskup - v. Dabral
Dobre, splitski Ċakon 93
Dobre Dicijev, splitski arhiĊakon 93, 95, 346
Dobronia, episcopus Pharensis 316 Dobronić, Lelja 131, 141
Dobronja, hvarski biskup 317 Docleatae, gens Illyrica 17 Dokleati, ilirsko pleme
17
Domald, splitski knez 147,157,169, 171, 183, 185, 257, 350, 352, 354, 421
Domaldus, comes Spalatensis 146,
156, 168, 170, 184, 256 Domicije Vitalov, Splićanin 185, 189 Dominik Guzman,
sv. 339 Domitius, Vitalis filius, Spalatensis
184, 188
Domnije, salonitanski biskup, sv. 13, 15, 51, 400
Domnio, martyr 12, 14, 15 Domnion, muĉenik 13, 15, 400 Domnius, episcopus
Salonitanus,
sanctus 11-14, 20, 38, 50, 70,
78,210
Donat, zadarski biskup, sv. 63 Donato, Lodovico 383
Drago, nećak Sabacijev, splitski sudac 303
Drago Sabaci, iudex Spalatensis 303 Dragus, Sabaci nepos, Spalatensis 302
Drasca, Spalatensis 184, 186 Draţo, Splićanin 185, 187
Drţislav, hrvatski kralj 55, 81, 410,
427
Du Cange, Charles du Fresne 390 Duimus, Gumay nepos, Spalatensis
120
Duimus, senex, Spalatensis (13. saec.) 184
Duimus Cassari / Kassari, Spalatensis 314, 315
Duimus Cicle, Spalatensis 100, 110 Duimus Drasce, Spalatensis 184,
186, 188, 194
Duimus Formini, Spalatensis 170, 171
Dujam, nećak Gumajev, Splićanin
121
Dujam, salonitanski biskup, sv. 13, 15, 21, 39, 51, 69, 71, 79, 211, 400, 405, 409, 427
Dujam, splitski arhiĊakon (12. st.) 346
Dujam, starac, Splićanin (13. st.) 185, 187
Dujam Cikle, Splićanin 101, 111 Dujam Draţin, Splićanin 185, 187, 189, 195
Dujam Forminov, Splićanin 171 Dujam Kasarijev, Splićanin 315 Duplanĉić, Arsen 135, 209,
293 Dusciza, Spalatensis 170
Dušica, Splićanin 171
Dţ
Dţngis-kan, voĊa Tatara 221, 360
E
Ecije, rimski vojskovoda 57 Emanuel I. Komnen, bizantski car
105, 111, 113, 117, 348, 415-
417
Emanuhel / Hemanuel I. Comnenus, imperator Constantinopolitanus 110, 112, 116
Emericus - v. Henricus
Emerik, ugarsko-hrvatski kralj 121,
123, 125, 127,4/8
Etrušćani 109
Eugenije II, papa 336
Eugenije III, papa 97
Eusebije, vercelski biskup 341 Eusebius Caesariensis 338
Euzebije Cezarejski 338
Ezzelino da Romano, tiranin 338, 394
F
Farlati, Daniele 19, 135, 257, 301,
333, 374, 377, 385, 386, 408 Fedra 7
Ferluga, Jadran 347
Festo rimski upravitelj 13
Festus. praeses Romanus 12
Fila. zagrebaĉki prepozit 293
Filip. senjski biskup 297
Firentinac 419, 424
Firmin, Splićanin 135
Fisković, Cvito 113
Fisković, Igor 209, 417
Flor, Publije Anej 5,396
Floramo, Angelo 395
Florencije, epidaurski biskup 41 Florentinus 134, 337
Florentius, episcopus Epidauriensis 40
Florus, Publius Annaeus 5, 11 Formin, ninski biskup 79
Formin, Splićanin 145, 171, 341, 346, 352
Forminus, episcopus Nonensis 78 Forminus, Spalatensis 144
Franci (lat.) 128
Franciscus Assisiensis, sanctus 152, 337
Francuzi 129
Franzen, August 111
Franjosv. 153,337,339,350,
356
Fredericus I. Barbarossa, imperator 110
Fredericus II. Hohenstauffensis,
imperator 242, 302, 306 Fridrik I. Barbarossa, car 111, 338 Fridrik II.
Babenberg, austrijski
herceg 231
Fridrik II. Hohenštaufovac , car 215,
243, 303, 307, 339, 371, 372
Fuscus. presbyter Spalatensis (13.
saec.) 278, 279, 290, 296
Fusko. splitski prezbiter (13. st.) 279,
297
Fuskon. splitski arhiĊakon (11. st.) 346
G
Gabriĉević, Branimir 67
Gaeĉani 131
Gagetani / Gaietani (lat.) 130 Gaius, papa, sanctus 18
Gaj, papa, sv. 19, 400, 401
Gallona, Spalatensis 184, 188 Galon, Splićanin 185, 189
Galvano Fiamma, kroniĉar 394
Gargan de Arscindis, splitski naĉelnik 193, 195, 199, 201, 203, 209, 213, 215, 217, 243, 247,
257, 259, 287, 334, 357359, 362-364, 421
Garganus de Arscindis, potestas Spalatensis 192, 194, 198, 200, 202, 208, 212, 216, 242, 246,
256, 258, 334
Gaudije, splitski klerik i nadbiskup 95, 97, 415
Gaudius, clericus et archiepiscopus Spalatensis 94, 96
Gebizon, opat, papin izaslanik 79 Gejza, ugarski knez 57, 67, 411 Gejza II,
ugarsko-hrvatski kralj 97,
111, 121,315,4/5
Geoffroy de Villehardouin, kroniĉar 129
Georgius II, comes Susdalii 216 Gerardo Maurisio, kroniĉar 394 Gerardus, archiepiscopus
Sipon-
tinus, legatus papae 78 German, kapuanski biskup 55 Germanus, episcopus
Capuanus 54 Gervasius Canterburiensis 389 Gervazije Kanterberijski 389, 390 Geti
17, 400
Geti (lat.) 16
Geyza, rex Hungarorum 56, 66 Geza - v. Gejza
Girard iz Modene, franjevac 271
Golfancus - v. Ulfus
Got, vojvoda 35
402-405, 409
Gothus, dux 34
Goti, Got 31, 33, 35, 45, 47, 53, 71, 73, 75, 77, 401, 403, 404, 407, 409, 426
Goti, Istoĉni 31, 403
Goti, Zapadni 31
tensis 188
Gregorius I, papa, sanctus 20, 22, 24, 26, 40
Gregorius IX, papa 176, 256 Gregorius de Crescentio, cardinalis, legatus papae 120
Grimal, Pierre 11
Grizogon, Splićanin 171
Grubesca, comes Spalatensis 194 Grubeša, splitski knez 195 Grundmann, Herbert 391
Grupcije, nećak Firminov, splitski arhiprezbiter, ninski biskup 135, 137, 149
Grupcije Prodanov, splitski arhiĊakon 135, 145, 155, 279, 341, 346
Grupĉo Prodanov - v. Grupcije Prodanov
Gruptius, Firmae nepos, archipresbyter Spalatensis, episcopus Nonensis 134, 136, 148
Gruptius, Prodani filius, archidiaconus Spalatensis 134,144,154, 278
Gualterius, canonicus Spalatensis, magister 336
Guhal, Zupan 103
Guido Fava, uĉitelj retorike 338 Gulin, Ante 247, 341
Gumaj, Splićanin 121
Guncel, splitski nadbiskup 145, 147,
149, 151, 153, 155, 163, 173,
175, 177, 181, 257, 331, 340,
341, 351-354, 358, 362, 364,
401, 419, 421
Guncellus, archiepiscopus Spalatensis 144, 146, 148, 150, 152, 154, 162, 172, 174, 176, 180,
256, 331
Gunjaĉa, Stjepan 55, 85, 330, 340, 380, 383-385, 391, 405, 407, 409, 410, 414
Gvalterije, splitski kanonik, uĉitelj 336
Gyorffy, Gyorgy 89
Gvrardus Mutinensis, ordinis fratrum minorum 270
H
Hadrijan IV, papa 101
Hanel, Jaroslav J. 357
Heinemann, Lothar de 382
Helena, regina Croatorum 80 Heleni 386
Helmold, kroniĉar 33
Hemanuel - v. Emanuhel Henricus , rex Hungariae et Croatiae
120, 122, 124, 126
Hera, boţica 388
Herakleon, bizantski car 45 Heraklije, bizantski car 45, 407 Hezihije, salonitanski biskup 410
Hieronymus Stridonensis, sanctus 2, 3, 388
Hijeronim, Sofronije Euzebije - v. Jeronim, sv.
Hilario - v. Ylario
Hilarion, sv. 5
Hircije, Aulo 398
Histri 9, 399
Hitilen, ugarski plemić 117 Hofmann, Heinz 391, 393
Honorat, salonitanski arhiĊakon 21,
23, 25, 27, 346, 401 Honoratus, archidiaconus Saloni-
tanus 20, 22, 24, 26
Honorije, salonitanski biskup 401 Honorije II, protupapa 73
Honorije III, papa 141, 145, 149, 153, 163, 337, 350, 352 Honorius III, papa 140, 148, 152
Horacije Flak, Kvint 5, 11, 387, 396,
399
Horatius - v. Oratius
Hrane, opat 341
Hranislav, Cetinjanin 157, 161 Hromacije, rimski prefekt 19 Hrvati,Hrvat 33,53,71,73,81,105,
165, 249, 253, 263, 333-335,
350, 351, 358, 360-362, 368,
399, 403-407, 409, 416, 420, 421, 423, 424, 426-428, 430
Hugrin,ĉazmanski prepozit, splitski
nadbiskup i knez 247,291, 297, 299, 301, 368-371, 380, 419
Hugrin , kaloĉki nadbiskup 163,219,
223, 225, 229, 245, 301 Hugrinus / Ugrinus, archiepiscopus
Colocensis 218, 222, 224, 228-
300
Hugrinus, praepositus Cesmensis, archiepiscopus et comes Spalatensis 246, 290, 298, 300
Hungari, Hungarus 56, 84, 90, 96, 116, 138, 144, 216, 220, 222, 224, 226, 230, 232, 234, 238,
244, 248, 250, 254, 262, 266, 292, 294, 296, 298, 210, 312, 361
Hunger, Herbert 390
Huni 57
Hunni (lat.) 56
Iadrius - v. Yadrius
Ianus, deus 181
Iliri 396
Innocentius III, papa 118, 120, 122, 128, 136
Innocentius IV, papa 176, 298, 302 Inocencije, papa - v. Inocent Inocent III, papa 119, 121, 123, 129,
133, 137, 139, 299, 336, 419 Inocent IV, papa 257, 275, 299,303,
307, 371, 374, 420
Iohannes, archiepiscopus Spala-
76, 80
legatus papae 64
Iohannes, episcopus Seniensis 256
nadbiskup 217, 253, 420 Iohannes Mesagalina, Spalatensis 94 Iohannes Ravennas, archiepiscopus
riensis 70, 78
Isidorus - v. Ysidorus
Ital - v. Ytalus
Ital, kralj 7, 396
Italicus - v. Ytalicus
Iula - v. Yula
J
Jacobus Dusciza, Spalatensis 170 Jadrije, osnivaĉ Zadra 43 Jadrijević, Ante 135
Jaeschke, Kurt-Urlich 391 Jakinjanin 363
Jakob de Monte Regali, meštar templara 225
Jakomin, franjevac 341
Jakov Dušica, Splićanin 171
Nikola 65, 157
Jan, bog 181
Jarak, Mirja 65
Jedin, Hubert 137
Jelena, hrvatska kraljica 81, 412 Jeronim, sv. 3, 5, 388, 396, 397, 410 Jireĉek,
Konstantin 141, 406 Johi-kan, tatarski kan 239
Jonije, splitski sakristan 109 Jordan, povjesniĉar 401
Jovanović, Nenad 421
Jula, slavonski ban 145, 351
Julije Nepot, zapadnorimski car 21, 401
Junona Zaštitnica, boţica 181 Jupiter, bog 19, 33, 49, 384
Jurij II. Vsevolodoviĉ, veliki ţupan Suzdalja 217
Justin, splitski nadbiskup 53.
Justin I, bizantski car 407 Justinijan I, bizantski car 31, 346, 403, 407
K
Kaceta, Splićanin 169, 171
Kaĉići 113,197 ,332, 339, 350, 378,
416, 417, 421, 426
Kadan, tatarski kan 221, 235, 239, 245, 251, 253, 255, 360, 361, 419, 427
Kadmo 5, 7, 396, 397
Kajdan - v. Kadan
Kajo, papa, sv. 400
Kalikst III, protupapa 111 Kaloprestancije, Zadranin 95 Kamasije, Zadranin 101 Karacsonyi,
Janos 414
Karaman, Ljubo 19, 380
Karbić, Damir 351, 354
Karbon, Zadranin 341
Karlo III. Debeli, car 53
Karokula, Splićanin 95
Kasarije, Splićanin 315
Kasiodor Senator 388, 407 Kassarius - v. Cassarius Kastorije, papin notar 27
Katald Forminov, splitski kanonik i arhidakon 133, 145, 155, 173, 341, 346, 352, 353
Katarina, kći Bele IV. 255
Katiĉić, Radoslav 5, 41, 45, 51, 63, 81, 396, 400, 402, 404-410, 412, 413, 425, 426
Kaval, Splićanin 171
Keĉkemet, Duško 203
Kersken, Norbert 393
Kibela, boţica 33
Klaić, Nada 53, 63, 65, 71, 73, 87, 89, 101, 113, 123, 129, 133, 135, 141, 157, 183, 269, 289,
329, 330, 333, 335, 347-350, 361, 380, 383, 391, 392, 410, 414, 424
Klaić, Vjekoslav 183, 354, 410,428 Kledin, ban, zadarski knez 347, 348 Klement
III, protupapa 61 Kniwald, Dragutin 135
Koloman, herceg Slavonije, kralj Galicije 171, 183, 219, 223, 225, 231, 243, 257, 363
Koloman, ugarsko-hrvatski kralj 87, 89, 91, 315,347, 348, 385,413, 414, 428, 429
Kolumban, trogirski biskup 317 Konon, papa 405
Konrad IV, kralj Njemaĉke i Sicilije, car 307, 372, 373
Konstancija Aragonska, ţena kralja
Emerika 125, 127 Konstancije, unuk Velikog Severa
408
Konstantin, siscijski biskup 53 Konstantin VII. Porfirogenet, bizant-
ski car 17, 361, 386, 403, 405 Konstantin VIII, bizantski car 57 Konstantin X.
Duka, bizantski car 81 Koribanti 33
Kornelije, ugarski plemić 145 Korvo, Splićanin 303
Kostrenĉić, Marko 89
Kotin, unuk Karokulin, Splićanin 95 Kovaĉić, Slavko 63, 95, 97, 103,
117, 123, 135, 341
Koţiĉić Benja, Šimun 383, 391, 392 Koţić, Maja 239, 361, 420
Krasić, Stjepan 339, 380 Krasovskij, A 382, 431 Krescencije, splitski nadbiskup 83,
87, 91, 319, 413
Krescent, uĉenik sv. Pavla 13 Krešimir, hrvatski kralj 81
Krešimir III, hrvatski kralj 57, 59 Krist 11, 13, 15, 17, 59, 379, 388, 427
Krizomali, Urban 95
Krševan, sv. 131
Kršnjavi, Izidor 380, 384, 414 Kucil, Zadranin 135
Kuman, splitski klerik, notar 341 Kumani 85, 217, 241, 313, 375 Kuntić Makvić, Bruna 399,
423 Kureti 9, 33, 399, 404, 420
Kuten, kumanski kan 217
Kvirin, siscijski biskup, sv. 53
L
Ladislaus, episcopus Tiniensis 316 Ladislav, dvorski župan 247 Ladislav, kninski biskup 317 Ladislav
I. Sveti, ugarski kralj 85,
episcopus Iadrensis 100 Lampridije Dujmov, Splićanin 187 Lampridius, Duimi filius, Spala-
tensis 186
Lascaris (Theodorus I), imperator Graecorum 142
Latini, Latin 91,107, 225, 245, 404,
416, 424-426, 431
Latini, Latinus (lat.) 32, 90, 106,
224, 244, 404
Laurentius, episcopus Absarensis, archiepiscopus Spalatensis 68, 70, 78, 80, 82,411
Leon - v. Lav
Leonard, splitski opat 259, 261, 374 Leonard Kaval, Splićanin 171 Leonardus. abbas Spalatensis 258,
260.374 Leonardus, Spalatensis 312 Leonardus Cavalis, Spalatensis 170 Levaković, Rafael
383
Liber, bog 7
Liber, deus 6
Liburni 3, 39
Liburni (lat.) 2
Lingones 32
Livije, Tit 5
M
Macarellius, Traguriensis 97 Madije, Splićanin 189
Madari 410
Magner, Thomas 19
Malduč Kači
Manzauinus, Iadrensis 100, 118 Manzavin, Zadranin 101, 103, 111, 119
Margareta, kćer Bele IV. 255 Margetić, Lujo 55, 407, 410, 423 Maria Lascaris, regina Hungariae et
28, 29
Marte, dens 18