Književnost kroz razdoblja:

1. TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA -stare civilizacije koje su temelj Evropske kulture razvile su se
na području:

-Bliski istok (dolina Nila- Egipat, dolina Eufrata i Tigrisa- Sumerani)

-Mediteran (Egejski otoci, Poloponez i obale Male Azije)

-Srednji i daleki istok (Kina, Indija već u 3 st. p. k.)

Asirska književnost Ep o Gilgamešu 1700 g. p. k.

-pronađen je zapisan na 12 ploča u knjižnici Asirskog cara Asurbanipala

-to je najveće djelo Babilonsko-Asirske književnosti

-glavni lik je kralj Gilgameš, priča o prijateljstvu kralja Gilgameša i Enkidua, zajedno se bore protiv zlih
sila

Egipatska književnost

-u Egipatskoj književnosti najstariji zapisi književnih tekstova potječu iz 2500 g. p. k. To su natpisi sa

hodnika piramida i tekstovi iz grobnica (knjiga mrtvih- upute za zagrobni život)

Arapska književnost (Kuran)

-sveta knjiga Islama nastala između 612 i 639. Sadrži izreke Muhamedove koje mu je «diktirao» melik
Džabrail, sastoji se od 114 poglavlja Indijska književnost

-Vede- znanje, svete staroindijske knjige nastale između 16 i 6 st. p. k. Sastoji se od 4 zbirke stihova
-Vede:

1. Rgveda- najstarija i najopsežnija, ima više od 10000 strofa

2. Samaveda

3. Jadžurveda

4. Atharveda -imaju veliko povijesni i filozofsko značenje, to su ujedno i najstariji uzorci

Indoevropskog stiha Ramajana (Ramin udes), ep -nastao između 4 st. pr. k. i 2 st. p. k.

Mahabhatra, ep -nastao između 4 st. p. k. i 4 st. pos. k. -to je najopsežnije djelo u svjetskoj
književnosti, 200 000 stihova u 18 knjiga -okosnica djela je ep o postanku, suparništvu i ratu obitelji
Pandova i Kaurava za vlast Pančatantra -nastala u 3 st. p. k. -to je zbirka pripovjedaka. Osnova zbirke
je pripovijest o dva glupa kraljeva sina koje mudrac pomoću priča uči vještini vladanja. Sadrži
mnoštvo bajki i basni. -rano je prevedena na Grčki i Latinski i na narodne epske jezike a mnogi njezini
motivi i teme nalaze se i u našoj narodnoj književnosti.

Hebrejska književnost, Biblija (knjižica) -to je jedno od najstarijih djela u svjetskoj kulturi. Kršćani i
Hebreji smatraju je svetom knjigom u kojoj je zapisana riječ Božja. -najznačajniji prijevodi Biblije su:
septuaginta- prijevod sedamdesetorice, prijevod na Grčki, nastao u 3 st. p. k. vulgata- prijevod na
Latinski svetog Jeronima -tek 1831 g. prijevod na Hrvatski jezik, preveo ju je Matija Petar Katančić
-stari i novi zavjet -stari zavjet- sastoji se od 46 knjiga pisanih na hebrejskom i armenijskom jeziku
-sastoji se od:

1 Petoknjižje: - knjiga postanka -knjiga izlaska -Levitski zakonik -knjiga brojeva -ponovljeni zakon

2. Mudrosne i proročne knjige

3. Psalmi
-novi zavjet- sastoji se od 27 knjiga pisanih na grčkom jeziku -dijelimo ga na: 1. Evanđelja (Matej,
Marko, Luka i Ivan) 2. Djela apostolska 3. Poslanice apostola Pavla 4. Katoličke poslanice 5.
Otkrivenje

EVANĐELJE - izvorno grč. riječ što znači radosna vijest

- sadrži sve što je Isus činio i učinio

- Isus je Sin Božji i sin čovječji, te je u tom smislu Evanđelje jedno, a s obzirom na knjige četiriju
evanđelista ono je četveroliko –

MATEJ – pisac prvog evanđelja – opisuje Isusovu osobu i život pracrkve; Isus je prorok Kraljevstva, on
je Mesija u kome se ispunjavaju stara proročanstva; Matej je najsustavniji i najpregledniji; njegovo
Evanđelje pisano je na aramejskom, a poslije prevedeno na grčki –

IVAN – pripisuje se apostolu Ivanu; Ivan ne osvjetljuje toliko ljudsku stranu Isusova života, već daje
njegov duhovni profil, ne iznosi samo gole činjenice, već odabire one događaje koji imaju i simboličko
značenje, ne tumači Kristovo učenje o ljubavi, milosti i životu vječnom; upotrebljava stare simbole
kao Pastir, Janje, Put, Svjetlost; napisano je na grčkom jeziku –

još postoje Evanđelja po Marku (najbliži pučkom pristupu i iskazu) i Luki (najkritičniji i stilski
najuglađeniji)

JUDITA - jedan od najdramatskijih biblijskih opisa i najmlađih djelova Biblije - iako je sadržaj
najvjerojatnije samo piščeva literarna fikcija, on je svojom poukom i idejom vrlo stvaran - knjiga
veliča židovsku religiju i rodoljublje - religija je toliko nacionalna, zakonsta i praktična da se zapravo
izjednačuje sa samim životom naroda i domoljubljem - obrana domovine jest obrana vjere - knjiga je
pisana apokaliptičnim stilom, u Palestini u vrijeme grčke vladavine - zbog svoje zbijenosti izražavanja,
fino zapaženih detalja i plastičnih opisa, Judita je privukla mnoge umjetnike kista, pisane riječi i zvuka
– jedan takav umjetnik bio je i M. Marulić kojeg je biblijska priča inspirirala za pisanje epa Judite - gl.
likovi su Holoferno koji je utjelovljena neprijateljska sila i Judita kao simbol židovskog naroda koji
dolazi u sukob sa svojim neprijateljem

PJESMA NAD PJESMAMA - ljubavna lirika - nastala negdje u 4.st.pr. Krista – predaja ga pripisuje
Salomonu; neki smatraju da je to djelo nastalo na dvoru Salomonovu u 10 st.pr. Krista - samo se
tumači već preko 20 stoljeća muče da odgonetnu o kojoj je ljubavi riječ pjesme su se najprije pjevale
na svadbenim svečanostima, a uvrštene su u Bibliju (iako nisu bile sastavljene za nju) na temelju
novog konteksta, a to je da veliča ljubav Jahve prema njegovom narodu međutim, od 18.st. javlja se
mišljenje da je u Pjesmi nad pjesmama opjevana ljubav između zaručnika i zaručnice u svakom
slučaju to je najljepša i najuzvišenija pjesma ljubavni osjećaji se iskazuju poredbama i metaforama
koje nam sve to pobliže dočaravaju u današnjim izdanjima teksta Pjesme podijeljen je najčešće na 5
dijelovam (Prvi susret, Uzajamna ljubav raste, Zaručnicu dovode zaručniku, Zaručničina ljubav na
kušnji, Pristalost i radosti zaručnice) zaručnik koristi motive iz prirode kako bi opisao njezinu ljepotu
te njezinu duhovnu ljepotu na kraju ističe njeno savršenstvo zaručnica na zborovo pitanje kakav je
njezin z. odgovara na sličan način kao i on – ističe ljepotu iskreni osjećaji i čistoća ljubavi; čovjekova
povezanost s prirodom

KNJIGA POSTANKA 13.-4. st. pr. Krista prva i najzanimljivija knjiga Petoknjižja tu nalazimo sličnosti s
babilonskom i staroegipatskom književnosti dijeli se na 2 dijela – prvi iznosi židovske predaje o
stvaranju svijeta, svemira, prvih ljudi i završava pričom o općem potopu – taj tio razmatra literature
starog istoka i općeljudska pitanja o čovjekovoj sudbini druga ima povjesnu tematiku - prati život
židovskog naroda od njegova praoca Abrahama do odlaska Židova u Egipat
2. KLASIČNA KNJIŽEVNOST – ANTIKA
Stara grčka književnost -ima veliko značenje klasične grčke književnosti za zapadnu civilizaciju,
obuhvaća oko 1500 g. stvaranja

-dijelimo ju na četiri razdoblja:

1. Arhajsko razdoblje od 750 do 450 g. p. k.

2. Klasično razdoblje od 450 do 323 g. p. k.

3. Helenističko razdoblje od 323 g. p. k. do 30 g. p. k.

4. Carsko razdoblje (Rimsko) od 30 g. p. k. do 6 st. n. e.

Arhajsko razdoblje -poznat alfabet ali se i dalje književna djela stvaraju i izvode, prenose usmenim
putem. Zbog toga u književnosti središnje mjesto zauzima ep i lirske vrste

Klasično razdoblje -obilježeno procvatom Atene i atenske demokracije i kulture, završava smrću
Aleksandra velikog, u tom razdoblju Atena je bila glavno kulturno i književno središte Grčke.
-naglasak se prenosi na drame -kazalište postaje glavno mjesto književnog života a dramske vrste
oduzimaju prvenstvo epu -poznati grčki trolist (Eshil, Sofoklo i Euripid), u svojim tragedijama
obrađuju teme smisla života, životno pitanje, odnosa ljudskog i božanskog -Aristofan- komediograf,
materijal crpi iz suvremenog tadašnjeg političkog života -razvoj interesa za povijest, filozofiju (Platon
i Aristotel), jak razvoj govorništva

Helenističko razdoblje -od smrti Aleksandra velikog pa do propasti Egipta -u tom razdoblju je Grčka
proširila teritorij osvajanjima tako da književni život više nije vezan uz male građanske zajednice

Carsko razdoblje -u njemu se književnost razvija u političkom okružju Rimskog carstva. Jedina krupna
novina u ovom razdoblju je pojava i brz razvoj romana.

GRČKI LIRIČARI ALKEJ - grč. pjesnik (1. pol. 6.st. pr.K.) s otoka Lezba, jedan od glavnih predstavnika
monodijske melike - živio je u progonstvu, pa su politički motivi, rat i upravo ganatička mržnja teme
njegovih pjesama - pisao je lirske pjesme i pjesme uz gozbe i pijanke, himne bogovima, a svečani su i
neki fragmenti ljubavne lirike - alkejska strofa – u Hrv. – u 18.st. – Đurđević, Preradović, Mažuranić –
metrička shema strofe mijenja se mnogo već u antici, a u novovjekovnim knjiđ. uglavnom se javljaju
u stalnom obliku – dva jedanaesterca, jedan deveterac i jedan deseterac

LAĐI - alegorijska pjesma o domovine - lađi – simbol domovine - pjeva o burnosti događaja u
domovini - lutita bura – simbol nevolja, ratova - iznosi sliku svoje domovine koja je u nepovoljnom
položaju SAPFA - najveća grč. pjesnikinja rodom s otoka Lezba gdje upravlja jednom školom za mlade
djevojke - kao i Alkej, upletena je u politička zbivanja te jednom bila prognana s otoka - njena poezija
je sva posvećena ljubavnoj tematici (široka skala ljubavnih osjećaj od prvih ljub. išćekivanja do sreće
ostvarenog zanosa i očaja rastanka) - safička strofa – u Hrv. – u hvarskoj crkvenoj poeziji 16. i 17. st.
te u crkvenim himnama 18. st. - dugi i kratki slogovi zamijenjeni su naglašenim i nenaglašenim
slogovima, a kvantitavni spondej u prijevodima se mijenja u akcentski trofej LJUBAVNA STRAST -
TEMA – ljubav - u njoj se prikazuju sljedeći osjećaji – 1. strofa (osjećaj poštovanja), 2. osjećaj žudnje,
2. druga dva stiha – osjećaj napetosti, 3. tipičan osjećaj ljubavnog zanosa i uznemirenosti, 4. osjećaj
straha

ANAKREONT - grčki lirski pjesnik rodom iz Male Azije - u svojim kratkim lirskim pjesmama slavi vedre
strane života, radosti što ih čovjek nalazi u ljubavi, vinu i veselu društvu - lagana i nepretenciozna
anak. epikurejska poezija uživala je veliku popularnost i našla mnogo nasljednika već u antici (60-ak
pjesama pisanih u njegovu duhu), a pogotovo u 18. i 19. st. - anakreontska poezija – slavi životne
radosti, a naročito vino i vinsko raspoloženje (naziva se epikurejska po filozofu Epikureju – njegova su
učenja zasnovana na razumu i težnji čovjeka za srećom PIJUCKAJMO tema – vino u kojem pjesnik
nalazi neku radost (raspoloženje) u prvoj strofi se pojavljuje želja za vinom i veseljem u drugoj strofi
on zove prijatelje uz piće da ne viču i da se nikuda ne žure, nego da se opuste i lijepo zapjevaju misao
o uživanju u vinu
GRČKI TRAGIČARI ESHIL - tvorac grč. tragedije - 90 drama – 70 trag., 20 satiričkih igara - najpoz.
Okovani Prometej (i danas se postavlja na scenu) i trilogija Orestija - smanjio ulogu kora, pojačao
dijalog, uvodi drugog slumca - Eshilovi likovi su idealizirani (ili dobri ili zli) - uzvišen i svečan stil

SOFOKLO - suvremenik Perikla i najvećeg procvata atenskog polisa - od 123 drama sačuvano je samo
7 (Kralj Edip) - pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi trečeg glumca, smanjuje partije kora i
povečava broj njegovih članova na 15 - junaci nisu više titanske ličnosti kojima upravlja sudbinai volja
bogova

EURIPID - posljednji veliki grč. tragičar - oko devedesetak tragedija – 17 sačuvano koje se još i danas
izvode - junaci mu nisu kao titanske ličnosti (kod Eshila) ili kao idealizirani junaci (kao Sofokla) već ih
on opisuje kao obične ljude sa svim ljudskim nedostacima i strastima - utječa na oblikovanje
europske drame - ona ulazi u psihu lika - prvi uveo kulise u kazališnu praksu

HOMER -živio oko 800 g. p. k. -prema tradiciji ime najstarijeg poznatog grčkog pjesnika. U Antici su
mu pripisivali autorstvo: Ilijade, Odiseje, raznih klikličkih epova s Trojanskom i Tebanskom
tematikom, razne himne bogovima i šaljivi spjev «Boj žaba i miševa» -koncem 18 st. razvila se sumnja
u Homerovo postojanje, dolazi do rasprava o Homerskom pitanju -postoje dvije struje:

1.Analitičari- Homer kao jedinstveni autor ne postoji, da su veliki epovi niz manjih epskih pjesama
vezanih uz Trojanski rat sabranih zajedno

2.Unitaristi- kažu da Ilijada i Odiseja su nastale kao djelo jednog genijalnog stvaraoca koji je uobličio
stariju građu i stvorio zaokružene epske cjeline

ILIJADA -1183 g. se prema legendi smatra padom Troje -od pada Troje pa do 800 g. p. k. postoji
mnogo manjih epskih djela koja se prenose usmenim putem. Nakon 800 g. imamo Homerovu
redakciju te usmene epike, još uvijek nema zapisivanja, epovi su zapisani tek u 5 st. p. k. Zapisao ih je
Pizistrat, tek tada Ilijada i Odiseja dobivaju oblik sličan današnjem.

-M. Parry i A. Lord- književni teoretičari koji su proučavali epsku književnost i tražili odgovor na
pitanje kako su epski pjevači pamtili sve te stihove. Formule- skup riječi koji se uvijek javlja pod istom
metričnom shemom. Formulaični izrazi- opća mjesta (opisi, početak) koji su standardizirani.
Jedinstven metar, gotove fraze- niz citaktičkih cjelina koje se ponavljaju (Ahilej dugonogi), stvari koje
su omogućavale lakše pamćenje -radnja se događa u 50 dana rata u devetoj godini rata protiv Troje.
Ilijada govori o borbi Arhejaca protiv Trojanaca jer su Trojani (Paris) ukrali ženu Menelajevu (Helenu),
to je povod Trojanskom ratu. Rat je trajao deset godina. - započinje uvodom u središte zbivanja; tom
postupku prethodi invokacija

– zbivanja bogova i time se iznosi osnovna tema pjesme - sastoji se od 24 pjevanja koja predstavljaju
tematski zaokružene cjeline; motivi se povezuju pripovjedanjem – obuhvaća neki događaj tj. niz
događaja na takav način što zahvaća njihov svijet u vremenu; opisivanjem – navodi se dio po dio
osobine neke stvari ili osobe; izricanje misli – ostvaruje se najčešće epskim dijalogom i monologom
ODISEJA - mlađi i kraći Homerov ep - o Odisejevom povratku na Itaku iz trojanskog rata - počinje
invokacijom (zaziv muze da pomogne piscu napisati ep o junaku – domišljatom, lukavom, pametnom
(duhovna snaga)) - mirnodopski život starih Grka – opasnosti i čari života, težak život žena i djece,
dvorske zabave, glazbe - radnja se zbiva 10 godina po padu troje - iznosi situacije osobnog i
obiteljskog, čovjekova života, dok se u liku samog Odiseja prikazuje nemiran duh čovjeka koji je u
stalnoj potrazi za novim saznanjima i spoznajama - sastoji se od 14 pjevanja

3. SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST od pada Zap. rim. carstva (4.-5.st.) do pada Carigrada pod
Turke i otkriće Novog svijeta (15.st.)

- obuhvaća cijelu Europu od mediteranskog juga (Arapski po. i Bizant) do nordijskih prostora - knjiž.
vrste se odupiru modernim načinima klasifikacije kojima je u prvom planu kriterij lijepog i originalnog
te podjela knjiž. na epiku, liriku i dramu

- nacionalne knjiž. najvećim dijelom čine pravnički i historiografski tekstovi pisani od 10-14 st. - od
9.st. se u mnogim europskim zemljama razvijaju knjiž. na narodnim jezicima, dok latinski za to
vrijeme ne zamire, već ostaje vezan za pojedine knjiž. vrste (biblij. epiku, hagiografiju (životopisi
svetaca) i historiografiju) - književne poetike toga razdoblja više su se bavile problemima stila i
retorike negoli knjiž. klasifikacijama - u sred. vijeku je procvat nabožne književnosti žanr
«ISPOVIJESTI» koje počinje pisati Augustin spaja kasnoantičke ispovjesne modele i krščanski nauk -
lirika se dijeli na latinsku i narodnu, na nabožnu i svjetovnu, a stihovni oblici koje koristi djelom su
preuzeti iz antike, a dijelom su samonikli (trubadursko pjesništvo)

- sred. vjek. drama je vezana uz kršćanske blagdane i izvodi se na otvorenom - cilj ranih kršć.
pjesnika bio je da kršć. teme opjevaju po uzoru na klasične rimske pjesnike - latinski je bio jezik
proze, poezije, epike, lirike, historiografije i teologije čitavog srednjovjekovnog razdoblja od 4.-9.st., a
od 9.st. je u uporabi u crkvi - podjela – nadbožna (crkvena, umjetnička) i svjetovna (narodna,
pučka)književnost - u nabožnoj epici koriste se liturgijski tekstovi, poučno štivo, apokrifi, vizije,
životopisi svetaca, legende, parabole i alegorije, a u svjetovnoj epovi, sage, romani, novele te basne i
bajke

- u svjetovnoj lirici je prisutno trubadursko pjesništvo, himna i oda - drama kao nabožna javlja se kroz
liturg. d., lirahu, molaritet (najčešća tema Isusova muka (teme uz kršć. blagdane)), a kao svjetovna
postoji svjetovna drama, parodija, komički efekti (grč. putujući glumci mimi)

- posebna pozornost se predaje usmenim predajama, viteškim romanima i trubadurskoj poeziji

USMENA PREDAJA –

NACIONALNI EPOVI - u usmenu epiku spadaju junački epovi (pjesma o Cidu, Ronaldu) čiji glavni
junaci pripadaju legendarnoj prošlosti i prenose kršć. ideje i moralna načela viteškog sloja svijeta - -

PJESAN O RONALDU najpoznatija starofrancuska epopeja iz ciklusa junačkih epova o Karlu Velikom
vrhunsko dostignuće srednjovjekovne junačke epike djelo ima daleku historijsku podlogu na napadu
Baska na odstupnicu vojsku Karla Velikoga koji se vraćao iz Španjolske s pohoda protiv Saracena, pri
čemu je poginulo niz franc. velikaša oko tog neznatnog historijskog događaja isplela se legenda
uobličena u jedinstjen cjeloviti ep; kompozicija djela je jednostavna

PJESAN O CIDU epska pjesma anonimnog kasteljanskog pjesnika najstariji književni spomenik
španjolskome jeziku u spjevu se opisuju zgode iz života španjolskog narodnog junaka Rodriga zvanog
Cid, poznatog iz povijesti kao hrabra, ali i prevrtljiva feudalca u obliku u kojem je sačuvanja
podijeljena je na tri pjevanja, od kojih prvo opisuje lutanja i podvige krivo oklevetanog i izKastilje
prognanog Cida, a drugo i treće razne događaje razne događaje u vezi s udajom njegove kći

VITEŠKI ROMANI - nacionalni epovi utjecali svojim mitovima i sadržajima; romani su ljubavno-
pustolovni - građa preuzeta iz antike, iz keltskih legenci i iz događaja vezanih uz lik Karla Velikog -
obrađuju pothvate nacionalnih junaka, kraljeva i vitezova (ideal hrabrog viteza) koji je za čast i
dostojanstvo svoje izabranice spreman položiti i vlastiti život

ROMAN O TRISTANU I IZOLDI - ljubavni roman iz keltskog ciklusa viteških romana - obrađuje
nesretnu ljubav Tristana i Izolde - ljepota same legende, koja veliča ljubav kao osnovnu pokretnu
snagu ljudskog života i opisuje sukobe između osjećaja i dužnosti i časti i fatalne snage ljubavne
strasti - Tristan i Izolda su jedan od najslavnijih parova nesretnih ljubavnika u svjetskoj književnosti

TRUBADURSKA POEZIJA - nezaobilazno mjesto imaju njem. Minesaugori (tj. trubaduri) u cijelom
svijetu - trubadurska poezija standarizira lirske forme kao što su alba, pastorala,... - s trub. lirikom
javljaju se i golijerdi i vaganti, pjesnici lutalice čije su najpoz. pjesme sačuvane u lat. zborniku
Carmina Buransa i na koje se nadovezuje poezija največ. sredvjek. pjesnika Villona - trubad.
pjesništvo oslobođeno je nabožnih tema i nema poučne funkcije (to pjes. uvodi u duhovni i emotivni
prostor - BERNARD DE VENTADORN – sačuvano oko 50 njegovih pjesama, posvećenih večinom
ljubavi prema ženi ggrofa de Ventadorn, u kojima je dao svojevrstan kodeks svih fraza trubadurske
ljubavi (rađanje, razvoj i nesretni završetak ljubavne avanture); vrijednost stihovima daje dubok
lirizam i razapetost između strasti i težnje k spiritualnosti osjećaja; (2.pol.12.st.) najznačajniji
predstavnik provansalske trub. lirike
 4. HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST - prvo hrv. pismo je latinica, a prvi jezik
državnih dokumenata je latinski karakterizira ju GLAGOLJAŠKO RAZDOBLJE – počinje pojavom prvih
pis. spomenika (10.st.) i traje do 16.st. nastastanak i pojava glag. na južnosl. prostore pripisuje se grč.
misionarima Metodiju i Ćiriliju – sastavio ju je glagoljica – dolazi od starosl. riječi glagoljati (govoriti)
javlja se u dva oblika – najprije obla glag. – kasnije zamjenjena uglatom ili hrv. glag. – najviše se
upotrebljavala u juž. krajevima – upotreba se u crk. knjigama zadržala do 1927. – zamjena lat. u 10.
st. pojavljuje se u Hrv. pismo zvano ĆIRILICA – smatra se da ju je sastavio Ćiril – sastavljena je prema
grč. pismu, a dopunjena je slovima kojih nije bilo u Grka – upotreba u sred. Dalmaciji, Bosni, Srbiji i
Makedoniji, u drugim slav. zemljama (Bugarska, Rusija i neko vr. u Rumunjskoj) – u Bosni pod
utjecajem bogumila – dobila je naziv BOSANČICA ili BOSANSKO-HRVATSKA ĆIRILICA glag. razd.
obuhvaća crkvu i svj. tekstove – liturgijski i biblij. tekstovi, crkveno-pripovj. proda, poučna proza, svj.
pripovjest i roman, diplomatika i prav. tekstovi (zakonici, statuti), epistoralni tekstovi, drama
(prikazanja), tekst. koji su služili za obuku duh. podmlatka najpoznatiji tekstovi hrv. glag. knjiž.:

1. BAŠĆANSKA PLOČA – s kraja 11. st., nađena u Jurandvoru kod Baške na ot. Krku – najznačajniji Hrv.
glag. spomenik koji predstavlja početak hrv. srednjovjekovne knjiž. – pisana uglavnom glagoljicom i
čakavskim narječjem što joj daje karakter jezičnog spomenika – povrsti karaktera je pravni tekst –
darovnica kralja Zvonimira kojom daje zemljište samostanu Sv. Lucije – pisac njezina teksta je opat
Držika; Ona je i povijesni dokument – prvi se put spominje ime Hrv. kralja Zvonimira i otok Krk kao
dio hrv. teritorija)

2. LJETOPIS POPA DUKLJANINA – sredina 12. st., opisuje događaje u Hrv. koji su se zbili oko rijeke
Cetina – u hrv. verziji teksta iz 15.st. nalazi se i legenda o smrti kralja Zvonimira

3. LUCIDAR – djelo njem. autora Augstodnnesisa iz 12. st. – enciklopedija srednjovjekovnog znanja;
tekst našeg Lucidara preveden s češkog u 1.po.15.st., a preveo ga Istranin; dijalog učenika i učitelja
(učenik postavlja pitanja o raspodjeli svijeta, Europe, zašto je ljeti dan dug, itd. a učitelj mu odgovara)
najvažnije književne vrste – pripovjetke i romani, poezija i prikazanja (drame) roman (pripovjetka) –
javlja se u Hrv. u 15.st. – Priče o Troji i Aleksandru Velikom dolaze k nama iz zapadnoeuro. prijevoda,
pod nazivom Rumanac Trojanski i Aleksandar Veliki, s tematskom građom iz antike junaci – najčešće
su vitezovi, carevi ili kraljevi, tipični likovi iz feud. društva motivi – najčešći su osvajački pohodi,
nevjernost žene, asketski način života pjesnički tekstovi – javljaju se poč. 14.st. kada je živi narod.
govor starosl. jezik – to je poezija uglavnom nadbožnog karaktera ili su prijevodi srednjovjek. lat.
crkvenih pjesama – još se danas pjeva U se vrime godišća – a najstarija pjesma iz tog vrem. pisana
narodnim govorom, čakavštinom i latinicom smatra se ŠIBENSKA MOLITVA – landa (pohvalna
pjesma) ŠIBENSKA MOLITVA – recitativna, rimizirana proza i pripada najstarijim latiničnim zapisima
na našem prostoru; tekst pjesme zapisao je fra Pavle Šibenčanin, a tvorac je nepoznati glagoljaš –
tema pjesme je molitva upućena Blaženoj Djevici Mariji; ponavljanja na početku stihova (Gospoje ti
si) i zazivi kao što su: O blažena, o prosvećena, o umiljena, o prečista divo Marije – daju pjesmi oblik
litanije u kojoj se veliča Marijina ljepota, uzvišenost i dostojanstvo; gospa je majka, kraljica i
tješiteljica; u pjesmi je prisutna rima, kao i element crkvenosl. jezika: vzvišena, mučenikov, vsih,
isplnjen je... – što daje ritmičnost pjesmi dramski tekstovi (prikazanja ili skazanja) – javljaju se u
završnoj fazi srednjovjek. knjiž. – uglavnom su to dramatizirane legende o svecima, dijaloške pjesme
s biblijskim motivima – središnji junak je Isus Krist, prikazan u tri faze živora – rođenje, muke i
uskrsnuće. - poznatija djela – Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika – pisano osmeračkim stihom i
pučkom intonacijom, te Muka sv. Margarite, gdje se slobodnije ženska ljepota te su se drame (tzv.
bratovštine) prikazivale najčešće u crkvenim predvorjima ili na gl. trgovima vrhunac
srednjovjekovnog razvoja je pojava tiska 1483 tiskan je Misal o zakonu rimskog dvora na glagoljici
(Misal je knjiga u kojoj su skupljeni biblij. tekstovi koji se čitaju na misi satirična pjesma SVIT SE
KONČA kritizira pojavu simonije (trgovanje crkvenim dobrima) i inkvizicije; posebice dragocjena ona
kritizira život klera, visokoga i nižega, uključujući i đake; pjesma je zabilježena u Pariškom zborniku s
kraja 14. st.; nastala je vjerojatno potkrat 13.st. u vrijeme uzastopnih težnji za reformama u
Katoličkoj crkvi; autor je začinjavac – književnici koji stvaraju prijelaz s nabožnih pjesama na pjesme
sa svjetovnom tematikom TRAKTAT CRNORISCA HRABRA – O PISMENIMA – napisana je u obranu
slavenskog jezika koje je izumio Ćiril, a to je glagoljica; to je jedan od malobrojnih tekstova na
staroslavenskom jeziku, pisan za svjetovne, a ne za liturgijske potrebe; svjedoči da su Slaveni, pa i
Hrvati i prije misije Svete braće pokušali pisati svoju riječ latinskim ili grčkim pismenima; autor je
jedan od Metodovih učenika; označava početak pismenosti
5. PREDRENESANSA traje u 13 i 14 st., zovemo ga i predrenesansa u Italiji - razlikuje se od
srednjovjekovnog – stvaraju se i prenosi novi oblici, mjerila i osjećajnost u literarnoj praksi

- značajke predrenesanse: -razvoj gradova i građanske klase, razvoj kapitalizma koji djeluje na
stvaranje novog pogleda na svijet -čovjek postaje aktivan, želi uživati i provjeravati postojeće
spoznaje

- u književnosti se pojavljuju svjetovne teme jer čovjekovo duhovno oslobađanje znači i njegovo
zanimanje za vlastiti unutarnji svijet, ljepotu prirode i ovozemaljski život. –

tri glavna predstavnika humanizma: Dante Alighijeri, Francesko Petrarka i Giovanni Boccacio

DANTE ALIGHIERI - rođen 1265, umro 1321 - talijanski pjesnik iz razdoblja predrenesanse - svestran
duh – političar, filozof, tvorac književnog talijanskog jezika i prije svega pjesnik - “Novi život” – zbirka
stihova i proze; posvećena pjesnikovoj ljubavi prema Beatrice Portinari; gl. motiv je ljubav prema
ženi i njezina ljepota - Beartice je u tom djelu prerasla u gotovo nadzemaljsko biće i postala je
simbolom pjesnikova ideala - u želji da je dostojno uzvisi i nakon njezine smrti, Dante je započeo rad
na svojoj Božanstvenoj komediji, djelu koje je preraslo u najviše dostignuće srednjovjekovne
literature i jedno je od najvećih književnih ostvarenja čovječanstva.

BOŽANSTVENA KOMEDIJA (1307-1321) - Naziv komedija dobila je jer se u srednjem vijeku tako
nazivalo pripovjedačko djelo u stihu, napisano jednostavnim jezikom a započinje tužno a završava
sretno - Atribut božanstvena dobila je u 16 st. kako bi se istaknuo njen uzvišeni sadržaj Pisana je na
Talijanskom jeziku; Djelo se sastoji od tri djela, pakao, čistilište i raj; Ima sto pjevanja (svaki dio po 33
pjevanja plus jedno uvodno). - Danteovo djelo opisuje alegorijsko (zamišljeno) putovanje kroz pakao,
čistilište i raj kroz pakao ga vodi Vergilije, on simbolizira razum; Kritičnost Dantea prema crkvi - I.
pjevanje Pakla -Dante je simbol grešnog čovječanstva, a Beatrice simbol božanske milosti (čeka ga na
vratima u Raj); mračna šuma je simbol grešnog života, a ravna staza simbol kreposti i vjere - pantera
simbolizira putenost kao ljudski porok, lav oholost, a vučica simbol lakomosti - u svakom krugu je
određena kazna koju čuvaju demoni - Minos okretanjem repa određuje u koji će krug pakla čovjek ići

- STRUKTURA PAKLA – krugovi od najlakšeg do najtežeg (u Čistilištu suprotno) –

1. Krug – bludnici;

2. proždrljivci;

3. škrtice i rasipnici;

4. krivovjernici i duševne lijenčine;

5. krivovjernici i srditi;

6. zločinci protiv sebe, sližnjega, Boga i prirode;

7. simonisti (oni svećenici koji se koriste vjerom za materijalni probitak, licemjeri, laskavci,
podmitljivci i sijači razgora);

8. sve vrste izdajnika Simbolika brojeva (broj tri kao sveti broj, sedam kao broj savršenstva i četiri kao
zemaljski)

- PAKAO – užas, psovke, jauci, odvratna čudovišta, tama, krajolik je leden i močvaran; najdramatičniji
dio spjeva;

ČISTILIŠTE – sjetne i nostalgične duše; opuštena atmosfera pod nebeskim plavetnilom; u čistilištu su
stroge kazne, ali ne kao u paklu (ima nade za prosvjetljenje duše) - RAJ – blještavilo, osjećaj sloge i
sreće u vječnom blaženstvu –

U raju Dante susreće Beatrice (njegova ljubav iz mladih dana). Ona simbolizira dobrotu i Božju ljubav.
- - pjesnik je središnji lik (prorok i sudac) srednjovjekovne značajke djela: simbolika brojeva, oblik
djela kao alegorijskog putovanja Renesansno je u djelu kritiziranje crkve i narodni jezik.
Francesko Petrarka - rodio se 1304 g. umro 1374 g. - talijanski pjesnik i humanist - pripada tl.
nacionalnoj knjiž., razdoblje predrenesanse

– 14. st. - nosio je lovorov vjenac – predstavljao je slavu njegovog pjesništva - napisao je Kanconijer,
to je zbirka ljubavnih pjesama, njih 366 posvećenih Lauri. Kanconijer je podijeljen na dva dijela: prvi
dio sadrži pjesme nastale za Laurina života a drugi dio pjesme nastale nakon njezine smrti.

Važnost Kanconijera je da prvi puta u povijesti pjesništva zbirka pjesama bilježi unutarnji svijet
čovjeka.

- Petrarkin (talijanski) sonet je sonet koji se sastoji od dvije katrene i dvije tercine. - Petrarkist je stil
koji je nastao oponašanjem Petrarke po osnovnim motivima i osjećajima (ljubav prema nedostižnoj i
uzvišenoj ženi koja je izvor patnje)

LXI. SONET - zove se Blažen nek dan je, mjesec, i ljeto - poznati sonet kojeg je prepjevao i naš
poznati petrarkist Šiško Menčetić - u tom sonetu pjesnik slavi trenutak kad je ugledao svoju gospu -
ujedno slavi sve boli koje je pretrpio zbog nje - u zadnjoj strofi slavi pjesme koje su nastale zbog te
ljubavi i slavu koju je zbog njih stekao – za razliku od srednjeg vijeka kad se pjesnici nisu dopisivali jer
se smatralo da je grijeh tražiti slavu - jezična i stilska analiza – nizanje veznika – ritmičnost; rima –
ritmičnost i melodijoznost; ponavljanje riječi – ritmičnost; metafora - napisan za života gđe Laure –
tema – neuzvraćena ljubav - motivi – oči (stavile ga u ljubavno ropstvo); gorke suze - pjesnik se
osamljuje jer ne želi da netko (osim prirode) vidi njegovu patnju - ljepota Laure – zlatne vlasi, sjajne
oči koje su prema njemu krute, doživljava je kao anđela, krepka, ističe glas, anđelica, boginja -
čekanje – počinje mrziti svoje želje i nadanja - Amor – stalno vlada njime

Giovanni Boccacio -talijanski pripovijedač i humanist -rođen je u Parizu, školovan u Napulju, a

najveći dio života provodi u Firenzi gdje se bavi književnošću -osim djela na latinskom jeziku, napisao
je i niz djela na talijanskom -Homer mu je bio uzor -napisao je prvu Danteovu biografiju, a glavno
djelo mu je Dekameron -mnogi kritičari su ga napadali, ali on je smatrao da su mu zavidni -slavi žene
jer «one pružaju mnogo slatkih doživljaja», a o muškarcima govori da su licemjeri jer ne žele priznati
da im žene pružaju mnogo toga («Žene imaju veliku moć.») -njega nisu nadahnle muze da piše o
ženama, već same žene

DEKAMERON (grč. deka hemeron – deset dana) -zbirka od 100 novela uokvirenih pričom o kugi koja
je 1348. godine harala Firenzom i prisilila 7 djevojaka i 3 mladića da napuste grad i prikraćuju vrijeme
pripovijedajući zanimljive priče. Priče su raznolike po duhu i sadržaju, no najčešća im je tema ljubav,
stjecanje bogatstva i izrugivanje ljudskoj gluposti i licemjerstvu. Dekameron sadržava galeriju
realistički vjerno i psihološki uvjerljivo opisanih likova iz svih društvenih slojeva, od trgovaca i
prostitutki do predstavnika feudalaca i svećenstva. -zanimljivost fabule, jasan stil, osnovne su
karakteristike Boccacciovih priča, koje su postale uzorom svim kasnijim novelistima. -teme
Boccacciovih novela:

1. LJUBAV (nesretna, sretna, strasna, mahnita, neuzvraćena ljubav... )

2. DRUŠTVENA SREDINA I ODNOSI DRUŠTVENE SREDINE (preljub – zakon)

3. KARAKTERNE OSOBINE (dosjetljivost, okrutnost, oholost, snalažljivost...) -novele su nastale 1348.

godine kad je Firenzu stigla kuga -kuga utječe na ponašanje ljudi (1. izoliraju se; 2. potpuno su
razuzdani; 3. umjereni su) -narušavanje međuljudskih odnosa -likovi su renesansni ljudi, a ne
srednjovjekovni jer se ne prepuštaju životnim nevoljama

PRIPOVJEDAČE NOVELA čini -7 djevojaka između 18 i 28 godina i 3 mladića iznad 25 godina povukli
su se iz Firenze gdje hara kuga; da bi prikratili vrijeme pričaju priče, a među sobom svakoga dana
odabiru kralja i kraljicu koji će kao dužnost imati i zadatak da odaberu temu koja će se tog dana
obrađivati. -djevojke i mladići imaju svoja imena koja potpuno ili dijelom odgovaraju njihovim
naravima -djevojke:

PAMPINEA – bujna; FIAMMETTA – vatrena; FILOMENA - ona koja voli pjevanje; EMILIJA – laskavica,
zamamljiva; LAURETTA – aluzija na Petrarkinu Lauru; NEIFILE – nanovo zaljubljena; ELISSA –
zaljubljena) -mladići: PANFILO – sav u ljubavi, lik sretnog ljubavnika; FILOSTRATO – pobijeđen u
ljubavi; DIONEO – ljubavnik Venere, tip razbludna mladića) -Boccacciove su novele zabavljale
čitatelje, nasmijavale ih i pomagale im prevladati životne teškoće -HEDONIZAM – filozofski smjer
prema kojem su ugodnost i uživanje najveće dobro i ideal. -poruga i satira najčešće su izraz
čovjekove kritičnosti i slobodoumlja karakterističnoga za renesansu.

6. RENESANSA ponovno rađanje, preporod novi književni preporod – 16. st. – ITALIJA (zahvaća
cijelu E.) preporod u književnosti – uzor postaje antika (rimska i grčka knjiž.) – oponašanje antičkih
uzora Vergilije (Eneida), Plaut, Terencije (komedija), Biblija - uspostava novih estetičkih ideala
ljepote, savršenstva ujetnosti - sloboda čovjekovog stvaralačkog duha - pisanje pučkim jezikom koji
zamjenjuje latinski (poštuju pravila pisanja po uzoru na antiku) - stvaranje nacionalnih knjiž. – širi se
čitateljski krug - knjiž. je u doba renesanse doživjela procvat (i lik., i arhit. i glazb. doživljavaju
procvat)

LIRIKA - petrarkistička, ljubavna (žena, njezina ljepota), pojavljuju se kanconjeri i zbirke posvećene
jednoj ženi - religiozna – posvećeni Mariji; bukolička lirika – uživanje u prirodi - zabavna –
humoristička, satirička; maskerate – pokladne pjesme; pjesme namjenjene prijateljima; najviše se
pišu soneti – uzor u antici

EPIKA - pišu se epovi (uzor – Vergilijeva Eneida) - biblijski epovi – tema iz Biblije - viteški epovi –
ARIOSTO – talijanski renesansni pjesnik Bijesni Orlando (djelo bez gl. junaka i gl. radnje – opisuje
ljubav, gospe, borbe i vitezove – nastavak Boiardovog djela Zaljubljeni Orlando)

ROMAN - viteški, pastirski i pikarski romani - viteški – još iz sred. vijeka – vitez lutalica (prikaz
renesansnog čovjeka), slobodna duha - pikarski – u renesansi – gl. lik je simpatičan protuha, lutalica i
varalica koji luta svijetom – kritizira vrijeme, kroz život se probija svojom voljom i inteligencijom -
pastirski – gl. likovi pastiri – idila, gl. tema ljubav – pastirski romani su uzor današnjih ljubića –
popularna djela

DRAMSKE VRSTE - uzori iz antike – Plaut, Terencije (komediografi) - učena komedija slijedi
dramaturgiju iz antike – petčinova, simetrija likova, stalni likovi - pastorale (pastirske igre) – svijet
pastira, idilična priroda, pjesme i ples zaljubljenika - komediografija – promiče poruke aktivizma,
pobjede novog mladog naraštaja, izrugiva ljudske mane i poroke, kritizira postojeće društvene
obićaje, oslobaža od predrasuda - div dramskog stvaralaštva – Shakespeare – koji je čovječanstvu
dao niz djela neprolazne trajnosti

ESEJ – Michael Montaigne – nova književna vrsta (Eseji, 1580) – kraća prozna vrsta u kojoj se
obrađuje različita tematika, uključuje razmišljanje i zaključivanje, sadrži osnovni stav pisca,
karakteristike njegovog osnovnog izlaganja i temelji se na istraživanju

WILLIAM SHAKESPEARE - engleski pjenik i dramatičar (najveći dramski stvaralac svjetske književnosti)
- rođen i umor u Stratford-on-Avonu - stiže u London – glumac, redatelj, pisac kazališnih komada -
suvlasnik poznatog kazališta Globe - napisao 36 ili 37 drama – tzv. kraljevske drame (historije),
komedije, tragedije, romantične igre i poeme, te sonete (elizabetinski soneti – 3 kvartine i 1 distih) -
teme uzima iz antičke povijesti, srednjovjekovne kronike i legende, iz renesansne novelistike, iz
pričanja suvremenika, te je ulio i dah stvarnog života, stvorio galeriju nezaboravnih, vječnih likova
(Cezar, Hamlet i Ofelija, Romeo i Julija) u svojim djelima iskazuje veliko mnoštvo osjećaja koji se
rađaju u čovjeku

HAMLET 1600. – 16001. godine TEMA – nesretna sudbina danskog kraljevića Hamleta kojemu je za
njegove odsutnosti stric ubio oca, oženio se majkom i zasjeo na prijestolje jedna od najpotresnijih
trageija u cjelokupnoj književnosti – na završetku svi stradaju pokretač radnje – Hamletova želja za
osvetom zbog smrti oca problematika – pitanja ljudske egzistencije – o pravdi i krivnji (dijalog Hamlet
X duh oca – duh želi izvršenje pravde zbog ubojstva); o životu i o smrti; o vjernosti i izdaji; o ljubavi i
mržnji Hamlet raspravlja o osnovnim pitanjima ljudske egzistencije – o mogućnostima spoznaje
apsolutne istine i djelovanja u skladu s njome te o odnosu prema ocu, majci, ženi HAMLET –
renesansan čovjek slobodouman – individualist (slobodno odlučuje i zaključuje, nitko ga ne sputava);
divi se prirodi; doživljaj čovjeka; kritičan je prema majci i prema sebi; nema predrasuda prema
staležu (dobar je prema nišem sloju); kritizira nepoštenje kritizira dvojranine koji nemaju svoje ja
(ruga im se zato što potvrđuju sve što kažu njihovi gospodari – neinteligentni i nekritički primaju sve
što njihovi gosp. kažu) melankoličan i bolan doživljaj svijeta (svijet – bljutav, dosadan, prazan,
neopljevljen vrt u kojem je otrovno bilje) – suprotnost prema renes. doživljaju svijeta, gnjusan,
nepodnosi nepravdu i sramotu, prezire svijet, svijet kao tamnica (Danska), razočaran svijetom =
iznosi svoj stav, toliko je opterečen problemima da bi najradije da ga nema, nitko mu ne pruža
zadovoljstvo, puno hulja, propalica, kritizira brak doživljaj čovjeka – remek-djelo, plemenitost uma,
neizmjernost sposobnosti, skladan izgled ljepota doživljaj žene – kritizira ženu i šminkanje (to nije
ono lice koje ona nosi, stvara masku) oštar doživljaj žene (Krhkosti – ime ti je žena!), ženska ljubav je
kratka – nestabilnost ž. ljubavi, prolaznost ženske ljepote iako tragedija ima mnogo događaja, u njoj
nema prave dramske napetosti, jer nam je istina o očevu ubojstvu i potrebi osvete iskazana već na
samome početku težište djela stavljeno je na prikaz psihološkog stanja glavnog lika, koji se razapet
sumnjama stalno koleba i odgađa izvršenje osvete

MIGUEL CERVANTES - najveći špan. pripovjedač iz doba renesanse (točnije iz raszdoblja prijelaza iz
renesanse u barok) - zbog novčanih neprilika dospijeva u zatvor u kojem započinje svog don Quijotea
- uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovjedaka Uzorite
novele - najpoznatije djelo je Bistri vitez Don Quijote od Manche – koji je napisan u dva dijela –
najprevođenija poslije Biblije - zamišljen je kao satira na preživjele, ali u to doba još popularne
viteške romane - jednostavan, zdrav i topao humor kojim je prožeto čitavo djelo i koji nezadrživo
nasmijava i današnjeg čitaoca, optimizam i duboki humorizam koji izbijaju iz tragične figure viteza
tužnog lika BISTRI VITEZ DON QUIJOTE OD MANCHE - TEMA – doživljaji osiromašenog seoskog
plemića Alonsa Quijose koji želi biti vitez skitnica - kao pravi vitez skitnica daje si ime (Don Quijote od
Manche), pronalazi perjanika i štitonošu (Sancho Panza), konja kojem daje ime Rocinante (kljuse),
uzima opremu (bojnu pradjedovsku) te pronalazi damu kojoj daje ime Dulcinea od Tobosa

- - DON QUIJOTE OD MANCHE – simbol ljudske tragike, utjelovljenje ljudskog sna i bezumnosti,
stradanja i uporne borbe za pravdu, istinu i nedostižne ideale (on želi uspostaviti kraljevstvo pravde,
ispravljati krivice, želi osvečivati nepravdu, pomagati bespomoćnima, boriti se protiv zla i nepravde
te braniti nemoćne ujedno simbolizira hrabrost, upornost i poštenje Alonso čita viteške romane koji
su mu poremetili razum (krčma – dvorac, vjetrenjače – divovi, prostitutke – bajne djeve, fratri –
izdajnička bagra) beskrajno je uporan u izvršavanju svojeg cilja, želi pomoći umro je kao plemić,
došao je k pameti

DONKIHOTIZAM – Don Quijoteov pogled na svijet, njegovo shvaćanje života koji znači besmislen i
smiješan pothvat stavlja u odnos-sukob suprotnosti (dva različita svijeta) - don Quijote od Manche
(ludost, ideal, mašta, bezumna smionost, žrtvovanje) X Sancho Panza (razum, sebičnost, stvarnost,
oprez, lukavost) idealn - svaki čovjek je slobodan zato što je tako stvoren od Boga i prirode; Lijepa
riječ otvara mnoga vrata, a ružna nijedna. – roman pun mudrih izreka humor je bitno obilježje
romana Cervantes je narodni mudrac koji progovara preko lika Sancha Panze Sancho je seljak, čestit
čovjek, don Quijoteov konjušar, Don Quijoteov glas razuma koji mu pokušava pomoći da se iz svijeta
mašte vrati u stvarnost preko njegovog lika Cervantes se obrača svijetu

7. HUMANIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI -pod riječi «humanizam» inače se smatra osobina

ljudskosti, no u knjižavnosti, ona označava povijesni fenomen koji je nastao u Italiji, a traje oko 250
godina (1350-1600);

piše se na latinski – uzor antika -na hrvatski humanizam bitno je utjecala blizina Italije i njenih
najjačih žarišta -već u 14.stoljeću u Hrvatskoj su se pokazali znaci humanizma: na hrvatski jug i sjever,
stizali su profesori, pravnici, liječnici koji su poticali drukčiji odnos prema antičkome materijalnom i
duhovnom naslijeđu -velik dio domaće mladeži odlazio je na visoka inozemna učilišta (pogotovo
talijanska) gdje su stjecali izravan uvid u ciljeve za koje su se zalagali humanisti. -iako je humanizam
općeljudska odgojna pobuda, njegova obilježja se ipak razlikuju od nacija do nacija i od regija do
regija. -hrvatski humanizam je osobit zbog dvije činjenice:

1. hrvatski nacionalni prostor bio je podijeljen na više država

2. nezaustavljiv prodor Turaka -zbog takvih okolnosti, humanizam na sjeveru i na jugu Hrvatske
veoma se razlikovalo: -pošto je jug Hrvatske bio gospodarski jak, imao je organizirani gradski život,
javno školstvo, humanističke ideje su se tamo brzo udomaćile; zahvaljujući okolnostima u kojima se
razvijao tamošnji humanizam, gotovo i nije bilo važnijeg obalnog ili otočnog grada koji nije imao
nekog učenog i uglednog mještanina. -zbog gospodarskih i političkih razloga, duhovna obnova na
sjeveru Hrvatske bila je vezana uz feudalne ustanove, pa su glavni zagovornici humanizma bili crkveni
dostojanstvenici i vlastela iz državne uprave.

-JUG: Marko Marulić, poznata obitelj Ćipiko, Juraj Šišgorić, Matija Vlačić Ilirik...
–SJEVER: Ivan Vitez, Ivan Česmički (pisao je pod pseudonimom Janus Pannonius – Jan Panonije, Jan
Panonac)...

MARKO MARULIĆ (1450-1524) -rođen je u Splitu gdje mu je učitelj bio ugledni humanist -nagađa se
da je školovanje nastavio u Italiji, a nakon školovanja vratio se u Split gdje je živio do kraja života.
-pisao je djela na latinskom jeziku (humanist), ali i jedan dio njegova rada pisan je na narodnom
jeziku, te je bio renesansnog tipa -njegov bestseler je djelo su «Pouke za čestit život s primjerima»
koje je prevođeno na različite jezike (talijanski, njemački, francuski, španjolski, češki...) ; u djelu je
savjetovao ljude kako treba reagirati u pojedinim situacijama -Marulićev najznačajniji latinski tekst je
«Davidijada», sastavljena od 14 knjiga, s malo manje od 7 000 stihova; -«Davidijada» je ep koji je sve
donedavno ostao u rukopisu u kojem je Marulić pjesnički preoblikovao biblijsku priču o kralju
Davidu, njegovim djelima i osobama koje ga okružuju.

IVAN ČESMIČKI (1434-1472) -(Janus Pannonius) rođen je u plemićkoj obitelj -7 godina proveo je u
Italiji gdje je temeljito naučio oba klasična jezika, a među suučenicima stekao je brojne prijatelje –
buduće ugledne humanističke pjesnike. -zarana je došao na glas kao izvrstan latinski pjesnik, pa se u
Italiji počeo nazivati latiniziranim imenom Janus Pannonius -nakon 11 godina provedenih u Italiji,
Ivan se vratio u Ugarsku i sa nenavršenih 26 godina postao je biskupom

PJESNIŠTVO JANA PANONIJA: -razlikuju se 3 veće cjeline:

1. pjesme spjevane u daktilskom heksametru

2. elegije u elegijskom distihu

3. epigrami u raznovrsnim metrima -najpoznatije djelo Ivana Česmičkog je autobiografska tužaljka

(elegija)* «U smrt majke Barbare» u kojoj izražava tugu, patnju, žalost zbog majčine smrti *TUŽALJKA
(ELEGIJA) – humanistička tužaljka vjerno oponaša strukturu antičkih tužaljki koje se sastoje od 5
djelova: uvod; pohvala pokojnika; pjesnikovo tugovanje; opis bolesti, smrti, pogreba i groba; utjeha

JURAJ ŠIŠGORIĆ (oko 1445-oko1509) -najslavnije ime šibenskog humanizma -studirao je u Padovi -bio
je svećenik i obnašao je važne dužnostiu šibenskom kaptolu -osim onoga što se može zaključiti iz
njegovih pjesama, drugih pouzdanih podataka o njegovu životu gotovo i nema -za života mu je
tiskano samo jedno cjelovito djelo («Tri knjige elegija i lirskih pjesama») -ta je knjiga prva hrvatska
zbirka pjesama uopće koja je objavljena tiskom -u rukopisu mu je ostala zbirka od 16 nabožnih
pjesama koje su prvi put tiskane prije tek 30-ak godina -Šišgorić je bio tijesno vezan uz svoj uži
zavičaj, a osobito je bolno doživljavao prodiranje Turaka u Šibenik -«Elegija o pustošenju šibenskog
polja»

ANTUN VRANČIĆ (1504-1573) -rođen je u Šibeniku -nakon školovanja postaje tajnik Ivana Zapolje
gdje je ostao gotovo 20 godina -godine 1553. postao je biskup, a stekao je i najvišu crkvenu čast-
položaj nadbiskupa -glavni dio Vrančićeva opusa čini zbirka od oko 1000 pisama -«Putovanje iz
Budima u Drinopolje»: još od mladih dana Vrančić je pokazivao osobitu sklonost prema povijesnim i
zemljopisnim istraživanjima

ILIJA CRIJEVIĆ (1463-1520) -rođen je u Dubrovniku, a školovao u Rimu gdje se upoznao sa osnivačem
tzv. Rimske akademije -zarana je pokazao interes za klasične tekstove i dosegnuo je zavidnu vještinu
u pisanju latinskih stihova, pa je svečano ovjenčan pjesničkim lovorovim vijencem. -vratio se u
Dubrovnik, a nakon ženine smrti, zaredio se za svećenika. -za njegova života bilo je objavljeno tek
nekoliko njegovih kraćih pjesničkih tekstova, od kojih se dva najvažnija čuvaju u Vatikanskoj knjižnici.
-uz himne, ode i epigrame, osobito se ističu elegije upućene nekoj Rimljanki Flaviji -«Elegija Flaviji»:
pjesnik ističe Flavijinu ljepotu, uspoređuje ju sa nedirnutim bijelim snijegom -Flavija je lijepa i
strastvena žena koja dvojbenom vjernošću dovodi ljubavnika do zdravlja
8. HRVATSKA RENESANSNA KNJIŽEVNOST (sredina 14. st. – kraj 16. st.) -razvijala se pod
utjecajem renesansne umjetnosti i talijanske kulture -nije se istovremeno pojavila i razvijala u
hrvatskim krajevima jer je Hrvatska u to vrijeme bila podijeljena, pa krajevi nisu imali iste uvjete za
razvoj renesanse -utjecaj talijanske renesanse stekao se samo na istočnoj obali Jadrana, a uske veze s
Mletcima, dolazak brojnih učitelja i odlazak hrvatskih mladića na studij u susjednu Italiju omogućili su
snažan razvoj renesansne književne kulture i na području Dubrovačke Republike i mletačke
Dalmacije -hrvatska renesansna književnost usvojila je mnogobrojne koncepcije humanizma (one o
važnosti antičke književne tradicije, ali i one o podizanju narodnoga, hrvatskoga jezika na visoku
razinu) -hrvatska renesansna književnost će se kao i ostale europske renesansne književnosti
oslanjati na antičko naslijeđe, a isto tako i na prethodnike, začetnike i klasične pisce talijanske
renesansne književnosti (Dante, Petrarka, Boccaccio, Jacobo Sannazzaro, Lodovico Ariosto) -hrvatska
renesansna kultura oslonit će se i na domaće usmene, folklorne književnosti preuzimajući iz njih
teme,  oponašanje uzora motive, oblike i postupke -NAČELA OBLIKOVANJA:
tradicionalnoharmonična i skladna kompozicija književnog djela oblikovanje teksta –oblikovanje
čistim i jasnim jezikom -hrvatska književnost u razdoblju renesanse više nije služila samo za vjersku
poduku, već se razvila kao samostalna djelatnost -hrvatska renesansna kultura je

PRVO MODERNO RAZDOBLJE HRVATSKE KNIŽEVNOSTI -odlikuje se nizom književnih oblika, te je osim
lirike, epike i drame razvila niz novih književnih vrsta EPIKA -najznačajniji epovi bili su oni koji su
opjevavali religiozno-biblijske teme (Marko Marulić-Judita) ili povijesne teme (Brna Krnarutić-Vazetje
Sigeta grada) -hrvatski renesansni ep oblikovan je po uzoru na Vergilijevu Eneidu i druge antičke
epove, te je iznosio sadržaje važne za život zajednice -u epu je pripovjedač izlagao fabulu jasno,
pregledno, s brojnim opisima junaka i junakinja, vremena i prostora radnje, bitaka i važnih događaja
-osim tradicionalnih epskih vrsta, hrvatska renesansna književnost stvara i neke nove oblike (Petar
Hektorović-"Ribanje i ribarsko prigovaranje" – putopisni spjev) -posebno mjesto zauzima i
pastoralno-idilični i alegorijski roman Petra Zoranića "Planine" u kojem se u prozi i stihovima
pripovijeda o putovanju pastira Zorana po zavičaju te usporedno s pričom o nesretnoj ljubavi pastira
Zorana slavi ljepota domovine

LIRIKA -razvijaju se 3 vrste lirskih pjesama: PASTIRSKO-IDILIČNA LIRIKA -veliča život u prirodi -san o
sreći i ANAKREONTSKA LIRIKA -slavi ovozemaljske užitke iblaženom životu LJUBAVNA
PETRARKISTIČKA LIRIKA -tuga i bol zbogsenzualnu ljubav neuzvraćene ljubavi, divljenje ženskoj
ljepoti -radi se o utjecaju petrarkističke lirike koja uzvisuje ženu i divi joj se -najviše duhovne
vrijednosti: LJUBAV i LJEPOTA -jedno od glavnih obilježja: PLATONSKO DIVLJENJE PREMA ŽENI -prvi
sačuvani dokument je zbirka pjesama, dubrovački kanconijer "Ranjinin zbornik" (pjesme o ljubavi
(udvaranje, molba da se ljubav uzvrati, veličanje tjelesne i duhovne ljepote drage, vile, gospoje, bol
zbog neuzvraćene ljubavi...) DRAMA -najčešće i najznačajnije dramske vrste hrvatske renesansne
kniževnosti nastaju po uzoru na antičke dramske oblike, a to su KOMEDIJA i TRAGEDIJA -hrvatska
KOMEDIJA, kao i talijanska preuzima od antičke komedije strukturu komediografske radnje, zaplete i
rasplete, kao i tipove likova (mudar i lukav sluga, škrti starac, hvalisavi i umišljeni vojnik...) -takva
komedija naziva se UČENOM ili ERUDITNOM KOMEDIJOM – njegovala se osobito u Dubrovniku
(Marin Držić – "Dundo Maroje", "Skup", "Tripče de Utolče", "Arkulin") -u TRAGEDIJI hrvatska
renesansna književnost ostvarila je brojne prijevode (Držićeva "Hekuba" prema Euripidu, Zlatarićeva
"Elektra" prema Sofoklu...) -razvila se i DRAMA U SUVREMENOME SMISLU te riječi (Lucić "Robinja" –
prva svjetovna drama u hrvatskoj književnosti) -razvili su se i drugi, različiti dramski oblici: PASTIRSKE
EKLOGE, PASTORALNE DRAMA, PASTIRSKE IGRE, FARSA (banalne pojave građanskog života na
komičan način), CRKVENA PRIKAZIVANJA (religiozno-biblijska tematika); BIBLIJSKA DRAMA,
MITOLOŠKA DRAMA; POKLADNA, PIRNA KOMEDIJICA ("Novela od Stanca"-Držić)

MARKO MARULIĆ -renesansni pjesnik koji je napisao brojna djela na hrvatskom jeziku -rođen je u
Splitu, a školovao se u Italiji -nakon boravka u Italiji, život je nastavio u Splitu -iako je u hrvatskoj
književnost ponajprije poznat po svom važnom doprinosu književnosti na narodnom jeziku, Marulić
je slavu stekao svojim latinskim djelima -njegovo najznačajnije latinsko djelo jesu "Pouke za čestit
život s primjerima" koje je prevedeno na mnoge jezike i koje je najviše objavljivana hrvatska knjiga u
inozemstvu -vrlo značajno djelo na narodnom jeziku jest biblijsko-vergilijanski ep JUDITA u šest
pjevanja JUDITA -ep koji je nastao 1501., a objavljen 1521. godine -prvi hrvatski umjetnički ep -pisan
je splitskom čakavštinom 16. st., što je vrlo važno jer je hrvatski jezik formiran kao književni jezik tek
u 19. st. -uzori: ANTIKA (Vergilije) i HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST -tema: preuzeta iz
Biblije – Marulić piše o aktualnoj društvenoj situaciji u Splitu i okolici (turska vojska koja prijeti Splitu
i okolici poistovjećena je s asirskom vojskom koja prijeti Betuliji) -židovska udovica Judita ubija taštog
i pohlepnog asirskog vojskovođu Holoferna i spašava svoj grad Marulić je htio svom narodu uliti
vjeru iBetuliju -CILJ OVOGA EPA: Marulić ističe vjeru u Boga (kako unadu u otpor i spas od
Turaka. njega ne treba sumnjati) -na početku epa Marulić u kratkom pismu želi proučiti priču
oobjašnjava zašto i kako je pisao "Juditu": udovici Juditi na svom jeziku za one koji ne razumiju
latinski j. ističeističe kršćansku vrijednost – krepost, sveta čistoća, vjera upućuje BoguJuditine
kvalitete, važnost i kako je treba slaviti poruku da joj dade snage da odrubi Holofernu glavu (vjera u
Boga) KOMPOZICIJA: "Judita" je sastavljena od 6 libara 1. LIBRO: Nabukodonosorova želja da vlada
cijelim svijetom (Holoferno ga treba svojom vojskom osvojiti 2. LIBRO: Holoferno pustoši i napada
gradove za redom 3. LIBRO: Holofernova opsada Betulije, a Judita kori narod koji se želi predati 4.
LIBRO: Judita u Holofernov taboru, a Holoferno je očaran njenom ljepotom -petrarkistička obilježja:
Marulić poput petrarkista opisuje Juditinu ljepotu -petrarkistički motiv: kosa, nakit -Judita se vrlo
bogato ukrasila (nakit) tako da se mogla uspoređivati s kraljicama -književna asocijacija Judite na
Helenu koju su smatrali najljepšom ženom svijeta -snažna vjera u Boga 5. LIBRO: Judita večera s
Holofernom kojeg opija i na kraju ubija 6. LIBRO: građani Betulije napadaju Asirce koji bježe, slave
Juditu do kraja njenog života.

MARIN DRŽIĆ -rođen je u Dubrovniku gdje je polazio i školu -neko vrijeme proveo je u Italiji gdje je
upoznao talijansku renesansnu komediografiju -kad se vratio u Dubrovnik pisao je ljubavne pjesme u
duhu petrarkizma, a ubrzo se posve posvetio drami u koju pripadaju njegova najbolja i najpoznatija
djela -okušao se u svim dramskim vrstama: komedija, pokladna igra, pastorala, tragedija... -gotovo
sva Držićeva djela izvodila su se na dubrovačkim scenama u doba poklada i pirova te je više od
desetljeća bio najizvođeniji dubrovački dramatičar -DJELA: pastirske igre ("Tirena, Venera i Adon".
"Grižula"), pokladna komedijica ("Novela od Stanca"), komedije ("Dundo Maroje", "Arkulin", "Skup",
"Tripče de Utolče") DUNDO MAROJE -komedija koja je prvi put izvedena 1551. godine za vrijeme
poklada -PROLOG DUGOG NOSA: -najavljuje što ćemo gledati/čitati; -najavljuje komediju;
-dvosmisleno je značenje ljudi nazbilj ("pravi", dobri ljudi) i ljudi nahvao ("lažni" ljudi koji
predstavljaju zlo); -u ovom prologu Držić se ruga uskoj i zatvorenoj sredini dubrovačke aristokracije,
ironično laska dubrovačkoj gospodi i naziva ih zlatnim i ludima; -afirmacija sposobnih, pametnih,
vrlih ljudi na račun opakih i nesposobnih ljudi -mjesto radnje: Rim -radnja se događa 1 dan -vrijeme
radnje: 16. st. -tema: sukob oca, dunda Maroja i njegova rastrošnog sina Mara koji u Rimu, umjesto
da se bavi trgovinom, sav kapital troši na kurtizanu Lauru -GLAVNU ULOGU u zapletu Držić je
povjerio Pometu, slugi Nijemca Uga Tudešaka – samouvjerenom, inteligentnom, lukavom
renesansnom čovjeku koji shvaća da sukob oca i sina može iskoristiti za vlastitu sreću -Pomet zapleće
radnju, vodi likove, upravlja njihovim postupcima – DRŽI SVE KONCE U RUKAMA upravljajući
sudbinama i životima onih kojima služi -Pomet je gospodar smijeha u komediji, no za razliku od
ostalih likova u komediji, Pomet nikada nije izvrgnut ismijavanju, nikada se gledatelj ne smije
Pometu, nego se uvijek smije zajedno s njim -LIKOVI: odnos gospodar sluga DUNDO MAROJE: UGO
TUDEŠAK; -tipičan predstavnik dubrovačkog bogatijeg -zaljubljen njemački plemić sloja -lud za
Laurom -škrt trgovac koji odlazi u Rim obračunati se -nesnalažljiv, neinteligentan, prepušta svoju sa
rastrošnim sinom Marom sudbinu Pometu BOKČILO: (Marojev sluga) POMET: -vječno gladan sluga
-sluša svog gospodara -tipičan sluga ograničenih mogućnosti -čini sve kako bi Laura postala Ugova, ali
samo zato što bi mogao izvući koristi -nije odan; ističe Marojevu škrtost MARO: -rastrošan sin koji
kupuje ljubav kurtizane Laure LAURA: -izgubljena kći njemačkog plemića -s Marom je samo radi
njegova novca -tipičan predstavnik dubrovačke mladeži-očekuje od Petrunjele ostvarenje svih njenih
rastrošan(čest sukob starih i mladih) zahtjeva -očekuje od sluge Popiva da rješava sve PETRUNJELA:
njegove probleme -sluša gospodaricu POPIVA: -odana, vjerna, poslušna -lukav i pokvaren
-predstavnik mladeži nižeg društvenog sloja -mnogo toga čini za svoju korist (naivna, poslušna)
-prijetvoran - spoznaja – život je prevrtljiv, čas si sretan, čas ne, kad si nesretan preživi je i kreni ka
sreći

PETRARKISTIČKA LIRIKA ŠIŠKO MENČETIĆ -dubrovački pjesnik koji je tek nakon smrti prozvan Šiško,
inače mu je pravo ime Šišmundo Vlahović Menčetić -živio je na prijelazu iz 15. u 16. st. -u Dubrovniku
je obavljao razne poslove, a dva puta bio je i knez Republike -umro je od kuge koja je 1527. god.
harala Dubrovnikom PRVI POGLED -tema: ljubav na prvi pogled -pjesnik se na prvi pogled zaljubio i u
cijeloj pjesmi detaljno opisuje izgled svoje drage, način na koji se češlja i plete svoju kosu – naziva je
ženom ljepšom od vile "meni bi viditi još lipšu ner vilu" -na kraju kada ona odlazi on ostaje tužan i
sam -pejzažni motivi: "Zovješe zora dan, a slavno prolitje travicu drobnu van, zelen list i cvitje."
HANIBAL LUCIĆ -hrvatski pjesnik i dramatičar koji potječe iz jedne od najuglednijih hvarskih obitelji
-osim u Hvaru, školovao se u Italiji -napisao je jedan ljubavni kanconijer "Skladanja izvrsnih pisam
razlicih" -u svojim pjesmama ljubav prema ženi i njezinu ljepotu na petrarkistički način JUR NI JEDNA
NA SVIT VILA -tema: ljepota drage, vile -pjesnik slavi njenu ljepotu i divi se njenoj ljepoti -TIPIČNI
MOTIVI PETRARKISTIČKE LIRIKE: zlatna kosa, tanke crne obrve (osjećaj radosti),rumeno lice, rumene
usne, zubi kao biseri - ljepota njezinog govora; isprepliće unutarnju i vanjsku ljepotu -glatkoća i
bjelina njenog vrata, bijela prsa, tanki, bijeli, obli, dugi, ravni prsti - TJELESNI UŽITAK -pjesnik
povezuje 2 motiva: ljubav i vanjska ljepota

DŽORE DRŽIĆ -rodio se u Dubrovniku, a živio je na prijelazu iz 15. u 16. st. -školovao se u Dubrovniku,
a studij prava završio je u Italiji -kasnije se zaredio -njegove pjesme sačuvane su u rukopisima i
Kanconijeru Nikše Ranjine -njegova lirika je uglavnom ljubavne tematike, a u većini pjesama obraća
se voljenoj osobi, opjevavajući i slaveći njezinu ljepotu i duhovne vrijednosti -osim pjesama, napisao
je i pastirsku eklogu "Radmio i Ljubmir" DRAŽA JE OD ZLATA -tema: savršenost pjesnikove "vile"
-pjesnik svoju dragu smatra savršenom, ljepšom od svih vila, dražom od zlata, ljepšom od proljeća
-opjevava ljepotu svoje drage, njenu kosu, oči, obrve, anđeoski osmijeh i prekrasni stas -petrarkistički
motivi: crna dva vlasa (obrve); oči koje sjaje poput zvijezda, rumena usta, zlatna kosa...

PETAR ZORANIĆ -vrlo malo zna se o njemu -rođen je u Zadru, a ne zna kada i gdje je umro -bio je
pravnik, notar, te je obavljao i neke druge službe -od Zoranićeva književnoga rada sačuvan je samo
pastirski roman "Planine", tiskan 1569. kada je pjesnik već bio mrtav PLANINE (1569) -nazivaju ga
prvim hrvatskim romanom, iako i nije baš roman u pravom smislu te riječi -u djelu se u prozi, ali i u
stihovima, pripovijeda o putu pastira Zorana po zavičaju, zadarskoj okolici, te se slavi i veliča ljepota
rodnog kraja -roman ne govori samo o ovozemaljskoj ljubavi već i o duhovnoj ljubavi, ljubavi prema
Bogu istini -"Planine" obrađuju i mnoga druga pitanja i teme: problem turske opasnosti, pitanje
odnarođivanja, književne kulture na hrvatskom jeziku... -tema: put pastira Zorana po zadarskoj
okolici koji kreće u planine gdje traži utjehu da zaboravi svoju nesretnu ljubav -za vrijeme putovanja
opisuje se pejzaž, krajolik iz čega se osjeća ljubav, divljenje i poštovanje -vlada i osjećaj domoljublja
prema rodnom kraju zbog prisutnosti turske opasnosti -mjesto radnje: perivoj u kojem se nalaze svi
slavni -alegorija – glavno izražajno sredstvo u ovom romanu (motiv jabuke – simbol kulture, znanja,
jezika) -Latinka u svom krilu ima mnogo jabuka koje simboliziraju bogatstvo latinske kulture -Grkinja
također ima mnogo različitih mirisnih jabuka -Kaldejka ima mirisne jabuke (Marulić je upio miris
jabuke-uzor Vergilije) -vila Hrvatica ima malo, sićušnih jabuka jer se hrvatska književnost počela
razvijati tek od Marulića -Zoranić spominje svoju "jabuku" – osjećaj radosti jer je naišao i na svoje
ime u njenom krilu -vila ga upozorava na nerazvijenost hrvatske književnosti – osjećaj srama jer je
jabuka nezrela -vila ga tješi jer se kod ostalih vila vidi da su jabuke prije otrgnute, tj. da su ti narodi i
kulture prije postojale; zahvaljuje mu na trudu što je ipak nešto napisao -Zoranić kritizira sve one koji
se srame svog jezika i koji pišu na tuđem jeziku

PETAR HEKTOROVIĆ -hrvatski pjesnik koji je živio na prijelazu iz 15. u 16. st. -rođen je na Hvaru -u
mladosti je pisao ljubavnu poeziju, no od toga nije ništa sačuvano -doživjevši u mladosti bunu
pučana, kugu i provalu Turaka na otok u starosti je živio mirnim životom -njegovo najvažnije djelo je
"Ribanje i ribarsko prigovaranje" RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE -putopisni spjev u 3 dijela koji
je objavljen u Veneciji u kojem opisuje svoj trodnevni put od Hvara do Brača i Šolte -"Ribanje i
ribarsko prigovaranje" je prvo stihovano djelo u hrvatskoj književnosti u kojem je opisano stvarno, a
ne alegorično putovanje; putovanje je opisano zbog ljepota prirode i zavičaja -to je opis renesansnog
čovjeka koji uživa u prirodi i svjestan je da je priroda mjesto u kojem se može posve opustiti i
okrijepiti svoj duh u spjevu pripovjedač opisuje svoje putovanje jadranskim otocima i pripovijeda o
događajima koji su se događali na putu njemu i njegovim suputnicima -preko 2 ribara, Hektorović
upoznaje način razmišljanja hrvatskog čovjeka kojem cijeli život prolazi u ribarenju (način
egzistencije) -PARVI DAN – divljenje prema krajoliku, ljubav prema domovini -TRETI DAN – govori o
prolaznosti života ("...smart sve skraćuje")
9. BAROK - 17. stoljeće - španj. baruecco, port. barocco biser nepravilna oblika; barokni stil je
krajnje kičast - manirizam = gongorizam i marinizam – stilska oznaka baroka, pokušaj da se uspostavi
naglašeno neprirodan način izražavanja kao umjetnička konvencija - obilježen gustom upotrebom
figura (metafora, končeto, antiteza,...) - više različitih razvojnih faza i tendencija - raspinjanje svega
onoga što je renesansa htjela - barok = katolička obnova - značajke književnog baroka povezuju se s
novim svjetonazorima

LIRIKA - prolaznost vremena - raskoš izraza - istinsko drhtanje pjesničke duše, hladnoća,
nerazumljevanje - Gongora – španj., začetnik gongorizma, nov pjesnički jezik, vlastita sintaksa,
smiona metaforika (puna mitološke simbolike, nepristupačna neobrazovanom čitaocu) – poeme
Samoće, Polifem i Galetea – Sat na zvoniku, Pješčani sat – pesimistične, prolaznost vremena -
Marino- tal. pjes., začetnik marinizma, izraz pun neobičnih metafora i zvučnih efekata, stilski
izgrađena vrtuoznost, cilj poezije – zapanjiti čitaoca – Pjevač –koristi končeto (utakmica slavuja i
jeke) – Ljudski život – spoznaja o prolaznosti, nemir i tjeskoba u svijetu u kojem se smrt pojavljuje
kao sigurna realnost u eng. i fran. pjesnike tih stilova nazivaju lokalnim imenima - Sred. Euro. –
Andreas Gryphius, Hofmann von Hofmannswaldau

EPIKA – ep – Vergilije – religiozno ispravan, instruktivan, jasne teze, tema – aktualna i nacionalna,
strukturno – čvrst s izbjegavanjem odlaska u bezbrojne epizode - povijesne teme – Luzitanci Luisa de
Comoesa Oslobođeni Jeruzalem T. Tassa – religiozno-historijska tematika, bogata epska radnja,
isprepliću se fantastika i realnost, čulnost i vjerska egzaltacija mitološki spjev od 45000 – Marinov
“Adonis” DRAMA – melodrama i opera - Calderon de la Barca – Život je san, Zalamejski sudac -
raskošno dvorsko kazalište, djela nakićena bogatom metaforikom, teme – moralne i univeerzalne,
manje brine o zapletima i raspletima radnje i veću pozornost posvećuje pojedincima (psihološki
produbljeni likovi) Lope de Vega – pučke karakteristike,građa za drame – iz života, pozornost pridaje
dinamici radnje i zanimljivim zapletima GONGORA - najveći španjolski barokni pjesnik - smatra se
jednim od glavnih predstavnika kulteranizma – pravca što je po njegovim epigonima nazvaz i
gongorizam - jedan je od najvećih predstavnika hermetičke lirike - u početku je pisao u duhu narodne
poezije i usavršavao izraz romanci - kasnije traži nov pjesnički jezik, stvara vlastitu sintaksu i smionu
metaforiku, punu mitološke simbolike, nepristupačnu nedovoljno obrazovanome čitaocu -
GONGORIZAM – pjesništvo koje je puno izraza skrivenog značenja, teških metafora i teško dokučivog
značenja – još se naziva i hermetičkom poezijom SAT NA ZVONIKU - tema – pjesnikovo razmišljanje o
prolaznosti vremena - temeljni motiv – sat – simbol prolaznosti - motivi – zubi, kotača grubih (preko
njega dalje razlaguje o mogućnosti djelovanja), utezi (nastojanje da će se vrijeme zaustaviti) - -
obilježja baroka – metafora (nama korist nije što te troše oštri zubi); simbol (sat, vjetar) – radi se o
neuhvatljivosti vremena PJEŠĆANI SAT pješćani sat – simbol proticanja vremena pjesnik se ljuti na
vrijeme – kaže da je tiranin ojesni, ni stakleni zatvor ne može ga zadržati, čov. uvijek sanja o
zaustavljanju vremena poredba – gluho poput pijeska siva kontrast izmežu čovjekova htijenja da
zaustavi vrijeme i prolaska vremena MARINO - pjesnik talijanskog baroka - začetnik i glavni
predstavnik pravca koji je po njemu nazvan marinizmom - napisao je nekoliko tisuća lirskih pjesama i
mitološki spjev Adonis - stavivši svojoj poeziji zadatak da zapanji čitaoca, Marino je kao stvaralac
bogate fantazije i izvrstan versifikator uspio izgraditi vlastiti pjesnički izraz pun neobičnih metafora i
zvučnih efekata - u pjesmama izražava nestalnost, prividnost svega u svijetu pa čak i vlastitog života
koristeći metafore, kontraste, paradokse i hiperbole

- MARINIZAM – jaka stilska tendencija koja se često smatra oznakom cijelog baroka - odlikuje se
neprirodnošću i prenaglašenom stilizacijom - izraz pun neobičnih metafora i zvučnih efekata, stilski
izgrađena vrtuoznost, cilj poezije – zapanjiti čitaoca PJEVAČ - u prvoj strofi se javlja hiperbola - u
drugoj dolazi do povezivanja slavuja i jeke, izgleda kao da se dva slavuja natječu - slavuj se zanio –
htio je biti bolji od drugog i pao je u vodu - javlja se motiv nimfa – slavuj se zastidio - kontrast – uz
svjetlosti dana u tamu grana - končeto – upotreba hiperbole, parabole, paradoksa (takmičenje
slavuja sa vlastitom jekom – duhovito) LJUDSKI ŽIVOT - tema – ljudski život - karakteristika ljudskog
života – bijeda, plač kada se rodi, zatim djetinjstvo plač i ljubavna bol, kada dože u zrelu dob onda
mu se život ispuni tugom i na kraju svega toga umre - prikazuje život od rođenja, putem dječjeg
nestašluka do smrti - govori o tome da je ljudski život prekratak samo jedan korak - mladost – A kada
stignu/ozbiljna ljeta neka iz sreće/u jad ljubavna bol odvodi. - djetinjstvo – Kada poraste i mlijeko mu
već ne godi,/bolna pod bićem čuje mu se dreka.
10. HRVATSKI BAROK - poč. 17. st. do druge pol. 18. st. - gotovo cijela Hrvatska - vrlo dugo i
osobito razdoblje - pozitivno reagiranje na one općeeuro. tendencije koje danas obuhvaćamo
terminom baroka - književni je jezik nejedinstven i prilagođen govorima regija - knjiž. je nastajala i
razvijala se u 4 manje ili više samostalna regionalna knjiž. konteksta – glavni i najplodonosniji njezin
prostor bio je Dubrovnik

EPIKA – tradiciju baroknog epa utemeljuje I. Gundulić - J. Palmotić Dionorić - Dubrovnik ponovljen - I.
Kanavelić – Kralj Koloman - A. Vitaljić – Ostan Božje ljubavi - najpoznatiji je Gundulićev povijesni ep
Osman – po uzoru na Tassov Osl. Jeruzalem - nabožno djelce Putni tovaruš K. Zr.

LIRIKA – barok uvodi dubrov. pjes. Dž. Bunić Vučić(Plandovanja) – lj. lirika s misaonoreligioznim
motivima – povezuju se i s udvaračkom retorikom - ljubavni kanconjer I. Đurđevića - gustoća figurai
manirano poigravanje dvonačnim lir. motivima – u pjesmama Ljubici suncu sličnoj Slici svojoj u ruci
gospođe,... - anakreontska lirika – F. Krsto Frankopan – napisao zbirku petrar. i barokne lirike Gartlic
za čas kratiti - Pavlinski zbornik kajkavskih liturgijskih i crkvenih pjesama

DRAMA – commedia dell’arte – predstave koje se temelje na improvizaciji iz ljudskoga života

(putujuće družine) - tragikomedije – mladi Gundulić i Junije Palmotić - religiozna poema Ivana
Gundulića Suze sina razmetnoga - pastoralna drama – s alegorijskim likovima i zapletima – Dubravka
Ivana Gundulića i Pavlimir Junija Palmotića - komična poema I. Đurđevića Suze Marunkove
leksikografijom se bavio Juraj Habdelić – napisao hrv.-lat. riječnik i nabožne knjige Zercalo Mariansko
i Pervi oca našega Adama greh - u usporedbi sa dubrovačkim, pojava baroka u ostalim regijama Hrv.
djeluje siromašno - važno je spomenuti ep Petra Zrin. Obcida sigetska , te pripovjednu poemu A.
Kanižlića Sveta Rožalija – utjecaj srednje euro. Baroka

IVAN GUNDULIĆ -1589-1638., rođen u Dubrovniku, plemić, obavljao razne državne funkcije
-književni rad započeo pisanjem pjesama - počeo je pisati vrlo mlad imao je uspjeha, no međutim u
pjesmi Pokornima kralja Davida odrekao se svih mladenačkih djla nazvavši ih porodom od tmine,
tako da neka od njih znamo damo po imenu jer se smatra da ih je sam spalio -melodrame: Arijagna,
Prozer Pina, Armida -1621 g. izdaje djelo Pjesni pokorne kralja Davida (slobodan prepjev sedam
Davidovih psalama) -1622 g. izdaje religioznu poemu Suze sina razmetnoga (tema iz evanđelja po
Luki, o odmetnutom sinu, sastoji se od tri plaća, prvi plać- sagrešenje, drugi plać- spoznanje, treći
plać- skrušenje) -1628 g. Dubravka- melodrama. -ep koji nije tiskan idućih 200 godina Osman. Govori
o događajima vezanim uz dolazak Osmana II na vlast u Turskoj, o bitci Turaka s Poljacima kod Hoćima
i porazu Turaka i svrgnuću Osmana s vlasti. Izgubljena dva pjevanja 14 i 15, nadopunio ih je Ivan
Mažuranić u 19 st. Dvije teorije: Osman se sastoji od dva odvojena epa koji nisu nikada spojeni.
Druga da je Dubrovačka vlast cenzurirala ta dva pjevanja zbog preoštre kritike Turaka.

DUBRAVKA - pastorala, pastoralno-idilična drama, barokna melodrama, pastirska igra – renesansna

tvorevina - uvod – zazov zvijezdi Danici da objavi srečan, žuđen dan – vjenčanje najljepšeg pastira i
najljepše pastirice (dan sv. Vlaha) - na samom početku uvodi monolog ribara, a za ribara se
pretpostavlja da je izbjeglica iz Dalmacije - alegorijski upozorava građane Dubrovnika da nemaju
zašto dizati bunu jer je u Dubrovniku ljepše i bolje nego drugdje - temelji se na kontrastu (porobljena
Dalmacija – slobodan Dubrovnik) – porobljena Dalm, opljačkana, zarobljena, a turci i mlečani na
vlasti - mjesto radnje je Dubrava – simbol Dubrovnika – slobodna časna, slavna, raskošna u svojoj
prirodnoj ljepoti – stvorena idilična slika Dubrave - starac Ljubdrag je nositelj Gundulićevih pogleda
na državu, društvo i slobodu, jer se država i sloboda ne ugrožavaju samo oružjem nego ih ugrožavaju
i sami dubrovčani – preko njega kritizira sadašnje Dubrovčane, u njegovo doba su ljudi stjecali
bogatstvo poštenjem i radom, dok sada stiču prijevarom; renesansni motiv – sukob starost X mladost
– mladi ne poštuju stare, ističe snagu novca kojim Dub. misle da se može sve kupiti, kritizira žene
koje brani Tratorko - stavlja u odnos dva svijeta – satire (komičnost) i pastire peko kojih ističe
problem nižih i viših društ. slojeva - Divjak i Goroštak pustolovi su iz drugih zemalja; vile, narešene i
rasipne, su plemkinje Dubrovčanke, a pastiri Dubrovčani raspravljaju o razrednoj jednakosti o
jednakosti u braku; Vuk satir i seljanka Stojna prikazuju vlahe i služavke – godišnjice (one su uvijek
zaljubljene); Miljenko je simbol dubrovačkog plemstva, a Grdan je predstavnik bogatog izrođenog
dubr. trg. stan. koji prijeti slomom u težnji za lagodnim životom i uživanjem – preko tih simbola
Gundulić iznosi oštro sve poroke suvremenog društva - Dubravka nije važna kao like nego kao pojam
– ona je simbol slobode – naglašavajući njezinu ljepotu, sve više ističe slobodu - dvije je ideje spojio
Gundulić u Dubravci – da se slobodna država osniva na zdravome i istinitome braku na porodici koju
ljubav spaja, da propada država u kojoj srebro i zlato više vrijede od čistoće i poštenja
SUZE SINA RAZMETNOGA - građa i tema su na liniji katoličke obnove – ostaviti zemaljska i prigrliti
duhovna dobra - temeljni osjećaj je ispraznost svega što okružuje čovjeka, prolaznost, fatalna nemoć
pred prirodom, taj osjećaj prolaznosti varira na biblijskom motivu o sagrješenju, spoznanju i
skruženju – izlaz nalazi u molitvi, u pokajanju, jer smrt je sveprisutna - sadržaj okosnica – mladi
čovjek želi se odvojiti od roditeljskog autoriteta i autoriteta uopće - alegorijsko značenje jer dobri
otac prrima odbjeglog sina (koji se pokajao) natrag na ognjište – isto kao i crkva prima odmetnika
opet u svoju zajednicu (ako se pokaje) - osnovna misao je isticanje prolaznosti zaemljskog života i
poruka dub. sinovima da trošeći vlastiti imetak škode ne samo obitelji nego i Dubrovniku - stil –
stihovi su zvučni, retorični, katkad i pomalo svečano-patetički s jako naglašenim refleksivnim
momentom, to su – metafora, ponavljanja, gradacija, nabrajanja, kontrast (grijeh – pokajanje,
pobožnost – nevjernost, smrt – život, grijeh – čistoća, pakao – raj) - stih – osmeračke sestine OSMAN
- sastoji se od 20 pjevanja – karakterizirana su širenjem fabule, ponavljanjima, digresijama
(opomena) i epizodama - ideja slobode u Osmanu je posebno naglažena, a ujedno je posebni motiv –
ona je hvalospjev pobjede kršćanskog svijeta nad islamom – posebno do izražaja dolazi kršć. moment
- pojam slobode (sveslavenska ideja) – sloboda slav. naroda - prikaz borbe islama i kršćanstva –
Turaka i zap. Euro. – predvideći slabljenje turske sile povijesni povod bio je poraz tur. vojske kod
Hoćima 1621., a uzor spjev tal. Tassa Oslobođeni Jeruzalem spominje i druge povijesne dogažaje –
turski sultan Osman zatvorio je u tamnicu svog strica Mustafu, ali nakon poraza kod Hoćima dolazi
do pobune janičara koji Osmana svrgnu i zadave – svoj ep Gundulić je posvetio poljskom kraljeviću
Vladislavu kome pripisuje svu slavu pobjede i poziva ga da i ubuduće vodi slavene u borbi protiv
Turaka ne odgovara povjesnoj istini jer je bitka kod Hoćima završila bez pobjede, a Vladislav nije u
njoj ni sudjelovao najpoznatija pjevanja su – OPIS SCENA IZ PAKLA, BUNA PROTIV OSMANA, OTMICA
SUNČANICE i KUPANJE SOKOLICE I NJENIH DJEVOJAKA Osman je pisan u strofama od četiri osmerca s
rimama ABAB (unakrsna) uzorno djelo hrv. baroka – u tekstu Gundulić izražava duh katoličke obnove

11. KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO U EURO. KNJIŽ. - od sredine 17. do druge pol. 18. st. -
ugledanje na grčku i rimsku antiku kao na nedvojbeni uzor - umjetnikova zadaća – oponašati prir.,
narav – prikaz čovjeka kao moralnog bića - ideal – prikazati općeljudsko i prosjećno u čovjeku,
izbjegavati posebno, specifično - kriterij doličnosti, promjerenosti –franc. bienseance, eng. decorum -
vjera u razum – načela nisu izraz samo jednog vremena nego ih diktira razum - zasićenost
racionalizmom – prihvaćanje čitatelja – prisutno u romanima – prag romanti.

EPIKA - najuglednija knjiž. vrsta – obrada tema iz antike - EP - god. 1729. Voltaire objavljuje ep
Henrijadu –velik pokušaj nacionalne epopeje u 10 pjevanja - u Engleskoj u 18. st. Alexander Pope i
Samuel Johnson pišu satire po uzoru na antiku - romani – Defoe – ROBINSON CRUSOE, Swift –
GULLIVEROVA PUTOVANJA - u Eng. Richardsonovi epistoralni romani - Pamela i Clarissa – uzburkani
osj. gl. junaka DRAMA – obrada tema iz antike, pridržavajući se i antičkih teorijskih načela (npr.
jedinstvo radnje, vremena i mjesta) - Pierre Corneille – drame: Horace, Cinna Polyeucte – tragedije
koje se pridržavaju aristotelovske poetike, te prototip franc. tragedije – tragikomedija CID – tema –
ne sretna ljubav sred.vjek. španj. junaka Cida i njegove zaručnice Himene – racionalna, didaktična i
moralistička - Jean Racine – tragedije – jasnoća izraza sukob između osjećaja dužnosti i strasti, fino
psihološki razrađeni – Andromaha, Britanik, Ifigenija, te obrada Euripidove trag. Hipolit pod nazivom
Fedra – mitol. tema stravstvene ljubavi i mržnje kralj. Fed.- pod starost: trag. s religioznom
tematikomEsther, Athalie - Moliere – najveći franc. komediograf - glumac, režiser, kazališni pisac i
direktor vlastite kazališne družine – piše komedije intrige, karaktera i društvene=podjela djel.
ispravna – mješaju se elementi raznih tipova kom. – Kaćiperka – elementi farse kojima daje
društvenu satire – Don Juan, Mizantrop, Škrtac, Tartuffe, Umišljeni bolesnik – kom. karaktera koje
predstavljaju ujedno i društ.Škrtac – kom. u 5 činova, utjecaj Plauta i lik. šrtaca iz franc. farsi i
talijanske commedie dell’arte - Ital. - Carlo Goldoni – niz melodrama, tragi-komedija i oko 200
komedija (Kavana, Grubijani, Gostioničarka Mirandolina, Ribarske svađe) – građanska drama
Gostioničarka Mirandolina – kom. u 3 čina – zanimljiva galerija vješto ocrtanih muških likova kojima
suprostavlja lik mlade samosvjesne pučanke koja se s lakoćom poigrava njihovim osjećajima i na
koncu se, kao žena zdrava razuma, sretno udaje za čovjeka iz svoga staleža Prosvjetiteljstvo u
Evropskim književnostima -javlja se u 18 st., to je opći kulturni pokret u kojem se ističe znanstveni
duh, učenost i potreba prosvjećivanja naroda. -predstavnici-Voltaire, roman Candide, Diderot- on je
pokretać Francuske Enciklopedije u kojoj su obuhvaćena sva dotadašnja znanja, Rousseao /Ruso/
roman Julia ili nova Heloiza DIDEROT – napisao je nekoliko romana u kojima, prije svega, dolaze do
izraza njegova razmišljanja o moralu i društvenim odnosima; pišući najčešće u formi konverzacije, D.
nije psihološki produbljivao svoje likove, već su mu važnije osnovne misli djela i razmatranja glavnih
junaka, zapravo dijalozi D. sa samim sobom. U njima raščišćava neka opća pitanja i probleme. Uz
romane pisao je i pripovijetke, drame, pa i članke i studije o kazališnim problemima i umjetnosti
uopće. On je začetnik najvažnijed djela prosvjetiteljske epohe – ENCIKLOPEDIJE VOLTAIRE – je bio
filozof, publicist i književnik, koji se kao stvarni ideolog naprednoga građanstva najvatrenije okomio
na crkvu, na feudalno ureženje, istupajući protiv klasnih povlastica, a za potpunu slobodu govora. Uz
pjesme pisao je romane i drame. U satirama i najboljem romanu CANDIDE iznosi misao da čovjek u
životu sam određuje svoje putove i da je upravo u sitnim svakodnevnim stranama bit ljudske
mudrosti. Čovjeka shvaća kao potpuno emancipirano biće nad kojim ne vlada nikakva sudbia ni
providnost koja bi mu već unaprijed odredila životni put.

JEAN JACQUES ROUSSEAU – također je jedan od suradnika Diderotove Enciklopedije. Filozof,

romanopisac, političko-društveni teoretičar, unosi nove elemente koji će ga predstaviti kao
neposrednog preteću skorog romantizma u književnosti. U svojim djelima, teoretskog i beletrističkog
karaktera, zahtijevao je da se čovjek odrekne iskvarene civilizacije, da se vrati prirodnom životu, koje
je i sam sastavni dio. - MISLIM, DAKLE, POSTOJIM.

PIERRE CORNEILLE -francuski dramski pisac -po zanmanju je bio pravnik, no posvećuje se kazalištu i
započinje pisati komedije s kojima postiže zapažen uspjeh -njegovo najznačajnije djelo je
tragikomedija "Cid" u kojoj, u skladu s duhom vremena, postupcima likova rukovodi osjećaj dužnosti
i razum -djelo je naišlo na izvrstan prijam kod publike CID -tragikomedija u 5 činova: TRAGEDIJA – jer
je Rodrigo (Cid) u određenim trenucima tragični junak; KOMEDIJA – jer je nađeno kompromisno
rješenje -tema: nesretna ljubav legendarnog španjolskog srednjovjekovnog junaka Don Rodriga
Diaza, zvanog Cid, i njegove zaručnice Himene -njima se na putu sreće ispriječila zavada njihovih
otaca, što ju je prema španjolskom kodeksu časti mogla riješiti samo smrt jednoga od njih - kralj je
autoritet – određuje Cidovu sudbinu -LIKOVI: RODRIGO (CID) – mora pristati na osvetu jer je grof
uvrijedio njegovog oca HIMENA – želi se osvetiti jer je Rodrigo ubio njenog oca - veže ih ljubav, ali i
čast i osjećaj dužnosti -LJUBAV je na drugom mjestu – prvi je RAZUM "Čast mu bješe prva inajveća
vrednota." "Osvetio sam oca, ime mi je čisto, da moram ja bih opet učinio isto." u cjelini
RACIONALNA, jer traži-francuska klasicistička drama je  DIDAKTIČNA, jer želi poučiti gledatelja, te
jasnoću izloženih ideja, u nekoj mjeri MORALISTIČKA, jer osuđuje zlo i porok, a hvali vrline i
pobjedu dužnosti nad strašću.

MOLIERE (JEAN-BAPISTE POQUELIN) (Žan-Batist Poklen)-pravo ime -najveći francuski komediograf

-bio je pravnik po zanimanju, no posvećuje se kazalištu u kojem će raditi do smrti kao GLUMAC,
REŽISER, KAZALIŠNI PISAC i DIREKTOR VLASTITE GLUMAČKE DRUŽINE -napisao je ukupno 33
komedije koje se obično dijele na: DRUŠTVENE KOMEDIJE -no, većina KOMEDIJE KARAKTERA
KOMEDIJE INTRIGE njegovih komedija sadrži elemente raznih tipova komedija; Škrtac, Tartuffe,
Umišljeni bolesnik itd. ŠKRTAC -komedija u 5 činova -ova komedija je istodobno komedija intrige,
komedija karaktera i društvena komedija -Moliere je fabulu preuzeo od Plauta, ali ju je KOMEDIJA
INTRIGE – proširuje uobičajenrazradio na sva tri plana: zaplet s jednog na dva para mladih čijoj se
ljubavi protive roditelji i još sve komplicira namjerom glavnog junaka da se sam u 60-toj godini
KOMEDIJA KARAKTERA –ponovno oženi i to Marianom, odabranicom svog sina Harpagon nije
običan škrtac – on nije čovjek koji strepi nad najčešće pronađenim blagom, on je lik koji je to blago
stekao lihvarenjem i koji je škrt od rođenja pa se neće promijeniti niti na kraju komedije DRUŠTVENA
KOMEDIJA – iznosi pitanje-ismijavanje škrtosti glavnog lika lihvarstva kao jedan od najaktualnijih
problema tadašnjeg društva -bogaćenje na nepošten način (25% kamata), ženidba zbog miraza,
osvajanje čovjeka laskanjem, odnos sluga-gospodar (kažnjavanje zbog iskrenosti), odnos stari-mladi
(mladi moraju poštivati i slušati roditelje unatoč svemu) -HARPAGON: gl. lik ŠKRT (štedi na hrani i
piću, štedi na djeci (Cleante i Elise) koja ispaštaju zbog očeve škrtosti, više voli novac nego čast
(novac oslovljava "prijatelju moj") BEZOSJEĆAJAN (bolje bi bilo da se Elise utopila nego zaručila s
Valerom) LAŽLJIV (nema novaca za miraz) NEZADOVOLJAN (stalno jadikuje) NEPOVJERLJIV
(opsjednut mišljenjem da će ga svi pokrasti BEZ SAVJESTI I SRCA MOLIERE U HRV. KNJIŽ. –
najpoznatiji i najprevođeniji franc. autor; prijevod Moliera nastaje još za njegova života – Fran Krsto
Frankopan prevodi u zatvoru Georgesa Dandila, 1670; u 17 i 18.st. nalazimo u Dub. 23 prerade
12. HRVATSKA KNJIŽEVNOST 18. STOLJEĆA -razdoblje u kojem hrvatska književna djela ne
karakterizira određeno razdoblje i stil, pa se to razdoblje naziva jednostavno književnošću 18. st. -u
djelima se uočava utjecaj baroka, ali i klasicizma, a u 2. polovici 18. st. i uočava se i utjecaj
prosvjetiteljstva -često se u djelima prepleću obilježja sva tri razdoblja -Dubrovnik više nije isključivo
kulturno središte jer više nije slobodan – zato više ne može biti center kulturnih zbivanja -sve što je
nastalo u renesansi se zaboravlja -Dalmacija – pod tuđom vlašću, pa ne može razvijati svoju kulturu
-Vojna krajna – nema uvjeta za razvoj književnosti jer je ona služila jedino kao utvrda za obranu od
Turaka -Sjeverna Hrvatska – pod vlašću Habsburgovaca -u jednom dijelu književnog stvaralaštva još
uvijek dominira barokni stil bogat raznovrsnim figurama -baroknim stilom pisat će i dubrovački
pjesnici (Ignjat Đurđević), ali i kajkavski i slavonski (Antun Kanižlić) -s druge strane, veliku
popularnost doživljava djelo Andrije Kačića Miošića "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" koje je
pisano u duhu prosvjetiteljstva -veliku popularnost steklo je i djelo Matije Antuna Reljkovića "Satir
iliti divji čovik" kojem savjetuje slavonskom seljaku da poradi na svom napretku -s treće strane, pišu
se djela koja slijede klasične antičke književne vrste -velik broj hrvatskih književnih djela smatrat će
se klasičnim antičkim oblicima, a u njima će se pojavljivati mnogo mitoloških motiva, tema i likova
EPIKA -najvažniji književni rod u ovom stoljeću i to ona u stihu koja opjevava razne teme: povijesne,
PUČKOreligiozne, šaljivo-komične... -najznačajnije epske vrste su: PROSVJETITELJSKI EP – (Andrija
Kačić Miošić – "Razgovor ugodni naroda slovinskoga"; Matija Antun Reljković "Satir iliti divji čovik")
POVIJESNI EP (Andrija Kačić Miošić – "Razgovor ugodni naroda ŠALJIVO-KOMIČNI EP -vrlo je
popularna i RELIGIOZAN EP slovinskoga") basna LIRIKA -nije imala veliko značenje u ovom
stoljeću -u Dubrovniku se razvijala prigodna, često šaljiva i zabavna lirika -u sjevernim djelovima
Hrvatske piše se religiozna lirika DRAMA -uglavnom prijevodi stranih djela -u velikom broju prevode
se Molierova djela – poznati pod imenom FRANČEZARIJE -najznačajniji dramski pisac na prijelazu iz
18. u 19. st. je TITUŠ BREZOVAČKI ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ -školovao se u Budimu, no vratio se u
domovinu gdje je radio kao profesor filozofije -napisao je dva književna djela: "Razgovor ugodni
naroda slovinskoga" i "Korabljicu" gdje je opisao široku povijest: od početka svijeta do svojih
vremena -no, pravu slavu i popularnost stekao je djelom "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" u
kojem opisuje istinito, kao čovjek 18. st., povijest južnih Slavena i susjednih naroda

RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA -jedno od najpopularnijih djela hrvatske književnosti

18. st. -već u predgovoru Kačić Miošić napominje da ne piše za obrazovane, za one koji znaju latinski i
talijanski, nego za one koji osim hrvatskog ne poznaju niti jedan drugi jezik -također ističe da želi na
jednostavan način opisati povijesne događaje -u narodu je postao vrlo popularan, čitao se i učio
napamet MATIJA ANTUN RELJKOVIĆ -hrvatski pjesnik i prosvjetitelj -kao ratni zarobljenik u
inozemstvu čitao je knjige na francuskom i upoznao se i oduševio prosvjetiteljskim idejama -u
zarobljeništvu je napisao i svoje najznačajnije djelo "Satir iliti divji čovik" SATIR ILITI DIVJI ČOVIK
-prosvjetiteljski ep koji opjevava slavonsku zemlju i njezine prirodne ljepote i slavonske seljake kao
zapuštene i gospodarski zaostale -velik dio epa posvećen je Reljkovićevim savjetima i poukama
slavenskom seljaku kako da poradi na svom napretku -"Satir" nudi Slavoncima niz savjeta za obnovu i
razvoj zemlje -u drugom izdanju kao sugovornik Satiru pojavljuje se Slavonac koji Satira uvjerava da
je slavonski seljak prihvatio njegovu kritiku i pouku te da se sada obrazuje i prosvjećuje TITUŠ
BREZOVAČKI -rođen je u Zagrebu, a studirao u Pešti gdje je upoznao kazalište -u Pešti je zaređen, no
vraća se u domovinu i radi kao profesor -pisao je političko-satiričke pjesme, prigodnice na latinskom,
njemačkom i hrvatskom jeziku -no, poznat je najprije kao komediograf – kroz smijeh Brezovački
podvrgava satiri i osuđuje sve mane i poroke sa stajališta ljudskosti, razuma i prosvjećenosti MATIJAŠ
GRABANCIJAŠ DIJAK -komedija -radnja se odvija u Zagrebu gdje se iznenada pojavljuje Matijaš
grabancijaš dijak -on je čovjek koji se bori protiv zla, a istodobno posjeduje sposobnosti da pogađa
prošlosti i budućnosti, da priziva duhove... -lik koji će ismijati mane i poroke naizgled poštene
sugrađane -mi se smijemo ljudskoj gluposti, praznovjerju, zaostalosti, Matijaševoj lukavosti i
spretnosti da sve skrivene grijehe i ljudske mane razotkrije i izvrgne ruglu i poruzi -klasično djelo
hrvatske komediografije koje se često uspoređivalo sa Držićevim "Dundom Marojem", a Matijaš sa
Pometom jer obojica sve konce drže u svojim rukama i smiju se drugim likovima
13. ROMANTIZAM 1. po. 19.st. – poč. 19.st knjiž. epoha između klasicizma i realizma koja
istovremeno obuhvaća sve euro. zemlje i Ameriku – riječ se upotrebljava u obliku pridjeva
romantičsn (odnosio se na knjiž. romanskih naroda od sredneg vjeka do 19. st. – mističnost,
pustolovina, čudesno) preteča romantizma je J. J. Rousseau svojim romanom Julija ili ti nova Helena
OBILJEŽJA – ROMANTIZAM JE OPREKA KLASICIZMU - romanti. pjesnici oduprli su se klasicističkoj ideji
kontinuiteta, reda u literaturi unoseći nered i nemir - umjesto klasic. razuma, romantičari nude dušu,
umjesto načela oponašanja nude originalnost - odbacuju normirane i visokostilizirane pjesničke
oblike te pišu u jednostavnijim formama (originalnost umjetničkog stvaranja kroz romane, lirike,
pripovjetke za razliku od klasic. oponašanja antike kroz tragedije i epove)

OBILJEŽJA EUROPSKOG ROM. – smisao i zanimanje za povijest; istraživanje narodne predaje,

mitologija i folklora (proučavanje srednjeg vijeka, primitivnih naroda i egzotičnih mjesta); politički i
socijalni angažman romantičara; isticanje osjećaja nasuprot razumu; isticanje osobnog pjesničkog
doživljaja i pjesničke slobode; novo poimanje ljepote; sloboda umjetničkog izražavanja i načelo
originalnosti (nema uzora) - djelimo ga na engl., franc., njem. i ruski romantizam

ENGLESKI ROMANTIZAM – William Blakeom i Roberto Burnson – “jezerski pjesnici”,

LIRSKE BALADE – zajedničko djelo - pjesnik posjeduje osjećajnost, maštu i ukus - George Gordon
Byron – sam živi život romantičarskog lika;

BAJRONIZAM – “svjetska bol”, pesimistično shvaćanje da zlu u svijetu nema lijeka; PUTOVANJE
CHILDEA HAROLDA – preko tog junaka spoznaje život; demonski junak nemirne duše koji vječno luta
i ničime nije zadovoljan – uzor Ljermontovu i Puškinu; preko Haroldovog lika Byron govori o sebi

FRANCUSKI ROMANTIZAM – pjesnici pišu za čitatelje čije emocije žele potaknuti; učiniti ga
sudioniokom svoje boli ili oduševljenja - Alphonse de Lamantire – “Meditacija” – povjesna zbirka
pjesama - to djelo je odgovorilo zahtjevu nove publike i nagovjetilo prevagu drugačijeg kniž. ukusa –
uvodi pojam svjetske boli

NJEMAČKI ROMANTIZAM – nagovjestio ga je predromantički pokret Sturm und Drang (sila i pokret) –
antiklasicistički pokret koji je u prvi plan stavljao osobnost pojedinca - unutar tog pokreta se javljaju
Goethe i Schiller (Goethe – Patnje mladog Werthera (roman u pismima, prikazuje sudbinu mladića i
njegove zanose) i Schiller - Razbojnici (psihološka i politička drama, tema – moralna odgovornost i
revolucionarna etika, tekst je pisan retorički)) - zatim slijedi faza Weimarske klasike (okretanje
antičkim temama) i tek onda dolazi naraštaj čistih romantičara

RUSKI ROMANTIZAM – predstavnici – Puškin EVGENIJ ONJEGIN i Ljermontov JUNAK NAŠEG DOBA

AMERIČKI ROMANTIZAM – Edgar Allan Poe – poezija, kratke priče, krimi proza - Poe spaja
osjećajnost i strast s analitičkim duhom - poeziju kritizira simbol. struktura (Gavran – tema – smrt) -
Poe spaja ružno i lijepo, groteskno i uzvišeno JOHAN WOLFGANG GOETHE njem. knjiž. iz doba
romantizma (druga pol. 18.st.) pisac koji teži drugačijim temama od prethodnika iz doba klasicizma –
u međuljud. odnosima teži iskrenosti pripada grupi građ. inteligencije – ističe individualnost i
subjektivan iskaz stvarnosti utemeljitelj drame u modernom smislu najznačajnike djelo – dramska
pjesma “Faust” PATNJE MLADOG WERTHERA (1774. ) epistoralni roman – pisan u pismima upučenim
Wilhelmu u kojima opisuje svoje osjećaje (od 4.5.1771.-20.12.72.) iskazuje težnje mlade generacije –
pobuna protiv svih društvenih normi, zalaganje za individualnost osjećaji – od zanosa ljubavi prema
Lotti do tragične spoznaje o svojoj ljubavi težnja generacije – ispunjen čistim osjećajem, ali se ne
snalazi u životu, društvu i ljubavi – zbog rastrojenosti počinjava samoubojstvo TEMA – tragična
sudbina pojedinca, građanskog individualista WERTHER – gl. junak – pripadnik građanskog društva
odnos s društvom – (društvo je podjeljeno na aristokraciju i građanstvo)

= ARISTOKRACIJA – omalovažava ga, ne prihvaća, izolira, Goethe kritizira njihovo licemjerje i

pokvarenost (problem klasnih razlika);

= GRAĐANSTVO – administrativno-birokratski aparat – sve što bi Werther učinio, šef bi bio

nezadovoljan (problem pokoravanja u odnosu na viši položaj), problem karijerizma – istaknut kao
negativna pojava - ne snalazi se u društvu birokrata jer nije mogao prihvatiti njihov karijerizam i
krutost – LJUDSKI ROD JE JEDNOLIČAN. problem neuzvračene ljubavi kod Werthera – vode ga strast i
osjećaji (važno mu je sao to da će vidjeti Lottu, tvrdi da je ljubav sve u čovjekovom životu, nije se
borio za svoju ljubav – nije ju javno iskazivao) LOTTA – požrtvovna (brine se za oca, braću i sestre),
odana Albertu, lijepa, mlada, osoba koju vole dva potpuno različita muškarca na različite načine (u
WERTHERU vlada nemir, osjećaji, senzibilnost; u ALBERTU vlada smirenost, razum – prihvaća
Werthera, iskreno voli Lottu, pouzdan je muškarac) priroda zauzima značajnu ulogu u Wertherovom
životu – slijedi njegove osjećaje – ima razornu moć – W. je nemoćan u odnosu na svoje osjećaje
priroda za umjetnika – izvor inspiracije koja mu daje neizmjerno bogatstvo W. čita Homera – to ga
smiruje – Goethe ne negira antiku i uzore iz antike; čita tipičnu romantičarsku književnost Werther
sav doživljava umjetnost za razliku od Alberta koji sve gleda površno (objektivno) WERTERIZAM –
pretjerana sentimentalnost i romantičnost misao – u životu treba usklađivati emocije i razum
FRIEDRICH SCHILLER uz Goethea najznačajniji predstavnik romantizma – dramski pisac i pjesnik
posljednji veliki predstavnik Sturm und Dranga već svojom prvom dramom Razbojnici postiže
nezapamćen uspjeh te se najavljuje kao izrazit dramski talent i kao pjesnik borbe za slobodu i
ogorčen protivnik svake tiranije u prvom razdoblju stvaranja bori se prvenstveno za slobodu ličnosti,
ostaje politički aktualan i napada društvenu pokravenost i feudalni apsolutizam RAZBOJNICI
psihološka i politička drama, tema – moralna odgovornost i revolucionarna etika, tekst je pisan
retorički dramski sukob zasnovan je na suprotnosti duhovinh, moralnih pa čak i fizičkih karakteristika
braće Franza i Karla između dva brata izbija sukob – Karl je neposredan, idealista, odvažan, hrabar,
izuzetan, neobičan pojedinac za razliku od Franza koji je utjelovljenje negativnih strana društva –
zavisti i oholosti Franz izmišlja pismo – njime uklanja Karla sa puta do očevog nasljedstva Franz je
zapravo razbojnik Moor – svoj svijet pravde želi ostvariti putem grabeža i otimačine KARL –
ROMANTIČARSKI LIK – buntovan (odlučuje se osvetiti jer su ga otac i brat izdali, buni se protiv
određenih društvenih normi – pljačka bogate i daje siromašnima), nesrazmjer između razuma i
osjećaja (prevladava osjećaj za pravdu), idealista (cilj koji nema čvrstu osnovu u svijetu –
razbojničkom družinom je mislio stvoriti svijet pravde) - spoznaje svoja nedjela i nerazumne
postupke – kaje se (odlučuje se predati siromahu – snosi posljedice zbog svojih postupaka) -
nerazumno odbacuje ljubav Amalije i oca, a da nije ni provjerio da li ga oni vole – nije siguran u
Amalijinu, ali ni u svoju ljubav AMALIJA – mu je vjerna, spoznaje da bi radije umrla nego živjela bez
njega, misli o njemu kao o anđelu – stravstvena, čvrsta ljubav – odlučuje se za smrt radije nego za
život bez Karla Karl bira vjernost prema družini umjesto ljubavi prema Amaliji u djelu ljubav nije u
prvom planu – društveni odnosi su prije ljubavi PROBLEMATIKA – OBITELJSKA – odnos između braće;
DRUŠTVENA – odnos siromašnih i bogatih te LJUBAVNA – odnos Amalije i Karla ALEKSANDAR
SERGEJEVIČ PUŠKIN lirski pjesnik, pripovjedač, dramatičar zbog slobodarskih stihova je prognan; na
dvoru obavlja ponižavajuće poslove u književnost ulazi klasicizmom a kasnije se upoznaje sa
Byronom; osjeća se utjecar narodne poezije ogledava se u svim knjiž. vrstama – napisao je poemu
Ruslan i Ljudmila, Kavkaski zarobljenik; povijesni roman Kapetanova kći i pripovijest iz gradskog
života Pikova dama tvorac je ruskog stiha i pjesničkog izraza – stih je muzikalan – neke dijelove
Onjegina je spalio jer se bojao cenzure EVGENIJ ONJEGIN roman o suvišnom čovjeku pisan u stihu
Puškin je svoj roman pisao osam godina to je socijalno-psihološki roman u stihovima fabula romana
prikazuje život ruskog plemića Evgenija Onjegina ROMANTIČARSKI ELEMENTI – roman u stihu,
romantič. junak, opis ruske prirode REALISTIČNI ELEMENTI – prikaz ruskih običaja i naravi, oblik
karaktera suvišnog čovjeka – likovi su oblikovani u njihovoj životnoj punoći romantičarski lik –
EVGENIJ ONJEGIN – mlad, lijep, otmjen, uglađen pripadnik visokog petrogradskog plemstva, vezan za
skupe provode društvo u kojem je karakterizira neistinost i lažni moral licemjer, egoist, ljubomoran,
glumi gordost i pokornost, u svemu vidi ispraznost, skeptik, ali zna biti surov i okrutan, suvišan čovjek
i sebi i drugima doživljaj života – u njegovom životu vlada ispraznost, dosada, zasićen je tim svijetom,
ništa ne nalazi u životu ljubav – doživljava površne veze (TATJANA LARIN – grubo odbija njezinu
ljubav, ali nakon god. se zaljubljuje u nju) MIHAIL JURJEVIČ LJERMONTOV ruski pjesnik, pripovjedač i
dramatičar; uz Puškina najveći predstavnik ruskog romantizma kao gardijski oficir bio je dvaput
prognan na Kavkaz gdje je na dvoboju i poginuo utjecaj Byrona i poezije svjetske boli; piše liriku i
poeme u kojoj obrađuje likove tragičnih osamljenika i pobunjenika protiv društva pisao je i drame –
MASKERATA vrhunac njegova stvaranja treba ipak tražiti u poeziji i to u intimnim ispovijedima gdje u
jednostavnim formalno savrđenim i melodioznim stihovima pjeva o osamljenosti JUNAK NAŠEG
DOBA roman o suvišnom čovjeku napisan u 5 priča povezanih glavnim likom Pečorinom – Bela,
Taman, Kneginjica Mary, Fatalist i Maksim Maksimović djelo je slika čovjeka složenog od mana
čitavog naraštaja u njihovom potpunom razvitku kroz Pečorina Lj. opisuje realnu sliku ondađnjeg
vremena i društva

ROM. ELEMENTI – fragmentalnost fabule, opis pejzaža, kavkaska egzotika

REAL. ELEM. – izricanje gorke istine o ruskom društvu i prikaz suvremenog mladog čovjeka PEČORIN
– romantič. lik – Gregorij Aleksadrovič Pečorin – lijep, vitak, bijel u licu, plemenito čelo, profinjena
muževna ljepota pripadnik plemstva, bogat, kreće se u visokom društvu, dosade mu provodi, tvrdida
ga je društvo formiralo i iskvarilo (postaje lukavac i varalica) pametan, sposoban, lukav, hladan,
djeluje ravnodušno, egoist i samoživ, okrutah, ohol, suvišan čovjek i moralni bogalj doživljaj života –
privlači ga ono što nemože dobiti, potreba za lutanjima, traži svoje mjesto u životu ali ga ne
pronalazi; preko P. Ljermontov prikazuje svoje osjećaje, mišljenja ljubav – hladnokrvan i nemilosrdan
Ljermontov opisuje destruktivni bunt, nesklad pojedinca i društva, čovjekovu iznimnost, te koristi
elemente demonskog pod utjecajem Byrona

EDGAR ALLAN POE amer. pjesnik, pripovjedač i kritičar napisao je oko 70 pripovijesti u kojima,
nastavljajuči na engleske gotske romane stvare i užasa i fantastične pripovijesti njem. romantičara
daje maha svovoj bogatoj i bolesnoj mašti te stvara raznovrsne novele pune tajanstvenih i jezovitih
zbivanja, smrti i stravične atmosfere u kritici je bio odlučan pobornik čiste umjetnosti te je razvijao i
tezu da je poezija ritmičko stvaranje ljepote napisao je i lirske pjesme Gavran i Annabel Lee; nakon
smrti otkrio ga je Baudelaire; smatra se ocem detektivske priče; umro je slavan ali siromašan on je
preteča simbolizma – od određenih motiva GAVRAN pjesnik kroz cijelu pjesmu razmišlja o smrti
tema – smrt (gubitak voljene žene) pjesnikovi osjećaji – tuga, slab je, snužden, potišten, osjećaj boli
zbog izgubljene ljubavi, strah, čuđenje, uzbuđenje, radoznalost, osamljenost, nemiran ugođaj –
mističan – noć (mrak, tama tmina), drvene knjige, zima, sjene kao sablasti, tajanstveni posjetilac,
zastor od ljubičastog baršuna (svileni tužan šum), mrak, tišina (prekida je kucanje i lepet krila)
GAVRAN – dostojanstven, ponosan, mrka lica, crn, žarke, grobna, kobna, drvena ptica (dolazi iz
Hada) pjesnikova pitanja – zanima ga gavranovo ime, zanima ga njegova sudbina, pita gavrana može
li ga osloboditi tuge, boli i jada, zanima ga hoće li poslije smrti u Raju sresti svoju voljenu odgovor je
uvijek NIKAD VIŠE! dolazi do spoznaje da je smrt neizbježna u cijeloj pjesmi pjesnik razmišlja o smrti
elementi romantizma u pjesmi su – patnja zbog gubitka voljene osobe – smrt; osjećaj usamljenosti;
egzotičnost, mističnost, tajanstvenost te ritmičnost

14. HRVATSKI ROMANTIZAM - smrću Josipa II završen je period germanizacije naroda koji su bili
potpali pod austrijsku carevinu nagli preokret – ideje o posebnim nacionalnostima početak
mađarizacije u Hrv.; 1827. Mađarski obavezan u školama; uža Hrv., Dalmacija i Istra – austrijska
uprava, vojna krajna, dominacija Austrije društveni sustav uže Hrv. –

1. feudalci – bez osnovnog znanja hrv. jezika (njem.,mađ.,franc.);

2. nepismeni, neuki seljaci/kmetsko-feudalni odnosi;

3. mlada građ. klasa – ozbiljnije organiziranje 1830.

PAVAO ŠTOOS – pjeva crnim i obojenim pesimističkim stihovima o odnarođenoj i usnuloj Hrvatskoj
jačanje svijesti Hrvata – pritisak Mađarske

MAKSIMILIJAN VRHOVAC – zag. biskup – 1813. uputio svećeništvu brošuru gdje zahtjeva prikupljanje
narodnog blaga (narod. pjesama i pripovjetki) – govori o ilirskom jeziku

ANTUN MIHANOVIĆ – piše brošuru Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku –
1815. u Beču – misao vodilja svodi se na isticanje vrijednosti nar. govora preporodni pokret 1830. u
Hrv. započeli MLADI INTELEKTUALCI – pošto su ideje franc. revolucije jednakost, bratstvo i sloboda
ostavile duboki trag kod svih naroda koji su sa njom bili u dodiru predstavnici – Ljudevit Gaj, Janko
Drašković, Dragutin Rakovac, Ljudevit Vukotinović za vrijeme studija u Grazu i Pešti dolaze u dodir s
predst. slav. naroda – ideja slavenstva cilj – oslobađanje i ujedinjenje Hrvata, pa južnih slav., jedna od
akcija na etapi do cilja

LJUDEVIT GAJ – osnovna stvar – prihvaćanje jednog knjiž. jezika i pojednostavljanje pravopisne
grafije – glavna oznaka nacionalnosti je jezik – 1830. KRATKA OSNOVA HORVATSKO-SLAVENSKOG
PRAVOPISANJA – hrv. jezik jedan dijalekt opće slav. jezika – svaki glas određuje jedno slovo – uvodi
dijalektične znakove č,š,ž,đ,lj...

GROF J. DRAŠKOVIĆ – politički spis – štokavica – DISERTACIJA ILITI RAZGOVOR DAROVAN GOSPODI
POKLISAROM (1832) u Hrv. se piše i govori štok., čak. i kajkavski – zapreka stvarnom ujedinjenju –
pol. ujedinjenju Hrv. 1834. – Gaj dobiva dozvolu za izdavanje novina – Oglas – poziv na suradnju –
MISAO – okup svih juž. slavena 1835. – izdaje Novine Horvatske – kajk. dijalekt – pol-gosp karaktera
+ literat.-zabavni dio DANICA HORVATSKA, SLAVONSKA, DALMATINSKA – na štokavici preuzima ime
umjesto HORVATSKE u ILIRSKE – svi juž. slaveni potječu od Ilira – štokavština – ILIRSKE NARODNE
NOVINE i DANICA ILIRSKA 1836. – pod imenom ilirskog pokreta – nastavak djelovanja – Danica ilirska
– budnice i davorije – duh narodnosti i pozivi u borbu za nacionalno opredjeljenje 1840. – razilaženje
– razlog – Gaj zastupa pol karakter pokreta, a Vraz, Rakovac, Farkaš i Vukotinović smatraju da pokret
ima knjiž. kulturno značenje 1840. – Vraz – KOLO – knjiž. karakter – potpuno odjeljenje od Gaja 1843.
– najteži udarac zabrana ilirskog jezika – Vraz piše oštre epigrame protiv Gaja – Rakovac i Vukotinović
ograđuju se od ilirizma – Gaj vraća ime listu Narodne novine i Danica horv. slav. dalm. – novi pokret
HRVATSKI NARODNI PREPOROD – Gaj na čelu; njegova ideja sveslavenstva propada; ono što je ostalo
od ilirizma kao pokreta neprocjenjive je vrijednosti za daljnji razvoj knjiž. – ostvaren je JEDINSTVENI
PRAVOPIS (za cijelu Hrvatsku) i KNIIŽEVNI JEZIK (štokavski) 2 etape ilirskog pokreta – 1. oko 1840. –
završava (knjiž. djelatnost – Danica; jedina tema – rodoljublje); 2. karak. pojava značajnih pisaca –
Stanko Vraz, Ivan Mažuranić, Petar Preradović (uz rodoljublje Vraz i Preradović – ljubavna intimna
lirika, a Mažuranić i Preradović – refleksivna poezija) - najdominantnija je lirika – ode, sonet,
epigram, balada, romanca, epski spjev,... Ivan Kukuljević Sakcinski – najznačajniji dramatičar – pisao
je o stanju u 19.st. – 1839. prva historijska tragedija Juran i Sofija; tema borba protiv Turaka kod
Siska od dramatičara su značajni – Dimitrije Demeter (Teuta); Antun Nemčić (komedija Kvas bez
kruha ili tko će biti veliki sudac); Rakovac i Vukotinović začetnici novela Rakovac i Vukotinović; Matija
Mažuranić – putopis Pogled u Bosnu sve književne vrste imaju preporodni karakter

PJESNIŠTVO PETRA PRERADOVIĆA - pjesnik, pisao je domoljubnu, zavičajnu i misaonu poeziju - bio je
poliglot – poznavao je njemački, talijanski i francuski jezik - prevodio je na hrvatski Dantea,
Manzonija i Byrona - u svojoj poeziji progovara o svojim intimnim, društvenim, nacionalnim i
filozofskim preokupacijama - njegov lirski opus skupljen je u dvije knjige : Prvenci i Nove pjesme -
pjevao je o različitim temama, od domoljubne do posve intimne i ljubavne - u njegovoj poeziji
pronašla se i koja misaona pjesma, pjesma u kojoj razmatra o životu - u svoju najintimniji poeziji
Preradović je unio sva svoja gorka životna iskustva (razočarenja i životne tragedije, smrti prve žene,
gubitka djece, nesporazuma s drugom ženom), u svoje pjesme iznio je sva svoja duševno-
emocionalna stanja i razmišljanja - cjelokupna Preradovićeva poezija je nastala kao sukob
emocionalnog i misaonog u njegovoj ličnosti MRTVA LJUBAV - je pjesma o mrtvoj ljubavi. – smrt
voljene žene - temeljni osjećaj – tuga, bol zbog gubitka voljene osobe - pjesnik preko vizualnih
pjesničkih slika razvija motiv mrtve ljubavi - jedna od onih pjesama u kojima Preradović pjeva o
svojim intimnim dijelovima svoga života - pjesma odiše tugom , patnjom i boli zbog smrti voljene
žene - pjesma odiše tjeskobom i sjetnošću pjesnika - pjesnik ističe motiv pohlepe među ljudima -
motiv zvijezde kao simbola nedostižnosti je najjači motiv u pjesmi i pjesnik svoju ljubav diže daleko u
zvijezde gdje je pohlepni ljudi neće moći dosegnuti LJUDSKO SRCE - misaona pjesma - pjesnik
razmišlja o sudbini pojedinca, o pohlepi ljudskog srca - ljudsko srce nikad nije zadovoljno – uvijek
traži više - pohlepan čovjek je prikazan kao gladan i okrutan jastreb - razmišlja o lošim, negativnim
željama koje čovjek nosi u sebi - razmišlja i o prolaznosti - zastupljen je osjećaj nezadovoljstva -
ljudsko srce je nezadovoljno RODU O JEZIKU - temeljni osjećaj – ljubav prema jeziku - tema – pjesnik
pjeva o svom materinom jeziku; osjećaj ponosa - Preradovićeve misli: jezik izgrađuje sadašnjost i
budućnost, dok ima jezika bit će i naroda, ponos, to je jezik koji je Bogom dan i moramo se njemu
kroz molitvu, obraćati Bogu, jezik treba ostaviti za nasljeđe, bez jezika narod nema ni identiteta IVAN
MAŽURANIĆ - bio je pjesnik i političar - rođen je u Novom Vinodolskom - bio je jedan od glavnih
Gajevih suradnika u preporodnom razdoblju - bio je i prvi ban pučanin - za vrijeme banovanja na
moderan je način sređena uprava, hrvatsko školstvo, a i naš jezik je prozvan hrvatskim - snažno ga je
predstavila dopuna Gunduličeva Osmana koji je do kraja uspio saživjeti s pjesnikovim tekstom
usvojivši i njegov stil, jezik i izraz - njegovo najbolje ostvarenje je Smrt Smail-age Čengića, u kojem
pjesnik naglašava svoje rodoljubne osjećaje - u pisanju je bio originalan te kreira svoje vlastiti stil i
jezik - pisao je narodnu poeziju SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA - sastoji se od 5 pjevanja: AGOVANJE,
NOĆNIK, ČETA, HARAČ, KOB - što odgovara i strukturi klasične dramske kompozicije (uvod, zaplet,
kulminacija i rasplet) - tema: pobuna naroda protiv tiranstva; to je ep (1845.) - inspiracija je bila smrt
povijesne ličnosti Smail-age - od stvarnog age stvorio je najokrutnijeg silnika, kojemu priznaje
junaštvo, ali ne i čovječnost - uzvisio je Crnogorce pretvorivši ih u zatočenike slobode, pravde, istine -
u samom uvodu ili AGOVANJU prikazana je strašna slika kako se Aga osvećuje nad rajom, aga želi
pokazati svoju snagu i prijeti raji - suprotstavljaju se dvije vjere KRŠĆANSTVO i ISLAM - Aga želi da
narod moli njega za milost jer se on tek tada smatra junakom - u NOĆNIKU se prikazuje Novica kao
noćni putnik koji se želi osvetiti, ČETA se bori za pravdu i slobodu, te za obranu vjere, vrlo je mala, ali
hrabra, javlja se svećenik kao simbol čistoće i on ptiče četu na obranu i borbu, vjeru i moral - HARAČ
je porez, koji kupi Aga, Aga doživljava veliku sramotu jer je oslijepio svojeg vojnika - raja nema dati
od kuda harač - u HARAČU je Mažuranić opisao Turke u jednoj vrlo jednostavnoj rečenici: "Loše sluge
još goreg gospodara" - četa napada Turke i pobjeđuje, a na kraju zastupljena je sama simbolika KOBA
jer je mrtvi aga sada prikazan kao nemoćna lutka koja uvijek kad se lupi nogom o pod klanja križu -
ovaj ep predstavlja pobjedu dobra nad zlim, pobjedu Kršćana nad Islamom

STANKO VRAZ - rođen u Sloveniji, umor u Zagrebu; potiče iz seljačkog sloja - završio pučku školu i
gimnaziju u Mariboru – nije završio studij u Grazu - znao je sve slavenske jezike (hrvatski, češki,
poljski...), te francuski, njemački, engleski, španjolski – poliglot – prevodi stranu knjiž. - postaje
suradnik časopisa Danica ilirska, postepeno se približavao ilirskim idejama i njihovim začetnicima, te
se zbog toga 1838. trajno preselio u Zagreb - izdao je tri zbirke originalnih i prevedenih pjesama –
Đulabije, Glas Dubrave Žeravinske, Gusle i tambura; zbirku soneta – Sanak il istina i satire – Komari i
hobadi - nije bio karakterističan pjesnik ilirizma – pisao je domoljubne, ljubavne, pejzažne pjesme
ĐULABIJE (VJENAC RUŽA) - ciklus ljubavnih pjesama – prvi ljubavni kanconjer u Hrvatskoj - 4 djela –
1. ton pjesama je lepršav, sretan zbog ljubavi, 2. čežnja za ljubavi, 3. bol zbog gubitka ljubavi, 4.
ilirstvo i ljubav prema domovini - 1837. prvi dio izlazi u Danici; oblik poljske narodne pjesme što se
sastoji od 8 šesteraca rasporeženih u dvije katrene koje čine mislenu i ritmičku cjelinu (krakovjak) - u
pjesmi je dominantan motiv ljepote i raskoši koja krasi pjesnikovu muzu - vrijednost – drugačija od
drugih pjesama ilirizma - izraz stihova podsjeća na petrarhističku poeziju, zato jer on veliča ljepotom
svoju ljubicu i domovinu - prvi dio posvećen je ženi Ljubici, a drugi domovini – pjesnik pokazuje
motive ljepote – ljubavne i domoljubne razlika izmežu budnica te ostalih pjesama ilirizma i Đulabija
je ta što se pjesnik ne bavi isključivo pol. i nac. temama ŽDRAL PUTUJE K TOPLOM JUGU gazela –
lirska pjesma od 8-13 stihova – prevladava romantika jesen – godišnje doba – simbol blagostanja,
smisla ljudskog života, simbol tuge, boli pjesma pjeva o pjesnikovim tegobama, promašenom životu,
neuspjehu temelji se na kontrastu sreća – tuga osjećaj tuge, žalosti, propalosti, razočaranja motiv
sreće, zadovoljstva su berba, rumeno voće,grožđe, topli jug motivi gorčine i boli života su brige,
muke, gorko voće, suze boli

LJUDEVIT GAJ - glavni ideolog ilirskog pokreta; povjesničar i pjesnik - imao je neprestano na umu
političke ciljeve, na samom početku s naivnom idejom o mogućnosti južnoslavenskog političkog
zajedništva što je bilo razlogom da sam pokret nazove ilirskim kako bi njime obuhvatio i ostale
južnoslavenske narode - objavljivao je budnice – domoljubne pjesme koje po uzoru na prvu Gajevu
budnicu pjevaju o slavnoj prošlosti, tužnoj sadađnjosti, ali izražavaju uvjerenje da je slabost Hrvatske
kratkotrajna i da će mladi ilirski naraštaj učiniti domovinu opet velikom i snažnom - obično nastaju
kad narodu prijeti politička ili ratna opasnost - dakle one su pjesme domoljubnog sadržaja bez
umjetničke vrijednosti - naša himna je čista budnica i davorija - početak silazne putanje Gajeve pol. i
društv. karijere upravo zbog njegove upornosti u obrani južnoslavenskog koncepta i podvrgavanja
svega pa i literature - djela – Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, Slavoglasje iz
Zagorja, Glogovkinje hrvatske, Kosijenke ilirske HORVATOV SLOGA I ZJEDINJENJE - budnica nastala s
ciljem da podigne hrv. narod u ustanak protiv tuđinske vlasti - prepuna slika nadahnutih slavnom
prošlošću, problemima suvremenog života i optimističkom vizijom budućnosti - pjesma o slozi
proizašla iz osjećaja razjedinjenosti Hrvatske što je težak problem na putu do duhovnog i političkog
oslobođenja - sloga je najčešća tematska riječ preporodne lirike - Gaj u pjesmi koristi i anakreontske
motive - tempo pjesme je brz, a ritam pjevan
15. REALIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽ. - - metoda stvaranja koju su afirmirali pisci različitih razdoblja
i knjiž. epoha druge pol. 19.st započinje 1830. i traje do 1880.g. (realis – stvaran lat.) reakcija na
romantizam – romantizam zanima ljubav, istraživanje povijesti, mistične teme dok su realisti
preokupirani vremenom, mjestom tj. svakodnevicom, pišu romane - romant. junak je sklon
putovanjima, izražavanju osjećaja, pustolovinama, izdvojen je iz društva za razliku od realističkog koji
je povezan s društvom u kojem živi i vremenom u kojem živi – soc. je okarakteriziran, detaljno je
opisan prostor u kojem živi, u kojem je sloju i portret, te etička karak. real. pripovjedač – objektivan,
iskazan glasom u trečem licu i nenazočan u radnni usmjeruje se prema svakodnevnoj ljudskoj
stvarrnosti – predmet prikazivanja je ljudski život u svim njegovim pojavnim oblicima – socijalni
problemi postaju gl. zaokupljenost pisaca, te životne pojave prikazuju bez uljepšavanja realizam
afirmira kao likove sve slojeve društva od uličara, pijanaca, kurtizana do najotmjenijeg svijeta; real.
pisci prikazuju svoje likove u njihovim svakodnevnim životnim prostorima prostori nisu dekorativni
detalji u strukturi djela – oni otkrivaju socijalnu pozadinu koja određuje karakter i ponašanje likova
junak. real. proze nastoji proniknuti u društvene odnose koji ga odrežuju, želi doživjeti afirmaciju u
društvu, promijeniti društvene odnose i čovjekov položaj u društvu realizam se kritički odnosi prema
stvarnosti gl. knjiž. žanr – roman – proširuje se publika (žele znati više o svijetu u kojem žive) vodeću
ulogu imaju francuska, ruska i engleska knjiž. (romanopisci i novelisti )

FRANCUSKI REALIZAM HONORE DE BALZAC - francuski romanopisac, pripovjedač i dramatičar; jedan

od najistaknutijih predstavnika realističkog romana - živio je i stvarao u vrijeme burnih društveno-
političkih prilika u Francuskoj – u djetinjstvu je doživio vrhunac i pad Napoleona I, u mladosti je bio
očevidac restauracije, nešto kasnije i julske monarhije, a pred kraj života doživio je i revoluciju -
stvorio je grandiozan književni opus od preko stotinu djela, u kojima je kreirao galeriju od oko 2000
likova iz svih društvenih staleža, što predstavlja jedan od najambicioznijih pothvata u povijesti
književnosti - slika sumorne i zagužljive prostorije trećerazrednih panciona u kojima se okuplja
deklasirani svijet, nasuprot raskošnim salonima građanskog društva – u svojoj Ljudskoj komediji daje
najznač. realističku povijest franc. društ. - najpoznatiji romani – Izgubljene iluzije, Otac Goriot,
Rođaka Bette, Rođak Pons OTAC GORIOT - TEMA – prikaz pariškog života kroz sudbine likova; tri
fabule

1. sudbina oca Goriota (problem bolesne očinske ljubavi koja ga dovodi do propasti, intimne
nestabilnosti i smrti)

2. sudbina Rastignaca (problem društvenog uspona, vodi ga ambicija, cilj želi postići poštenim radom
koji je dug i mukotrpan u odnosu na postizanje cilja preko bogate ljubavnice (brz i munjevit) – bira
ovaj drugi (Votren mu otvara oči); kroz roman R. doživljava promjene, snobizam franc. društva)

3. Votrenova sudbina (problem – zločin, neiskrenost kojom se služi za postizanje određenog uspjeha,
duhovni otacRastignaca (upoznaje ga s nesmiljenošću društvenog poretka i upućuje u tajne uspjeha
unutar njega) – pojam romantičarskog titanizma - društveni roman – odnos društva – s jedne strane
siromašni pansion gđe. Voker – tjeskobno, otrcano, staro, a s druge raskošni, bogati, aristokratski
saloni - galerija likova - svaki lik je predstavnik jedne klase

GUSTAVE FLAUBERT - francuski pisac iz doba realizma - prvi je upozorio na sličnosti liječnika i pisaca
– realizam - on traži da pisac ukazuje na bolesno mjesto, otkriva uzroke i provodi način liječenja
bolesnog društva - tipični je predstavnik kritičkog realizma i želi dati potpunu sliku ništavila i ljudske
gluposti u provinciji - odlikuje se izvanrednim stilom, stil mu je zbijen i sažet, veliku pažnju posvećuje
riječi i strukturi rečenice - naglašavao je kako je protiv romantizma jer previše polaže na maštu i
protiv realizma jer uništava ljepotu - najznačajniji njegov roman je Gospođa Bovary koji se temelji na
istinitom događaju GOSPOĐA BOVARY - zabilježio je moralne krize društva svoga vremena, uzima
istinit događaj za temu svog djela, pisana je s nakanom da bude dokumentom o životu u provinciji s
jednostavnom fabulom - TEMA – tragična sudbina Emme koja je stradala pod težinom svojih iluzija -
Emma je romantičarski lik (žudnja za pustol, snovi, gospa koja čeka svog viteza, sentimentalna, traži
zanos (u knjiž.)), ali i realistički – sebična, hladna, traga za srećom, doživljava život kao razočaranje -
LJUBAV – problem bračne nevjere, Emma ima tipičan romantičarski doživljaj lj. – čeka da dođe
iznenada - Leon i Rudolpf (trenutna sreća) – predstavljaju problem neostvarenih ljubavi i Charles
(muž, bez uzbuđenja, on nije njezin princ) - Emma želi prijeći iz jednog u drugi stalež – težnja za
bogatrstvom i slavom (problem novca – stalno se zadužuje – dugovi; uz neuzvr. ljubav uzrok njezine
smrti) - problem majčinske ljubavi – ne posvećuje pažnju i brigu svom djetetu (na tren je gruba, na
tren nježna (proturječnost)) - Emma živi između neba (romantizam) i zemlje (realizam) što izaziva
proturječnost u njoj - lik Emme se pretvorio u simbol nemoguće čežnje prema visinama,
neostvarenim ambicijama, zavisti i svakidažnje dosade – pojam BOVARIZAM RUSKI REALIZAM -
začetak – 40-te god. 19.st. - u središtu knjiž. zanimanja – pripovjedna proza – građu uzima iz
svakidađnjih odnosa; dijeli se na tri faze –

1. RANI – postupni razvoj pripov. oblika – ima ostataka romantizma – gl. predstavnik je Gogolj

2. RAZVIJENI – gl. predstavnik Turgenjev

3. VISOKI – 70-te god. – predstavnici Dostojevski i Tolstoj – D. prošao sve faze – težnja – pisanje većih
romana s unutarnjim monologom i psih. analizom likova

NIKOLAJ V. GOGOLJ - potomak je siromašne obitelji porijeklom iz Ukrajine; začetnik ruskog realizma -
završio je studij – vrlo brzo se posvećuje književnosti - pripovjedač i komediograf - realistični
elementi s mnogo ironije (Gogoljevski smjeh kroz suze) - roman Mrtve duše – predstavlja temelj
ruskog realizma i odigrao je važnu ulogu u društvenom životu Rusije, dao je realističku sliku
društvenih odnosa u feudalnoj Rusiji KABANICA - najpoznatija Gogoljeva pripovjetka (ima fantastičan
završetak) - TEMA – prikazuje tragičnu sudbinu mladog državnog činovnika Akakija Akakijeviča –
prepisuje spise, u odnosu sa poslom – vrlo pravedan ambijent je realno prikazan – siromašan dio
(zadah alkohola, plijesni) – problem siromaštva Akakiju realan život predstavlja problem (živi u svom
svijetu) – problem komunikacije on želi novu kabanicu – nema dovoljno novaca – odriče se nekih
stvari – kabanica postaje cilj njegova života – kada je obukao novu kabanicu taj je dan za njega
najsvećaniji – sretan je i ponosan ubrzo mu otimaju kabanicu te on umire (nitko nije ni primjetio da
više nije živ – njegova beznačajnost) hladan odnos – nadređeni X podređeni fantastičan završetak –
prikazan je mrtvac koji Petrogradom noću otima kabanice Gogolj se suprotstavlja romantičarskom
stilu

FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI - jedan je od najsnažnijih predstavnika ruskog realizma - uz to

pretaća je moderne, u svoja realistička djela unosi elemente koje će upotpuniti moderna – junaci su
netipični, bizarni i pomalo čudaci; zaplet je kriminalistički; junaci su simboli određene vrline ili ljudske
slabosti; u jeziku i stilu unosi impresije i simbole; unosi psihologizam - u njegovom shvaćaju čovjeka
temeljni pokretač je strasna težnja dobru, mesijanskoj ulozi - njegovi junaci kao da su nošeni
božanskom težnjom za iskupljivanjem; taj religiozni moment provlači se kroz sva njegova djela -
analitik je društvenih pojava svoga vremena, psiholog koji otkriva najdublje raskole u ličnostima,
moralist i reformator (Zločin i kazna, Idiot, Braća Karamazovi) ZLOČIN I KAZNA - TEMA – tema grada
(zlo i nasilje velikog grada, nepravda potiče čovjeka na zločin) i tema čovjeka (bezizglednost položaja,
neimaština, nedostatak novca – tragična sudbina Raskoljnikova) - roman ima karakteristike soc.,psih,
te filozofskog i krimi romana - romanopisac koristi pripovjedanje, opisivanje, ali nas najčešće
upoznaje s podsvješćiu junaka, unutarnjim monologom

1. KRIMINALISTIČKI ROMAN – ubojstvoXistraga, mladi student Raskoljnikov je počinio ubojstvo –

istražuje ga Porfirij Petrovič – izvrstan poznavalas ljudske duše, i konstantnim razgovorima on
pomalo steže obruč oko raskoljnikova i ovaj naposljetku popušta – priznaje

2. DRUŠTVENI ROMAN – opsežan opis siromaštva, zločini protiv sebe i drugih; Dostojevski svoj
roman smješta u okružjke puno soc. nepravdi, nemoral društva potaknut siromaštvom – mnogo
pijanaca (Marmeladov), Sonja prodaje tijelo da bi priskrbila hranu obitelji, Raskoljnikov ubija lihvarku
da bi se njezinim novcem izvukao iz siromaštva

3. PSIHOLOŠKI ROMAN – Dostojevski prodire u psihu gl. lika – preko monologa čitatelj dobiva
potpunu sliku Ras. psihološke rastrojenosti (dvoličnost mišljeja, strahovi), psihološki ocrtani i ostali
likovi – Marmeladov (slabost, nemoć da se odupre alkoholu), Lužin (prepotentnost, primitivan i
umišljen malograđanin), Razumihin (pošten, spreman pomoći u nevolji i uvijek daje sve od sebe –
moralan),...; sukob pojedinca sa sobom i okolinom (Raskoljnikov) 4. FILOZOFSKI ROMAN ideje –
Raskoljnikova ideja da ubije lihvarku radi spasenja svijeta je ujedno i pokretač radnje, ta ideja mu
ujedno zagorčava život, razna moralna i etička pitanja na koja Raskoljnikov traži odgovor u svojim
monolozima - problematika djela – kako očuvati moral u siromaštvu (soc. prilike dovode do očaja –
Sonja – odaje se prostituciji ali njena duša ostaje čista), zločin 8zločin protiv sebe (Sonja) i protiv
drugih (Raskoljnikov)), novac – zaduživanje (uzrok zašto su ubili lihvarku) - likovi pokušavaju pronaći
svoj put, izlaz, pa se životne priče isprepliču sa sudbinom Raskoljnikova (te priče ističu, naglašavaju i
utječu na njegovo psihičko stanje) - ELEMENTI FANTASTIKE – snovi, halucinacije, bolesna savijest,
predosjećaj
 LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ - ruski pripovjedač i dramatičar - u mladosti je počeo pokazivati interese
za moralno-etičke probleme te za analizu ljudskih postupaka i odnosa - najveća Tolstojska postignuća
su RAT I MIR i ANA KARENJINA - uvelike je utjecao na rusko društvo i europsku misao - u svojim
romanima RAT I MIR i ANA KARENJINA dao je viziju Rusije u doba rata i u doba mira, prikazao je
probleme čovjeka u raznim životnim situacijama, iznio je vjernu sliku ruskog društva - obuhvatio je
društvene i moralne probleme svog vremena ANA KARENJINA - najveće njegovo djelo pisano u doba
teških njegovih moralnih kriza i bračnih trzavica - velik br. likova i zbivanja u dužem vremenskom
razdoblju – moderna romaneskna tragedija - na temeljni problem braka i ljubavi ugrađuje, putem
usporedne priče, teme iz šire stvarnosti Rusije - TEMA – ljubavne priče koje su međusobno neovisne
osim što si jedna drugoj sliče - problem braka i obitelji – smiren i dobar brak Levina i Kitti te nesredna
veza Vronskog i Ane kao model T veze - Anu guši hladan i formalan brak, poštuje muža i voli sina,
svoumlje između zakona i srca, između službenog poštenja i prave iskrenosti dramatično razara Anu,
osuđena je na vječnu sumnju u ispravnost vlastitog rješenja - zbog iskrene ljubavi ostavila sina, a
djevojčici svoga ljubavnika je loša majka jer je guši bol i krivica zbog sina - kad njihova ljubav postane
svakodnevna i obična, Anu to boli do očaja, otima od njega ono što ne može dobiti, te ga ucjenjuje i
laže; sve te svađe rezultiraju Aninom depresijom i samoubojstvom, baca se pod vlak, a Vronski
razočaran odlazi u srpsko-turski rat - Tolstoj u ovom romanu osuđuje ponašanje i razmišljanje
aristokratskog društva NATURALIZAM - produžetak realizma – 1880-1900. - književni smjer koji se
pojavio u Francuskoj – želi što vjernije prikazati život i to njegove najtamnije strane - zadaća
naturalističkog pisca sastoji se u preuzimanju eksperimentalnih metoda iz prirodnih znanosti -
naturalisti na još suroviji način opisuju stvarnost - ističu kako književnost ne može prikazati potpunu
istinu, već svaki pisac u djelu stvara vlastitu sliku svijeta - za naturalista čovjek je određen nasljednim
osobinama i okolinom u kojoj živi - u djelima natur. pisaca razotkriva se moralna i socijalna
izopačenost, zločin, duševna bolest, gruba seksualnost, nastranost i društvena degeneriranost;
teoriju natur. iznio je Emile Zola u djelu Eksperimentalni roman - u tal. knjiž. pojavio se smjer srodan
naturalizmu VERIZAM (verus – istinit) - uz Zolu predstavnici – Hamptman, Guy de Moupassant, te
kod nas Eugen Kumičić (više kao promicatelj EMILE ZOLA - najpoznatiji narutalist, franc. književnik
hrvatskog podrijetla - pisac je vrlo velikog književnog opusa - određivao je naturalističku književnost
kao zapisivanje rezultata proučavanja, dokument - u njegovim je romanima obilje opisa ljudskih
mana, ružnih karaktera, nastranosti, nagona itd. - djela – Terese Raquin, Germinal, Eksperimentalni
roman, Jazbina, Nana - tri su odrednice čovjeka – rasa, sredina i trenutak - TERESE RAQUIN objavljen
1867. Zolin roman utire put naturalizmu koji će Zola teoretski razraditi 10 godina poslije iako se pri
pisanju pridržava realističke tehnike, Zola će pod utjecajem fizioloških studija Claudea Bernarda
služiti znanstvenim metodama preuzetih iz prirodnih znanosti te će prikazivati likove čijim
postupcima upravljaju prvenstveno njihovi nagonski porivi djelo je bilo oštro osuđeno od kritike
fabula romana relativno je jednostavna – mlada nezadovoljna žena susreće čovjeka koji je privlači i
stravstveno mu se predaje, zatim zajedno sa svojim ljubavnikom snuje i ostvaruje ubojstvo svog
muža, no u braku koji potom ljubavnici sklapaju oboje se, mučeni grizodušjem, udaljuju jedno od
drugoga, gnušaju se čak i fizičkih dodira te konačno zajedno polaze u smrt

16. PROTOREALIZAM – ŠENOINO DOBA razdoblje između ilirizma i čistog realizma 1861. – dolazi
do ukidanja Bachova apsolutizma i formiraju se tri stranke – UNIONISTIČKA – zalaže se za uniju s
Mađarima, NARODNJAČKA – vladajuća, ujedinjenje s Austrijom i PRAVAŠKA – ujedinjenje Slav., Hrv. i
Dalm. - utemeljena je JAZU 1867., današnji HAZU pod pokroviteljstvom Strossmayera – zaslužan za
razvoj kulture u Hrvata; 1874. HRVATSKO SVEUČILIŠTE - 60-ih – hrv. knjiž. doživljava ozbiljnu krizu –
više ne pišu – Demeter, Vraz, Sakcinski... - Adolf Weber Tkalčević – prvi je počeo pisati književnu
kritiku - u to je vrijeme ipak bio puno razvijeniji kazališni život, i za to su zaslužna 3 imena – DIMITRIJE
DEMETER – bio je prvi ravnatelj onda utemeljenog nacionalnog kazališta; JOSIP FROJDENREICH – on
je bio glumac i autor drame Graničar, njegove predstave su bile omiljene među pukom i AUGUST
ŠENOA – prvi je počeo kao ravnatelj kazališta uvoditi njem. i fran. građansku dramu (Shakespeare,
Shiller, Mollier) - značajni protorealisti – MIRKO BOGOVIĆ – urednik časopisa Neven – najvažniji
časopis u vrijeme apsolutizma – napisao tri povijesne drame – Frankopan, Stjepan – posljednji kralj
bosanski i Matija Gubec – preko povijesnih likova progovara o aktualnim pol. prilikama u Hrv.; LUKA
BOTIĆ – romantične pripovjetke u stiju – Pobratimstvo, Vrijedna Mara; AUGUST ŠENOA – 1865. piše
programski članak Naša književnost – objavljen je u časopisu Glasonoša - Tomić – završio Šenoinu
Kletvu ZNAČAJ ŠENOE ZA HRVATSKU KNJIŽEVONOST - glavna Šenoina zasluga je u tome što je uspio
kajkavskom djelu Hrv. svojim popularnim djelima na štokavskom približiti novi knjiž. jezik - također je
zaslužan što je uspio ojačati građansku svijest stanovnika Zagreba u brojnim djelima gdje opisuje
zagrebačku prošlost - njegovi najpoznatiji romani su – Zlatarevo zlato, Seljačka buna, Kletva
(nedovršena), Branka, Čuvaj se Senjske ruke, Prosjak Luka - pripovjetke – Prijan Lovro, Mladi
gospodin, Karanfil s pjesnikova groba - povjestice – Kugina kuća, Kameni svatovi, Postolar i vrag,
Propast Veneecije - jedina drama mu je Ljubica i esej Naša književnost - u Prijanu Lovri ustanovljava
tzv. promjenjivi karakter (to je lik koji je na početku dobar, a kasnije postaje zao zbog životnih
okolnosti) - s obzirom na taj kriterij njegova bismo djela mogli podjeliti na romantična i realistična –
Prijan Lovro, Prosjak Luka, Mladi Gospodin i sva ostala imaju pretežno romantičarske elemente - jako
mu je značajan roman Seljačka buna - na temelju njegovog viđenja tog događaja izgrađena je i naša
predodžba o tome; tek je danas otkriveno da je on sve to više-manje izmislio, a on je tvrdio da je
dugo kopao po arhivi - u Zlatarevom zlatu paralelno teku dvije radnje – sukob plemića i građana
Zagreba te ljubav plemića Pavla Gregorijanca i građanke Dore Krupićeve - iako je to pretežno
romantično djelo ono ima i realističnih elemenata (za neke likove na početku opisa vidimo da su
negativni, a onda vidimo da su krajnje pozitivni), ljubavna priča ne završava prema očekivanjima
sretno - u eseju Naša književnost ističe potrebu da pisci pišu što popularnije romane koje će ljudi
htjeti čitati, a ne da posežu za stranom literaturom (to kaže i u predgovoru Prijana Lovre) AUGUST
ŠENOA - Hrvat češkog podrijetla, školovao se u Pragu, a nakon toga do kraja života živio je u Zagrebu
- uređivao je listove (Glasonoša), radio je kao državni službenik – gradski bilježnik, postao je gradski
senator - do smrti je uređivao središnji hrv. časopis knjiž. Vijenac u kojem je objavljivao i svoje
pjesme, novele, romane - - bio je potpredsjednik Matice hrvatske bavio se profesionalnim knjiž.
radom, a jedno je vrijeme bio dramaturg HNK zahvaljujući njemu hrvatski knjiž. jezik čija je osnovica
štokavski prošivrio se po vijelom hrv. territoriju naime on je pisao tako čitljvu književnost koju su
mogli prihvatiti svi slojevi hrv. društva i tako je štokavska knjiga ušla u hrv. dom to je posebno važno
za kajkavsku Hrv. gdje su zahvaljujući Šenoinim knjigama kajkavci brzo naučili štokavski PRIJAN
LOVRO NESRETNA SUDBINA Prijana Lovre – mladića koji se uzdigao od siromašnog seljaka do učenog
čovjeka – ispričana je u ladanjskoj atmosferi zamornog kišnog poslijepodneva – pripovjedač August
pripovjeda lijepoj udovici – ona njegovu priču traži u stranim časopisima nesvjesna da je ona moguća
i u hrv. podneblju gl. tema – 1. rasprava o hrv. književnosti – razgovor pripovjedača i udovice – loša
kvaliteta knjiž. djela na hrv. jeziku, preveliki broj romantično-sentim. epizoda, treba u prvi plan staviti
ličnost, teme moraju biti nove, svježe iz suvremenih društava i života; pišćevi pogledi na knjiž.; 2.
položaj intelektualca u sredini – priča o prijanu Lovri, njome Š. potkrepljuje, dokumentira svoje
stavove priča je trebala poslužiti kao dokaz inspirativnosti sudbina naših ljudi i prostora za stvaranje
književnog djela Lovro je intelektualac, ambiciozan koji se nalazi u sukobu sa društvom koje ga ne
razumije, potcjenjuje njegove sposobnosti; nestalne je i nemirne prirode, težio je duhovnoj slobodi
pokušava se suprostaviti društvu i okolini, ali zbog nerazumjevanja ne uspjeva ostvariti svoje ciljeve
nigdje ne nailazi na smirenje, crna odora ga ne privlači, te stoga napušta crkvu sve je to povezano s
njegovom ljubavi – i tek na kraju shvaća da žena koju je volio nije bila vrijedna toga dok je žena koju
je volio ipak uspjela naći svoju sreću i životni cilj Lovro je nestalan, ne nalazi smirenje, stalno nailazi
na zapreke te se osjeća nenalažljivim i odbačenim od društva on stalno silazi sa linije svojeg života, a
tek u knjigama duhovno se obogaćuje tek kada je na kraju progledao te ne našavši smisla u svojem
životu prepunom uspona i padova, odlučuje skratiti svoje muke društvena i socijalna komponenta -
nesretna ljubav, osjećaj krivnje prema roditeljima, nemogućnost da se slobodno izrazi u
malograđanskoj sredini; pol. komponenta cijeni se materijalna strana, a ne duhovna vrijednost
pojedinca psihološka komponenta gl. junaka

17. REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI nije u Hrvatskoj apstraktno čist smrću Šenoe 1881.
po Antunu Barcu, po Prohaski i Ježiću 1880, zbog pojave nove književne generacije – Kumičića,
Kovačića, Gjalskog – počinje realizam u Hrvatskoj politički okvir – položaj Hrv. u okviru A-U težak;
ekonomsko propadanje, politička razjedinjenost, prodor kapitalističkih odnosa, u gradovima pojava
modernog proletarijata, iseljavanje u strane zemlje, strani kapitalisti u gradovima teoretske osnove
postavljene su već 70-ih g. 19.st. od strane A. Šenoe koji je iznio osnovna načela realizma – socijalnu
tematiku; objektivnu, neposrednu stvarnost; napuštanje sentimentalnosti i romantične
senzacionalnosti u oblikovanju fabule vrste – roman i pripovijetka; važna pojava novele dvije
orijentacije u pisanju romana – jedni slijede Turgenjeva i rusku realistič. školu, a drugi Zolu i franc.
knjiž. tematski krugovi – selo-grad (društveno-ekonomski odnosi); nacionalno-politički i univerzalni u
djelima se obrađuje društvena problematika – prijelaz seljaka u grad (Kovačić, Kozarac, Novak), krize
intelektualaca (Gjalski, Leskovar, Draženović), život naših društvenih slojeva – trgovaca i obrtnika
(Kumičić, Novak), proletarijat (Vjenceslav Novak) te problem plemstva (Gjalski) 80-ih godina najčešća
tema je seoska stvarnost – raslojavanje sela, pojava zelenaša (lihvaa), ekonomsko propadanje sela,
emigracija seljaka (Kovačić, Kozarac, Turić) seoska problematika prikazana je s regionalnim
obilježjima – Zagorje (Kovačić, Gjalski), Lika (Turić, Draženović), Slavonija (Kozarac), Istra i Primorje
(Kumičić, Novak) pojavljuju se seoske novele te se to razdoblje još naziva i kritički realizam 90-ih
godina – psihološko-etička, filozofska problematika – remeti se kronologija fabule, introspekcije i
retrospekcije, naracija obogaćena lirikom, simbolikom, esejistikom; male epske vrste – roman je u
pozadini prihološka novela, psihološki realizam časopisi značajni za to vrijeme su Vijenac koji je
afirmirao Šenoa, preuzeo Fran Folnegović, Hrvatska vila – izrazito pravaški časopis – urednik
Harambašić kasnije Kumičić, te Balkan, Slovinac, Iskra, Mlada Hrvatska - - -

SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ - hrvatski pjesnik iz razdoblja realizma - njegova je poezija inspirirana
nacionalno-rodoljubnim, intimnim, socijalnim i univerzalnim motivima - mnoge njegove pejsme
inspirirane us i biblijskim motivima - Kranjčevićevo stvaralađtvo pokaalo je da je hrv. knjiž. dobila
pjesnika koji se svojim talentom, pjesničkim nadahnućem, vidovitošću i vizijama izdigao visoko iznad
otadašnjih tokova hrv. poezije - opjevao je čovjeka neomeđenog vremenom i prostorom, a iz
klasične naobrazbe s jedne strane, te religioznog opterećenja s druge izrasle su njegove pjesničke
vizije, metafore i izraz uopće - Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji, Pjesme MOJSIJE - lirsko-epska,
misaono-rodoljubna pjesma - okosnicu radnje čini Mojsije kao predstavnik svojeg naroda - podtema
je izlazak iz ropstva - obraćanje Jehovi – Mojsijeva molba za izbavljenj - Jehova po riječima
prepoznaje svoj duh u Mojsiju kojeg je dao ljudima po prvom čovjeku - isticanje temeljnog zakona –
Svačije je pravo... - božansko-ljudska perspektiva; pitanja pravde, nepravde, jednakosti, pitanje
slobode; čovjek je bespomoćan, čovjekov položaj u svemiru - čovjeku je imanentno biti slobodan i
ponosan gradacijom se razvija događaj, čovjek želi promjeniti svoj položaj, želi doći do Boga problem
– čovjekova želja za ljepšim, smislenijim životom pitanje čovjekove prolaznosti, sudbinske
predodređenosti – lik Mojsija dobiva jednu snažniju i jaču crtu narod je zadivljen i zaboravlja pravi
smisao izlaska – bespomoćan je, egoistićan, preprilagodljiv refleksivna pjesma s univerzalnim
motivima lirski elementi – iskazivanje individualnosti (Mojsijeve), razmišljanja o čovjekovim težnjama
stih se ističe epskom širinom, uzvišen ton, sama dužina pjesme, radnja, likovi, dijalog (dramatski el.)
– prerasta u lir.-ep. pjesmu GOSPODSKOM KASTORU satirička pjesma u epskom dvostihu u ovom
tekstu ime Kastor označuje ime psa inače je Kastor jedan od dvojice Dioskura, Zeusovih sinova, a
drugi je Poluks oni su bili blizanci i označavaju totalnu suprotnost i zato se međusobno savršeno
nadopunjuju – oni su jedna nerazdvojna cjelina Kranjčević piše ovu pjesmu kao da se obraća psu, ali
on zapravo tu oštro osuđuje ljude, tj. društvo u kojem živi Kastor je pas bogate obitelji i pjesnik mu
predbacuje kako je od samog rođenja bio ulizica međutim, pjesnik mu to uopće ne zamjera jer kaže
da je to ustvari jedina metoda opstanka i da samo ljudi tomu skloni uspjevaju u životu na kraju
Kranjčević zaključuje – “Ipak vam – nehteć uditi daljem napretku vašem -/U uho nešto šapnuti
moram:/ Sve mi se čini, da ste – uglavnom – svojom metodom,/ Kastore, malko slijediti ljude!”
KSAVER ŠANDOR GJALSKI -bio je pripovjedač, romanopisac, političar i kritičar -bio je urednik
književnog časopisa "Vienac" -bio je član JAZU, a na političkom planu bio je biran i za zastupnika u
Hrvatskom saboru -pisao je o aktualnim temama koje su prikazivale društvene, političke i kulturne
probleme -napisao je i psihološki roman u kojem prodire u psihu lika PERILLUSTRIS AC GENEROSUS
CINTEK -vrlo ugledan i plemenita roda -pripovijetka -tema: sudbina osiromašenog hrvatskog plemića
-Cintek je lik koji prikazuje stvarnu sliku društva -on je vlastelin koji nakon nekog vremena ubire
porez, da na kraju umire kao bijednik (životna ironija) -do bijede je došao ne plaćaju porez -njegov
djed je kupio plemićku titulu – vlastelin -osjeća se ugodno u društvu, a udaje se bez miraza
-PROBLEMI: -PROBLEM PROPADANJA PLEMSTVA – Đ. Je i sam bio plemić i o tom problemu on vrlo
potanko piše -mnogi su plemići da bi plaćali porez morali prodavati svoja imanja -također su mnogi
na "kocki" izgubili sva što su imali i zbog nje propali -Cintek se bori protiv plaćanja poreza jer uviđa
da zbog toga mnogi mogu propasti -OBITELJSKA PROBLEMATIKA: -odnosi se na brak između Cinteka i
Amalije -to je brak iz INTERESA (nitko ga nije želio pa se oženio bez miraza) -ponaša se u braku kao
autokrat, stalno traži zahvalnost, ljubomoran je na ženu jer je ona obrazovanija i bio je vrlo grub
prema njoj

JOSIP KOZARAC -bio je novelist i romanopisac -bavio se šumarstvom -pisao je psihološka i moralno-
društvena djela -nadahnjivao se ljepotom prirode, zemlje i odnosa svojih likova prema njoj -u svojim
djelima iznosi putem svojih likova i analize slavonskog sela i života gospodarske probleme onog doba
TENA -pripovijetka, tema: sudbina ženskog lika Tene -u ovoj pripovijetci Kozarac zapravo kroz sam lik
Tene razrađuje niz problema: -SOCIJALNO-GOSPODARSKE PROBLEME: -došlo je do raspadanja
zadruga i osamostaljena seljaka -Tein otac Jerko nije mogao na takva način (samostalno)
funkcionirati pa je propao -motiv propasti je POREZ -PROBLEM BRAČNE NEVJERE: -Tena je ljubavnica
mnogih muškaraca -svoju nesreću je pronalazila u njima i "ljubavi" -PROBLEM DOLASKA STRANOG
KAPITALA: -preko lika Leona K. Progovara o tom problemu -oni su došli da obogate i iskoriste
slavonske šume -Leon je iskorištavao i šume i ljude (muškarcima je vrlo malo plaćao za njihov rad)
-PROBLEM NEISKRENE LJUBAVI -Tena je zbog novca moralno propala -Leon je kupovao ljubav,
iskorištavao je žene VJENCESLAV NOVAK -bio je pripovjedač, romanopisac i glazbenik -pisao je crtice,
pripovijesti i romane -djelovao je kao nastavnik, a kasnije i kao profesor glazbe -u svojim djelima
opisuje različite društvene slojeve i sredine u kojima se kretao -otkriva probleme koje je pronalazio u
rodnom mjestu, a zanimaju ga društvene teme, urbana problematika te opći problemi -oslikava lik
intelektualca, a gotovo svi njegovi junaci tragično završavaju -prikazuje bijedu i neimaštinu i problem
vlastite (ne)sreće POSLJEDNJI STIPANČIĆI -roman -tema: propadanje senjske patricijske obitelji
sredinom 19. st. -to je socijalno-psihološki roman -u središtu romana su otac Ante Stipančić (osoba
koja upravlja životima svoje obitelji i lik koji fizički i psihički propada jer ne uspijeva u životu ostvariti
svoje ciljeve), majka Valpurga (pravedna žena koja predstavlja lik tihe patnice), kćer Lucija (lik
zapostavljene žene i žrtve očevih presuda) te sin Juraj (ciničan i egoističan lik koji se pod utjecajem
grada moralno izopačuje) -prikazuje realističku sliku propadanja ugledne senjske obitelji, siromaštvo i
bijedu -problemi koje prikazuje Novak su vezani za društvo i obitelj -DRUŠTVENO EKONOMSKA
PROBLEMATIKA je vezana za političke prilike u Hrvatskoj, odnosno kako narod nema pobuđenu
svijest i oni ne pristaju na promjene (Ante – odbija se prilagoditi) i zbog toga propadaju -OBITELJSKA
PROBLEMATIKA je vezana za odnose u obitelji. -to je patrijarhalna obitelj u kojoj su svi lišeni ljubavi
-sin se stavlja na prvo mjesto, a obitelji vlada "glava kuće" Ante i njega svi trebaju slušati -majka i
kćer nemaju nikakva prava -još se javlja problem NEISKRENE LJUBAVI kod Lucije i Alfreda, Lucija je
bila žrtva Alfredove pohote

ANTE KOVAČIĆ - romanopisac, novelist i pjesnik - mučan i naporan život proživio kroz škole i kao
advokatski pravnik - pristaša je stranke prava - u svojim djelima prikazuje zagorske plemenikaše i
feudalce koji propadaju u svojoj neimaštini, u bezobzirnoj i neljudskoj međusobnoj borbi - jedan od
najznačajnijih predstavnika hrv. realizma - romani i pripovijesti – Baruničina ljubav, Fiškal, U
registraturi, Sabrane pripovijesti, Izabrane pjesme - svojim plodnim novinarskim, feljtononističkim i
književnim radom uzdržavao je brojnu obitelj U REGISTRATURI - roman – prvi puta objavljen 1888. g.
u časopisu Vijenac - roman je podijeljen na 3 dijela – 1. Ivičino djetinjstvo i školovanje, odlazak u
grad, a završava se njegovim protjerivanjem iz Mecenina doma; 2. Ivičin povratak na selo, prikaz
seoske sredine – do Ivičina povratka u grad; 3. naglasak je na prikazu Laure - prvi dio – pisan je u
prvom licu (ICH-form); drugi i treći – u trećem licu (ER-form) - roman ima uokvirenu kompoziciu –
započinje i završava u registraturi - nema kronološkog nizanja događaja – razbijena kompozicija -
prikaz seoske i gradske sredine – suprostavlja selo i grad – kontrast – u viziji sela prevladavaju vedre
boje, selo je za njega ljepota – premda ne idealizira selo, nego realistički prikazuje najznač. probl.
vezaane uz selo (siromaštvo, zaostalost, primitivizam, lihvrenje); grad je u Kovačićevoj viziji prikazan
mračnim, sumornim bojama, dok se u odnosu prema selu osjeća simpatija, ljubav – iz slike grada
proizlazi i Kovačićeva mržnja i odbojnost prema gradu – prvenstveno prikazuje pokvarenost
izopačenost i moralnu trulež - motiv NOVCA je vezan za sve likove, ali na različite načine - kao likovi
se javljaju lažni dobrotvori (Mecena), bludnici, izrabljivači, svodnici, isprazna inteligencija i
odnarođeni likovi (Žorž – poluseljak, polugospoda) - IVICA KIČMANOVIĆ – kao seoski dječak bio je
sretan, darovit, uspješan, ambiciozan, a grad mu donosi nesreću, neuspjeh, neuravnoteženost,
dvojstvo ličnosti i potpuni psih. slom – pretvara se u tragičnu figuru - LAURA – lik fatalne žene u
romanu; simbol zle sudbine, razara tuže đivote, ona je ujendo i simbol nečeg uzvišenog,
nedokučivog, ali i tragičnog; uz taj lik vezani su romantičarski (njezino djetinjstvo je bajkovito,
tajanstveno, kasnije hajdučica) i naturalistički elementi (nasljedni faktor – dijete grijeha) - ŽORŽ –
realistički najtipičniji lik u romanu, on je seljak koji postaje gospodski sluga – zadovoljan je tom
svojom ulogom, za razliku od Ivice; on u gradu pronalazi svoju sreću jer su njegove intelektualne
mogućnosti male i jedino čemu teži je lagodan život; uz ovaj lik vezani su komični elementi, satira i
groteska (silno prstenje – na selu) - realistički elementi – izbor tipičnih likova (Žorž najtipičniji), tema
romana (školovanje i put seoskog dječaka na putu do gospodina), prikaz seoske i gradske sredine,
oslikavanje određenih društ. problema, kritički odnos prema društvu (posebno prema gradu),
realistički opisi (posebno slike sela), prikazivanje života gl. lika – od poč. do kraja Ikor - 54 -
18. MODERNIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽ.
-modernizam je uz modernu naziv za umjetničke stihove u drugoj polovici 19 st. Pojam moderno rabi
se i ranije kao oznaka za sukob različitih književnih poetika. -početak- uzima se 1857 g. kada su se
dogodila dva važna događaja. C

harles Baudelaire objavljuje svoju zbirku pjesama Cvjetovi zla a Gustave Flaubert svoj roman
Gospođa Bovary. Zbirka znači prekretnicu u razvoju pjesništva a Flaubert je začetnik modernog
romana. -značajke-javljaju se različiti stilovi, zajedničko im je uzdizanje ljepote kao zadaće i svrhe
umjetničkog stvaranja. -Teophile Gautier je još 1832 zagovarao ideju da umjetnost treba postojati
radi same sebe, il'art jour l'art- umjetnost radi umjetnosti. Modernistički pjesnički pokreti Parnasovci
-osnovna razlika između tradicionalnog pjesništva (prije parnasovaca) i parnasovskog pjesništva
navedena je u sljedećoj tablici Tradicionalno pjesništvo -pjesništvo je subjektivno, pjesnik izražava
svoje osjećaje -intimne i suvremene teme -pazi se na formu, stih, strofu -želi se djelovati na društvo
ili se pjesmom opjevaju neke društvene pojave Parnasovsko pjesništvo -poezija i pjesnikova osoba
moraju se odvojiti, poezija je impersonalna, pjesnik ne izražava svoje osjećaje i svoje ja u pjesmi
-treba izbjegavati suvremenu tematiku i pjevati o univerzalnim temama i temama iz prošlosti -pazi se
na formu, ona mora biti savršena -umjetnost postoji radi umjetnosti i sama je sebi svrhom. 1866 i
1871 izlaze pjesničke zbirke Suvremeni Parnas Simbolisti -preteća simbolizma je Charles Baudelaire
-značajke- upotreba simbola, u pjesništvu nema izravnog govora već samo nagovještaj; JAVLJAJU SE
80-IH GOD. 19.ST. – predstavljaju pravi početak euro. moderne -predstavnici- Paul Verlaine, Arthur
Rimbaud, Stephane Mallarme Bečka moderna -krajem 19 st. u Beču vrlo intenzivan kulturni život.
Značajan je impresionizam (osnovna značajka je da pisac želi prikazati ljepotu trenutka i učiniti ga
vječnim u svom djelu) Drama - predstavnici- Henrik Ibsen- kritičan stav prema društvu, prostor u
kojem se radnja odvija je sužen, mali broj likova -Antun Pavlović Čehov- piše lirske drame bez
glavnog junaka, radnje i dramskog sukoba. Težište drame je na ugođaju.

CHARLES BAUDELAIRE - francuski lirski pjesnik i kritičar - jedna od najznačajnijih pjesničkih ličnosti u
razvoju europske poezije - pretjerano osjećajan i osjetljiv, teško podnosi strogog očuha te napušta
roditeljsku kuću i odaje se nesređenom bohemskom životu i senzualnim užicima - kao pjesnik
razapet je između dviju krajnosti – cvjetova za kojima teži i zla koje vlada svijetom i kojemu se i sam
odaje pjesnik je bola, tjeskobe modernog čovjeka i njegovih uzaludnih napora da se približi idealu i
ljepoti unosi u poeziju svijet svih čulnih užitaka, čulo okusa, opipa ili mirisa, scene pariških ulica,
često brutalne prizore ljudske bijede, smrti i fizičkog raspadanja izdao je samo jednu zbirku pjesama
Cvjetovi zla 1857. zbog koje je sudski osužen, ali je ona po mišljenju mnogih kritičara najzančajniji
lirski događaj 19. st. SUGLASJA TEMA – sklad boja, mirisa i zvukova, odn. simbola vrsta – pejzažna
lirska pjesma, pisana u obliku osneta osnovni motiv u pjesmi su simboli prirode koji su svuda oko nas
i koji bude u nama osjećaj divljenja, ljepote i bliskosti pjesnik govori i o skladnosti i rasprostranjenosti
simbola, koji se međusobno stapaju čineći prirodu jedinstvenom i neponovljivom govori o
netaknutosti prirodene izvornosti mirisa poruka pjesme – priroda živi u suglasju svojih simbola i da
ljudi kroz te simbole mogu pronaći mir, beskrajnost i život bez zla ova pjesma je simbolistička
programatska pjesma ALBATROS tema – pjesnici zatočeni u svijetu gdje ih nitko ne razumije vrsta –
misaona lirska pjesma jer su izražene misli o pjesnicima koji su metaforički prikazani kroz pticu
Albatrosa izražena simbolika ptica – pučina označava slobodu i beskrajnost pjesnik prikazuje
Albatrosa koji poput pjesnika vlada i osjeća visine i živi kroz male stvari koje drugi ljudi ne primjećuju
ismjehivanje i poruga pjesnicima izražena je stihovima – ružan tko ljepotom sjao – taj stih je ujedno i
kontrast motiv divovskih krila označava spriječenost pjesnika da na zemlji ostvari svoju slobodu
poredba Albatros – pjesnik – Pjesnik je ko i kralj oblaka što, uz smijeh/Nad svim strelicama i kroz
vihor lijeće.

SIMBOLISTIČKA POEZIJA ARTHUR RIMBAULD - fran. pjesnik, preteča simbolizma i nadrealizma -

sazrio je čudesno nadaren – prerano; počinje pjevati u školskim klupama - u sedamanaestoj piše
svoju najpoz. pjesmu Pijani brod - u 20-oj odlazi u Afriku i Europu te se vraća u Fran. 1891. teško
bolestan gdje ubrzo umire - objavio je i pjesničku autobiografiju 1873. Sezona u paklu - Iluminacije –
zbirka poetske fragme rata u prozi i slobodnom stihu u kojima je pokušao izreći neizrecivo - pokušava
svoja čula dovesti u stanje rastrojenosti i tako doprijeti do dubina podsvijesti, iz koje će izvlačiti nove
svjetove i nove vizije - u nastojanju da ih izrazi pronalazit će nove mogućnosti jezika i izraza, mežu
kojima i boju samoglasnika SAMOGLASNICI - ideja – obojati samoglasnike - svaki samoglasnik ima
svoje značenje - A crno, I rujno, O modro, E bijelo, U zeleno – evo postojanja vam tajnih - lijepo i
ružno gusto su natiskani jedno uz drugo i tvore dinamične kontraste koji nas odvode u svijet slutnji i
snova - njegove su slike nalik na košmar iz sna

PAUL VERLAINE - jedan od najizrazitijih predstavnika francuskog simbolizma uz Mallarmea i

Rimbaulda - njegova se poezija odlikuje izrazitom poetskom tehnikom - istražuje mistična, tajnovita
te ljudskom umu nedostupna i tamna čovjekova osjećajna stanja - često se služi motivima pejzaža –
pomoću određenih simbola tim pejzažima dočarava i izražava svoja duševna stanja - osnovni konflikt
u njegovoj poeziji – sukob duha i ljudske puti izražen neobično težišnim stihom i s posebnim
naglaskom na muzikalnoj vrijednosti pjesme - melankoličnost je gl. karakteristika njegovih
kontroverznih osjećajnih stanja izraženih u toj poeziji punoj muzikalnih efekata – Muzika prije svega
(Pjesnička umjetnost) - ZBIRKE – Romance bez riječi, Razboritost, Nekoć i sad JESENJA PJESMA - u
pjesmi se osjeća puna pjesnikova suptilnost, muzikalnost i sugestivnost izraza - stih je izvanredno
muzikalan i svjež - cijela pjesma, posebice motiv lista asocira na izgubljenu i nesretnu pjesničku dušu
koja se ne može prilagoditi običnom životu smrtnika - pjesnik teži novim svjetovima, nošen je
vjetrom svoje mašte, ali ga u tome često sprečava zao vjetar koji mu onemogućava otkrivanje
životnih ideala i tajnovite sfere ljudske podsvijesti - pjesnik pomoću pejzaža dočarava svoje duševno
stanje – upravo zbog svojeg skeptičkog pogleda na svijet, prepušten iluzijama iracionalnog i njegova
pjesma je tajnovita, nedrečena, nagovješta imaginarnost

STEPHANE MALLARME - franc. pjesnik i knjiž. teoretičar počeo se razvijati pod utjecajem Parnasa i
Baudelairea od kojih je prihvatio kult ljepote i težnju za idealnom - međutim u toj težnji ide dalje i
nastoji ostvariti čistu poeziju koja bi pod prividom vanjske stvarnosti doprla do biti stvari i pojava do
čiste ideje - svojim teoretskim pogledima izvršio je velik utjecaj na generacije mladih simbolista i na
razvoj hermetične pa i konkretne poezije 20. st., ali kao pjesnik ostao je ograničen na vrlo uzak krug
čitatelja - u sugestivnom pjesništvu više se ništa ne priopćuje i pjesma ostaje otvorena
mnogoslojnom razumijevanju - u 20.st. čista poezija označuje naoko pjesništvo koje se temelji na
Baudelaireu i Mallarmeu - čistom poezijom on je smatrao pjesničko stvaranje koje odvraća pogled od
svakodnevnog iskustva od poučnih svrhovitih sadržaja od praktičnih istina do mnogoznačnosti
poezije i sugestivne snage stihova MODERNISTIČKA DRAMA HENRIK IBSEN ANTUN PAVLOVIČ ČEHOV

19. MODERNA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI t

raje od početka posljednjeg desetljeća 19.st. do polovice drugog desetljeća 20. st. 1892 g. (Matoš
objavio pripovijest Moč savjesti), traje do 1914 kada umire A. G. Matoš značajke- suprotstavljanje
tradicije dvije faze: prva 1892-1903, druga 1903-1914 prva faza- dominira književna kritika. 1895 g.
studenti spalili Mađarsku zastavu, odlaze na studije u Beč i Prag- Bečka grupa okuplja se oko časopisa
Mladost i Praška grupa okuplja se oko časopisa Hrvatska misao pokušaj spajanja tradicionalnih i
modernih shvaćanja umjetnosti obračunavanje nobog naraštaja s tradicionalističkim shvaćanjima
umjetnosti; pokušaj oslobošenja od svih škola i smjerova; traženje i upoznavanje aktualnih
događanja na europskoj literarnoj sceni druga faza- nastanak vrijednih djela. 1907 Vladimir Vidnić-
Pjesme. 1911 Ivan Kozarac- roman Đuka Begović. Popularizam stihova, impresionizam (u kritici),
realizam, naturalizam, simbolizam pobuna protiv tradicije, opisuju se slike svijeta i života te psiha
čovjekove ličnosti; prodire se u ljudsku intimu koja se događa na granici sna i jave, realnog i irealnog
najzastupljenija je književna kritika najpoznatiji kritičari Milivoj Dežman i Branimir Livadić prihvatili su
tezu da umjetnost mora biti izraz ljudskog duha; naglašavaju da je odnovna zadaća umjetnosti težnja
za dostizanjem neke više ljepote njiževni časopisi – HRVATSKA MISAO, NADA – svoje radove
objavljuje Nehajev, VIENAC – središnji časopis u kojem svoje prozne i poetske prvijence objavljuju
Nazor, Domjanić, Nikolić, a kasnije Begović, Livadić, bertić i Tucić, ŽIVOT – svoje stihove objavljuje
Vidrić najvažniji motivi crtićara iz prve faze moderne su ljubav kao fikcija i erotsko iživljavanje
sredina, ambijent i pejzaž okviri su u kojema je čovjek sa svojim psihičkim i biološkim podređenjima u
središtu pišćeve pozornosti proučava se i analizira ljudska individualnost najinteresantniji motivi –
LJUBAV I SMRT – najjasnije se očituju ljudski osjećaji i EROTIKA – snažan motiv kroz cijelo razdoblje
moderne junaci moderne – intelektualci (labilni, senzibilni, gube životnu orijentaciju); slabići, živčano
rastrojeni, bez imalo snage da se pokrenu i stvore nešto konstruktivno, stalno gledaju unatrag, skloni
maštanju i meditaciji problem – sukob pojedinca sa društvom modernisti žele stvoriti modernog
čovjeka koji bi bio svestrano obrazovan i emocionalno obogaćen razdoblje moderne je početak
uklapanja hrv. literature u europsku književnost predstavnici- Janko Leskovar- novela Misaona
vječnost (glavni lik Đuro Martić kojeg intezivan unutarnji život i strah od vječnosti dovode do ludila).
dijalektalno pjesništvo- Fran Galović, Vladimir Nazor, Dragutin Domjanić, Dinko Šimunovićnovela
Duga (obrađuje problem osobne slobode pojedinca) IKor - 58 -
Književnost kroz razdoblja A.G. Matoš - 1873-1914 pjesnik, pripovjedać, kritičar i esejist živi u
Beogradu, Ženevi i Parizu. Simbol hrvatske moderne, središnja književna ličnost. Svojim djelom vezan
za tradiciju i za smjela nova traženja, umjetnost shvaća kao specifično, autonomno izražavanje
ljudskog duha. pripovjetke: Iverje- 1899, Novo iverje 1900, Umorne priče 1909 feljtoni, kritike, eseji:
Vidici i putovi 1907, Za Kranjčevića 1908, Naši ljudi i krajevi 1910, pjesme su objavljene posmrtno
1923. pjesme su mu objavljene posmrtno; živi život svim svojim osjetilima unutar poezije izražava
svoje misli, razmišlja, sukobe sa konkurentnom sredinom (intimne i društvene), izražava svoje
intimne preokupacije (sve ono što ga zaokuplja – ljubav i smrt najčešći motivi) njegove pouke su
nenametljive, blage, on opominje čovjeka da je malenkost u velikom i uvijek zagonetnom svijetu
omahne mu se i koja preteška riječ, ali nikada ne štedi na isprikama Matoševe pjesme su toplina
zanosa, turobni osjećaj izbačenosti i nezadovoljstva u sredini u kojoj se mora živjeti Matoševa lirika je
lirika duše pjesme su mu – MISAONE – govori o kukobima s banalnošću života i sa stvarnošću, o
intenzivnom osjećaju i prolaznosti, a ljubav mu je kao bol (ZVONO) LJUBAVNE – ljubav je doživljena
kao idealna sinteza cvijeta, duše i žene (SRODNOST), česta pojava motiva smrti, sumornost, intezivno
osjećanje prolaznosti, sivilo boja i zvukova, sumnje te doživljaj ljubavi kao velike boli; u cijeloj
ljubavnoj poeziji riječ je o tragičnom doživljaju života gdje je u sukobu između sna i stvarnosti
(UTJEHA KOSE) DOMOLJUBNE – govori o porobljivanju i otimanju Hrvatske od njenog naroda, on se
bori sam protiv otimača koji njegovu državu zarobljavaju (1909); iskazuje veliku ljubav prema
domovini majci premda nije živio u njoj – naglašenu nacionalnost veže sa svojim osjećajima
PEJZAŽNU – koristi se muzikalnošću stiha – SINESTEZIJA – pomoću toga nam na vrlo domišljat,
skladan i slikovit način dočarava pejzaž koji ga okružuje (JESENJE VEČE) UTJEHA KOSE TEMA –
uzvišenost boli i vedrina utjehe vrsta – ljubavna lirska pjesma, pisana je u obliku soneta isprepliću se
dva osnovna motiva – motiv smrti (gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.) i motiv ljubavi (Gotov
da ti predam život kao žrtvu.) – žrtva svoga života zbog ljubavi i jedinstva smrti motiv vječnog
začaranog kruga koji prolazi svatko od nas – život, nada, smrt očaj i beznađe kosa je u pjesmi simbol
života, ona ostaje jedini vizualni znak da je u nekome postojao život i pjesniku daje poruku da ne
tuguje, da njegova draga sada živi ljepotu koja postoji samo u snovima (Miruj!U smrti se sniva!)
Matoš ovom pjesmom izražava vrijednost ljepote – ljepota ostaje ljepota, a čak je niti smrt ne može
uništiti 1909. - tema – Hrvatska kao mučenik - vrsta – domoljubna lirska pjesma, pisana u obliku
soneta - Matoš osjeća prilike koje se događaju u Hrv. - pjesma ima malo proračunski karakter – zato
što se boji sudbine koja prijeti Hrvatskoj - pejsnik prepoznaje Hrv. kroz svoju majku, majku kao
simbol najveće povezanosti s njim, čime i želi pokazati koliko mu je stalo do njegove domovine – Jer
takvo lice ima moja mama. - pjesnik izražava svoje domoljublje i spremnost da u svakom trenutku
bude uz svoju domovinu i pomogne joj ključni stih u pjesmi je –Jer Hrvatsku mi moju objesiše. – i baš
tim stihom pjesnik želi reči koliko njegova domovina pati i koliko on sam želi njoj pomoći, koliko je
tužan zbog situacije u njoj Vladimir Vidrić pjesnik omiljen među svojom generacijom, obrazovan,
nadren, fizički privlačan i duhovno bogat umro je u umobolnici; sudjelovao je u političkim
događajima kada car Franjo Josip II dolazi u Zagreb i kada se pali Mađarsta zastava velik dio pjesama
mu je ispunjen osjećajima kakve je mogao imati samo čovjek koji je u svoje tijelo mogao primiti svu
raskoš boje, svjetla, mirisa i slika svoja raspoloženja i duševna stanja izražava bojom u njegovim
pjesmama očituje se kontrast između svijetla i tame u primanju životnih dojmova nije bio ni
jednostavan ni uzak, nego je upijao različite dojmove iz Vidrićeve poezije kao pozadine sveg
doživljavanja izvire bol kao pokretna snaga i zagušljuje sve ostalo DVA LEVITA – prolaznost svega; žar
pritajene strasti; sladostrasna mekoća i zavodljivost mjesečne noći – snažni i cjeloviti osjećaj života;
sjetno raspoloženje (tuga); misao o prolaznosti MRTVAC – ideja – ljudska prolaznost u vječnost;
osjećaj životne radosti i mir zbog povezanosti s prirodom; oblak – simbol goleme sile; život je vječan,
sva su njegova očitovanja samo izražaj jedne sile koja se vječno pokreče stvarajući nova lica; smrt –
nužna, prirodna, treba je primiti radosno jer ona znači promjenu u egzistenciji – povratak u onaj izvor
iz kojeg je život počeo DVA PEJZAŽA – I. sklad između pjesnika i prirode tj. osjećaj sreće i zanosa, te
potpunog unutrašnjeg mira; II. pejzaž (noć puna mjesećine), zanos (nad svim što priroda daje),
nesigurnost, uznemirenost i neizvjesnost (jer osjeća zid između sebe i prirode) – odan joj je i ne
pomišlja o nikakvoj opasnosti u onome što ne poznaje ADIEU – pjesnikov oproštaj od života i
pjesništva; tuga; vjetar, sunce, vino – pjesnikovo životno veselje; silazak stubama – simbol prestanka
života; epilog Dinko Šimunović pripovjedač i romanopisac nastavnik obrtničke škole u Splitu, nakon
umirovljenja 1919.god. do smrti živi u Zagrebu pripovjetke – Mrkodol, Tuđinac, Đerdan, Alkar,
Porodica Vinčić, Sa Krke i Cetine autobiografski zapisi – Mladi dani, Mladost osnovna fabula
pripovjedaka govori o pokušaju objektivizacije konkretne sredine najčešće teme – ljubav i smrt
izražajni slikovni motivi, boje svjetlih i tamnih tonova služe za označavanje raspoloženja, unutarnjih
stanja junaka MULJIKA tema – tragična sudbina mlade djevojke; zaostalost sredine problematika –
DRUŠTVENA – zaostala, zatvorena, primitivna seoska sredina – prerana udaja: djeca rađaju djecu;
djevojke se udaju već sa 14 godina, a sa 18 već ne mogu neći muža; krivo shvaćanje – Muljika je
zbog velikih razlika od drugih namastirčana isključena iz društva, ona je sramota za njih – takvo
primitivno shvaćanje specifično je za tu dr. sredinu zbog njene izoliranosti od ostalog dijela
Dalmacije, oni smatraju da svi moraju biti isti – raličitosti se ne toleriraju; smatraju da čovjek treba
biti izdržljiv, nema lijenost, ako si izvane te izdržljivosti doživljavaš sramotu; ljudi iz Drage ne
prihvaćaju strance; boje se da netko ne razori njihov dom; po prirodi su zatvoreni i ako se ne drže
zajedno, propast će; nedostatak samopouzdanja kod Muljike – zbog tog velikog nedostatka ona na
neki način i sama stvara tragediju svoga života – kada je prisiljavaju na udaju, ona se ne može
oduprijeti zbog kompleksa manje vrijednost, smatra da je nitko neće htjeti zbog njezina fizičkog
izgleda; klevetanje – Ilijina majka po selu priča da se Boja želi na silu udati (zle namjere);
pogospođivanje – Ilija si daje novo ime Elias, služi se njemačkim izrazima koje je čuo od oficira...;
običaji – za Božić rade nered (pale drač, grmlje), cijeli krajolik izgleda užasno, no njima to nije bitno,
jer kažu da je taj blagdan jednom u godini; udaja, ženidba iz koristoljublja ( brak bez ljubavi koji
dobovaraju roditelji); okupljanje namastirčana u jesen – vrijeme sreće, vrijeme udaje i vrijeme kada
se najviš druže SOCIJALNA – alkoholizam – Muljikin otac je radio od jutra od mraka i mnogo zaradio,
ali je sve potrošio u krčmi OBITELJSKA – odnos oca i kćeri – OTAC Muljiku fizički zlostavlja zbog toga
jer mu žena nije podarila drugog potomstva osim nje; žalosno je i primitivno što je otac ne može
prihvatiti kao pravu osobu; sebičnost – otac ne želi svoj imetak prepustiti Bojinom budućem mužu i
ako bude vjenčanja; kajanje – nakon njezine smrti; moli za oprost za sve što je učinio; otac će tužiti
Iliju ako se ne oženi Muljikom – krajnost u pohlepi LJUBAVNA – brak bez ljubavi – Muljiku vlastiti otac
tjera u brak iz koristoljublja, iako ona to nije željela krajolik i ljudi – kroz krajolik pisac progovara o
ljudima, likovima; Manastir je u carstvu sjena, nalikuje na pećinu koja je odvojena od ostatka
sviojeta, sve je mistično i tajanstveno – ljudi se uklapaju u taj pejzaž jer takva je odvojenost od svijeta
prouzročila primitivizam - opis Boje u prirodi – kroz opis proljeća, cvijeća, slikarskim postupcima
dočarana je njezina ljepota i krhkost; i Ilijicina nesretna ljubav prema Boji opisana je kroz krajolik
(među tamnim grmljem i potočićima gorko je plakao) obilježja proze moderne – regionalni okviri –
Šimunović je živio u primorju, pa je karak. da o njemu i piše; religiozni motivi – pisac ih koristi da bi
nam dočarao pejzaž (hrpa zgrada (Manastir) izdaleka je izgledala kao crkva Vasilija Blaženoga u
Moskvi; pejzaž – nositelj mentaliteta ljudi i njihove emocionalnosti (Manastir koji je odvojen od
svijeta djeluje na njihov primitivizam; krajolik je samo okvir kroz koji pisac opisuje svoje likove, ističe
njihove osobine (npr. fizički opis Bojine ljepote kroz prirodu koja je okružuje); ljubav i smrt – najčešće
teme (Ilijicina ljubav je Boju odvela u patnju i njezina tragika – smrt); problem sukoba pojedinca s
društvom (to je upravo neprihvaćanje Boje zbog njena fizičkog izgleda, roda njezine majke);
prevladavaju opisi stanja, a fabula nije toliko važna (opisi Bojinih, Ilijicinih osjećaja...); modernistički
lik – Boja je utjelovljenje tog lika – ne može se kao individua oduprijeti tom društvu, slaba je, različita
od njega, ne zna što želi od života (gubi orjentaciju) – ona je SIMBOL POJEDINCA tragičnost Muljikina
lika – proizlazi iz njene obitelji i zaostale sredine u kojoj živi; primitivna shvaćanja te sredine donose
joj tragediju i srozavanje u očima sviju; upravo zbog tih zaostalih shvaćanja iz dr. sredine, događaju
se i previranja u njezuinoj obitelji, otac je se počinje sramiti, fizički je zlostavljati, a kasnije je i
prisiljava na brak iz koristi DIJALEKTALNA POEZIJA u ovom razdoblju hrv. knjiž. ponovno oživljava
dijalektalnu poeziju uz Matoša (Hrastovački nokturno) koji se smatra njenim začetnikom najizrazitiji
su pjesnici kajkavci Dragutin Domjanić i Fran Galović te čakavski pjesnik Vladimir Nazor Dragutin
Domjanić – Kipci i popevke, U suncu i senci, Po dragom kraju – njegova je poezija tragična i iskrena
ispovijed čovjeka koji nije imao snage suprostaviti se realnom životu već je radije pobjegao od ljudi u
svijet vlastitih snova i maštanja u koje vjeruje kao u stvarnost Fran Galović – Z mojih bregov – zbirka
pisana podravsko kajkavskim dijalektom, s mnogo svijetlih boja i zvukova koji označuju pjesnikov
povratak prirodi i njenim bogatstvima

20. MODERNA KNJIŽEVNOST POTRES U POVIJESTI KULTURE

- moderna knjiž. je pojava u povijesti knjiž. koja je uvelike promjenila uvriježene oblike knjiž.
komunikacije i općeprih. kulturne vrijednosti - silina njezina nastupa; osobit odnos prema ranijim
knjiž. razdobljima; raznolikost uporavljenih postupaka; stvaralačko istraživanje rubnih mogučnosti
književnog izražavanja - OBILJEŽJA - prijelomni događaji – potonuo Titanic, I. svj. rat, otkrivena
radioaktivnost, izumljen zrakoplov... ISHODIŠTA MODERNE KNJIŽ. - neka knjiž. zbivanja krajem 19. st.
nagovještaju veliku moder.. promjenu - pjesniđtvo Baudelairea, Rimbauda, dramsko stvaralađtvo
Ibsena – na različite načine utemeljuju neke knjiž. pretpostavke modernističkoga nastupa ili
anticipiraju pojedine moderne postupke - općekulturno ishodište – psihoanaliza Sigmunda Freuda
AVANGARDA - moderna knjiž. nije samonikli antitradicionalistički odgovor prvih desetlj. 20. st. već
složena, višeznačna kulturna pojava koja uspostavlja različit odnos spram knjiž. tradicije i
svakidašnjeg života - neke smjerove i strujanja koja nisu vezana za isključivo jednu nac. knjiž.
zajednički označava ova književnopovijesna odrednica - svojstva – osporavanje postoječih obl. knjiž.
stvaranja, antiesteticizam, depersonalizacija umjetnosti, dehijerarhizacija žanrovskog sustava,
stapanje razl. knjiž. vrsta i uvođenje novih, razbijanje sintakse pjesničkog izraza, prožimanje različitih
umjetnosti. - avangarda se dijeli na – a) FUTURIZAM – javlja se u talijanskoj (Filippo Tommaso
Marinetti 1909. “Futuristički Manifest” – korjenita obnova knjiž. i umjet.) - i ruskoj knjiž. (Vladimir
Majakovski – umj. nove teh. civilizacije, barbarizacija umjetnosti: uporaba vulgarizma nelogizma,
napuštanje smisla, novi tipovi stiha, rime pjes. ritma) b) EKSPRESIONIZAM – njemačka knjiž. – vodeći
smjer 1910. – 1924. – lirika i drama - motivi grada, rata, bolesti, raspadanja, straha, pobune -
nadahnuće – od kozmičkog, mističkog do društvenog, političkog - urbana knjiž. pojava usmjerena
protiv knj. oponašanja stvarnosti - predstavnici – George Heym, Georg Trakl, Gorrfried Benn c)
DADAIZAM – 1916. u Zurichu – širio se Europom – dada )igračka, drveni konjić) - izazivanje šoka i
sablazni razarajući umjetničke oblike glasovnim pjesništvom, a onu stranu razuma, glazbom šumova,
montažom otpadaka iz svakidašnjeg života - Tristan Tzara, Hugo Ball, Hans Arp d) NADREALIZAM – u
posljeratnoj fran. knj. – nastavak dadističke pobune - iznalaženje više, skrivene stvarnosti di duh
funkci.bez razuma, stanje sna - automatsko pisanje, slobodno nizanje asocijacija - Andre Breton i
Louis Argon e) MODERNO PJESNIŠTVO – Slobodan stil, nema zadane pjes. vrste, sloboda u
iznalaženju postupaka, izražavanja;govor ulice ili jezika s onu stranu pameti - nerazumljiv izraz
sveden na zvuk - lirska potraga za – neposrednim, istinskim životom uz motive grada i mučne ratne
stvarnosti; melankolija, umor, troma raspoloženja; složeni simboli, skriveno značenje - individualni
autorski opusi ili važne zbirke – mjerilo vrijednosti - Jesenjin, Rilke, Lorca,Eliot, Pessoa SERGEJ A.
JESENJIN - ruski liričar – svježinom i snagom talenta osvaja knj. krugove - vođa ruskih imaginista
čežnja za zavičajem X stranac u velikom gradu; neprilagodba novom poretku; nesretan u ličnom
životu – propali brak; odan alkoholu, bohemstvu; samoubojstvo = organski vezan za seosku Rusiju -
1920. Ispovjed mangupa – u pjesmama nostalgično opisuje slike i i krajolike svog djetinjstva – tuguje
zbog propasti jednostavnog patrijahalnog seoskog života; - opisat će uzaludne pokušaje da u
huliganskim pokušajima i pijanstvu zaboravi i nadvlada osjećaj usamljenosti - PJESME – jednostavne,
melodiozne (kao u simbolista), izraz bogat originalnim metaforama iz seoskog života - jesenjenština –
djelovanje na sovj. mladež, društ. problem - pesimističko raspoloženje u lirici, tragični bohemski život
“Pismo majci” - misaona pjesma, tema – čežnja za domom - majka – simbol utjehe, svjetla kojem se
pjesnik uvijek vraća on je stranac, usamljen i nesretna u gradu, odaje se alkoholu, tučama (bohemski
ž. – otpor prema društvu), jadan je i živi vtlo bjedan i odbjegli život, zamoren je životom, osjeća
čemer u sebi ali smatra da je još nježan i da živi zbog sna, čezne za selom i svojim domom - osjeća vrt
– u proljeće rascvjetan, kolibu nad kojom “čudna svjetlost sja i dalje”, osjeća i htio bi još jednom
osjetiti majku jer je ona njegovo “svjetlo što mi sija istim žarom” - nada se povratku jer je to za njega
bijeg u sigurnost - vraća se zabrinutoj majci, vraća se selu, vraća se domu PABLO NERUDA -
hispanoamerički pjesnik rodom iz Čilea - kao diplomat više odina provodi u Madridu, upoznaje se sa
Lorcom i dr. španj. pjesnicima - piše senzualnu liriku, društ. i pol. angažiranu poeziju - nastupa protiv
ratnih strahota i ustaje u obranu potlačenih - pripada nadrealizmu – obilje slika i metafora - objavio
je 19 zbirki – Španjolska u srcu (strahote građ. rata), Sveopći spjev (grandiozne epoeje američkih
naroda) - najveći latinoamerički pjesnik, 1971. Nobelova nagrada - svoju osamljenost, prazninu i
nesigurnost slika pomoću prostora i prirodnih poajva - Nerudin je poetski svijet u pokretu u kojem se
sve gubi i nestaje, ništa nije sigurno i trajno, pa ni ljubav – “Ljubav je kratka, a zaborav tako dug.” -
motivi samoće i životne praznine «Ljubavna pjesma» - vrsta pjesme – ljubavna pjesma - tema –
ljubav prema izgubljenoj djevojci; rastanak - raspoloženje – tuga, osamljenost, izgubljenost,
nespokostvo - traži zaborav zbog neprisutnosti njegove ljubavi - sjećanje – «u noćima, kao ova, držao
sam je u svom naručju» - beznađe – «ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom» - slikovitost
– «ista noć odijeva bjelinom ista stabla» - gorčina i ljubav – «više je ne volim, ali koliko sam je
volio/moj glas je iskao vjerat da joj dodirne uho» - sumnja – «više je ne volim, zaista, a možda je ipak
volim/tako je kratka ljubav, a tako pust zaborav» - izgubljenost – «iako je ovo posljednja bol koju mu
ona zadaje/i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem» FEDERICO GARCIA LORCA - najveći lirski talent
novije španj. knjiž., kao istaknutog pjesnika naprednih pogleda ubijaju ga frankisti na početku građ.
rata - osnovna tema Lorkine poezije jest smrt, koja je prisutna kao krvava tragedija ili kaod
predosjećaj u svim stihovima (i opisima pejsaža, ljudi, strasti Španjolske) – Knjiga pjesama, Pjesme,
Ciganski romancero - ili su tematski vezani za njegova putovanja po Sj. i Južnoj Americi – Pjesnik u
New Yorku - pisao je i drame - sav život krvno vezan za Andaluziju i njezin folklor, koji će se u
njegovoj poeziji stopiti s modernim pjesničkim strujama (nadrealizmom) i španj. knj. trad. - SMRT –
krvava tragedija ili tjeskobna mračna slutnja – tjeskoban, nestvaran ugođaj, mističnost i tajnovitost
karakteristike su L. poezije - detalji andaluz. krajolika samo su odraz i simbol unutarnjih
proživljavanja – balkon=život - nakon prve stvaralačke faze, mladenački raspjevane i djelomično
impresionističke, na Lorku snažno utječe andaluz. pjesma cante jondo i nadrealizam - pod utjecajem
usmene pjesme sažima svoj izraz na što je moguće manji broj riječi i slika MODERNA PROZA -
napuštanje tradicionalnog pripovijedanja s čvrstim zapletom u središtu - moderni romanopisci
izbjegavaju kronološko zbivanje zgoda - zaokupljeni su prikazivanjem unutarnjeg stanja svjesti -
najčešće tehnike – unutarnji monolog, pripovijedani monoglog, struja svijesti - zgode su premještene
u svijest lika, junaci se prepuštaju mislima – sjećanja, snovi, uspomene, pitanja o egzistenciji, boja i
okus povode ih na razmišljanje - prostorni i vremenski slijed je razlomljen - u junaku vlada osobni
nered - vrijeme radnje je kratko, od nekoliko sati do nekoliko dana - junaci su najčešće umjetnici -
Virginia Woolf i James Joyce (eng. knj.), William Faulkner i John dos Passos (amer. knj.), Marcel
Proust i Andre Gide (franc. knj.), Thomas Mann i Franz Kafka (njem. knj.), Andrej Beli i Mihail
Bulgakov (ruska knj.) FRANZ KAFKA - austrijski pripovjedač rođen u Pragu u ortodoksnoj židovskoj
obitelji - nesretno djetinjstvo pod autoritetom oca kao pečat na njegovoj osjetljivoj psihi i slabom
tjelesnom ustroju, - život osamljenika - objavio je nekoliko pripovjedaka, a ostale dao spaliti
oporučno – Preobražaj, Proces, Dvorac, Amerika - ELEMENTI EKSPRESIONIZMA – osjećaj straha i
osamljenosti, pobuna protiv društ. mehanizma koji ugrožava slobodu pojedinca i zahtjeva slijepo
pokoravanje, uporaba groteske - ELEM. NADREALIZMA – halucinantne vizije - EGZISTENCIJALNA
OSAMLJENOST – aktualna društ. kritika (protiv austrougarske birokracije); - nemoć u pronalasku
mjesta u društvu, nemoć određenja stava prema religiji i svijetu, strah i košmanske vizije kojima je
bio podložan – kritizira različitost - STIL – jasan i jednostavan realizam, opisuje građ. stvarnost -
paradoks je obilježje K. proze – junak koji pati zbog odsutnosti reakcije, a njegova logika je prirodna
“Preobražaj” - tema – preobražaj Gregora u kukca - glavni lik tom preobrazbom dovodi u pometnju
cijelu kuću-majku, oca, sestru i samoga sebe - taj događaj predstavlja paradoks na kojem K. gradi
priču - preobrazba je bila bijeg od problema – obiteljskih, društvenih, socijalnih - - Gregor iz
perspektive kukca doživljava svijet, muči se postići nešto što je unaprijed nemoguće – svaki njegov
pokušaj bilo kakvog rješenja uzaludan je pokušaj osuđen na neuspjeh; na kraju Gregor gubi sva
obilježja ljudske ličnosti, polako se smanjuje i ugiba njegovi roditelji i sestra zatečeni novom
situacijom kada se htanitelj obitelji pretvara u beskorisnu životinju, pate ali prema Gregoru-kukcu
očitavanju karakteristike nehumanih i bespomoćnih ljudi GREGOR SAMSA – trgovački putnik,
nezadovoljan poslom; toga kobnof jutra reagira kao čovjek – boji se kašnjenja na posao, razmišlja o
tome da mora raditi još pet godina da bi otplatio dugove roditelja, bolove od preobrazbe pripisuje
profesionalnoj bolesti Gregor želi DJELOVATI, želi ustati iz kreveta i poći na posao ali ne može
prokurist mu govori da njegovi poslovni rezult. nisu zadovoljavajući i G. želi odmah poći na posao –
reakcija-strah reakcija na G. pojavu – prokurist bježi natraške kao da vidi sablast; majka pođe prema
njemu ali pada u nesvjest; otac ga gleda vrlo neprijateljski – boje ga se; otac ga divljački tjera u sobu
G. u okusu reagira poput životinje – ne prijaju mu svježa jela osjećaj STRAHA kad sestra ulazi u sobu
jer se ona jedina brine za njega izoliran je u zatočeništvu i osjeća SRAM jer se ne može više brinuti za
obitelj (otac je star, trom – majka bolesna, astma – sestra ima 17 god., lijepo se odijeva, dugo spava,
svira violinu) Gregor djeluje poput kukca – penje se po zidovima, rado visi sa stropa na sestrino i
majčino djelovanje iznošenja namještaja iz sobe odlučuje DJELOVATI, braniti svoj teritorij upornošću
životinje otac prema njemu izražava gađenje (gađa ga jabukama i nanosi mu ozljede); obitelj je
dovedena u situaciju djelovanja (otac postaje bankovni podvornik, majka šije fino rublje, a sestra radi
kao prodavačica) više se sestra ne brine za njega, on prestaje jesti, postaje RAVNODUŠAN prema
svemu, sav je prašnjav, na leđima i bokovima nosio je končiće, dlake i ostatke jela sluša sestrino
sviranje i pita se – je li on životinja kad ga glazba toliko uzbuđuje obitelj donosi odluku da ga se
oslobodi on o njima razmišlja s ganutošću, ljubavlju – uginuo je sasvim mršav, slab otac njegovu smrt
doživljava kao oslobođenje, olakšanje – obitelj odlazi u šetnju – nova nada njihove budućnosti je
greta koju treba dobro udati MARCEL PROUST francuski romanopisac, krhka zdravlja, nježan i
pretjerano senzibilan provodi djetinjstvo okružen ljubavlju svoje obitelji, a kasnije se predaje
mondenom životu u aristokratskim, bogataškim krugovima sve dok, svladan bolešću (astma, srce,
pretjerana osjetljivost čula), nije bio prisiljen povući se u osamu svoje bolesničke sobe u kojoj
provodi posljednjih desetak godina života u borbi s bolešću i grozničavoj utrci s vremenom njegovo
životno djelo je ciklus romana pod naslovom U traganju za izgubljenim vremenom koji obuhvaća
osam dijelova – Combray, Put k Swannu, U sjeni procvalih djevojaka, Vojvotkinja de Guermantes,
Sodoma i Gomora, Zatočenica, Bjegunac i Pronađeno vrijeme djelo predstavlja vrhunsko umjetničko
ostvarenje pisac se koristi izvanrednim zapažanjima i produbljenom psihološkom analizom slikajući
francusko društvo u doba Drugog carstva (aristokracija, visoka i viša buržoazija) daje nepoštednu
kritiku njegove moralne praznine, blaziranosti pisano je kao autobiografija prikazuje novo shvaćanje
vremena – u traganju za izgubljenim vremenom P. pomoću osjetilnih doživljaja okusa, mirisa izvlači iz
podsvijesti svog junaka pojedine događaje iz njegove prošlosti, on ih ponovo proživljava u
sadašnjosti, intenzivnije jer ih obogaćuje novim iskustvom i može upravljatgi traganjem okus čaja u
koji je namočen kolačić madeleine oživljava uspomene na Combray, mjesto koje je povezano s P.
djetinjstvom (osjeća u sebi umor od prevaljenih daljina – odjednom mu pred očima iskrsne
uspomena na nedeljno jutro u Combrayu kad ga tetka Leonie nudi čajem i kolačićem – ta uspomena
ga usrećuje i u sjećanju pojavi se kuća, grad cvijeće iz vrta, crkva, cijeli Combray sa svojom okolinom
– sve ima oblik i čvrstoću – sve je to izašlo iz šalice čaja; predstavlja pamćenje tijela – nehotićno
sjećanje koje potiču osjetilni dojmovi iz stvarnosti; predstavlja nedostižnje želje ljudskog bića; primjer
za trajnost potonulog sjećanja koje može, ali i ne mora, izroniti iz zaborava ako ga, uz malo sreće,
neki događaj iz stvarnosti prizove P. je zaokupljen VREMENOM – traži izgubljeno vrijeme – smatra da
proživljeno vrijeme nije mrtvo, želi posjedovati vrijeme, želi živjeti u prošlosti, sadašnjosti
istovremeno taj susret prošlosti i sadašnjosti jedna je od karakteristika njegova slikanja svijeta, bitan
proustovski postupak P. impresionistička tehnika – impres. oblikuje prostor i likove; upotrebljava
boje impres. – riječi imaju svoju boju (... sivi dan tkao svoje čipke od sedefa... šparge natopljene
ultramarinom i ružičastom bojom... narančasti kesteni... crvenozlatni zalaz sunca...) P. ne želi
dokinuti ODNOS IZMEĐU KNJIŽ. I ŽIVOTA, nego ga želi obrnuti; ne daje stvarni život, ono što zovemo
zbiljskim postojanjem, smisao umjetnosti – nego umjetnost mora dati smisao stvarnom životu P.
pokušava obrnuti tradicionalni odnos romana i zbilje tvrdnjom da je pravi život dostojan čovjeka
moguć jedino u romanu – život treba mjeriti romanom, a ne roman životom za P. je knjiž.
stvaralaštvo spas od straha pred ništavilom i zaboravom UMJETNOST je jedina mogućnost autentične
komunikacije s drugim – “... samo s pomoću umjetnosti možemo izaći iz sebe, znati što netko drugi
ne vidi od tog svemira koji nije isti kao naš, čiji bi nam pejzaži ostali isto tako nepoznati da su na
Mjesecu.”

21. HRV. KNJIŽ. OD 14. DO 29.

smrću A.G. Matoša 1914. započeo je kraj moderne još će sve do kraja 1916. Mtoševi sljedbenici
(Wiesner, Milović i još neki) nastaviti modernističku, zapravo pastističku i pejzažnu poeziju, no to će
biti i posljednji odbljesci impresionističko-simbolističkog poetskog izraza “Hrv. mlada lirika” je
autologija (knjiga u kojoj su objavljenje pjesme više autora) pjesme su izabrane po kriteriju da
pjesme pjevaju o pejzažu ili ljubavi koju je 1914. izdalo Društvo hrvatskih književnika u toj je zbirci
zastupljeno 20 pjesnika rođenih oko 1890. – Andrić, Čerina, Galović, Gabarić, Ujević,... svi ti pjesnici
imaju jednu zajedničku crtu . ostvaruju kult forme; u zbirci prevladava lirski pejzaž uzori su im Matoš
i Vidrić s vremenom se pojavljuje novi književni naraštaj koji će se kritički postaviti tradicionalnom
stvaralaštvu – posebno prema moderni; najznačajniji predstavnici su A.B. Šimić, Miroslav Krleža te
Ulderik Donadini prvi radikalni potez došao je iz pera Donaldinija – on se oštro suprostavlja
građanskom učmalom ćudoređu koje je zapravo licemjerno, istodobno ispoljujući i vlastite psihićke
devijacije (opču ljudsku deformaciju, ugrađenu u pol. nemoral i društ. laž prikazujući je (Kroz šibe)
kao životni put svoga glavnog junaka poluintelektualca ANTUN BRANKO ŠIMIĆ pjesnik
ekspresionističkih obilježja napisao je samo jednu zbirku pjesama – Preobraženja 1920. preuzeo je
ekspresionizam iz njem. i austrijske knjiž. negira tradiciju, uključuje estetske kriterije u knjiž. osnovni
motivi – smrt, siromaštvo; često uspoređuje tijlo sa smrti više misaon nego emocionalan pjesnik Š. se
spustio u mukotrpno i bolno traženje smisla ljudskog postojanja i na relaciji krajnjih čovjekovih
poslova život-smrt sažetim izrazom on je u temama ljubavi i smrti pobunio se protiv svega sputanog i
nedorečenog u čovjeku (Traži od čovjeka slobodu izražavanja) bit stiha nije u tome da ima rimu, već
stih može biti dobar i bez interpunkcjia i rime zalaže se za slobodu stiha smatra da ritam treba biti
ekspresivan, a ne mehanički, a slobodan stil važan je za ekspresivni ritam PJESNICI programatska
pjesma pisana u formi lirske minijature (6 stihova) govori o ulozi pjesnika i njegovu stvaralaštvu
pjesnik preobražava svijet u poeziju odnosno u novu stvarnost jer svijet izaziva pjesniku čuđenje
čuđenje je osnovni poticaj u kojem se otvara bitak svijeta svijet prirode i stvari bez čuđenja je
neljudski i nijem svijet zastupljen je slobodan stih bez znakova interpunkcije OPOMENA simbolična
pjesma o čovjeku i životu čovjekova uznemirenost nad vlastitom sudbinom naglasak da se u životu
nešto postigne – ostvari zapamčen trag težja zvijezdama – idealu tj. cilju, željama potreba za
stvaranjem postojanje života nakon života - - pjesnik upozorava čovjeka da ne ide malen ispod
zvijezda – da pazi na svoje dostojanstvo, da se ne spušta ispod svoje vrste MOJA PREOBRAŽENJA
vječna ljudska težnja za stalnošću i odgovorom na pitanje o žitotu i smrti preobražavanje u stvaranju
nije bijeg od života već povratak čovjeku u najhumanijem smislu pjesnički poziv – pjeva 100puta o
svojoj smrti, boli, patnji jer on to može jer je on pjesnik POVRATAK poetske vizije i slutnje usporedba
mjesečine sa lutanjem pjesnika u vrt krik čudne ptice – krik njegova srca crna sjenka – on sretan i
uspravan korača pored nje SMRT smrt – ljudska i obična stvar tj. završen posao tijelo je mašina koja
mora jednom stati – ima svoj rok trajanja kako druge osobe reagiraju na smrt – mati će živinski
kriknuti (majke će uvijek osjećati kako izvana tako i iznutra); otac će umuknuti i nijemo buljiti cijelog
dana (očevi ne žele pokazati suze jer to nisu muški sojećaji nego će cijelog dana zbunjeno možda i
netreptajući buljiti u prazninu) SMRT I JA misaona pjesma o smrki kao nečem sasvim prirodnimi
ljudskim što prati svakoga čovjeka ne samo od trenutka rođenja već od trenutka začeća jedinstvo
života i smrti – one su zajedno u njemu, ali ipak smrt prevladava i dok život zaspe smrt će ga pregaziti
kraljuje dolje sama – bez interpunkcije jer vječna smrrt kraljuje bez prekida kao bolesnik TBC-a tada
neizlječive bolesti Šimić je bio svjestan svoje skore smrti i zato je motiv smrti vrlo čest u njegovoj
poeziji RUČAK SIROMAHA tišina, težina, gađenje osjećaj kanibalstva da jedni druge jedu sram
otpočinanja ručka proces ručanja – strah da jedno drugom nebi život pojeli HERCEGOVINA inspiracija
– pjesnikov zavičaj motivi – livada, mlin, brežuljak – seoski predio – pejzažni motivi vizualna stvarnost
– kuća parnog mlina ljepotu zavičaja doživljava iz noćne perspektive opisuje svijet stvari (naglo izviru
iz mraka pa se gube(, ljudsku stvarnosti (svijetli trenuci, crni život ljudi – METAFORE) opisuje svoj
subjektivni dojam zavičaja lirski subjekt ja-plav od sutona MIROSLAV KRLEŽA najznačajniji hrv.
pjesnik i pisac 20.st. svestran – poezija (Balade Petrice Kerempuha), novele (Hrvatski bog Mars),
(Gospoda Glembajevi), romani (Povratak Filipa Latinovicza), te putopisi, polemike, eseji 1950.g.
imenovan je direktorom Leksikografskog zavoda u Zagrebu na čijem čelu ostaje do smrti smatrao je
da se knjiž. mora iskazivati primarno knjiž. sredstvima, snažnom umjetničkom obradom koja će
poštivati zakonitosti estetike K. je bio u vojno-činovničkoj službi što se odrazilo ne njegovo
stvaralaštvo NOVELIST HRVATSKI BOG MARS jedna je od najsnažnijih antiratnih knjiga u europskoj
književnosti samo sebi svojstvenom snagom zapažanja Krleža u tim novelama stavlja pod povečalo
svoga analitičkog zahvata hrvatskog seljaka i intelektualca u uniformi austrougarskog vojnika prodite
duboko u psihologiju svojih likova otkrivajući tragedije pojedinaca i cijelih skupina koje ginu, a da
zapravo ne znaju zašto, ni za koga, Krleža pokazuje i apsurdnost ljudskog i međusobnog klanja uopće
BARAKA PET BE TEMA – rat, 1922. novela u kojoj Krleža rqazmišlja o pravom licu rata koji deformira
ljudskost Krleža preko studenta Vidovića progovara o krvavom i besmiselenom ratu, vidi apsurd
ratovanja, ali je nemoćan i bespomoćan Vidović osjeća da je njegova smrt duboko sramotna jer
nema smisla te se pita – Koja fraza kugle zemaljske može da otkrije smisao ovog špitala? – protestira
- simbolika – blatna mrlja na bijelom stoljnjaku – s jedne strane smrt, a s druge veselje – želi zaurlati
u zanosu posljednjeg napora za razliku od Vidovića grof Maksimilijan Axelrode shvaća rat kao viteški
čin – želi povući mač, zaogrnuti se crnom pelerinom, surnuti u smrt vedra i smiona čela; šef je
malteškog špitala, odnosno malteškog cirkusa Krležin stil je ekspresionistički (motivi smrti, rata,
bolesti, raspadanja, straha, pobune) i naturalistički (opis ranjenika, kupaonice) ranjenici koji se nalaze
u ratnoj bolnici žele da se rat što prije završi, očajni su i ogorčeni te je sve njih život izmrcvario i
raskrvario međutim, iako su mnogi od njih polomljenih kostiju (koje strše kao iver), amputirani (i
rane im se suše kao suhomesnata roba), a mnogi cuvakus, tj. kandidati smrti, ipak su sretni što su živi
– Nemam ruke, kosti su mi polomljene, ali još uvijek živim. borave u Baraci Pet Be koju nazivaju
utrobom velikog šlepa i perverznom lađom krcatom ljudskim mesom u kojoj vlada kaos i nasilje te se
njome proteže neizreciva bol Krleža opisuje i bolničku kupaonicu koja je blatni i krvavi pakao,
prektivena sivozelenom sapunicom, u njoj plivaju krvavi zavoji i vata, to je betonirani bazen sa
smrdljivom i žutom vodom te gustom parom Krleža stvara jednu tjeskobnu i neizdržljivu atmosferu,
prikazuje kaos i apsurd rata te očaj ranjenika koji su raznih nacionalnosti i vjera te jedino što ih drži
na životu je njihova vjera, svi imaju svoga Boga kojemu se mole za spasenje, za nadu i život jedino
Vidović kaže da je – Hrvatski bog drven, gol, bijedan, fali mu desna noga, na glavi mu soldačka kapa –
Hrvatski Kristuš sa polomljenim rebrima, krvari iz bezbroj rana....!, u Hrvatskoj vlada bog rata - MARS

22. HRV. KNJIŽ. OD 29. DO 52.

- za hrv. knjiž. u razd. od 1929-1950. značajno je smirivanja tzv. avangardističkih stihova tj.
ekspresionizma, futurizma, nadrealizma i dadaizma povratak realističkom konceptu književnosti nije
bio uvjetovan isključivo smirivanjem avangardističkih stilova jer je tom povratku pogodovao i društ.
kontekst vremena kao doba brojnih i velikih pol. i gosp. kriza model utilitarnog realizma proizašao je
iz pokreta socijalne literature, značajnog za 30-e godine, a koji su vodili lijevo orijentirani
intelektualci propagirajući načelo primarne društvene uloge knjiž. – soc. tematika i problemi
propagirali su ga časopisi Kritika, Knji+evnik, Literatura, Kultura i Izraz – nema značajnijih ostvarenja
otpor modelu ulititarnog realizma pruđao je i izraziti ljevičar Miroslav Krleža po čijem shvaćanju soc.
literaturu mogu pisati samo daroviti pisci – početak njegova otpora počinje Predgovorom
podravskim motivima Krste Hegedušića (1933) te se nastavlja brojnim polemikama i člancima u
časopisima Danas i Pečat MIROSLAV KRLEŽA GOSPODA GLEMBAJEVI prva drama iz trilogije o
Glembajevima (2. U agoniji, 3. Leda) koja govori o financijskoj i moralnoj propasti obitelji Glembay od
poč. 1. svj. rata do potkraj dvadesetih godina – 1928. slika donjogradske patricijske obitelji –
uzdizanje iz blata, laži i zločina do svjetlosti, bogatstva = PROPAST tema – tragična sudbina Leona
Glembaya koji se bori protiv glembajevštine u sebi vrijeme radnje – poč. 1. svj. rata; radnja se odvija
u jednoj noći (SIMBOLIKA – preko noći su se obogatili i preko noći propali 1. čin – crveni salon – salon
sa portretima (vaga – varalice, uvijek krivo važu; crkva – krvavi nož, opljačkao svećenika i izgradio
crkvu; željeznica – mučitelj, sagradio ju je, ali na tuđoj muci); 2. čin – gostinjska soba – Leonova u
kojoj se odvija sukob između Leona i oca; 3. čin – spavaća soba u kojoj je smješten mrtvi Glembay
drama je prije svega psihološka sukobi se ne javljaju samo između likova što se na prvi pogled
svakom čitatelju čini nego i u likovima (Leone – bori se protiv glembajevštine u sebi koja na kraju
pobjeđuje – postaje ubojica; barunica Castelli – boji se siromaštva; Silberbrandt – želi zadržati svoju
poziciju (karijeru); Glembay – čežnja za ljubavi, biti voljen i od žene i od sina; Angelika – borba
između realnog i vjerskog – tjelesnog i duhovnog) GL. LIK – LEON – umjetnik intelektualac - odnos s
ocem – nerazumjevanje, nedostatak očinske ljubavi, sukob materijalnog (G.) i duhovnog (L.)
shvaćanja, otuđenost – otac i sin su potpuni stranci - odnos s barunicom – preljubnica, zauzela
majčino mjesto (ušla u brak s interesom) – mrzi je, ali ga je smotala među noge (naglašavanje
tjelesnosti u njenom liku) - odnos s društvom – kritičan, ironičan (S. skida masku i srozava ga do
ništavila) i ciničan, društvo koje kritizira – licemjeri, površni, dvolični i čine sve da bi uspjeli, nemaju
pojma o umjetnosti POVRATAK FILIPA LATINOVICZA prvi hrv. moderni roman – po strukturi vrlo
složen, bez klasične, standardne kompozicije i razgranate fabule, višeslojevit u svojoj sadržajnoj i
misaonoj strukturi roman o jednom povratku, o vraćanju u zavičaj glavnog junaka Filipa nakon
dugogodišnjeg izbivanja, ali istodobno i povratak u vlastito djetinjstvo, pokušaj da se dobije odgovor
na cijeli niz intimnih, egzistencijalnih pitanja koja muče glavnoga junaka – PROUSTOVSKA TEMA (sam
njegov povratak je potraga za istinom, vlastitim identitetom i pripadnošću) vrijeme – nekoliko
mjeseci, a obuhvaća cijeli F. život od najranijih sjećanja FILIP – je senzibilna ličnost zaokupljena
pitanjem vlastitog identiteta - psihički je rastrojen i melankoličan lik (ne zna tko mu je otac, gdje
pripada niti tko je on sam) - srami se što je dio snobovskog društva te osjeća osamljenost i otuđenost
jer se ne uklapa u takav svijet lopova, sumnji i nepovjerenja - dijete je bluda i grijeha - glasine i tajne
o ocu zatrovale su cijelo njegovo djetinjstvo - ALBUM se javlja kao simbol – odgovor na pitanje tko
mu je otac - riječ OGENJ vraća ga u prošlost i daje mu osjećaj pripadnosti ;kada čuje riječ Frajle
vrijeme staje tj. prošlost, sadašnjost i budućnost postaju jedno; dodir kvake – djetinjstvo
ASOCIJATIVNA TEHNIKA Filip je umjetnik – temeljna boja mu je siva – pomanjkanje slikanja –
gluhonijemo dijete pred bijelim zidom (Filip razmišlja o svojoj inspiraciji vezanoj uz slikarstvo – ZID –
nemoć vlastite inspiracije, preko te slike progovara o vlastitom talentu; prikazuje majku kao dvoličnu
osobu preko šarenila – papiga (slika njenu dušu i njen unutarnji svijet); umjetnička spoznaja je istina
REGINA – hladna prema Filipu; dobro se oblači i šminka (nosi masku) kako bi se uzdigla od ostalih i na
neki način zataškala svoju bludnost; koristi Filipa da se uzdigne u društvu (ističe da je inteligentan i
pametan umjetnik); odnos između Regine i Filipa je hladan, otuđen, bez uzajamnih osjećaja i
povezanosti BOBOČKA – mješavina Mađara, Švaba, Međimuraca..., plemkinja (soc. status); naglašena
njena erotska privlačnost, a njezin utjecaj u Filipu budi potrebu za slikarstvom; oduševljava ga njena
tjelesnost; loš odnos prema muževima (hladna); ima povjerenja u Filipa; pomanjkanje naobrazbe;
bludnica razbijanje vremena i prostora prodiranje u psihologiju likova monolog kojim se prikazuje F.
unutarnji svijet te njegovo djelovanje u društvenoj okolini Filipov doživljaj svijeta, ljudi – kritizira
postojeću vlast; svijetom vladaju lopovi, sumnja i nepovjerenje; čovjek živi u svojem svijetu;
pesimističan stav prema svijetu i ljudima; ističe osamljenost, ne uklapa se u taj svijet; Krleža povezuje
čovjeka sa životinjom; Filip je otuđen – problem odnosa sa okolinom KYRIALES – antiteza Filipu; on
teži realnom svijetu i smatra da se realnost nemože naći u umjetnosti; Bobočkin ljubavnik; smatra da
se u 100 godina umjetnosti pojavi 1 pravi umjetnik koji doista vrijedi, a nitko ga ne primjećuje
BALOČANSKI – Bobočkin ljubavnik; ostavlja cijeli svoj život da bi bio s Bobočkom, a ona ga ostavlja;
on oboli, a ona mu se smili i počinje se brinuti za njega; prihotičan – ne podnosi Bobočkine nevjere i
u napadu bijesa pregrizao joj je grkljan; predstavlja žrtvu Bobočkine fatalnosti
23. HRV. PJES. 30-IH I 40-IH GODINA
- značajno je razdoblje hrv. pjesništva čije razdoblje proširuju predstavnici prethodinh naraštaja – V.
Nazor, T. Ujević, G. Krklec, M. Krleža Cesarić, Šop i Tadijanović – značajni 30-ih god. J. Kaštelan, V.
Parun – značajni 40-ih god. – u poeziju unose određenu senzibilnost Cesarić, Šop i Majer u tom raz.
dokazuju punu pjes. zrelost karakteristike pjesništva tog razdoblja su elementi impresionističke i
simbolističke poezije te ekspresionističkog u varijanti slobodnoga stiha i ritma, dok se potkraj
tridesetih pojavljuju izrazitije modernističke tendencije iz nadrealizma prepoznatljive po slojevitoj
metaforici motivi su najčešće intimističke, pejsažistički, zavičajni, humanističke i rodoljubni kroz koje
se javljaju i duhovno-metafizički motivi i socijalna tematika TIN UJEVIĆ značajan hrvatski pjesnik 20.
st. rođen u Vrgorcu, s umro u Zagrebu; dolazi u sukob s našom političkom emigracijom pjesnik je
pobratimstva lica u svemiru, bola, ljepote, ljubavi i pratnje njegova pjesnička riječ i mašta uzdižu se
do zvjezdanih prostora, no inspiraciju crpi iz djetinjstva, užeg i šireg zavičaja, pejzaža i zbilje samoća,
stradanja, patnja – unatoč tome njegova poezija teži zvijezdama kao simbolu vječnosti i svijetu u čiju
budućnost vjeruje dva su izvora Ujevićeve poezije – unutrašnja neizmjernost i vanjska ljepota boem –
posljedica nezadovoljstva, poaza, nespretnosti, nehaj za društvena pravila igre, nehaj za društvene
norme, razočaran čovjek zbirke – LELEK SEBRA – u zbirci Lelek sebra BOL I VAPAJ postaju temeljna
obilježja pjesama koje nastaju u vrijeme težih pjesnikovih razočaranja KOLAJNA – u zbirci Kolajna
piše svoje najbolje ljubavne stihove posvećene imaginarnoj ženi AUTO NA KORZU – u toj zbirci
pjesnik doživljava korjenite promjene u doživljavanju pojedinca u svijetu OJAĐENO ZVONO – ova
zbirka ispunjena je refleksivno-filozofskim preokupacijama SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA – Lelek sebra
tema – jadanje otuđenog čovjeka misaona pjesma jer pjesnik razmišlja o smislu svog postojanja
preladavaju osjećaji samoće, nemira, očaja, razočarenja zbog otuđenosti, mučnine zbog pjesnikovih
intimnih životnih razočaranja u svijetu u kojem ga nitko ne razumije – temeljni osjećaj osamljenost
preko Biblijske asocijacije Božjeg sina doživljava pesimističnu spoznaju svijeta; kada se obrača Bogu
izriče sumnju u ono što život donosi u pjesmi je izraženo neprilagođavanje pojedinca u društvu,
njegova otuđenost iz društva jer ne zadovoljava određene uvjete pjesnik teži ljubavi i zajedništvu
VISOKI JABLANI – Auto na korzu misaona lirska pjesma u pjesmi pjesnik iznosi misli o ljudima koji
imaju neke svoje ciljeve u životu, koji su samouvjereni, plemeniti i istinoljubivi koristi simbol visokih
jablana – ljudi sa ciljem progovara o životu takvih ljudi – motivi – patnja, bijeda, glad, sužanjstvo,
crnina – oni su patnici, žive u bijedi, kao robovi u crnini stvara sliku tih ljudi, oni su svjetlost u raku,
snaga, u borbi za pravdom simbol Prometeida – bore se za visoke ciljeve, prkose svemu onome što
ga sputava, nesavladivi su takvi ljudi doživljavaju nerazumjevanje okoline u kojoj žive (okolina –
glupani i hulje) progovara o svom odnosu prema društvu POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU –
Ojađeno zvono tema – zajedništvo među ljudima – jednakost i snaga vrta – misaona – misli pobune
protiv čovjekove sebičnosti koja je uzrok zla i dovodi do krvi, nesreća koje čine povijest; u svakom
čovjeku postoji vrlina vrijedna divljenja; svi prolazimo jednake puteve; misao o zajedništvu – čovjek
nije sam i nakon rata svi se spajaju u zajednicu; misao o sukobljavanju – čovjek stoji nasuprot čovjeku
pjesnik teži zajedništvu – ideja – nitko nije sam, ako poštujemo jedni druge bit ćemo zajedno – želi da
poštujemo jedni druge, budemo zajedno i idemo prema zvijezdama – simbol zajednice šiljak žrtvovan
u masi – odnos pojedinca i društva 1. strofe – individua – prolazi u misli o kolektivu – na kraju se
vraća na misli o individui, o sebi – izdvaja se iz mase, on nije dio mase, njegova ideja o zajedništvu se
ne može ostvariti DOBRIŠA CESARIĆ hrv. pjesnik, prevoditelj, esejist i urednik iz 20. st. prvu njegovu
zbirku Lirika nagradila je tadašnja JAZU kao najbolju pjesničku knjigu godine prevodio je najviše djela
ruskih i njemačkih pjesnika; napisao je nekoliko autobiografskih eseja zbirke pjesama – Lirika,
Spašena svjetla, Slap, Svjetla za daljinom, Moj prijatelju, Voćka poslije kiše O LIRICI D. C. – lirski izraz
D. C. potekao je iz najboljih sokova matoševsko-vidrićevske tradicije njegov iskaz utemeljen je na
odabiru neistrošenih riječi, na muzici njegova stiha i ritma, na gradnji klasičnih strofa te piše
jednostavnim izrazom koji je rezultat lirske spontanosti kroz život je prolazio otkrivajući njegove mali
i nezamjetne radosti i ljepote, poput skromne vočke u vrtu, rose na nekoj stabljici, zamaha leptirova
krila pjesnik grada, njegovih urbanih pejzaža i ozračja, pjesnik ljubavi i odanosti životu, pjesnik
vedrine – pisao je također i o socijalnoj bijedi koju je iznio najživljim slikama i dubokim osobnim
suosjećanjem OBLAK tema – pjesnikovo razmišljanje o umjetnosti temeljni motiv – oblak – simbolika
– prolaznost vrsta – misaona – misli – pjesnik jedini vidi oblak koji se u predvečer iznenada javlja
iznad grada nitko sa zemlje ne vidi oblak – kao simbol više inspiracije – samo ga pjesnik vidi, svi
gledaju u zemne stvari, nitko ne gleda u duhovnu bit – esenciju života oblak predstavlja pjesnika koji
se iznenada pojavio ni od koga gledan ponad grada – pjesnik je tih, samotan i pokušava osvijestiti
narod svaki čovjek kroči svojim putem – taj put je pohlepan – vlast, zlato, hljeb – simbolika
egzistencijalni problem – trbuhom za kruhom oblak – krvari ljepotom – ljepota, mladost je prolazna
vlast odvaja čovjeka od običnih stvari u naponu snage vjetar visine ga je raspuhao da bi ljepota imala
smisla ljudi ne smiju gledati samo u zemne stvari (za vlašću, zlatom il za hljebom) već se treba
osvrnuti na više duhovne potrebe – čovjek je postao robot materijalizma POVRATAK tema – ljubav,
smisao ljudske egzistencije, prošlost – tri isprepletene teme vrsta – misaona – razmišlja o relativnosti
ljudske spoznaje – život, znanje (krhko je znanje!), ljubav život – neprekidno vječno kretanje, krug u
kojem se sve ponavlja nepredvidiv i iznenađujuć te se davno proživljenje i izgubljene ljubavi mogu
ponovno naći i spojiti (oživljavanje i proživljavanje prošlih događaja) zaokupljen povratkom žene –
mogućnost povratka prošlosti u sadašnjost vizija povratka voljene žene (plava boja – neuhvatljivo
priviđenje žene) brišu se granice prošlosti i sadašnjosti (1. i zadnja strofa zatvaraju krug) – kružni tjek
u formi pjesme – ponavljanje je cesarićevo omiljeno stilsko sredstvo osjećaji – nada u ljubavi,
nesigurnost – nezna dal želi ili neželi ljubav, ljubav, čežnja DRAGUTIN TADIJANOVIĆ hrv. pjesnik,
prevoditelj, autologičar, urednik jedan od osnivača Instituta za književnost JAZU, čiji je upravitelj bio
do 1973. redoviti je član HAZU, a bio je i predsjednik Društva hrv. književnika njegove su pjesme i
zbirke pjesama prevedene na više stranih jezika zbirke pjesama – Sunce nad oranicama, Tuga zemlje,
Srebrne svirale, Prijateljstvo riječi, Pepeo srca, San O NJEGOVOJ POEZIJI – unio je u poeziju naivitet,
koje je ona bila izgubila uspio je suvremenim lirskim govorom iznjeti obične stvari i emocije tako kao
što su kadra samo djeca a istodobno tako rafinirano, kako to nitko nije izrazio napisao je originalni
ciklus Dani djetinjstva najprirodnijim tonom progovara o osjećajima već puno puta spjevanim u
poeziji, a da ni pri tome nemamo dojam ponavljanja već otkrivanja to je poezija velikog djeteta,
toliko zrelog, mudrog, duperiornog, koji se ne stidi svojih osjećaja i zapažanja, nego ih izražava bez
okolišanja i uljepšavanja pejzažne, misaone i ljubavne pjesme – najčešće kod Tadijanovića VEČER
NAD GRADOM tema – razmišljanje o umjetnosti – razmišlja o Michelangelu, o Firenzi – gradu svojih
snova misaona – pjesnik razmišlja o svom zavičaju, majci, sestrama, te o svojoj kući – osjeća brigu za
njih motiv Firentinskih svjetiljaka podsjeća ga na djetinjstvo, osjeća tugu, sjetu što je već prošlo
pjesnik izražava misao o svojim snovima u djetinjstvu - grad Firenza je grad njegovih snova misao
povezanosti svog mjesta rođenja i djetinjstva s gradom misao o očuvanju ognja koji je ostavljen od
muške ruke ističe misao o svom polju, rukama, srcu – nostalgija (rijeka Arno – ostvarenje snova,
potok u Rastušju – nostalgija) osjećaji – sputanost, tuga temeljni motiv – ruke – simbolika –
NEZNANCI (seljaci, majka, sestre, djedovi – osjeća toplinu, pripadnost) i UMJETNOST (Michelangelo
(kip); umjetnost traje u VJEČNOSTI) DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ misaona – razmišlja o
odnosu s majkom Tadijanović ima viziju majčina bdijenja – slika u svetom ozračju, ozračju tišine,
spokojstva i svjetlosti osnovni osjećaj – ljubav prema majci osjećaj spokoja, tuge, nježnosti, topline
postiže sklad preko majke koja bdijke dugo u noć naspram pejzaža koristi motiv zvijezda – motiv
smrzutih zvijezdica su u stvari snježne pahulje koje padaju s neba misli – zabrinutost za majku (njen
pognut lik i prosjeda kosa, o majko žalosna, kaži što je u tvojim očima) misli o anđelima i ljubavi
prema majci (anđeli s neba paze da mu ne probude majku) noćni ugođaj djeluje na pjesnika ugođaj
bjeline ostvaruje pomoću riječi zimske, snijeg, anđeli, bijela ugođaji u pjesmi su u rasponu od
sjetnog, elegičnog do djetinje radosnog i bajkovitog

24. SVJETSKA KNJIŽEVNOST OD 1929. DO 1952.

EGZISTENCIJALNI ROMAN ALBERT CAMUS - francuski pripovjedač, romanopisac i esejist –
predstavnik egzistencijalizma u književnosti - dobitnik je Nobelove nagrade 1957.g. - sudjelovao je u
pokretu otpora i radio je kao novinar, ali se poslije rata posvećuje samo knjiž. radu - bio je duhovni
vođa poslijeratne generacije europskih intelektualaca - dvije faze stvaralaštva – 1. FAZA APSURDA –
izražava doživljaj života kao niza apsurdnih situacija i bespomoćnost čovjeka u svijetu apsurda; u tu
fazu ulaze roman Stranac i esej Mit o Sizifu – komentar romana Stranac i objašnjava svoju teoriju
apsurda 2. FAZA POBUNE ILI REVOLTA – Camus nadvlada apsurd i izlaz nalazi u pobuni protiv apsurda
(besmislenosti života) i u solidarnosti; djela – roman Kuga i esej Pobunjeni čovjek – gdje objašnjava
pobunu - zbirke pripovjedaka – Prognanstvo i kraljevstvo, romani – Sretna smrt, Stranac, Kuga, Pad,
drame – Kaligula, Pravednici, eseji – filozofski, književni i politički STRANAC - napisan 1942. – u
vrijeme rata – neki Camusovu filozofiju objašnjavaju društ-pov. okvirom, jer rat nije ništa drugo nego
apsurd, besmislenost (život u ratu gubi svaki smisao) - Stranac je verzija Camusovog prvog romana
Sretna smrt, koji nije za života objavljen, nego tek posmrtno, a na njemu je otvoren problem apsurda
- radnju je Camus smjestio u Alžir - roman je pisan u 1. licu i ima elemenata romana toka svijesti -
pocijeljen je u dva dijela – 1. započinje majčinom smrću, a završava ubojstvom 2. pratimo život gl.
junaka u zatvoru, suđenje, presudu i roman završava njegovom smrću – zaokruženost kompozicje -
MERSAULT – gl. junak, lik otuđenog čovjeka; činovnik kji živi jednoličnim ispraznim životom, životom
u kojem nema značajnih događaja - prema svemu se odnosi ravnodušno - odnos prema majci –
bezosjećajan, ravnodušan, neprimjereno se ponašana njezinom sprovodu - odnos prema ljubavnici –
bez emocija, veže ga samo tjelesna ljubav - odnos prema poslu – nema ambicija, ne želi napredovati
iako ima šansu - presudan događaj – ubojstvo koje čini bez razloga - njegove emocije su uvijek u
drugom planu; u prvom planu su njegove tjelesne potrebe; osjećaj tjelesne nelagode neprestano ga
prati i njime on obrazlaže svoje postupke - u zatvoru se ne osjeća krivim, ne kaje se i ne vjeruje u
Boga, priželjkuje svoju smrt – jer je ona spas od apsurda i besmislenosti života - sretan odlazi u smrt
– svjestan da život nema smisla i da je svejedo da li umre sad ili za 20 godina - ZAŠTO JE MERSAULT
STRANAC? – sam Camus objasnio je to u svojim tumačenjima – NIJE PRIHVATIO PRAVILA IGRE – znači
– nije prihvatio društvene norme - na kraju je osuđen – jer je bio stranac, a ne zbog ubojstva; osudili
su ga kao bezosjećajno ljudsko čudovište, jer nije plakao na sprovodu majke, jer je pušio, pio kavu;
vikend proveo s ljubavnicom gledajući komediju TEATAR APSURDA SAMUEL BECKETT - dramatičar i
romanopisac irskog podrijetla - od 1938. živi u Parizu te nakon rata počinje pisati na francuskom
zaokupljen problemom ljudske egzistencije i otuženosti modernog života, Beckett u svim svojim
djelima daje krajnje pesimističnu viziju svijeta da bi prikazao apsurdnost života i čovjekovu
bespomoćnost, Beckett napušta tradicionalnu romanesknu fabulu i uobičajeni dramski zaplet te ih
zamjenjuje nizom scena koje se ponavljaju s malim varijantama, a likove svodi na groteskne i
stravične marionete (kljasti, nijemi, slijepi, gluhi itd.) koje se pomiču po nekom besmislenom ritmu
unutar svojeg ograničenog životnog kruga (ulica, raskrižje, soba) ili su čak i u tom kretanju
onemogućeni (smještene u kante za smeće ili zatrpane u pijesku) iuzraz je prilagožen tim apsurdnim
situacijama i sugerira ih besmislenim ponavljanjem višemanje istih dijaloga ili dugim unutarnjim
monolozima, u kojima je jezik oslobođen uobičajene gramatičke strukture romani – Murphy, Molloy,
Malone umire te drame – U očekivanju Godota, Svršetak igre dobitnik je Nobelove nagrade za
književnost 1969. U OČEKIVANJU GODOTA iako prividno djeluje kao lakrdija, komad je
zapravosvojevrsna parodija ljudskog života, koji čovjek provodi u stalnom iščekivanju spasa i
odgovora na «vječna pitanja» što ne dolaze kao što ne dolazi ni očekivani Godot drama ili točnije
antidrama, podijeljena je na dva čina u kojima se zapravo ništa ne događa na skučenome prostoru
pustoga raskrižja sa stablom u sredini kreću se dva para likova – skitnice Vladimir i Estragon
(nerazdruživi prijatelji) koji su neprestano prisutni na sceni, i klaunovi Pozzo i Lucky (gospodar i sluga
koji dolaze i odlaze) u drugom je činu doduše golo stablo prolistalo (simbol života – Godot je stigao),
Pozzo i Lucky zamijenili su svoju ulogu, prvi je i zanijemio, a drugi oslijepio, ali zapravo se ipak ništa
bitno nije dogodilo, te se i dalje ponavljaju iste kretnje, vode istu uglavnom besmisleni razgovori i
išćekuje se Godot kritika ljudske egzistencije i otuđenosti modernog života pesimistična vizija života
drvo je simbol života, a raskršće simbol životnih puteva GODOT JE DOŠAO!

25. DRUGA MODERNA (1952.-1969.) KRUGOVAŠI (1952-1960) –

- u kratkom vremenu su doveli do pravog preporoda u hrv. knjiž. - naraštaj mladih oko svog
literarnog glasila, časopisa “Krugovi” koji je pokrenut 1952., pa su odmah po njmu i prozvani
krugovaškom generacijom - Krugovi su bili na polju knjiž. prvi vidljiv rezultat društ. promjena i znak
pol. otvaranja, dok generacija krugovaša zastupa prvi osvješten literarni progr. u poslijeratnoj hrv.
knjiž. - Krugovaši afirmiraju duh tolerancije, prava na razliku i na vlastiti izraz; knjiž. postaje
prostroom traženja, kreacije, eksperimenata; mijenja se odnos književnosti prema dnevnoj pol. -
pisci izražavaju otvoreno nezadovoljstvo prema svakoj ideološkoj prisili, uniformnom mišljenju i pol.
narudžbi - zaokret prama svijetu i razbijanje kulturne izolacije bitne su sastavnice krugovaškog progr.
- časopis je svojom razgranatom prevoditeljskom praksom ponovno uspostavio prekinutu
komunikaciju sa stranim knjiž. – prevode se Lorca, Eliot, Woolf i dr. - pjesništvo čini gl. dio knjiž.
produkcije u ovom raz. - poezija krugovaša karakterizira širenje tematskih prostora, obnova artizma
te eksperimentiranja na formalnom planu - KARAKTERISTIKE PJESNIŠTVA – pjesnički se govor otvara
svakodnevici, običnim problemima, prividno beznačajnim zbivanjima; u poeziji prodire kolokvijalni
jezik, govor ulice, slang; glavnina pjesnika izražava se idiomom svoga kraja, urbanim žargonom i
govorom društ. grupa; metaforika i simbolika se intelektualiziraju, dok je emocionalnost kontrolirana
- sve više dolazi do izražaja svijest o jeziku kao gradivnom materijalu pjesme - dva značajna pjesnika
ovog raz. su Slavko Mihalić i Ivan Slaming - tematski prostor hrv. proze pedesetih god. uvijek dobrim
dijelom ispunjava ratna problematika - drugi, mnogo važniji tematski sklop čine sadržaji povezani sa
suvremenom urbanom problematikom; središte interesa pomiče se na osamljenog pojedinca,
najčešće intelektualca, na njegove etičke dileme, sumnje, komplekse i misaone preokupacije -
zastupljena je i proza s moralnom tematikom, ali i ona je inovirana i obogaćena izrazito modernim
literarnim postupcima RAZLOGOVCI (1961-1969) - 1961. u Zgb. je pokrenut novi knjiđ. časpois
“Razlog” oko kojeg su se okupljali drugi poslijeratni naraštaj hrv. pisaca; oni su po imenu svog
glasnika nazvani razlogovcima - u njihovom pjesništvu osjetno preteže pjesnička proizvodnja, a ona
se kretala u smjeru naglašene intelektualizacije pjesništva te podređivanja pjesničke riječi
filozofskim, teorijskim i idejnim koncepcijama; razlogovci se gotovo sasvim okreću tzv. pojmovnom
pjesništvu stavljajuući često znak jednakosti između knjiž. i filozofije - KARAKTERISTIKE PJESNIŠTVA –
naglašena intelektualna spoznaja i njoj se podređuju svi el. strukture (metafora, ritam, glasovne
figure); stihovi su u funk. iskaza, nemelodiozno i neritmičko nizanje izjavnih formulacija - raspon
tematskih interesa je velik – od problematizacije egzistencijalnih i etičkih situacija, paradoksalnosti
svijeta, rasapa stvarnosti, iskustva beznađa i praznine pa do okrenutosti vanjskim životnim
manifestacijama, predmetnosti, povijesnoj zbilji i urbanom životu - proza u knjiž. produkciji
razlogovaca skromno je zastupljena; ipak bilježi izrazito visoke estetske domete - prozu ovog
vremena karakterizira raznovrsnost tematskih i stilskih oznaka; može se zamijeniti sve veća
zaokupljenost psihologijom suvremenog čovjeka (najčešće intelektualca) njegovim etičkim
problemima te problemima suvremene civilizacije (npr. život u gradu, osamljenost, otuđenost) -
počinje se oblikovati i poseban prozni model tzv jeans proza – poticaj je došao iz am. knjiž.;
pripovjedanje u jeans prozi je komunikativno, neusiljeno, lišeno svakog intelektualizma, ali ipak se
uspjeva progovoriti o ozbiljnim problemima gradske mladeži - dramska knjiž. – u znaku je kritike
kulta ličnosti, propitivanja, problema vlasti, prisilne mjere sustava, te odnosa između pojedinaca i
dogme dio dramatičara i dalje je zakupljeno etičkom problem. i pitanjima osobnog angažmana u
ratnom vremenu VESNA PARUN pjesnikinja, esejistica, dramska autorica i dječja pjesnikinja O
NJEZINU PJESNIŠTVU – više tradicionalna nego moderna mnoge njezine pjesme su bile prožete
emocionalnim i ispovjednim tonovima u svojim pjesmama ronila je u ljepote i složenosti vanjskog
svijeta, u bogatstvo prirode, u tamne predjele svoje unutrašnjosti bacila se pred vječnim
zagonetkama življanja i umiranja nastojeći dosegnuti bit konačnog smisla postojanja nije samo
pjesnikinja ljubavi nego je pjesnikinja cijele složenosti ljudskog življenja TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE
tema – prepuštanje voljenog bića drugoj ženi vrsta – ljubavna pjesma motivi – njih koristi da dočara
svoju ljubav i žrtvu – motivi iz prirode – žal, pliskavice, šuma, gušteri, žedne zmije, ptice, oštri
mrazovi, cvijeće – ti motivi govore o njezinim patnjama koje je proživjela; govore da je ona uklonila
sve prepreke za drugu ženu koja je sada na njezinu mjestu osjećaji – patnja, bol, osamljenost,
žaljenje, nada i povezanost (da ga ponovno vidi); osjećaj uskosti pjesnikinja koristi motiv medvjeda
koji je simbol nje same – ubogi medvjed ostavljen u crnoj šumi motiv žrtve – ona se odriče voljenog
muškarca i prepušta ga drugoj iako ga iskreno i duboko voli misao – ona žali za tim što nije s njim
više; tuguje zato što neće imati njegovo dijete RANKO MARINKOVIĆ rođen u mjestu Vis, gimnaziju
polazio u Splitu i Zagrebu; studirao je na Filozovskom fakultetu za vrijeme rata bio je uhapšen u
Splitu i neko vrijeme proveo je u logoru u Italiji nakon rata, radio je u ministarstvu prosvjete i
nakladnom zavodu neko vrijeme bio je direktor drame u HNK-u, a kasnije postaje profesor na
kazališnoj akademiji u književnost ulazi prije rata, ali će svoju pravu afirmaciju doživjeti tek poslije
rata, kao novelist, romanopisac, dramatičar i esejist najpoz. zbirke novela: PROZE, RUKE, PONIŽENJA
SOKRATA, POD BALKONIMA; romani: KIKLOP, ZAJEDNIČKA KUPKA, drame: GLORIJE, ALBATROS,
POLITEA ili INSPEKTOROVE SPLETKE; knjiga eseja i kritika: GESTE I GRIMASE KIKLOP najveći
Marinkovićev roman i najveće djelo naše suvremene proze vrijeme i prostor – vrijeme neposredno
pred drugi svjetski rat u Zagrebu u romanu razlikujemo – 1. stvarne (konkretne) prostore –
zagrebačke ulice i kavane; 2. zamišljene prostore – žive u mašti gl. junaka – arhipelag Tonga, Zoopolis
društveni okviri romana – boemska intelektualna zagreb. sredina – Marinković želi prikazati sudbinu
intelektualna u svom vremenu roman ulazi u krug romana koji obrađuje problem intelektualca
(Latinović, Glembay, Kičmanović,...) atmosfera – izgubljenost, nesigurnost, strah, tjeskoba,
ugroženost čovjeka, besperspektivnost, izobličavanje i uništavanje svega ljudskog vrsta romana –
psih.-socijalni, ali roman ima i jaku filozofsku dimenziju; ima elemenata meditativno-esejističkog
simbolistika – Kiklopi su mitološki jednooki divovi, koji simboliziraju nešto zlo, grubo, okrutno, neku
elementarnu snagu koja ugrožava i uništava čovjeka likovi (intelektualci boemi) – MELKIOR TRESIĆ,
MAESTRO, UGO, DON FERNANDO posebno se izdvajaju – likovi vezani uz kasarnu (Krele, narednik
Čiča, pukovnik Major), likovi vezani uz bolnicu te ženski likovi (Enka, Vivijana – trebala biti idealna
žena, prostitutke) temeljni problemi romana – dezorijentiranost, besperspektivnost čovjeka u
jednom specifičnom vremenu, ali i uopće egzistencijalni problemi čovjeka u stvarnom svijetu – u toj
urbanoj tehniziranoj civilizaciji koja uništava čov. problem egzistencije i smisla čovjekova postojanja
uopće, razapetost čovjeka i snova,... djelo govori o onečovječenju čovjeka, svođenju čovjeka na
životinju, na “čovjetinu” u dehumaniziranom svijetu u historijskim i društvenim uvjetima koji negiraju
svaku humanost JOSIP PUPAČIĆ rođen u Slimenu, pokraj Omiša; gimnaziju polazio u Splitu; studirao
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu život završava u avionskoj nesreći sa čitavom obitelji bio je
pjesnik, književni kritičar, književni povjesničar i urednik raznih časopisa u književnost ulazi 50- ih
godina kao pripadnik Krugovaša pjesništvo – poetske zbirke KIŠE PJEVAJU NA JABLANIMA (prva
poetska zbirka u kojoj dominiraju motivi zavičajnog pejzaža), MLADIĆI (druga zbirka u kojoj
dominiraju morivi obiteljske tragedije), CVIJET IZVAN SEBE (treća zbirka – prisutni su fragmentarni
motivi (prelazna faza u njegovu stvaralaštvu)), USTOIČENJE (četvrta poetska zbirka; u ovoj zbirci
pratimo nekoliko ciklusa koji su međusobno povezani; posebno se izdvaja ciklus ljubavnih pjesama
TVOJA DUŠA ŠUTI I GOVORI – specifičan doživljaj ljubavi: ljubavi on pridaje duhovnu dimenziju,
uzdiže je iznad stvarnog, tjelesnog i konkretnog – na razinu metafizičkog i božanskog); MOJ KRIŽ
SVEJEDNO GORI (posljednja zbirka u kojoj dominiraju motivi smrti) obilježja pjesništva – traume i
tragedije gubitka trojice braće utjecala je i na stvaralaštvo; poetske doživljaje započinje od
emocionalnog rekonstruiranja ratnog djetinjstva i mladosti; kasnije je zaokupljen urbanom
tematikom, a emocije podređuje intelektualnoj kontemplativnosti; nadahnut i elementima pejzaža
svog zavičaja MOJ KRIŽ SVEJEDNO GORI misaona lirska pjesma sa egzistencijalnom problematikom –
postojanje jedna od Pupačićevih posljednjih pjesama u kojoj on izražava slutnju smrti, stradanja to je
pjesma tuge, boli i oproštaja sa životom pjesnik se obračunava sa samim sobom, sa životom i sa
svijetom – ogledava svoj život kao niz razočarenja, pratnje i izgubljenih snova izražava i svoj odnos
prema povijesti u pjesmi su suprostavljene dvije slike križa – jedna je slika slomljenog križa koji
simbolizira njegov život, a druga je slika simbolička vizija uzdignutog i svećanog križa koji simbolizira
njegovu poeziju, njegovo umjetničko djelo, koje svjetli i nakon njegova života raskršće simbolizira
životne puteve ovo je suvremena pjesma jer pjesnik govori o razočaranosti životom, stih je slobodan,
postiže ritmičnost – ponavljanje, nabrajanje, cijela kompozicija pjesme SLAVKO MIHALIĆ

26. POSTMODERNIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI 1970. – 1990 .

borba za samostalnost, suverenitet i ravnopravnost Hrvatske 1971. Hrvatsko proljeće – progoni hrv.
intelektualaca zabrana izražavanja osjećaja 1990. Hrv. postaje slobodna obnova hrv. književnosti
originalna avangarda zapada u «krizu» na tradiciji se gradi i pronalazi novi smisao, obnavljaju se stari
literarni projekti Poezija - problematiziranje jezika kao predmeta pjesme – osnovno obilježje -
reciklaža tuđih misli i osjećaja, te se sve doima već viđenim i napisanim - u 70-ima pjesnici okupljeni
oko časopisa «OFF» zastupaju poetiku semantičkog konkretizma, a zanima ih optičko i akustično
djelovanje jezika - 1981. – pjesnici okupljeni oko antologije Insuale doživljavaju jezik kao nosioca
duhovnosti, kulture i iskustva svijeta - postmodernistički pjesnici teže jednostavnosti,
komunikativnosti i jasnoći izričaja - karakterizira je jednostavan vokabular i govorni ritam Roman -
procvat «žanrovske proze», tj. kriminalističkog, avanturističkog ili horor romana, krajem 70-ih se
javlja zaokret prema stvarnoj i iskustvenoj problematici - tematiziranje dramatičnih iskustava novije
povijesti (zaokupljeni egzistencijalnom problematikom) - tendencija unošenja ženske vizure u
literaturu; predočavanje svijeta očima žene i njenog iskustva; sam čin pisanja dobiva važnu ulogu
Drama - 1971., «Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja» Ive Brešana je prekretnica novog tipa
dramskog govora; «posuđivanje» tuđih zapleta - velik dio dramskog stvaralaštva zasnovan je na
životopisima Književnost u domovinskom ratu – rat je kao neposredno traumatično iskustvo postao
važna literarna tema; opsesivna i bolna inspiracija umjetničkom stvaralaštvu Hrv. knjiž. u progonstvu
– stvaralaštvo brojnih hrv. pisaca koji su nakon II. svj. rata zbog političkih razloga bili prisiljeno
napustiti domovinu te potražiti spas u inozemstvu je nejednake umjetničke vrijednosti, tj. ne slijedi
one stilske pravce koji su se razvijali u hrv. knjiž. «Hrvatska revija» - žarište literarne aktivnosti Hrvata
je u tom časopisu osnovanom 1951. u Buenos Airesu – izlazio punih 40 g. sve do ponovne uspostave
samostalne Hrv. (1990.) Jedinstvena hrvatska književnost – nakon uspostave suverene H. države
brojni su se pisci vratili u svoju domovinu, što je označilo kraj podjele književnosti na domovinske i
iseljene Hrvate. Od 1990. postoji samo jedna Hrv. knjiž.

IVO BREŠAN rođ. 1936. u Vodicama, suvremeni je hrv. dramatičar i romanopisac, diplomirao je hrv.
jezik i knjiž. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu «Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja» -
«groteskna tragedija» napisana 1965. Postavljena je na scenu, nakon mnogih odbijanja 1971. u
zagrebačkom teatru ITD: To je originalno djelo koje svjedoči o primitivizmu i gluposti jednog sustava i
vremena. Komponirano je u 2 dijela i 5 slika, a radnja se zbiva pedesetih god. 20. st. , smještena u
Dalm. Zagori, u izmišljenom selu Mrduši Donjoj. Služi se Shakespearovim predloškom. Ikor - 82 -